USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2229/07, rješavajući apelaciju Miodraga Pejovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
na sjednici održanoj 17. decembra 2009. godine donio je
Usvaja se apelacija Miodraga Pejovića, Slobodana Pejovića i Milosava Pejovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 198 od 20. juna 2007. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Trebinju, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Trebinju da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Miodrag Pejović, Slobodan Pejović i Milosav Pejović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Čajniča, koje zastupa Radomir Tanasković, advokat iz Višegrada, podnijeli su 1. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-07-000 198 od 20. juna 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Mileta Čajevca, advokata suprotne strane u postupku (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), zatraženo je 13. novembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda zatraženo je 3. novembra 2009. godine da dostavi sudski spis iz parničnog postupka.
- 3.Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. decembra 2007. godine, a Osnovni sud 28. novembra 2007. godine. Tražilac izvršenja nije dostavio odgovor.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 26. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Osnovni sud je donio Presudu broj P-153/99 od 22. februara 2002. godine, koja je potvrđena Odlukom Okružnog suda broj Gž-291/02 od 16. septembra 2002. godine, kojom je utvrđeno da je tužilac (tražilac izvršenja) vlasnik sa 1/1 dijela nekretnine bliže opisane u dispozitivu presude, te su apelanti obavezani da tužiocu (tražiocu izvršenja) solidarno naknade štetu u iznosu od 59 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka u iznosu od 3.350,75 KM. Apelanti su izjavili reviziju protiv drugostepene presude.
- 7.Na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda broj P-153/99, a po prijedlogu tražioca izvršenja, Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I 214/02 od 28. novembra 2002. godine. U skladu sa pravomoćnom presudom, a po osnovu rješenja o izvršenju, apelanti su obavezani platiti tražiocu izvršenja glavni dug sa kamatama i troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.400 KM. Apelanti su ispunili svoju obavezu.
- 8.Vrhovni sud je, odlučujući o reviziji apelanata, donio Rješenje broj Rev-1/03 od 25. aprila 2005. godine kojim se revizija uvažava, drugostepena Presuda broj Gž-291/02 od 16. septembra 2002. godine ukida i predmet vraća drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
- 9.Apelanti su podnijeli prijedlog za protivizvršenje 7. oktobra 2005. godine. Osnovni sud je donio rješenje kojim je dopustio protivizvršenje broj I-518/05 od 8. novembra 2005. godine. Tražilac izvršenja je izjavio prigovor protiv rješenja o dozvoli protivizvršenja. Osnovni sud je donio Rješenje broj I.518/05 od 11. januara 2006. godine kojim je prigovor odbio i ostavio na snazi rješenje o protivizvršenju. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je neosnovan prigovor tražioca izvršenja da je protivizvršenje podneseno nepravovremeno. Osnovni sud je zaključio da je izvršenje provedeno (apelanti su platili iznos od 5.400 KM) 28. decembra 2004. godine, a da su apelanti podnijeli prijedlog za protivizvršenje 8. novembra 2005. godine, dakle, u roku od godinu dana od kada je izvršenje provedeno, a kako je propisano Zakonom o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Dalje, Osnovni sud je istakao da su apelanti otkazali punomoć advokatu koji ih je zastupao u parničnom postupku 1. septembra 2005. godine, pa im je svakom pojedinačno dostavljeno rješenje Vrhovnog suda (odluka o reviziji), te su u roku od 30 dana od dostavljanja rješenja podnijeli prijedlog za protivizvršenje. Zbog navedenog, Osnovni sud je rješenje o izvršenju održao na snazi.
- 10.Tražilac izvršenja izjavio je žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda od 11. januara 2006. godine. Okružni sud je donio Rješenje broj 015-0-Gž-06-000-171 od 11. septembra 2006. godine kojim je žalbu uvažio i prvostepeno Rješenje Osnovnog suda broj I.518/05 od 11. januara 2006. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je žalba osnovana. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 55. stav 1. ZIP-a, te člana 54. istog zakona i utvrdio da nisu ispoštovane ove zakonske odredbe, odnosno tražilac izvršenja nije pozvan (u roku od 3 dana) da se izjasni o prijedlogu za protivizvršenje, a što je obligatorna norma. Naime, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud dužan prijedlog dostaviti protivnoj stranci, te propust Osnovnog suda da ovo učini predstavlja povredu čl. 55. i 56. ZIP-a, kao i povredu člana 277. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a što je u smislu odredbe člana 235. stav 1. tačka 3. ZPP bio razlog da Okružni sud donese odluku kao u dispozitivu rješenja.
- 11.Osnovni sud je donio Rješenje broj 094-0-I-05-000518 od 23. marta 2007. godine kojim je dozvolio protivizvršenje po prijedlogu apelanata i obavezao tražioca izvršenja da apelantima isplati iznos od 4.767,49 KM sa kamatom na taj iznos. Sud je odredio da troškovi protivizvršenja iznose 2.060 KM, koje je dužan platiti tražilac izvršenja. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je iznio tok parničnog postupka (u kojem je donesena nova pravosnažna Presuda Osnovnog suda broj P-96/05 od 10. januara 2006. godine koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-06-000088 od 22. marta 2006. godine), kao i tok izvršnog postupka, te imajući u vidu prijedlog za protivizvršenje, zaključio da tražilac izvršenja treba da plati apelantima iznos od 4,767,49 KM. Osnovni sud je naveo da je nakon održanog ročišta i provedenog vještačenja vještaka finansijske struke utvrdio visinu potraživanja apelanata prema tražiocu izvršenja i obrnuto. Osnovni sud je naveo da smatra da postoje zakonski uvjeti za protivizvršenje u skladu sa čl. 54, 55. i 56. a u vezi sa članom 21. ZIP-a, te u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o obligacionim odnosima, kojim se regulira pitanje kompenzacije. Osnovni sud je, dalje, naveo da prijedlog za protivizvršenje koji su podnijeli apelanti nije nepravovremen. Prema stavu Osnovnog suda, prijedlog je izjavljen u subjektivnom roku od 30 dana, računajući od dana kada je apelantima dostavljena reviziona odluka, kojom je ukinuta izvršna isprava. Osnovni sud je naveo da su apelanti lično izjavili reviziju, pa je u tom smislu od dana kada je dostavljena odluka po reviziji apelantima tekao rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje.
- 12.Protiv Rješenja Osnovnog suda od 11. januara 2006. godine tražilac izvršenja je izjavio žalbu. Okružni sud je donio Rješenje broj 015-0-Gž-07-000 198 od 20. juna 2007. godine kojim je žalbu uvažio i prvostepeno Rješenje Osnovnog suda od 23. marta 2007. godine preinačio tako što je prijedlog apelanata za protivizvršenje odbacio kao nepravovremen. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepenim rješenjem sud odlučio o prijedlogu apelanata za protivizvršenje, te je protivizvršenje dozvolio, a tražilac izvršenja je prigovorio da je prijedlog za protivizvršenje nepravovremen, jer su ga apelanti izjavili van proteka zakonskog roka (član 54. stav 3. ZIP-a). Okružni sud je utvrdio da je žalba osnovana. S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je advokatu apelanata (koji ih je zastupao u parničnom postupku) uručena odluka kojom je ukinuta izvršna isprava 13. augusta 2005. godine. Apelanti su podnijeli prijedlog za izvršenje 7. oktobra 2005. godine, dakle, van proteka roka od 30 dana, kako je propisano u ZIP-u. Okružni sud je istakao da su apelanti poslali podnesak sudu 1. septembra 2005. godine kojim su otkazali punomoć advokatu, koji je sud zaprimio 5. septembra. Međutim, Okružni sud je istakao da je u vrijeme kada je reviziona odluka dostavljena advokatu apelanata, on još uvijek bio njihov opunomoćenik, te mu je punomoć naknadno otkazana. Međutim, prema stavu Okružnog suda, on je bio obavezan da preduzima radnje kojima će otkloniti štetu za lica koja je zastupao (apelante). Zbog navedenog, Okružni sud je zaključio da se prijedlog za protivizvršenje morao podnijeti u roku od 30 dana od 13. augusta 2005. godine, odnosno dana kada je advokat apelanata primio rješenje Vrhovnog suda. Dalje, Okružni sud je naveo da nije značajna činjenica koju je isticao prvostepeni sud da su reviziju izjavili apelanti lično. Okružni sud je naveo da stranke radnje u postupku mogu preduzimati lično ili posredstvom opunomoćenika, što je u skladu sa članom 300. stav 1. ZPP. Okružni sud je naveo da stranke jedino ne mogu lično ispitivati svjedoke i vještake na glavnoj raspravi ako je prisutan opunomoćenik (član 300. stav 2. ZPP). Zbog svega navedenog, Okružni sud je odlučio da žalbu uvaži i prvostepeno rješenje preinači na navedeni način.
IV. Apelacija
a) Navodi iz zahtjeva
- 13.Apelanti se žale da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti se žale da je osporeno rješenje Okružnog suda proizvoljno i suprotno odredbama ZIP-a. Apelanti ističu da ih je u parničnom postupku, koji je pravomoćno završen Rješenjem Okružnog suda od 16. septembra 2002. godine, zastupao advokat Semiz Časlav. Pošto je postupak pravosnažno završen, apelanti navode da nije ni bilo potrebe da otkazuju punomoć advokatu Semizu Časlavu, a lično su izjavili reviziju koja je uvažena. Apelanti navode da je odluka kojom je revizija uvažena greškom suda poslata advokatu Semizu Časlavu, koji ju je vratio sudu i sud ju je nakon toga dostavio lično apelantima. Apelanti navode da je Okružni sud pogrešno ocijenio da rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje teče od dana dostavljanja odluke kojom je ukinuta izvršna isprava advokatu, te da je rezultat toga rješenje Okružnog suda kojim se zahtjev apelanata odbacuje kao nepravovremen. Osim toga, apelanti ističu da su i enormno visoki troškovi postupka rezultat osporene presude, kao i činjenica da Okružni sud nije odmah po prvoj izjavljenoj žalbi ispitao sve žalbene navode (nepravovremenost potraživanja je istaknuta u žalbi protiv Rješenja Osnovnog suda od 8. novembra 2005. godine). Dalje, apelanti se žale da su dovedeni u situaciju da su, umjesto da prebiju potraživanje sa tražiocem izvršenja i da im se vrati dio novčanih sredstava, obavezani da još plaćaju.
b) Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da u svemu ostaje pri razlozima datim u obrazloženju osporenog rješenja, te smatra da prava apelanata na koja se žale nisu povrijeđena.
V. Relevantni propisi
- 15.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 59/03, 85/03 i 64/05) u relevantnom dijelu glasi:
VII - Protivizvršenje
Razlozi za protivizvršenje
Član 54.
(1) Nakon što je izvršenje već provedeno, izvršenik može u istom izvršnom postupku zatražiti od suda da naloži tražiocu izvršenja da mu vrati ono što je izvršenjem dobio:
- 1)ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez djelovanja,
- 2)ako je rješenje o izvršenju pravosnažno ukinuto ili preinačeno,
- 3)ako je tokom izvršnog postupka namirio tražiocu izvršenja potraživanje mimo suda tako da je tražilac izvršenja dvostruko namiren.
(2) Ako je tražilac izvršenja izvršenjem naplatio određeni novčani iznos, izvršenik u prijedlogu za protivizvršenje može tražiti plaćanje zakonskih zateznih kamata od dana naplate tog iznosa.
(3) Prijedlog za protivizvršenje iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od 30 dana od dana kad je izvršenik saznao za razlog za protivizvršenje, a najkasnije u roku od jedne godine od dana okončanja izvršnog postupka.
(4) Izvršenik ne može prije isteka roka iz stava 3. ovog člana svoje potraživanje ostvarivati u parničnom postupku.
Postupak po prijedlogu za protivizvršenje
Član 55.
(1) Prijedlog iz člana 54. ovog zakona sud će dostaviti tražiocu izvršenja i pozvati ga da se u roku od tri dana izjasni o tom prijedlogu.
(2) Ako se tražilac izvršenja usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti nakon održanog ročišta. Ako se tražilac izvršenja u roku ne izjasni o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o njemu odlučiti bez održavanja ročišta.
(3) Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti tražiocu izvršenja da u roku od osam dana vrati izvršeniku ono što je izvršenjem dobio.
Rješenje o protivizvršenju
Član 56.
(1) Na osnovu pravosnažnog i izvršnog rješenja kojim je tražiocu izvršenja naloženo da izvršeniku vrati ono što je izvršenjem dobio, sud će, na prijedlog izvršenika, donijeti rješenje o protivizvršenju.
(2) Protivizvršenje se provodi po odredbama ovog zakona o izvršenju.
Nemogućnost protivizvršenja
Član 57.
Prijedlog za protivizvršenje neće se prihvatiti ako su u pogledu onoga što je tražilac izvršenja dobio izvršenjem nastupile takve stvarne i pravne promjene da vraćanje više nije moguće.
- 16.Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 75/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 305.
Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlaštenja u punomoći, advokat je na osnovu takve punomoći ovlašten:
- 1)da vrši sve radnje u postupku, a naročito da podnese tužbu, da je povuče, da d" odgovor na tužbu, da prizna tužbeni zahtjev ili da se odrekne tužbenog zahtjeva, da zaključi poravnanje, da podnese pravni lijek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da zahtijeva izdavanje mjera osiguranja;
- 2)da stavlja zahtjev za izvršenje ili osiguranje i da preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva;
- 3)da od protivne stranke primi dosuđene troškove;
- 4)da pismeno ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi.
Član 307.
Ako stranka u punomoći nije bliže odredila ovlaštenja opunomoćenika, opunomoćenik koji nije advokat može na osnovu takve punomoći da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje poravnanja, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugo lice, kao i za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.
Član 309.
Š...Ć
- 4)Sud je dužan da u toku cijelog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao opunomoćenik ovlašteno za zastupanje. Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao opunomoćenik nije ovlašteno za zastupanje, ukinuće parnične radnje koje je to lice preduzelo, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.
VI. Dopustivost
- 17.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 18.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 19.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000198 od 20. juna 2007. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelanti su primili 12. jula 2007. godine a apelacija je podnesena 1. augusta 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 20.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 21.Apelanti osporavaju navedeno rješenje, tvrdeći da im je tim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII.1. Pravo na pravično suđenje
- 22.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 23.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 24.Ustavni sud primjećuje, prije svega, da se u konkretnom slučaju radi o postupku protivizvršenja po prijedlogu apelanata, te da je suština tog postupka da apelantima hitno bude vraćeno ono što su dali u izvršnom postupku, nakon što je otpao osnov po kojem su dali, odnosno nakon ukidanja izvršne isprave odlukom Vrhovnog suda. U konkretnom slučaju apelanti su po osnovu izvršne isprave platili tražiocu izvršenja određeni iznos, a odlukom revizionog suda izvršna isprava je ukinuta.
- 25.U kontekstu navedenog, Ustavni sud treba utvrditi da li je ishod predmetnog zahtjeva za protivizvršenje, kao dijela izvršnog postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bio odlučujući za ostvarivanje građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud konstatira da su apelanti izvršili svoju novčanu obavezu na osnovu izvršne isprave. Rješenjem Vrhovnog suda u revizionom postupku pravosnažna presuda je ukinuta, te su apelanti tražili protivizvršenje, u skladu sa članom 54. stav 1. ZIP-a, kojim su regulirani razlozi za protivizvršenje, te je predviđeno da izvršenik može tražiti protivizvršenje ako je izvršna isprava ukinuta. U suštini, time se "situacija" vraća u stanje koje je bilo prije izvršenja pravosnažne presude, što u konkretnom slučaju znači da apelanti dobiju nazad novac koji su dali tražiocu izvršenja. Stoga je ishod ovog postupka od presudne važnosti za ostvarivanje građanskih prava apelanata, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na konkretnu situaciju.
- 26.Dalje, Ustavni sud primjećuje da se suština navoda apelanata odnosi na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, a u vezi sa rokom u kom su apelanti trebali uložiti zahtjev za protivizvršenje, zbog čega im je zahtjev odbačen. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost u apelacionim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kad odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivnopravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sâm po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 39/01, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 25/02).
- 27.U skladu sa navedenim stanovištem, Ustavni sud će ispitati prigovore apelanata. Ustavni sud naglašava da bi jedan od primjera proizvoljnog utvrđivanja odlučnih činjenica i dokaza, od kojih zavisi ishod postupka, bio tumačenje istih činjenica i dokaza suprotno od njihovog zakonskog sadržaja, što bi kasnije moglo utjecati na pravičnost suđenja. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju Okružni sud naveo da su apelanti nepravovremeno podnijeli prijedlog za protivizvršenje, jer rok teče od momenta kada je reviziona odluka dostavljena njihovom advokatu. Dalje, Okružni sud je naveo da su apelanti obavijestili sud da su otkazali punomoć advokatu 1. septembra 2005. godine (dopis primljen u sudu 5. septembra 2005. godine ), kada je već reviziona odluka poslata advokatu. Okružni sud je smatrao da je neosnovan navod Osnovnog suda da su apelanti lično izjavili reviziju, pozivajući se na odredbe člana 300. st. 1. i 2. ZPP.
- 28.Dakle, iako se suština navoda apelanata odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno zaključak suda od kada teče rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje (odnosno zaključak Okružnog suda da rok teče od dostavljanja odluke po reviziji advokatu apelanata), Ustavni sud primjećuje da je utvrđivanje roka od izuzetne važnosti za apelante, kao i za konačan ishod postupka. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da su prijedlog za protivizvršenje i mogućnost da se njemu udovolji izuzetno efikasna pravna sredstva da apelanti dobiju nazad iznos koju su dali po osnovu izvršne isprave koja je naknadno ukinuta. Zbog toga je važno utvrditi da li je pravilno Okružni sud utvrdio činjenicu o početku toka roka za podnošenje prijedloga za protivizvršenje, što je u konačnici rezultiralo odlukom kojom se zahtjev odbacuje kao nepravovremen, a što će Ustavni sud ispitati.
- 29.Ustavni sud primjećuje da je apelante u parničnom postupku zastupao advokat Semiz Časlav. Nakon pravosnažno okončanog postupka, apelanti su lično izjavili reviziju. Ustavni sud naglašava da je članom 305. ZPP propisano koje radnje može obavljati advokat na osnovu punomoći izdate za vođenje parnice, te je navedeno da advokat može podnijeti pravni lijek. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o postupku po reviziji koja predstavlja vanredni pravni lijek. Dakle, na osnovu punomoći za zastupanje koju su dali apelanti u pravosnažno okončanom postupku, presuda po reviziji je poslata advokatu apelanata, koji (kako apelanti navode) u momentu njenog prijema i nije znao da postoji izvršni postupak, kao ni da postoji osnov za protivizvršenje.
- 30.Ustavni sud primjećuje da je i postupak izvršenja proveden bez učestvovanja advokata Semiza Časlava koji je apelante zastupao u parničnom postupku. Ustavni sud primjećuje da apelante, kao izvršenike u izvršnom postupku, ne može zastupati advokat iz parničnog postupka bez nove punomoći koja se odnosi na postupak izvršenja (član 305. stav 2. ZPP). Međutim, stav Okružnog suda je da rok od 30 dana teče od dana dostavljanja odluke po reviziji advokatu, te da nije važna činjenica da su apelanti podnijeli reviziju lično. Međutim, Ustavni sud, s obzirom na sadržaj odredbe člana 305, kao i analognom primjenom člana 307. ZPP, upravo smatra da je od izuzetno velike važnosti činjenica da su apelanti lično podnijeli reviziju. Naime, apelanti su nakon pravosnažno okončanog postupka pokrenuli postupak po reviziji-vanredom pravnom lijeku-lično, te očekuju da će njima lično biti dostavljena odluka po reviziji, jer je, prema njihovom mišljenju, postupak pravosnažno okončan i očigledno je da apelante više ne zastupa advokat. Nedostavljanje apelantima odluke po reviziji koju su apelanti lično podnijeli, već njihovom advokatu, jeste propust suda koji se nikako ne može staviti na teret apelantima.
- 31.Dalje, Ustavni sud primjećuje da u konkretnoj pravnoj stvari stavljanje na teret apelantima "neznanja" da je njihov advokat primio odluku po reviziji, odnosno pozivanje na obavezu da je advokat bio dužan nakon otkaza punomoći da u narednih 15 dana preduzima radnje u korist apelanata nije prihvatljivo. U konkretnom slučaju apelanti ispravno navode da se ne radi o otkazu punomoći (iako su je naknadno, tj. 1. septembra 2005. godine otkazali), već o prestanku punomoći ranijem advokatu, jer je postupak pravosnažno okončan, a vanredni pravni lijek apelanti su uložili lično.
- 32.Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je proizvoljan zaključak Okružnog suda koji je u pogledu početka roka za podnošenje prijedloga za protivizvršenje utvrdio da u konkretnom slučaju rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje teče od dana kada je odluka po reviziji dostavljena advokatu. Naime, bez posebne punomoći apelanata da ih advokat zastupa u postupku po reviziji Okružni sud nije mogao donijeti zaključak da je to jedna od radnji za koju je advokat ovlašten da je obavlja u okviru člana 305. ZPP, te da nije od važnosti činjenica da su apelanti lično podnijeli reviziju. Osim toga, Ustavni sud primjećuje (na osnovu spisa iz izvršnog postupka) da advokat kojem je poslata odluka po reviziji nije zastupao apelante u postupku izvršenja. Zbog toga je Okružni sud bez dovoljno obrazloženja i neosnovanih argumenata u svojoj odluci zaključio da je prijedlog za protivizvršenje koji su apelanti podnijeli nepravovremen, čime su apelanti onemogućeni da realiziraju svoja prava.
- 33.Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenom presudom Okružnog suda povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 23.
Ostali navodi
- 34.Ustavni sud primjećuje da se apelanti žale na povredu prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata u vezi sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 35.Ustavni sud zaključuje da stav Okružnog suda da se rok za podnošenje prijedloga za protivizvršenje računa od dana kada je reviziona odluka kojom je ukinuta pravosnažna isprava dostavljena advokatu koji je apelante zastupao u pravosnažno okončanom parničnom postupku, bez obzira na to što su apelanti podnijeli reviziju lično, zbog čega im je prijedlog za protivizvršenje odbačen kao nepravovremen i zbog čega su onemogućeni da bez meritornog ispitivanja prijedloga ostvare svoja prava, krši princip prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 36.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 37.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.