USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1840/07, rješavajući apelaciju Luke Šunjića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Usvaja se apelacija Luke Šunjića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Kantonalnim sudom u Mostaru, koji je okončan Presudom broj 070 U 001177 08 U od 11. februara 2009. godine.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da Luki Šunjiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 1.950 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Luka Šunjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnio je 20. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, vođen kod Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem U-254/99, a u međuvremenu je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 070 U 001177 08 U od 11. februara 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) i Kantonalnog suda zatraženo je 20. augusta 2007. godine da dostave odgovor na apelaciju, a 27. oktobra 2009. godine od Kantonalnog suda je zatraženo da dostavi na uvid cio spis.
- 3.Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. augusta 2007. godine, Sud BiH 5. septembra 2007. godine i Kantonalni sud 14. augusta 2007. godine. Kantonalni sud je dostavio spis broj U-254/99, koji je u međuvremenu dobio novi broj 070 U 001177 08 U.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda, Suda BiH i Kantonalnog suda dostavljeni su apelantovom punomoćniku 1. decembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Apelant je 16. maja 1996. godine tadašnjem Višem sudu u Mostaru podnio tužbu protiv Ministarstva odbrane/obrane HR HB Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), zbog poništenja rješenja od 11. marta 1996. godine, kojim je razriješen sa dužnosti "zamjenika zapovjednika 1. satnije 3. bojne Vojne policije". Predmet je zaveden pod broj U 49/96, a nakon toga je apelantova tužba 11. oktobra 1996. godine dostavljena tuženom na odgovor. Tuženi je pismeni odgovor na tužbu dostavio 11. novembra 1996. godine ističući da osporava tužbu i postavljeni zahtjev, budući da nije u pitanju razrješenje sa dužnosti koju je apelant obavljao po osnovu radnog odnosa, već o prestanku vojne službe koju je kao vojni obveznik izvršavao sve do njenog prestanka.
- 7.Nakon reorganizacije sudstva i izmjene naziva Višeg suda u Mostaru u Kantonalni sud, predmet je zaveden pod novi broj U-254/99. Kantonalni sud je 5. septembra 2001. godine donio rješenje kojim je apelantovu tužbu odbacio, a nakon apelantove žalbe cio spis je 27. septembra 2001. godine dostavljen Vrhovnom sudu na daljnji postupak.
- 8.Vrhovni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja o odbacivanju tužbe, donio Rješenje broj Už-311/01 od 4. aprila 2007. godine kojim je prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio tom sudu na ponovno odlučivanje. Vrhovni sud je, nakon što je ispitao pobijano rješenje, istakao da je Kantonalni sud ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o radnom a ne upravnom sporu, a kao razlog tome naveo je da je apelant razrješenjem sa dužnosti zamjenika zapovjednika "ostao bez posla". Za ocjenu o kojem se sporu radi, kako je obrazložio Vrhovni sud, bila bi relevantna činjenica da li je apelantu prestao radni odnos a ne da li je "ostao bez posla". Budući da je tuženi u odgovoru na tužbu tvrdio da se ne radi o radnom sporu jer apelant sa tuženim nije zasnovao radni odnos već je dužnost obavljao kao vojni obveznik, Vrhovni sud je osporeno rješenje ukinuo i vratio Kantonalnom sudu na ponovni postupak.
- 9.Kantonalni sud je u ponovnom postupku 21. juna 2007. godine donio Rješenje broj 007-0-U-07-000 323 kojim se proglasio nenadležnim da odlučuje u upravnom sporu po apelantovoj tužbi i odlučio da se tužba dostavi Sudu BiH kao nadležnom sudu.
- 10.Sudija upravnog vijeća Suda BiH je dopisom broj U-917/07 od 29. augusta 2007. godine dostavio upravnom odjeljenju Suda BiH predmet, radi rješavanja sukoba nadležnosti, smatrajući da je Kantonalni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima.
- 11.Sud BiH je u vijeću za upravne sporove, odlučujući o sukobu nadležnosti između Suda BiH i Kantonalnog suda, na nejavnoj sjednici održanoj 14. februara 2008. godine donio Rješenje broj Ur-111/07 kojim je odlučio da je za suđenje u pravnoj stvari apelanta stvarno nadležan Kantonalni sud. Obrazlažući rješenje, Sud BiH je istakao da je pravilan zaključak Kantonalnog suda prema kojem je, stupanjem na snagu Zakona o odbrani BiH, uspostavljeno jedinstveno Ministarstvo odbrane BiH, čime su prestala sa radom entitetska ministarstva. Međutim, po mišljenju Suda BiH, nije pravilan zaključak Kantonalnog suda da se samom činjenicom ukidanja entitetskih ministarstava akt tuženog može smatrati aktom Ministarstva odbrane BiH. Zbog navedenog, predmet je vraćen Kantonalnom sudu na odlučivanje po apelantovoj tužbi.
- 12.Kantonalni sud je, rješavajući u upravnom sporu apelanta protiv akta tuženog, čiji je pravni slijednik Vlada FBiH, u upravnoj stvari razrješenja sa dužnosti donio Presudu broj 070 U 001177 08 U od 11. februara 2009. godine, kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da je osporenim rješenjem tuženog organa apelant razriješen sa dužnosti zamjenika zapovjednika 1. satnije 3. bojne Vojne policije. Apelant je, kako je dalje navedeno, sve dužnosti do razrješenja obavljao kao mobilizirani vojni obveznik, a u toku postupka nije dokazao suprotno, dakle da je kod pravnog prednika tuženog obavljao radnu vojnu službu. Iz navedenih razloga, Kantonalni sud je ocijenio da je osporeno rješenje zakonito. Presuda je dostavljena punomoćniku apelanta 26. februara 2009. godine.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 13.Apelant smatra da mu je u osporenom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U pogledu kršenja prava na pravično suđenje apelant je istakao da postupak po njegovoj tužbi nerazumno dugo traje, budući da je tužbu podnio 16. maja 1996. godine, a da konačna odluka do dana podnošenja apelacije u junu 2007. godine, dakle 11 godina, nije donesena. Apelant je zatražio da mu se za svaku godinu nepotrebnog odugovlačenja postupka naknadi nematerijalna šteta. Kršenje prava na imovinu zasnovao je na istim razlozima, nerazumnoj dužini trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da se apelacija odnosi na kršenje prava i osnovnih sloboda u postupku koji je vođen pred Kantonalnim sudom, zbog čega se ne smatra učesnikom u predmetnoj apelaciji. Istakao je da Vrhovni sud ulaže izuzetne napore da završi što veći broj predmeta prema vremenu njihovog pristizanja.
- 15.Sud BiH je u odgovoru na apelaciju istakao da mu je predmetni spis dostavljen 10. jula 2007. godine, te je s obzirom na prirodu spora odmah uzet u rad. U toku postupka je, imajući u vidu relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima BiH i Zakona o odbrani BiH, odbio svoju stvarnu nadležnost i predmet dostavio upravnom odjeljenju radi odlučivanja sukoba nadležnosti.
- 16.Kantonalni sud pobija navode iz apelacije ističući da u postupku kojeg je apelant tužbom pokrenuo nije došlo do kršenja prava koje je apelant istakao.
V. Relevantni propisi
- 17.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Član 258.
Nakon prijema tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu.
Te pripreme obuhvaćaju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe tuženom na odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Pripremanjem glavne rasprave rukovodi predsjednik vijeća.
Član 292. st. 1. i 2.
Predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke, izvodi dokaze, daje riječ članovima vijeća, strankama, njihovim zakonskim zastupnicima i punomoćnicima te objavljuje odluke vijeća.
Dužnost je predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora svestrano raspravlja, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši na jednom ročištu."
- 18.U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 123.
Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 206.
Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja."
- 19.U Zakonu o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) relevantne odredbe glase:
"Član 34.
Zakonitost osporenog upravnoga akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
Ako sud po zahtjevu iz tužbe utvrdi da je osporeni upravni akt ništavan, poništit će ga, a ako su razlozi ništavosti sadržani i u prvostepenom upravnom aktu, poništit će i taj akt.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak."
VI. Dopustivost
- 20.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 21.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 22.Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da postupak po njegovoj tužbi nerazumno dugo traje, odnosno da u konkretnom postupku povodom njegove tužbe nije u "razumnom roku" donesena odluka u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud je, nakon što mu je cio spis dostavljen na uvid, utvrdio da je nakon podnošenja apelacije 20. juna 2007. godine, Kantonalni sud donio Presudu broj 070 U 001177 08 U od 11. februara 2009. godine.
- 23.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 24.Apelant je naveo da mu je zbog nerazumno dugog trajanja postupka kojeg je pokrenuo pred Kantonalnim sudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku
- 25.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom."
b) Relevantni principi
- 26.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 27.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 28.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
c) Period koji se uzima u obzir
- 29.Ustavni sud zapaža da je apelant pred Kantonalnim sudom u maju 1996. godine pokrenuo postupak zbog poništenja rješenja. Postupak je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 070 U 001177 08 U od 11. februara 2009. godine, što znači da je postupak po apelantovoj tužbi trajao 12 godina i devet mjeseci.
d) Analiza razumnosti dužine postupka
- 30.U konkretnom slučaju se radi o postupku radi poništenja rješenja tuženog kojim je apelant razriješen sa dužnosti, u kojem je prije svega trebalo utvrditi radi li se o radnom ili upravnom sporu te, u zavisnosti od utvrđenja te odlučne činjenice, primijeniti relevantne zakonske odredbe. Uz tužbu su, kako proizlazi iz stanja spisa, radi utvrđenja ove činjenice dostavljeni materijalni dokazi, iz čega Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
- 31.Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo pet godina da donese rješenje o odbacivanju tužbe. To rješenje je nakon pet godina ukinuto rješenjem Vrhovnog suda i vraćeno Kantonalnom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, u periodu od deset godina, donesena su ukupno dva rješenja kojima nije meritorno riješeno o apelantovom zahtjevu iz tužbe. U ponovnom postupku, počevši od juna 2007. godine, Kantonalni sud je donio dvije odluke, rješenje kojim se proglasio nenadležnim za odlučivanje i presudu kojom je meritorno riješio o apelantovom zahtjevu. Kantonalni sud za neaktivnost povodom apelantove tužbe nije dao nikakvo obrazloženje, smatrajući da u postupku koji je vođen po apelantovoj tužbi nisu prekršena njegova ustavna prava. S druge strane, apelant je uz tužbu dostavio dokaze na kojima je zasnovao svoj zahtjev o kojem je trebao odlučiti sud pa ni na koji način nije mogao uticati na trajanje postupka jer za to nije imao priliku, budući da je Kantonalni sud rješavao u upravnom sporu, bez zakazivanja rasprava.
- 32.U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi presudu Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine), prema kojoj redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak, jer odlučuju kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako cijeniti djelovanje i propuste stranaka, pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zajamčenim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 33.Cijeneći sve navedeno, kao i kriterije koji uključuju složenost predmeta, ponašanje nadležnog Kantonalnog suda i ponašanje apelanta, Ustavni sud smatra da dužina konkretnog postupka koji je trajao 12 godina i devet mjeseci ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
e) Pitanje naknade nematerijalne štete
- 34.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
- 35.Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak po apelantovoj tužbi trajao pred Kantonalnim sudom 12 godina i devet mjeseci apelantu se određuje naknada u visini od 1.950 KM. Ovaj iznos, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, dužna je apelantu isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
- 36.S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima koji se odnose na nerazumno trajanje postupka pred Kantonalnim sudom, koji je nakon podnošenja apelacije okončan presudom u februaru 2009. godine koju apelant nije osporio, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 37.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se trajanje postupka od 12 godina i devet mjeseci nakon kojeg je donesena konačna odluka može staviti na teret nadležnom Kantonalnom sudu, pri čemu apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka.
- 38.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 39.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.