Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivoti i meritumu

na sjednici održanoj 13. maja 2010. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 95/10
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 743/08, rješavajući apelaciju Suzane Đurić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Seada Palavrić, potpredsjednica

Mato Tadić, sudija

Mirsad Ćeman, sudija

Usvaja se apelacija Suzane Đurić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se nalazi na odlučivanju pred Ministarstvom za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona radi rješavanja žalbe izjavljene protiv Rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove Zeničko-dobojskog kantona broj 03-23-12-2904/00 od 6. oktobra 2008. godine.

Nalaže se Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona da hitno odluči o žalbi Suzane Đurić izjavljenoj protiv Rješenja Službe za opću upravu i stambene poslove Zeničko-dobojskog kantona broj 03-23-12-2904/00 od 6. oktobra 2008. godine.

Nalaže se Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona da u roku od 60 od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Suzana Đurić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Nove Bile podnijela je 6. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) nije donio odluku o njenoj tužbi u upravnom sporu u predmetu broj 004-0-U-07-000 274.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni sud je dostavio odgovor 3. aprila 2008. godine.
  • 4.
    Ustavni sud je zatražio od Službe za opću upravu i stambene poslove Zenica (u daljnjem tekstu Služba) da dostavi spis. Služba je dostavila fotokopiju spisa 8. aprila 2010. godine, navodeći da je original spisa dostavljen Ministarstvu za prostorno uređenje, promet i komunikaciju i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) radi rješavanja žalbe.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev je dostavljen apelantici 9. aprila 2008. godine.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelantica je 24. aprila 2000. godine pokrenula postupak pred Službom radi prijenosa stanarskog prava s njenog umrlog oca na nju. Predmet je zaveden pod brojem 03-23-12-2904/00. Apelantica je urgirala rješavanje predmeta 10. augusta 2000. godine. Apelantica je 1. februara 2001. godine podnijela žalbu zbog šutnje administracije. Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 12-23-22882/01 od 8. januara 2002. godine kojim je naloženo Službi da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja odluči o apelantičinom zahtjevu.
  • 8.
    Služba je održala rasprave 23. marta i 4. maja 2005. godine, i 14. oktobra 2005. godine donijela Rješenje broj 03-23-12-2904/00 kojim je odbila apelantičin zahtjev za prijenos stanarskog prava. Apelantica je izjavila žalbu koju je Ministarstvo odbilo Rješenjem broj 12-23-21/06 od 22. juna 2006. godine. Apelantica je pokrenula upravni spor tužbom pred Kantonalnim sudom. Kantonalni sud je donio Presudu 004-0-U-06-000 175 od 10. jula 2006. godine kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva i rješenje Službe poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
  • 9.
    Služba je u ponovnom postupku održala raspravu 29. augusta 2006. godine, a zatim je 30. oktobra 2006. godine donijela Rješenje broj 03-23-12-2904/00 kojim je utvrđeno da apelantici pripada pravo na prijenos stanarskog prava. "Željezara Zenica", kao davalac stana na korištenje (u daljnjem tekstu: Željezara), je 22. novembra 2006. godine izjavila žalbu protiv prvostepenog rješenja. Ministarstvo je donijelo Rješenje 12-23-21/06 od 31. maja 2007. godine kojim se žalba odbija i prvostepeno rješenje potvrđuje. Željezara je pokrenula upravni spor. Nakon što je apelantica podnijela apelaciju, Kantonalni sud je 8. aprila 2008. godine donio Presudu 004-0-U-06-000 274 kojom je tužbu uvažio, osporeno rješenje Ministarstva i rješenje Službe poništio i predmet vratio na ponovno odlučivanje.
  • 10.
    Služba je u ponovnom postupku održala rasprave 26. augusta, 2. septembra i 6. oktobra 2008. godine na kojem je donijela Rješenje broj 03-23-12-2904/00 kojim je odbila apelantičin zahtjev. Apelantica je izjavila žalbu 10. marta 2010. godine i postupak po žalbi pred Ministarstvom je, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, još u toku.

IV. Apelacija

  • a)
    Navodi iz zahtjeva
    • 11.
      Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. U momentu podnošenja apelacije apelantica se žalila što Kantonalni sud nije odlučio o njenoj tužbi izjavljenoj 6. jula 2007. godine u upravnom sporu protiv Rješenja Ministarstva broj 12-23-21/06, od 31. maja 2007. godine. Apelantica je navela da je zbog neodlučivanja o njenoj tužbi povrijeđeno i njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelantica je navela da od ishoda sudskog postupka "zavisi hoće li mi biti vraćen u posjed moj stan".
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 12.
      U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je apelacija neosnovana. Kantonalni sud je istakao da ima veliki broj predmeta koji se rješava, a mali broj sudija, i naveo da će o tužbi odlučiti krajem aprila 2008. godine, što je prema stavu suda u datim okolnostima u "razumnom roku".

V. Relevantni propisi

  • 13.
    U Zakonu o upravnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:

Član 6.

Kada organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa građana; preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se treba voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druga lica koja učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 216.

  • 1)
    Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
  • 2)
    U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
  • 3)
    Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

U Zakonu o upravnim sporovima FBiH ("Službene novine FBiH" br. 2/98 i 8/00) relevantne odredbe glase:

Član 60.

Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.

VI. Dopustivost

  • 14.
    U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju apelantica se poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koje sadrži pravo na "suđenje u razumnom roku". Apelantica se poziva na to pravo zato što je u momentu podnošenja apelacije postupak pred Kantonalnim sudom u vezi s njenim zahtjevom za prijenos stanarskog prava trajao nerazumno dugo. Iako je nakon podnošenja apelacije do donošenja ove odluke Kantonalni sud odlučio o apelantičinoj tužbi, a nadležni upravni organi donijeli više odluka, postupak još uvijek nije okončan te je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

VII. Meritum

  • 18.
    Apelantica se žali zbog nedonošenja odluke u njenom predmetu po zahtjevu za prijenos stanarskog prava, navodeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na dom iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
  • 19.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Š...Ć

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
    • 20.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
    • 1.
      Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć

Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

  • 21.
    U konkretnom slučaju postupak se odnosi na pitanje utvrđivanja statusa člana zajedničkog domaćinstva i, prema tome, priznanja apelantici statusa nosioca stanarskog prava na stanu nakon smrti njenog oca. Ustavni sud je ranije usvojio stav da svi zahtjevi koji se odnose na sporove u vezi s ovim pitanjem potpadaju pod pojam "građanskih prava i obaveza" (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 2/99 od 24. septembra 1999. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/99). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

Suđenje u razumnom roku - relevantni principi

  • 22.
    Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
  • 23.
    Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
  • 24.
    Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18).

Period koji se uzima u obzir

  • 25.
    Ustavni sud zapaža da je postupak povodom apelantičinog zahtjeva za prijenos stanarskog prava počeo 10. augusta 2000. godine, te da je postupak još u toku i trenutno se nalazi na rješavanju po žalbi izjavljenoj protiv prvostepenog rješenja. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantičinog zahtjeva traje devet godina i osam mjeseci i još nije završen, pa je to period koji će Ustavni sud ispitati.

Analiza razumnosti trajanja postupka

  • 26.
    U konkretnom slučaju se radi o postupku koji se tiče prijenosa stanarskog prava. Naime, apelantica svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je bila član domaćinstva svog umrlog oca koji je bio nosilac stanarskog prava. Ustavni sud smatra da se konkretni postupak ne može smatrati naročito složenim, kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
  • 27.
    U vezi s ponašanjem organa uprave u postupku, Ustavni sud zapaža da je Služba povodom zahtjeva za prijenos stanarskog prava prvo rješenje donijela nakon pet godina, a da je Ministarstvo potvrdilo prvostepeno rješenje u roku od devet mjeseci, pa je apelantica nezadovoljna ishodom pokrenula upravni spor. Kantonalni sud je o tužbi odlučio u roku od mjesec dana i predmet vratio na ponovno odlučivanje. U ponovnom postupku Služba je donijela rješenje u roku od tri mjeseca, a povodom žalbe Željezare Ministarstvo je odlučilo u roku od sedam mjeseci. Rješavajući u upravnom sporu tužbu Željezare, Kantonalni sud je donio presudu u roku od 11 mjeseci, i to tako da su nižestepena rješenja poništena i predmet opet vraćen na ponovni postupak. Nakon toga Služba je u roku od dva mjeseca donijela rješenje (6. oktobra 2008. godine) koje je po žalbi dostavljeno Ministarstvu na odlučivanje tek 17. marta 2010. godine, dakle godinu i pet mjeseci kasnije.
  • 28.
    Dakle, Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju Služba povodom apelantičinog zahtjeva nije ništa preduzimala pet godina. Nakon toga Služba je donijela tri rješenja (dva puta je apelantičin zahtjev odbijen, a jednom je utvrđeno apelantičino pravo na prijenos stanarskog prava) koja je Ministarstvo dva put potvrdilo, a Kantonalni sud dvije odluke kojima je poništio nižestepena rješenja i predmet vratio na ponovni postupak. Dalje, Ustavni sud primjećuje da su postupci pred svakim pojedinačnim organom od 2005. godine trajali relativno kratko, odnosno odluke su donijete u relativno kratkom vremenu, osim što je posljednje rješenje Službe koje je donijeto 6. oktobra 2010. godine dostavljeno Ministarstvu na rješavanje po žalbi tek 17. marta 2010. godine. Međutim, ukupna dužina trajanja žalbenih postupaka doprinijela je sveukupnom trajanju predmetnog postupka.
  • 29.
    Imajući u vidu značaj koji konkretna pravna stvar - prijenos stanarskog prava - ima za apelanticu, Ustavni sud zaključuje da je dužina predmetnog upravnog postupka i spora u trajanju od više od devet godina suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. U konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi takve izuzetne okolnosti. Osim toga, Ustavni sud ne smatra da je period od 11 mjeseci (koliko je postupak zbog kojeg je apelantica i podnijela apelaciju trajao) za rješavanje tužbe pred Kantonalnim sudom "nerazumno dug", ali zapaža da je Kantonalni sud u dva navrata poništavao drugostepeno i prvostepeno rješenje i predmet vraćao na ponovni postupak, što prema stavu Evropskog suda i Ustavnog suda nije najbolji način za rješavanje predmeta, već, naprotiv, može pravne lijekove učiniti iluzornim, kao što je slučaj s apelantičinim zahtjevom, posebno imajući u vidu činjenicu da postupak još nije završen.
  • 30.
    Dalje, Ustavni sud primjećuje da apelantica ničim nije doprinijela dužini trajanja postupka jer nije koristila bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naprotiv, izjavila je žalbu zbog šutnje administracije i pokušala ishodovati da se donese odluka o njenom zahtjevu.
  • 31.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 32.
    S obzirom da se, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, predmetni postupak nalazi na odlučivanju žalbe pred Ministarstvom, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Ministarstvu da taj postupak hitno okonča s obzirom na dosadašnje trajanje postupka u cjelini i već utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku.

Ostali navodi

  • 33.
    Apelantica je u apelaciji navela da joj je povrijeđeno pravo na dom jer od ishoda postupka po tužbi (jer se postupak u momentu podnošenja apelacije nalazio pred Kantonalnim sudom) zavisi hoće li joj biti vraćen stan u posjed. Imajući u vidu zaključak o povredi prava na pravično suđenje Ustavni sud ne nalazi za potrebno posebno ispitati navod o povredi prava na dom.

VIII. Zaključak

  • 34.
    Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak radi prijenosa stanarskog prava po apelantičinom zahtjevu traje više devet godina, a predmet se u trećem ponovnom postupku nalazi na rješavanju po žalbi.
  • 35.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 36.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.