Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu broj CH/01/8030, na osnovu nadležnosti u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3. - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je

RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da tužena strana, Republika Srpska, nije izvršila Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj CH/01/8030 od 27. juna 2007. godine.

U skladu s članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo Rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Sadija Dizdarević (u daljnjem tekstu: podnositeljica prijave) iz Bijeljine podnijela je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu:Dom) sa zahtjevom da joj se omogući useljenje u stan koji se nalazi u Bijeljini, u ulici Zmaj Jovina, objekat P+3, Lamela "C".
  • 2.
    Odlučujući o predmetnoj prijavi, Ustavni sud je 27. juna 2007. godine usvojio Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8030, Sadija Dizdarević protiv Republike Srpske, kojom je utvrdio da su Osnovni sud u Bijeljini i Okružni sud u Bijeljini svojim odlukama arbitrarno dozvolili ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan Odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Tuzli broj Rs-221/89 od 5. juna 1989. godine, čime je došlo do povrede prava podnositeljice prijave na pristup sudu iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, a za što je odgovorna tužena strana, Republika Srpska (u daljnjem tekstu: tužena strana).
  • 3.
    Zaključkom broj 3 predmetne Odluke (tačka 56. Odluke), Ustavni sud je naredio tuženoj strani da podnositeljicu prijave vrati u posjed stana u Bijeljini, u ulici Zmaj Jovina, u roku od 6 mjeseci od dana prijema te Odluke.
  • 4.
    Predmetna Odluka Ustavnog suda je dostavljena tuženoj strani 15. augusta 2007. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz zaključka broj 3 te odluke istekao 15. februara 2008. godine.
  • 5.
    Podnositeljica prijave se dopisima od 1. i 20. februara 2008. godine žalila da tužena strana nije izvršila predmetnu Odluku Ustavnog suda.
  • 6.
    Tužena strana je 12. novembra 2007, 3. marta 2008. i 2. septembra 2010. godine dostavila obavještenja o aktivnostima koje su preduzete radi izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda. U obavještenjima je navedeno da je Okružni sud u Bijeljini donio Presudu broj 012-0-Gž-07-000615 od 1. oktobra 2007. godine, koja je osnov za uvođenje podnositeljice prijave u posjed predmetnog stana, a ne vraćanje u posjed kako je to navedeno u zaključku broj 3 predmetne Odluke Ustavnog suda, zbog toga što podnositeljica prijave nikada nije bila u posjedu predmetnog stana, i da, prema tome, treba podnijeti prijedlog za izvršenje predmetne presude.
  • 7.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštovati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 8.
    Ustavni sud primjećuje da je zaključak broj 3 Odluke o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8030, Sadija Dizdarević protiv Republike Srpske od 27. juna 2007. godine jezički jasan i nedvosmislen. Tim zaključkom je tuženoj strani naređeno da podnositeljicu prijave vrati u posjed stana u Bijeljini, u ulici Zmaj Jovina, u roku od šest mjeseci od dana prijema te odluke, a što prema stanju spisa nije učinjeno. Također, s obzirom da je su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, neosnovani su navodi tužene strane da je podnositeljica prijave s ciljem izvršenja predmetnog zaključka trebala pokrenuti postupak izvršenja Presude Okružnog suda u Bijeljini 012-0-Gž-07-000615 od 1. oktobra 2007. godine. Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da tužena strana nije izvršila svoju obavezu iz zaključka broj 3 konačne i obavezujuće Odluke o prihvatljivosti i meritumu broj CH/01/8030, Sadija Dizdarević protiv Republike Srpske od 27. juna 2007. godine, jer podnositeljica prijave nije vraćena u posjed predmetnog stana.
  • 9.
    U skladu s članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 10.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 11.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.