USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 2. decembra 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2334/07, rješavajući apelaciju Branislava Kulišića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Branislava Kulišića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnim postupcima radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine pred Općinskim sudom u Tuzli i Kantonalnim sudom u Tuzli.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj Rev-1523/08, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati Branislavu Kulišiću iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Branislav Kulišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojega zastupa Vesna Jugović, advokatica iz Tuzle, je podnio 15. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je u toku pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) pod brojem Rev-1523/08.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Rudnika "Kreka" u Tuzli, zatraženo je 25. septembra 2007. godine i 15. jula 2009. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud, Općinski sud i Rudnici "Kreka" u Tuzli su dostavili odgovore na apelaciju 14. oktobra 2007. godine, 21. novembra 2007. godine i 27. jula 2009. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i Rudnika "Kreka" u Tuzli, su dostavljeni apelantu 6. novembra 2009. godine.
- 5.Ustavni sud je 30. oktobra 2009. godine zatražio na uvid spis broj Rev-1523/08, koji je Vrhovni sud dostavio 3. novembra 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Pravosnažnim Rješenjem Općinskog sekretarijata za urbanizam, stambeno-komunalne i imovinsko-pravne poslove Lukavac broj 07/2-473-6/90 od 6. marta 1992. godine (u daljnjem tekstu: rješenje Općinskog sekretarijata) usvojen je prijedlog DP Rudnici lignita "Kreka" u Tuzli, Rudnik lignita "Šikulje" u Lukavcu, za potpunu eksproprijaciju apelantovih nekretnina, i to: na parceli označenoj kao k.č. br. 435/2 "zasjeka" njiva IV-klase u površini od 4274 m", na parceli označenoj kao k.č. br. 363 "uvala" njiva III-klase u površini od 2912 m", na parceli označenoj kao k.č. br. 390 "ploča" njiva III-klase u površini od 3609 m" i na parceli označenoj kao k.č. br. 394 "ada" njiva IV-klase u površini od 1366 m", sve upisane u pl. br. 506 KO Sižje (u daljnjem tekstu: eksproprirane nekretnine).
- 8.Sektor za geodetske i imovinsko-stambene poslove općine Lukavac je 17. juna 2003. godine rješenje Općinskog sekretarijata dostavio Općinskom sudu Lukavac, koji je po službenoj dužnosti, na osnovu člana 80. stav 1. ranije važećeg Zakona o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH" br. 12/87 i 39/89 i "Službeni list RBiH" broj 15/94) pokrenuo vanparnični postupak radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine, apelanta kao predlagača protiv protivnika predlagača DP Rudnici lignita "Kreka" u Tuzli, Rudnik lignita "Šikulje" u Lukavcu, pravni prednik Rudnika "Kreka" u Tuzli (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača).
- 9.Općinski sud u Lukavcu je održao ročište 17. septembra 2003. godine na kojem je apelant tražio pravičnu naknadu za eksproprirane nekretnine i predložio saslušanje vještaka poljoprivredne struke.
- 10.Općinski sud u Lukavcu je 16. oktobra 2003. godine održao ročište na licu mjesta, na kojem su, između ostalih, prisustvovali vještak geometar i vještak poljoprivredne struke, koji su konstatirali da apelant nije ulazio u posjed, niti je koristio eksproprirane nekretnine od donošenja rješenja Općinskog sekretarijata.
- 11.Na ročištu održanom 13. novembra 2003. godine strankama su uručeni pismeni nalazi vještaka na koje apelant nije prigovarao, ali je zatražio da se odredi naknada veća za 10% u odnosu na naknadu koju je utvrdio vještak, zbog toga što nije mogao deset godina koristiti sporne nekretnine. To je protivnik predlagača osporio, navodeći da on nije ušao u posjed spornih nekretnina, te da ih je apelant mogao koristiti.
- 12.Rješenjem Općinskog suda u Lukavcu od 19. novembra 2003. godine određeno je vještačenje drugog vještaka poljoprivredne struke, koji je nalaz i mišljenje dostavio u decembru 2003. godine.
- 13.Općinski sud u Lukavcu je 23. januara 2004. godine odgodio ročište dok se predmet ne rasporedi u rad drugom sudiji, budući da je postupajućem ukinut mandat.
- 14.Daljnji postupak u predmetu je vođen pred Općinskim sudom.
- 15.Institucija Ombdusmana, Federacije Bosne i Hercegovine, Ured u Tuzli, je 24. marta 2004. godine uputila dopis Općinskom sudu, iz kojeg je vidljivo da se apelant obraćao ovoj instituciji zbog dugog trajanja postupka.
- 16.Dopisom od 21. aprila 2004. godine Općinski sud je zatražio od Poreske uprave podatak o tržišnoj vrijednosti za eksproprirane nekretnine, koja je 18. maja 2004. godine utvrdila vrijednost ekspropriranih nekretnina u visini od 96.261, 50 KM.
- 17.Protivnik predlagača je dopisom od 10. maja 2004. godine zatražio od Općine Lukavac poništenje rješenja Općinskog sekretarijata.
- 18.Općinski sud je održao ročište 18. maja 2004. godine na kojem je apelant zatražio dopunu drugog vještačenja poljoprivredne struke u pogledu izgubljene koristi od dana kada su eksproprirane nekretnine predate protivniku predlagača, a protivnik predlagača je zatražio prekid postupka, budući da je uputio zahtjev Općini Lukavac za poništenje rješenja Općinskog sekretarijata. Rješenjem Općinskog suda na tom ročištu je usvojen apelantov prijedlog za dopunu vještačenja, i ta dopuna nalaza je dostavljena Općinskom sudu 7. maja 2004. godine.
- 19.Na ročištu održanom 29. juna 2004. godine zaključena je glavna rasprava u predmetu.
- 20.Rješenjem Općinskog suda broj RI-176/04 od 27. jula 2004. godine apelantu je određena naknada za eksproprirane nekretnine, i to na ime zemljišta iznos od 97.728,50 KM, drvne mase i ostalo iznos od 5.995,00 KM, te izgubljene koristi iznos od 77.787,00 KM.
- 21.Odlučujući o žalbi protivnika predlagača, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-1287/04 od 9. novembra 2004. godine, kojim je žalbu protivnika predlagača djelomično uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo u dijelu naknade za izgubljenu korist u iznosu od 77.787,00 KM, u kojem je predmet vratio na ponovni postupak, te naložio provođenje dokaza budući da prvostepeni sud nije proveo dokaze u smislu utvrđivanja je li apelant uopće ima pravo na izgubljenu korist. Kantonalni sud je naložio provođenje dokaza, između ostalog saslušanje svjedoka, te po potrebi provođenje novog vještačenja.
- 22.Apelant se 29. decembra 2004. godine obraćao Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine, ukazujući da je Kantonalni sud mogao sam odlučiti, a ne predmet vraćati na ponovni postupak.
- 23.Odlučujući o reviziji protivnika predlagača, Vrhovni sud je Rješenjem broj Rev-153/05 od 13. septembra 2005. godine reviziju odbio.
- 24.Apelant je 17. oktobra 2005. godine urgirao postupanje Općinskog suda u predmetu.
- 25.Općinski sud je održao ročište 2. februara i 27. februara 2006. godine.
- 26.Rješenjem Općinskog suda broj RI-288/04 od 24. marta 2006. godine, u ponovnom postupku, apelantu je određena naknada na ime izgubljene koristi u iznosu od 91.517,60 KM. U tom rješenju Općinski sud je naveo da je postupajući po uputama Kantonalnog suda proveo dokaze, između ostalog i novo vještačenje, prihvatio novi nalaz i mišljenje od 13. februara 2006. godine, te da je nakon njihove ocjene odlučio kako je navedeno.
- 27.Odlučujući o žalbi protivnika predlagača, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 003-0-Gž-06-000833 od 11. septembra 2006. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak, zbog toga što protivnika predlagača nije zastupala ovlaštena osoba, čime da je došlo do povrede parničnog postupka. Istim Rješenjem Kantonalni sud je naložio prvostepenom sudu da otkloni navedenu povredu, te da ponovo odluči o apelantovom zahtjevu na ime izgubljene koristi.
- 28.Općinski sud je održao ročište 24. novembra 2006. godine.
- 29.Rješenjem broj 032-O-V-000768 od 8. decembra 2006. godine, u ponovnom postupku, Općinski sud je utvrdio naknadu za izgubljenu korist u iznosu od 95.875,00 KM. Općinski sud je naveo da je izvršio uvid u provedene dokaze, nakon čega je zaključio da je nalaz vještaka od 13. februara 2006. godine objektivan i stručan, da ga je prihvatio, te da je uz ocjenu ostalih provedenih dokaza odlučio kako je navedeno.
- 30.Odlučujući o žalbi protivnika predlagača, Kantonalni sud donio je Rješenje broj 003-0-Gž-07-000205 od 25. maja 2007. godine, kojim je žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud je naveo da prvostepeni sud nije utvrdio bitne činjenice za usvajanje apelantovog zahtjeva za izgubljenu korist. Naime, u postupku nije dokazano da je izvršena predaja u posjed ekspropriranih nekretnina, budući da naknada na ime izgubljene koristi pripada ranijem vlasniku do dana prijema u posjed ili do isteka rokova za isplatu novčane naknade. Istim rješenjem, Kantonalni sud je konstatirao da prvostepeni sud nije postupio niti po uputama iz rješenja od 9. novembra 2004. godine, odnosno da je predmet vratio na ponovni postupak zbog nemogućnosti zakazivanja rasprave pred drugostepenim sudom u smislu člana 236. Zakona o parničnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03 i 73/05, u daljnjem tekstu: ZPP), te naložio prvostepenom sudu da u ponovnom postupku raspravi sva sporna pitanja.
- 31.Apelant je 13. augusta 2007. godine urgirao postupanje Općinskog suda u predmetu.
- 32.Općinski sud je održao ročište 6. novembra i 11. decembra 2007. godine.
- 33.Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-V-07-000383 od 10. januara 2008. godine, u ponovnom postupku je odbijen apelantov zahtjev na ime izgubljene koristi. U obrazloženju rješenja, Općinski sud je naveo da je zbog toga što nije izvršena predaja u posjed ekspropriranih nekretnina, zaključio da apelant nema pravo na dio naknade na ime izgubljene koristi.
- 34.Rješavajući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 003-0-Gž-08-000365 od 27. maja 2008. godine, kojim je potvrdio prvostepeno rješenje.
- 35.Apelant je 27. juna 2008. godine uložio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), koju je Općinski sud tokom oktobra 2008. godine dostavio Vrhovnom sudu, koji do donošenja ove odluke nije odlučio o reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 36.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ističe da je, budući da nije postignut sporazum o visini naknade za eksproprirane nekretnine, pokrenut vanparnični postupak pred Općinskim sudom u Lukavcu tokom 2003. godine, koji je nastavljen pred Općinskim sudom zbog promjene nadležnosti suda. Apelant dalje navodi hronologiju postupanja Općinskog, odnosno Kantonalnog suda, te da sudovi nisu odlučili u zakonskom roku od 30 dana od pokretanja postupka u smislu člana 148. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05), da je Kantonalni sud prvostepene odluke ukidao i vraćao na ponovni postupak, čime je odugovlačio postupak protivno članu 10. ZPP-a, te je on doveden u diskriminacijski položaj u odnosu na svoju sestru koja je suvlasnik ekspropriranih nekretnina i kojoj su priznata imovinska prava. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u visini od 4.000,00 KM zbog neopravdano dugog trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
- 37.Kantonalni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantovi navodi na koje se poziva u apelaciji, da je prvostepeno rješenje ukinuo jer ne postoji mogućnost da se u predmetu održi rasprava pred drugostepenim sudom u smislu člana 236. ZPP-a, te istakao da je, i pored velikog broja neriješenih predmeta, ovom predmetu dao prioritet.
- 38.Općinski sud je naveo hronologiju postupanja u predmetu, a da se nije osvrnuo na navode iz apelacije.
- 39.Protivnik predlagača naveo je, također, hronologiju postupanja u predmetu, te istakao da u postupku nisu povrijeđena apelantova prava koja je naveo u apelaciji.
V. Relevantni propisi
- 40.U Zakonu o vanparničnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98, 39/04 i 73/05) relevantne odredbe glase:
"Član 2.
Š...Ć
(2) U vanparničnom postupku primjereno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 148.
(1) Postupak određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud vodi prema službenoj dužnosti.
(2) Postupak iz stava 1. ovog člana mora se završiti što prije, a najkasnije u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka pred sudom."
- 41.U Zakonu o parničnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03 i 73/05) relevantne odredbe glase:
"Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku".
- 42.U Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni list SRBiH" br. 12/87 - prečišćeni tekst i 38/89, te "Službeni list RBiH" broj 15/94):
"Član 79.
Ako se ne postigne sporazum o naknadi u roku od dva mjeseca od dana pravosnažnosti rješenja o eksproprijaciji, nadležni općinski organ dostavit će pravosnažno rješenje o eksproprijaciji sa svim spisima i dokazom o isplati vlasniku iznosa naknade iz člana 77. ovog zakona ili o njegovom polaganju u sudski depozit nadležnom redovnom sudu na čijem području se nalazi eksproprirana nepokretnost radi određivanja naknade.
Članak 84.
Postupak za određivanje naknade za ekspropriranu nepokretnost je hitan."
VI. Dopustivost
- 43.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 44.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojega je koristio.
- 45.U konkretnom slučaju apelant se Ustavnom sudu obratio zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom. Iako su u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom i Općinski i Kantonalni sud donijeli odluke predmet nije okončan, budući da je pokrenut postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom. Međutim, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 46.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 47.Apelant se žali da mu je zbog nedonošenja odluke u vanparničnom postupku radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog člana, stav 2, što uključuje:
Š...Ć
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Suđenje u razumnom roku
a) Relevantna načela
- 48.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a osobito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaji broj 2002-I, stav 38).
- 49.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
- 50.Imajući u vidu da se apelantovi navodi odnose isključivo na dugo trajanje vanparničnog postupka radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine, Ustavni sud će analizirati trajanje ovog postupka koji nije okončan do donošenja ove odluke, dakle postupka koji traje više od šest godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 51.U konkretnom slučaju se radi o vanparničnom postupku radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine. Ustavni sud uočava da su se izvedeni dokazi odnosili na vršenje više vještačenja, dopunu vještačenja, saslušanja vještaka, svjedoka i parničnih stranaka, te uvida u relevantne dokumente. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se predmetni spor prema svojoj suštini i dokazima koji su izvedeni ne može smatrati složenim.
- 52.Ustavni sud iz predočene dokumentacije ne nalazi da je apelant doprinio dužini trajanja postupka jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Ustavni sud uočava da se apelant ponašao upravo suprotno, odnosno da je tokom postupka više puta urgirao postupanje suda, da se obraćao Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine i instituciji Ombdusmana Federacije Bosne i Hercegovine, Ured u Tuzli, i na taj način je pokušao ishoditi da se postupak okonča u razumnom roku.
- 53.U vezi s ponašanjem Općinskog suda, Ustavni sud uočava da je nakon dostave rješenja Općinskog sekretarijata, 25. juna 2003. godine, Općinski sud donio prvo rješenje 27. jula 2004. godine, dakle u roku od godine dana, u kojem periodu je održao tri ročišta, kao i ročište na licu mjesta, određivao vještačenja vještaka geometra i vještaka poljoprivredne struke, te određivao dopunu vještačenja. S tim u vezi, Ustavni sud ne nalazi da je Općinski sud u ovome periodu postupao van granica razumnoga roka.
- 54.Nakon ovoga perioda, u vezi s ponašanjem Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda, Ustavni konstatira da je Općinski sud održao veliki broj ročišta, da postupci, nakon ukidanja prvostepenih rješenja, nisu trajali nerazumno dugo, te da je Kantonalni sud u granicama razumnog roka odlučivao o žalbi. Međutim, Ustavni sud, također, konstatira kako Općinski sud nije postupao u skladu sa datim uputama, te kako je zbog toga predmet vraćan na ponovni postupak u četiri navrata. I postupanje Kantonalnog suda u jednom žalbenom postupku, u kojem je prvostepenom sudu dao nepreciznu i nejasnu uputu, je doprinijelo sveukupnom trajanju vanparničnog postupka. Pri ovoj konstataciji Ustavni sud je imao u vidu činjenicu da je Kantonalni sud predmet vraćao na ponovni postupak zbog toga što je činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, a tu povredu nije mogao otkloniti, imajući u vidu ograničenja u pogledu održavanja javne rasprave u smislu člana 236. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" broj 53/03 i 73/05). U vezi sa ponašanjem Vrhovnog suda, Ustavni sud na kraju konstatira da rješavanje revizije u ranijem postupku, u roku od deset mjeseci, te nedonošenje odluke o reviziji u postupku koji se trenutno vodi, ne prelazi granice razumnog roka.
- 55.Imajući u vidu kompletnu analizu trajanja vanparničnog postupka radi naknade za eksproprirane nekretnine, koji se po zakonu smatra hitnim, za koji je ocijenio da nije složen i kada apelant niti u jednom dijelu postupka nije doprinio dužini postupka, nego upravo suprotno, Ustavni sud zaključuje da se odgovornost za nerazumno dugo trajanje ovog postupka od više od šest godina može pripisati najvećim dijelom Općinskom sudu, te jednim dijelom Kantonalnom sudu. Ovo tim prije što je za pravni sistem od osnovne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema.
- 56.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 57.Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja ranijeg postupka, niti postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu, budući da se radi o postupku koji je po zakonu hitan. Utvrđeno je kršenje prava na pravično suđenje, i kada se ne bi bez daljnjeg odlaganja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje kompenzacije
- 58.Apelant traži da mu se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku dosudi iznos od 4.000,00 KM. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06).
- 59.U konkretnom slučaju, budući da se radi o vanparničnom postupku radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine, koji je po zakonu hitan, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka trebalo isplatiti iznos od po 300,00 KM, dakle ukupan iznos od 1.800,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona.
Ostali navodi
- 60.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa povredom prava garantiranih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 61.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada se sveukupno trajanje vanparničnog postupka od preko šest godina u postupku radi utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine može staviti na teret u najvećem dijelu ponašanju Općinskog suda i jednim dijelom ponašanju Kantonalnog suda, te kada ti sudovi nisu naveli razloge za ovako dugo trajanje postupka.
- 62.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 63.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.