Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

RJEŠENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, u predmetu broj CH/03/14916, na osnovu nadležnosti, u smislu čl. II/2, II/6, III/5.a) i VI/3 - prva rečenica Ustava Bosne i Hercegovine, za odlučivanje o izvršenju odluka bivših Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu i Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, te Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, donesenih na osnovu Aneksa 6 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, te na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), na sjednici održanoj 13. oktobra 2010. godine, donio je

RJEŠENJE
OBRAZLOŽENJE

Utvrđuje se da tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine, nije izvršila Odluku Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/00/5152 i dr. od 6. jula 2005. godine u predmetu broj CH/03/14916.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Trivko Stanar (u daljnjem tekstu: podnosilac prijave), pripadnik bivše Jugoslavenske narodne armije (u daljnjem tekstu: JNA), podnio je prijavu Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Dom) u kojoj je tražio da se vrati u posjed stana u ulici Kranjčevića 21/III, Sarajevo, te da bude priznat kao njegov vlasnik.
  • 2.
    Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija) usvojila je 6. jula 2005. godine Odluku o prihvatljivosti i meritumu br. CH/00/515 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, kojom je obuhvaćen predmet broj CH/03/14916, Trivko Stanar protiv Federacije Bosne i Hercegovine.
  • 3.
    Predmetnom odlukom Komisija je utvrdila da je tužena strana, Federacija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena strana), u postupcima vraćanja u posjed stanova prekršila pravo podnosilaca prijava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
  • 4.
    Zaključkom broj 9 predmetne odluke (tačka 154. Odluke) Komisija je odlučila da naredi tuženoj strani da svakom od podnosilaca prijava isplati iznos od po 1.000 KM (hiljadu konvertibilnih maraka) na ime naknade nematerijalne štete, u roku od tri mjeseca od dana prijema te odluke. Zaključkom broj 10 predmetne odluke naređeno je tuženoj strani da podnosiocima prijava isplati zateznu kamatu od 10 % (deset posto) na iznos dosuđen u prethodnom zaključku ili na svaki njegov neisplaćeni dio po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci.
  • 5.
    Predmetna odluka Komisije je dostavljena tuženoj strani 8. augusta 2005. godine, što znači da je rok za izvršenje obaveze iz zaključka broj 9 te odluke istekao 8. novembra 2005. godine.
  • 6.
    Tužena strana je 8. februara 2006. godine dostavila obavještenje o radnjama koje je preduzela s ciljem izvršenja predmetne odluke Komisije. U obavještenju je, između ostalog, navedeno da su pribavljeni brojevi žiroračuna i ostali relevantni podaci o podnosiocima prijava, koji su proslijeđeni Federalnom ministarstvu finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija), a koje će isplatu vršiti hronološkim redom. Također, navedeno je da će podnosiocima prijave biti isplaćena i kamata iz zaključka broj 10 odluke.
  • 7.
    Nakon toga, odnosno 11. jula 2007. godine, tužena strana je dostavila Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) obavještenje da je podnosiocu prijave isplaćena naknada iz zaključka broj 9 predmetne odluke.
  • 8.
    Podnosilac prijave je 27. jula 2007. godine i 8. aprila 2009. godine dostavio Ustavnom sudu dopise sa dokumentacijom u kojima se žalio na neizvršenje zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije. Naime, u dopisima je naveo da mu je isplaćena naknada nematerijalne štete iz zaključka broj 9 predmetne odluke, ali da nije isplaćena u roku koji je predviđen tim zaključkom, zbog čega su mu, u skladu sa zaključkom broj 10 predmetne odluke, trebale biti isplaćene zatezne kamate, a što nije učinjeno. Iz dokumentacije koju je dostavio uz dopise proizlazi da se podnosilac prijave 9. novembra 2006. godine i 12. decembra 2006. godine obratio Ministarstvu finansija radi isplate nematerijalne štete, u skladu sa odlukom Komisije, te da ga je Ministarstvo finansija dopisom od 18. decembra 2006. godine pozvalo da dostavi broj računa na koji će mu se isplatiti naknada, što je podnosilac prijave i učinio 23. januara 2007. godine. Također, podnosilac prijave je na traženje Ministarstva finansija 23. maja 2007. godine dostavio tom ministarstvu i matični broj građana, a 14. juna 2007. godine podnio je navedenom ministarstvu urgenciju radi izvršenja obaveze iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije.
  • 9.
    Ustavni sud je dopisom od 7. jula 2010. godine zatražio od tužene strane da dostavi obavještenje o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja zaključaka br. 9 i 10 predmetne odluke Komisije u predmetu podnosioca prijave. Tužena strana je 16. jula 2010. godine dostavila traženo obavještenje. U predmetnom obavještenju je istaknuto da je u vezi sa navodima podnosioca prijave da mu nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke Komisije zatraženo od Ministarstva finansija da dostavi dokaz o isplati kamate podnosiocu prijave, odnosno, za slučaj da ona nije isplaćena, obavještenje o mjerama koje će to ministarstvo preduzeti s ciljem izvršenja navedenog zaključka. Dalje, navedeno je da, prema informacijama koje je dostavilo Ministarstvo finansija, podnosiocu prijave nije isplaćena kamata prema zaključku broj 10 predmetne odluke jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke, te na taj način značajno doprinio kašnjenju isplate dosuđene naknade prema zaključku broj 9. Također, istaknuto je da će obavještenje o isplaćenoj kamati biti dostavljeno naknadno.
  • 10.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.
  • 11.
    Komisija je u svojoj Odluci broj CH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine, odredila način i rok za izvršavanje obaveze iz zaključka broj 9 te odluke. Ustavni sud primjećuje da tužena strana nije postupila u skladu sa svojom obavezom iz zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije u roku koji je propisan tim zaključkom, odnosno podnosiocu prijave nije isplatila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000 KM do 8. novembra 2005. godine, zbog čega je bila obavezna da postupi u skladu sa zaključkom broj 10 predmetne odluke Komisije i da podnosiocu prijave isplati zateznu kamatu od 10% (deset posto) na iznos dosuđen u zaključku broj 9 po isteku roka predviđenog za tu isplatu do datuma pune isplate iznosa naređenog u toj odluci.
  • 12.
    Tužena strana je potvrdila da nije izvršila obavezu iz zaključka broj 10 predmetne odluke Komisije, te je istakla da ta obaveza nije izvršena zbog toga što je podnosilac prijave svojim postupanjem doprinio kašnjenju u isplati naknade iz zaključka broj 9, jer je prvobitno dostavio nepotpune podatke. Međutim, Ustavni sud ne može prihvatiti navedenu tvrdnju tužene strane s obzirom na to da nije potkrijepljena adekvatnim dokazima. Nasuprot tome, iz dopisa tužene strane od 8. februara 2006. godine proizlazi da je tužena strana prije tog datuma pribavila broj žiroračuna i ostale relevantne podatke o podnosiocu prijave i proslijedila ih Ministarstvu finansija, koje nije preduzimalo nikakve aktivnosti s ciljem izvršenja zaključka broj 9 predmetne odluke Komisije sve dok se podnosilac prijave nije 9. novembra i 12. decembra 2006. godine obratio sa zahtjevom za izvršenje navedenog zaključka, nakon čega je od njega ponovo zatraženo da dostavi broj računa i matični broj građana.
  • 13.
    Shodno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da tužena strana u predmetu podnosioca prijave broj CH/03/14916 nije izvršila zaključak broj 10 Odluke Komisije CH/00/5152 i dr., Savo Rašković i dr. protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine od 6. jula 2005. godine.
  • 14.
    Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.
  • 15.
    U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
  • 16.
    Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.
  • 17.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.