Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici održanoj 28. aprila 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 95/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 212/08, rješavajući apelaciju Emira Abdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Emira Abdića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši koji je okončan Presudom broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine i Presudom na osnovu odricanja broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Emiru Abdiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 1.200 KM na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Emir Abdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 14. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-300/00.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 23. januara 2008. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Također, od Općinskog suda je 31. augusta 2009. godine zatraženo da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj P-300/00.
  • 3.
    Općinski sud je 31. januara 2008. godine dostavio odgovor na apelaciju, a 17. februara 2010. godine je dostavio na uvid predmetni spis.
  • 4.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda dostavljen je apelantu 7. aprila 2010. godine.

III. Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 28. jula 2000. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Maše Kovačevića i Tahira Miskića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete. U predmetnoj tužbi je navedeno da su tuženi u novembru 1997. godine korištenjem eksplozivne naprave pričinili štetu na apelantovom objektu. Također je navedeno da je u Općinskom sudu u toku istražni postupak protiv navedenih lica pod brojem KI-10/98.
  • 7.
    Apelant je 17. marta 2003. godine obavijestio Općinski sud da je opozvao punomoć za zastupanje Fikretu Čelebiću.
  • 8.
    Advokat Nedžad Sarajlija je 18. marta 2003. godine obavijestio Općinski sud da ga je apelant ovlastio za zastupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Također, apelantov punomoćnik je zatražio od Općinskog suda da zakaže ročište u predmetnom postupku.
  • 9.
    Apelant je 1. aprila 2005. godine obavijestio Općinski sud da je opozvao punomoć za zastupanje advokatu Nedžadu Sarajliji.
  • 10.
    Apelant se žalio Uredu ombudsmena u Bihaću zbog nepostupanja Općinskog suda povodom njegove tužbe. Ured ombudsmena u Bihaću je 22. augusta 2005. godine zatražio od Općinskog suda izvještaj o razlozima nepostupanja povodom apelantove tužbe. Općinski sud je 14. marta 2006. godine obavijestio Ured ombudsmena u Bihaću da je usvojen šestomjesečni plan rješavanja predmeta hitne prirode, ali da tim planom nije obuhvaćen apelantov predmet.
  • 11.
    Općinski sud je donio Rješenje broj P-300/00 od 19. februara 2008. godine kojim je apelantu naloženo da ispravi i dopuni tužbu. Apelant je 26. februara 2008. godine postupio prema nalogu suda. Općinski sud je 2. aprila 2008. godine dostavio tužbu tuženima na odgovor.
  • 12.
    Općinski sud je održao ročišta 12. augusta, 9. septembra i 24. oktobra 2008. godine.
  • 13.
    Općinski sud je donio Presudu broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine kojom je tuženi Mašo Kovačević obavezan da apelantu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 16.576.41 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i uz naknadu troškova postupka. Stavom II izreke presude odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev za naknadu štete na osnovu duga prema dobavljačima u iznosu od 1.500 KM. Navedena presuda je postala pravosnažna 23. decembra 2008. godine.
  • 14.
    Općinski sud je donio Presudu na osnovu odricanja broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi Tahir Miskić obaveže da mu na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 18.076.41 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i uz naknadu troškova postupka. Navedena presuda je postala pravosnažna 31. januara 2009. godine.

IV. Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 15.
      Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je predmetnu tužbu podnio 28. jula 2000. godine, ali da Općinski sud sedam i po godina nije preduzeo nijednu procesnu radnju. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 KM zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 16.
      U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je u predmetnoj tužbi navedeno da je šteta pričinjena izvršenjem krivičnog djela i da je u toku istražni postupak protiv tuženih kao učinilaca krivičnog djela. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da nije postupao povodom predmetne tužbe jer bi u suprotnom morao prekinuti postupak do okončanja krivičnog postupka. Općinski sud je, dalje, naveo da je nakon prijema apelacije na odgovor zatražio od pisarnice suda podatke o krivičnom spisu, te da na osnovu tih podataka proizlazi da je krivični postupak vođen samo protiv tuženog Maše Kovačevića i da je okončan donošenjem osuđujuće Presude broj K-90/01 od 15. oktobra 2001. godine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je apelant trebao obavijestiti parnični sud o ishodu krivičnog postupka budući da je njegova tužba u vrijeme podnošenja bila "preuranjena".

V. Relevantni propisi

  • 17.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

  • 18.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 53/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

  • 19.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 20.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 21.
    Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da je predmetna apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, bez obzira na to što je predmetni postupak okončan nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
  • 22.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 23.
    Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

  • 24.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 25.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
      • 1)
        Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
  • a)
    Relevantni principi
    • 26.
      Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
    • 27.
      Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
    • 28.
      Konačno, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).
  • b)
    Period koji se uzima u obzir
    • 29.
      Ustavni sud zapaža da je apelant 28. jula 2000. godine pokrenuo postupak radi naknade štete, te da je predmetni postupak okončan Presudom Općinskog suda broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine i Presudom na osnovu odricanja broj P-300/00 od 21. novembra 2008. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od osam godina i četiri mjeseca.
  • c)
    Analiza razumnosti trajanja postupka
    • 30.
      U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče prava na naknadu štete. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku.
    • 31.
      Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da Općinski sud sedam godina i sedam mjeseci, koliko je prošlo od podnošenja tužbe pa do vraćanja tužbe na uređenje, nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek nakon prijema apelacije na odgovor uzeo predmet u rad i zatražio od pisarnice tog suda podatke o krivičnom spisu, te ustanovio da je krivični postupak okončan još 2001. godine. Što se tiče razloga za nepostupanje povodom predmetne tužbe, koje je naveo Općinski sud, Ustavni sud smatra da se navedeni razlozi u konkretnom slučaju ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem. Naime, Ustavni sud smatra da je Općinski bio dužan postupiti povodom predmetne tužbe i preduzeti određene procesne radnje s ciljem vođenja postupka, te utvrditi u kojoj je fazi istražni postupak protiv tuženih. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da se apelantov punomoćnik 2003. godine obraćao Općinskom sudu radi zakazivanja ročišta, ali da Općinski sud ni tada nije našao za shodno da preduzme bilo kakvu procesnu radnju, pa čak ni da zatraži podatke o toku i ishodu istražnog postupka, niti od apelanta niti od krivičnog suda. Također, Ustavni sud ima u vidu da se apelant u toku 2005. i 2006. godine posredstvom Ureda ombudsmena u Bihaću obraćao Općinskom sudu, ali da je tada Općinski sud obrazložio da apelantov predmet nije obuhvaćen "planom rješavanja predmeta hitne prirode". S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za potpunu neaktivnost suda od sedam godina i sedam mjeseci, te da, stoga, odgovornost za dužinu postupka u potpunosti snosi Općinski sud. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelant na bilo koji način doprinio dužini predmetnog postupka.
    • 32.
      Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

  • 33.
    U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • 34.
    Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao osam godina i četiri mjeseca, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iznos od 1.200 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII. Zaključak

  • 35.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, povreda navedenog prava se ogleda u tome što je postupak radi naknade štete trajao osam godina i četiri mjeseca, od čega Općinski sud sedam godina i sedam mjeseci nije preduzeo nijednu procesnu radnju s ciljem vođenja i okončanja postupka, niti je za to ponudio razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem.
  • 36.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 37.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.