Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu broj CH/03/14934, na osnovu nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je

RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/03/14934 od 5. jula 2006. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Zdravko Papić (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave) podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana koji se nalazi u ulici Hadžidamjanova broj 9 u Sarajevu (u daljnjem tekstu: predmetni stan). Također se žalio na dužinu postupaka povodom njegovih zahtjeva za vraćanje u posjed predmetnog stana i za prijenos stanarskog prava na tom stanu.
  • 2.
    Odlučujući o navedenoj prijavi, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 5. jula 2006. godine Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine. Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupku povrata stana i postupku prijenosa stanarskog prava prekršila pravo podnosioca prijave na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • 3.
    Zaključkom broj 5 predmetne odluke (tačka 68. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da preduzme neophodne korake i osigura pravosnažno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnosioca prijave, odnosno zahtjeva za prijenos stanarskog prava, hitno, a najkasnije u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke.
  • 4.
    U vrijeme donošenja predmetne odluke Komisije, postupak povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed predmetnog stana bio je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a postupak povodom zahtjeva za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
  • 5.
    Odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 3. augusta 2006. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveza iz zaključka broj 5 te odluke istekao 3. novembra 2006. godine.
  • 6.
    Podnosilac prijave je 18. januara 2010. godine dostavio dopis Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) u kojem se žalio na to da tužena strana nije izvršila obaveze iz zaključka broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine.
  • 7.
    Tužena strana je u nekoliko navrata dostavljala informacije o aktivnostima koje su preduzete s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. Posljednje informacije tužena strana je dostavila 15. jula 2010. godine.
  • 8.
    Iz informacija koje je dostavila tužena strana proizlazi da je Kantonalni sud 27. oktobra 2006. godine, u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za vraćanje u posjed stana, donio presudu kojom je uvažio tužbu podnosioca prijave, te poništio rješenja organa uprave i predmet vratio prvostepenom organu uprave na ponovni postupak. Dalje, proizlazi da su u ponovnom postupku organi uprave, odnosno Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i Ministarstvo za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijeli rješenja od 11. decembra 2007. godine, odnosno 6. februara 2008. godine, koja je Kantonalni sud poništio presudom od 1. aprila 2009. godine i predmet ponovo vratio Upravi na ponovni postupak. Također, proizlazi da je Uprava u tom ponovnom postupku donijela rješenje 18. augusta 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine. Podnosilac prijave je pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom protiv rješenja Ministarstva od 23. oktobra 2009. godine, a koji je, prema informacijama iz spisa predmeta, još u toku.
  • 9.
    Također, tužena strana je obavijestila Ustavni sud da je Vrhovni sud u postupku povodom zahtjeva podnosioca prijave za prijenos stanarskog prava na predmetnom stanu, odnosno u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, donio Presudu broj U-1382/03 od 14. jula 2006. godine, kojom je uvažio apelantovu tužbu, te poništio osporena rješenja Ministarstva od 25. marta 2003. godine i Uprave od 16. jula 2002. godine i predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje. Dalje, proizlazi da je Uprava u ponovnom postupku donijela Zaključak broj 23-04/I-23-139/00 od 18. decembra 2006. godine, kojim je prekinula predmetni postupak do pravosnažnog okončanja postupka povodom zahtjeva podnosioca prijave za povrat predmetnog stana.
  • 10.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.
  • 11.
    Na osnovu navedenog proizlazi da tužena strana nije preduzela neophodne korake i osigurala pravosnažno rješavanje zahtjeva za povrat stana podnosioca prijave i zahtjeva za prijenos stanarskog prava, odnosno nije postupila u skladu sa svojim obavezama iz zaključka broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine. Ustavni sud napominje da je u konkretnom slučaju predmetna prijava i usvojena zbog nedonošenja odluka u razumnom roku, što je zahtijevalo posebnu hitnost u postupanju tužene strane. Suprotno tome, iz dopisa tužene strane dostavljenih Ustavnom sudu jasno je vidljivo da se, umjesto hitnog postupanja, u tom predmetu odugovlači postupak.
  • 12.
    Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 13.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana nije izvršila zaključak broj 5 Odluke Komisije broj CH/03/14934, Zdravko Papić protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 5. jula 2006. godine.
  • 14.
    U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 15.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 16.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.