Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 9. jula 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP 2780/08, rješavajući apelaciju Muhameda Saračevića i Mustafe Saračevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14, člana 59. stav 2. alineja 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Constance Grewe, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Tudor Pantiru, sudija

Mato Tadić, sudija

David Feldman, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Muhameda Saračevića i Mustafe Saračevića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno vodi u Osnovnom sudu u Vlasenici pod brojem 92 0 P 007239 08 P.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Saračevića i Mustafe Saračevića podnesena zbog povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zato što je preuranjena.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Muhamed Saračević i Mustafa Saračević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva podnijeli su 15. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka u predmetu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-06-000 501 i Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) koji se trenutno vodi pod brojem 92 0 P 007239 08 P (ranije P-265/2004). Apelanti su dopunili apelaciju 28. novembra 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na prijedlog sudije Mirsada Ćemana, Ustavni sud je, na osnovu člana 93. stav 1. alineja 2. Pravila Ustavnog suda, donio odluku da sudija Mirsad Ćeman ne učestvuje u radu i odlučivanju u ovom predmetu.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda je 24. decembra 2008. godine, a od Općine Vlasenica i Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi), koje zastupa Pravobranilaštvo Republike Srpske, 25. marta 2010. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
  • 4.
    Okružni i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili 10. februara 2009. godine, a tuženi 7. aprila 2010. godine.
  • 5.
    Osnovni sud je 6. aprila 2010. godine dostavio na uvid spis broj 92 0 P 007239 08 P.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Okružnog suda i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 11. marta 2009. godine, a odgovor tuženih 14. maja 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelanti su 8. novembra 2004. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih radi "povrata bespravno ekspropriranih parcela". Tužba je evidentirana pod poslovnim brojem P-265/2004. Sud je 13. aprila 2005. godine dostavio tužbu na odgovor tuženim. Podneskom od 17. maja 2005. godine Pravobranilaštvo Republike Srpske je sudu vratilo tužbu sa obrazloženjem da, prema članu 1. stav 3. Zakona o Pravobranilaštvu RS, u ovoj vrsti sporova ne zastupa prvotuženu. Prvotužena je 17. maja 2005. godine dostavila odgovor na tužbu.
  • 9.
    Rješenjem od 23. maja 2005. godine sud je zakazao pripremno ročište za 6. juli 2005. godine koje je, iako su bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje, na saglasan prijedlog parničnih stranaka, odgođeno za 5. septembar 2005. godine uz nalog apelantima da urede tužbu u smislu člana 53. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).
  • 10.
    Pripremno ročište zakazano za 5. septembar 2005. godine, premda su prema konstataciji suda bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje, na saglasan prijedlog parničnih stranaka, odgođeno je zbog toga što su apelanti pismenim podneskom od 18. jula 2005. godine obuhvatili dva tužbena zahtjeva (iz predmeta br. P-264/08 i P-265/08), iako ti predmeti nisu spojeni u dotadašnjem toku postupka. Dalje, apelanti su istakli da nisu pribavili sve dokaze iz tužbe.
  • 11.
    Pripremno ročište zakazano za 14. oktobar 2005. godine, premda su prema konstataciji suda bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje, na saglasan prijedlog parničnih stranaka, odgođeno je zbog toga što su tuženi tek na ročištu primili precizirani tužbeni zahtjev apelanata, te su tražili rok za izjašnjenje i prikupljanje dokaza za pripremno ročište.
  • 12.
    Sud je 14. novembra 2005. godine održao pripremno ročište na kojem je donio rješenje kojim je odredio uviđaj na licu mjesta 6. decembra 2005. godine i zakazao glavnu raspravu za 23. decembar 2005. godine.
  • 13.
    Uviđaj zakazan na licu mjesta za 6. decembar 2005. godine, na koji su pristupile parnične stranke i vještak geodetske struke, odgođen je zbog nepristupanja vještaka poljoprivredne struke, te je novi uviđaj zakazan za 18. januar 2006. godine, kada je uz prisustvo stranaka i vještaka i održan.
  • 14.
    Rješenjem predsjednika suda od 20. decembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće postupajućeg sudije u ovom predmetu i drugom parničnom predmetu apelanata koji se vodi pod brojem P-264/04.
  • 15.
    Glavna rasprava zakazana za 23. decembar 2005. godine, i uz konstataciju da su ispunjene procesne pretpostavke za njeno održavanje, na prijedlog parničnih stranaka, odložena je za 20. februar 2006. godine zato što zbog spriječenosti vještaka nije održan uviđaj pa su parnične stranke istakle da će se glavna rasprava moći održati tek nakon održanog uviđaja i dostave nalaza.
  • 16.
    Rasprava zakazana za 20. februar 2006. godine nije održana jer je drugoapelant zatražio njeno odgađanje (budući da nije pristupio njegov punomoćnik a da su na raspravu pristupili svjedok i vještaci koje je potrebno direktno i unakrsno ispitati, te urediti tužbeni zahtjev).
  • 17.
    Na izričit zahtjev drugoapelanta, koji je tvrdio da prvoapelant i njihov punomoćnik nisu pristupili jer im je postupajući sudija putem telefona obećao odgađanje rasprave, što je sudija negirao, odgođena je i glavna rasprava zakazana za 29. mart 2006. godine, te je određen novi termin održavanja glavne rasprave za 11. maj 2006. godine.
  • 18.
    Na glavnoj raspravi održanoj 11. maja 2006. godine provedeni su dokazi čije izvođenje je određeno rješenjem suda na pripremnom ročištu, apelanti su precizirali tužbeni zahtjev, te je nakon završnih riječi glavna rasprava dovršena uz konstataciju suda da će presuda biti donesena 12. juna 2006. godine i da su stranke dužne same preuzeti prijepis presude u sudu.
  • 19.
    Presudom Osnovnog suda broj P-265/2004 od 12. juna 2006. godine obavezani su tuženi da apelantima solidarno naknade na ime štete koja im je pričinjena na voćnim zasadima iznos od 845,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 12. juna 2006. godine, kao dana donošenja presude pa do konačne isplate. Drugim stavom izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva apelanata kojim su tražili da sud obaveže tužene da im predaju u posjed i slobodno raspolaganje nekretnine u Vlasenici, preciznije označe u izreci presude (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. U obrazloženju presude sud je naveo da je na osnovu provedenih dokaza nespornim utvrdio da su tuženi krajem 1999. godine apelantima pričinili štetu tako što su uništili ukupno osam stabala raznog voća, pa je sud udovoljio ovom dijelu tužbenog zahtjeva apelanata za naknadu štete u visini utvrđenoj u nalazu sudskog vještaka. S druge strane, vezano za odbijajući dio tužbenog zahtjeva, sud je naveo da su apelanti osim tužbe, u smislu čl. 87. i 89. Zakona o građevinskom zemljištu, blagovremeno podnijeli reviziju nadležnom organu Općine Vlasenica, koji će u tom postupku utvrditi da li su apelanti prije 6. aprila 1992. godine koristili predmetno zemljište uz svoju porodičnu stambenu zgradu, te da li je bez njihove saglasnosti to pravo prekinuto. U tom postupku će se utvrditi i da li apelantima pripada pravo na restituciju, odnosno naknadu. Dalje je navedeno da se taj dio tužbenog zahtjeva odnosi samo na povrat predmetnog zemljišta ali ne i na naknadu za zemljište. Budući da su sporne parcele privedene namjeni 1999. godine, sud je zaključio da je restitucija nemoguća.
  • 20.
    Apelanti i tuženi su protiv presude Općinskog suda izjavili žalbu. Obje parnične stranke su dale odgovor na žalbu. Spis je 21. augusta 2006. godine dostavljen Okružnom sudu radi rješavanja o izjavljenim žalbama. Podneskom od 1. augusta 2006. godine punomoćnik apelanata je otkazao punomoć.
  • 21.
    Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 501 od 18. juna 2008. godine obje žalbe su usvojene, te je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da činjenica da su apelanti pokrenuli upravni postupak revizije dodjele gradskog građevinskog zemljišta ne bi ni u kojem slučaju mogla voditi odbijanju tužbenog zahtjeva nego bi eventualno ishod predmetnog postupka mogao predstavljati prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Okružni sud je naveo da je zaključak prvostepenog suda preuranjen, te je usvojio žalbu apelanata uz obrazloženje da žalba osnovano ukazuje na to da se prvostepeni sud bavio prejudiciranjem odluke upravnog organa. Dalje, sud je ocijenio da je osnovana i žalba tuženih budući da je odredbama Zakona o građevinskom zemljištu predviđena isključiva nadležnost upravnog organa za ocjenu pravne valjanosti izvršenih dodjela građevinskog zemljišta između 6. aprila 1992. godine i stupanja na snagu tog zakona. Sud je zaključio da odluka o tom pitanju predstavlja prethodno pitanje od čijeg rješenja zavisi odluka o konkretnoj stvari, te je naveo da je članom 90. Zakona o građevinskom zemljištu predviđena obaveza općine na isplatu naknade, u skladu sa članom 69. tog zakona, koja se, u slučaju da je zemljište dodijeljeno trećem licu, određuje i isplaćuje prema odredbama Zakona o eksproprijaciji. Budući da odluka o sporu zavisi od ishoda upravnog postupka koji se vodi povodom revizije apelanata, do okončanja tog postupka ne može se odlučivati o njihovom tužbenom zahtjevu. Stoga je sud zaključio da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te da je učinjena povreda iz člana 191. ZPP, zbog čega je ukinuo osporenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Okružni sud je rješenje dostavio parničnim strankama 28. juna, odnosno 30. juna 2008. godine.
  • 22.
    U ponovnom postupku Općinski sud je dnevnom naredbom od 18. jula 2008. godine zakazao raspravu za 18. septembar 2008. godine. Na toj raspravi sud je konstatirao da apelanti nisu pristupili, premda su dostave uredno iskazane, a da je zakonski zastupnik tuženih opravdao izostanak. Također je konstatirano da je advokat Janko Nikolić, koji je ranije bio punomoćnik apelanata, telefonom kontaktirao sudiju i zamolio da se ročište odgodi jer će ponovo pribaviti punomoć apelanata za zastupanje. Ročište je odloženo za 21. oktobar 2008. godine. Na to ročište apelanti nisu pristupili, premda je njima poslan poziv, ali je pristupio advokat Janko Nikolić bez punomoći budući da su apelanti putem telefona zamolili da ih zastupa. Na saglasan prijedlog stranaka ročište je odgođeno za 4. decembar 2008. godine.
  • 23.
    Na ročište zakazano za 4. decembar 2008. godine parnične stranke nisu pristupile. U zapisniku je konstatirano da su stranke putem telefona obaviještene da se pripremno ročište neće otvarati, da će predmet biti presigniran drugom sudiji budući da je postupajući sudija izabran na drugu funkciju.
  • 24.
    Dnevnom naredbom od 3. novembra 2009. godine novoodređeni postupajući sudija je zakazao pripremno ročište za 30. novembar 2009. godine. Budući da na pripremo ročište nije pristupio punomoćnik apelanata, kojem je poziv dostavljen 5. novembra 2009. godine, sud je, u smislu člana 83. ZPP, na prijedlog zakonskog zastupnika tuženih, donio Rješenje broj 92 0 P 007239 08 P od 30. novembra 2009. godine kojim se tužba smatra povučenom. Na ovo rješenje punomoćnik apelanata je izjavio žalbu 23. decembra 2009. godine. Žalba je dostavljena tuženim 9. aprila 2010. godine, a oni su isti dan dali odgovor na žalbu.
  • 25.
    Prema podacima Osnovnog suda od 10. maja 2010. godine, odgovor na žalbu je proslijeđen apelantima, a nakon čega će spis biti dostavljen Okružnom sudu na rješavanje.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 26.
    Apelanti su naveli da im je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U apelaciji se navodi da je prvostepena presuda donesena svjesno, zlonamjerno i tendenciozno i pod pritiskom zbog političkih razloga, te sa velikim zakašnjenjem. Dalje se navodi da je žalba apelanata bila u drugostepenom sudu 23 mjeseca i da je time prekoračen rok od 45 dana prema ZPP, što, prema mišljenju apelanata, predstavlja svjesno i ciljano kršenje njihovih prava. Navodi se da je sud: "Š...Ć svjesno i zlonamjerno prekoračio rokove predviđene po ZPP jer je tužba podnijeta 8.11.2004. godine iz čega proizilazi da je predmet trebao biti davno okončan".

b) Odgovor na apelaciju

  • 27.
    Okružni sud navodi da je u žalbenom postupku usvojio žalbe parničnih stranaka, ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje zbog povrede odredaba parničnog postupka koje su utjecale na zakonitost i pravilnost odluke, te predlaže da se apelacija odbije.
  • 28.
    Općinski sud u odgovoru na apelaciju, koji je dostavio 10. februara 2009. godine (dakle u vrijeme kad u ponovnom postupku još uvijek nije održao pripremno ročište), navodi da je u dotadašnjem toku postupka sud postupao u skladu sa zakonom uz poštivanje zakonskih rokova. Navedeno je da će ovaj sud, nakon što je ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, u zakonskom roku zakazati pripremno ročište i ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu.
  • 29.
    Tuženi su naveli da je neosnovana tvrdnja apelanata da je Osnovni sud svjesno i ciljano kasnio u postupku. Stoga su tuženi predložili da Ustavni sud, ocjenjujući složenost postupka, ponašanje apelanata, odnosno njihovog punomoćnika, te okolnost da ova vrsta postupka prema zakonu nema hitan karakter, kao i okolnost da dužina predmetnog postupka zadovoljava zahtjev "razumnosti", odbije predmetnu apelaciju kao neosnovanu.

V. Relevantni propisi

  • 30.
    Zakon o parničnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 31.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

  • 1)
    Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena.

  • 32.
    Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
  • 33.
    U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije nalazi se u fazi odlučivanja povodom žalbe apelanata izjavljene protiv Rješenja Osnovnog suda broj 92 0 P 007239 08 P od 30. novembra 2009. godine, pa slijedi da je apelacija, u smislu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju preuranjena.
  • 34.
    S druge strane, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
  • 35.
    U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu navodeći da su sudovi: "Š...Ć svjesno i zlonamjerno prekoračili rokove predviđene po ZPP", iz čega proizlazi da se apelanti žale i zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, nalazio u fazi odlučivanja povodom žalbe apelanata protiv Rješenja Osnovnog suda broj 92 0 P 007239 08 P od 30. novembra 2009. godine, kojim se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 36.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

  • 37.
    Apelanti su se u apelaciji pozvali na kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, navodi i činjenice iz apelacije upućuju na to da Ustavni sud treba ispitati i kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da Ustavni sud pri odlučivanju ispituje postoje li samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, u smislu člana 32. Pravila Ustavnog suda, a apelanti su u apelaciji naveli da povredu svojih prava vide u tome što je sud prilikom odlučivanja u ovom predmetu: "Š...Ć svjesno i zlonamjerno prekoračio rokove predviđene po ZPP".
  • 38.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

  • 1.
    Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

  • 39.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

  • 40.
    Apelanti su tužbu u konkretnoj pravnoj stvari podnijeli 8. novembra 2004. godine, a prema dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, Osnovni sud je Presudu broj P-265/2004 donio 12. juna 2006. godine. Ta presuda je ukinuta Rješenjem Okružnog suda broj 014-0-GŽ-06-000 501 od 18. juna 2008. godine, te je predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Osnovni sud je 30. novembra 2009. godine donio rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Dakle, cjelokupan postupak povodom tužbe apelanata traje pet godina i šest mjeseci i još uvijek nije završen.

Analiza razumnosti dužine postupka

  • 41.
    U konkretnom slučaju se radi o parničnom postupku koji se vodio povodom tužbe apelanata radi povrata bespravno ekspropriranih nekretnina. Prema mišljenju Ustavnog suda, taj se postupak, imajući u vidu činjenice konkretnog slučaja, ne može smatrati osobito složenim.
  • 42.
    Analizirajući dužinu postupka, Ustavni sud naglašava da su u periodu od podnošenja tužbe do danas, dakle u periodu od pet godina i šest mjeseci, donesene tri odluke na dvije sudske instance. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se postupak pred Osnovnim sudom vodio u dva navrata, te da je sud prvostepenu odluku (Presuda broj P-265/2004 od 12. juna 2006. godine) donio nakon godinu dana i sedam mjeseci, a da je u ponovnom postupku odluku (Rješenje broj 92 0 P 007239 08 P od 30. novembra 2009. godine) donio nakon godinu i nešto više od četiri mjeseca. Dalje, evidentno je da je odlučivanje o žalbama parničnih stranaka pred Okružnim sudom trajalo godinu i nepunih deset mjeseci (od 21. augusta 2006. godine, kad je spis dostavljen Okružnom sudu, do donošenja Rješenja broj 014-0-GŽ-06-000 501 od 18. juna 2008. godine), ali sama ta činjenica, imajući u vidu cjelokupan tok dosadašnjeg postupka, sama po sebi ne predstavlja dokaz da su u konkretnom slučaju redovni sudovi povrijedili pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku. Naime, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka prvostepeni sud prije donošenja presude od 12. juna 2006. godine zakazao četiri pripremna ročišta (6. juli, 5. septembar, 14. oktobar i 14. novembar 2005. godine), od kojih je održao samo jedno i to ono od 14. novembra 2005. godine, a ostale je odlagao na suglasan prijedlog parničnih stranaka, premda su bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje tih ročišta. Dalje, Osnovni sud je zakazao i četiri ročišta za glavnu raspravu (23. decembra 2005. godine, te 20. februara, 29. marta i 11. maja 2006. godine), od kojih je održao samo ročište od 11. maja 2006. godine. Ostala ročišta za glavnu raspravu su odložena i to ono od 23. decembra 2005. godine na saglasan prijedlog parničnih stranaka, a preostala dva na izričit prijedlog drugoapelanta. Sud je, također, zakazao dva puta uviđaj na licu mjesta (6. decembra 2005. godine i 18. januara 2006. godine), od kojih je jedan odložen zbog nepristupanja vještaka poljoprivredne struke. U ponovnom postupku Osnovni sud je zakazao četiri pripremna ročišta ali su prva tri odložena (18. septembra, 21. oktobra i 4. decembra 2008. godine) budući da na prva dva apelanti, iako uredno pozvani, nisu pristupili, a da posljednje nije ni otvarano budući da je postupajući sudija imenovan na novu dužnost. Dalje, punomoćnik apelanata nije pristupio na ročište na kojem je doneseno Rješenje broj 92 0 P 007239 08 P od 30. novembra 2009. godine kojim se tužba smatra povučenom. U daljnjem toku postupka Osnovni sud je dostavio rješenja parničnim strankama, te dostavio žalbu apelanata tuženom na odgovor.
  • 43.
    Imajući u vidu navedene okolnosti vezane za preduzimanje procesnih radnji i odluke donesene u dosadašnjem toku postupka, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi, dakle i Osnovni sud i Okružni sud, u primjerenim (razumnim), mada ne i u zakonskim rokovima, preduzimali procesne radnje, te zaključuje da, u okolnostima konkretnog predmeta, u ponašanju redovnih sudova nije bilo nepotrebnog odugovlačenja postupka.
  • 44.
    S druge strane, evidentno je da su četiri ročišta odložena na saglasan prijedlog parničnih stranaka a da su zbog postupanja apelanata odgođena četiri ročišta (20. februara i 29. marta 2006. godine, te 18. septembra i 21. oktobra 2008. godine), kao i da je zbog nepristupanja apelanata, odnosno njihovog punomoćnika doneseno rješenje da se tužba smatra povučenom.
  • 45.
    Imajući u vidu sve navedene činjenice, ponašanje suda i parničnih stranaka, te ocjenjujući da se predmetni postupak ne ubraja u kategoriju hitnih postupaka, kao i da su u periodu od pet godina i šest mjeseci redovni sudovi donijeli tri odluke, Ustavni sud zaključuje da cjelokupna dužina trajanja predmetnog parničnog postupka nije prešla granice razumnog roka, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

  • 46.
    Ustavni sud zaključuje da, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta ispitane u skladu sa uspostavljenim kriterijima, te činjenicu da su u toku dosadašnjeg postupka koji traje pet godina i šest mjeseci redovni sudovi u primjerenim (razumnim), mada ne i u zakonskim rokovima, preduzimali procesne radnje i donijeli tri odluke na tri instance, ne postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 47.
    Na osnovu člana 16. st. 1. i 4. tačka 14. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 48.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.