USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 4. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 99/08.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 15/07, rješavajući zahtjev osam delegata iz Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
David Feldman, potpredsjednik
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Tudor Pantiru, sudija
Mato Tadić, sudija
Constance Grewe, sutkinja
Mirsad Ćeman, sudija
Odbija se zahtjev osam delegata iz Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti odredbe člana 3. stav 2, člana 15. stav 2. i čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 112/06 i 37/07).
Utvrđuje se da su odredbe člana 3. stav 2, člana 15. stav 2. i čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 112/06 i 37/07) u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
Obrazloženje
I. Uvod
- 1.Osam delegata iz Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva) podnijeli su 18. jula 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbe člana 3. stav 2, člana 15. stav 2. i čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona o eksproprijaciji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 112/06 i 37/07-u daljnjem tekstu: Zakon).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Narodne skupštine Republike Srpske zatraženo je 29. januara 2008. godine da dostavi odgovor na zahtjev.
- 3.Narodna skupština Republike Srpske 12. februara 2008. godine je dostavila odgovor.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, podnosiocima zahtjeva dostavljen je 4. aprila 2008. godine odgovor na zahtjev Narodne skupštine Republike Srpske.
- 5.Ustavni sud je, u smislu člana 93. stav 1. alineja 2. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o izuzeću sudije Krstana Simića, jer je učestvovao u donošenju odluke koja je predmet spora.
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
- 6.U zahtjevu za ocjenu ustavnosti podnosioci zahtjeva navode da konkretan postupak pokreću na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jer svih osam delegata Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda Republike Srpske čini više od jedne četvrtine članova Vijeća naroda Republike Srpske koje ima ukupno 28 delegata. Podnosioci zahtjeva ističu da se, prema članu 3. stav 2. Zakona, izuzetno nekretnine mogu eksproprirati za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređenje zemljišta za te potrebe; prema članu 15. stav 2. opći interes za stambenu i izgradnju poslovnih objekata i uređivanje zemljišta za te potrebe iz poglavlja VI Zakona, na području za koje je donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt, smatra se utvrđen tim planom, a čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona propisani su uvjeti i postupak eksproprijacije za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređivanje zemljišta za te potrebe. Podnosioci zahtjeva smatraju da "osporene odredbe Zakona nisu u skladu sa čl. II/2. i II/3. Ustava Bosne i Hercegovine koji se tiču prava i sloboda nabrojanih u tim ustavnim odredbama, uključujući prava i slobode navedene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i njenim protokolima koji se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i koji imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Dakle, radi se o pravu na imovinu koje je utvrđeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno da svi građani Republike Srpske imaju pravo na neometano uživanje svoje imovine, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, što je zagarantirano i Evropskom konvencijom i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a koje je danas najčešće ugroženo pravo". Imajući u vidu član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kojim je određeno da svako fizičko i pravno lice ima pravo da mirno uživa u svojoj imovini, da se niko ne može lišiti imovine, izuzev u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava, a da prethodne odredbe ne utječu na pravo države da primjenjuje zakone koje smatra potrebnim da bi regulirala korištenje imovine u skladu sa općim interesom ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih dažbina ili kazni, podnosioci zahtjeva smatraju " da se stambena i poslovna izgradnja u sadašnjim ekonomskim i društvenim odnosima ne bi mogla da podvede pod opći interes kako je to propisano konkretnim odredbama Zakona". Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, naročito je sporno kada se opći interes smatra utvrđenim odgovarajućim planom ako je za određeno područje donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt (član 15. stav 2. Zakona). U spornom članu 15. stav 2. Zakona podnosioci zahtjeva smatraju da se ne radi o "općem interesu" za stambenu i poslovnu izgradnju objekata, nego da se radi o "grupnom interesu", jer se, prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, opći interes ne može utvrđivati regulacionim planom u interesu razvoja i vizija razvoja nekih sredina, te da oduzimanje imovine mora stvarno biti izuzetak u opravdanim slučajevima, a ne pravilo. Budući da prema Zakonu o uređenju prostora ("Službeni glasnik RS" br. 84/02 i 112/06) regulacione planove i urbanističke projekte donose skupštine općina i gradova, takvi tehničko-regulativni planski dokumenti ne mogu supstituirati Odluku Vlade o utvrđivanju općeg interesa (član 14. Zakona). Podnosioci zahtjeva postavljaju principijelno pitanje da li uopće stambena ili poslovna izgradnja može biti valjan razlog za eksproprijaciju nekretnina, imajući u vidu da u slučaju kada je korisnik eksproprijacije jedinica lokalne samouprave (općina ili grad), a predmet eksproprijacije kompleksi građevinskog zemljišta ili pojedinačne parcele zemljišta, to zemljište se putem licitacije (kako to određuju čl. 47. do 52. Zakona) prodaje najpovoljnijim ponuđačima (to mogu biti fizička ili pravna lica privatnog sektora). Zbog navedenih razloga, podnosioci zahtjeva smatraju odredbe članova poglavlja VI-"Eksproprijacija zemljišta za potrebe stambene i poslovne izgradnje", također, neustavnim, jer su suprotne članu II/2. (Međunarodni standardi), odnosno članu II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, Evropskoj konvenciji i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Podnosioci zahtjeva predlažu da Ustavni sud, nakon što provede postupak prema Pravilima Ustavnog suda, donese odluku o prestanku važenja osporenih odredaba Zakona zbog toga što nisu saglasne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na zahtjev
- 7.U odgovoru na zahtjev Narodna skupština Republike Srpske ističe da je članom VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine eksplicitno određeno da sporove pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, između ostalih, može pokrenuti jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta. Prema članu 69. stav 2. Ustava Republike Srpske, "ustavotvornu i zakonodavnu vlast ostvaruje Narodna skupština". Stav 2. člana 69. dopunjen je tačkom 1. Amandmana LXXVI, koji glasi: "Zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj će vršiti Narodna skupština i Vijeće naroda. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda." Član 70. Ustava Republike Srpske precizira nadležnosti i djelokrug Narodne skupštine kao zakonodavnog organa Republike Srpske, propisujući, između ostalog, da: "Narodna skupština: 1. odlučuje o promjeni Ustava; 2. donosi zakone, druge propise i opće akte." Članom 70, koji je dopunjen Amandmanom LXXXII, određeno je da će zakone ili druge propise ili akte koje izglasa Narodna skupština dostaviti i razmatrati Vijeće naroda ako se oni odnose na vitalni interes definiran u Amandmanu LXXVII. Dakle, evidentno je (stav 2. člana 69. koji je dopunjen tačkom 1. Amandmana LXXVI i člana 70. koji je dopunjen Amandmanom LXXXII Ustava Republike Srpske) da je domen razmatranja zakona, drugih propisa i akata od Vijeća naroda ograničen isključivo na segment vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda, čija je lista definirana članom 70. Ustava Republike Srpske koji je dopunjen Amandmanom LXXVII. Također se navodi da Vijeće naroda nema pune zakonodavne ingerencije u smislu parlamentarnog doma, te da se ne može niti u formalnom, niti u materijalnom smislu smatrati domom "entitetskog zakonodavnog organa", kako to propisuje član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Implicira se da jedna četvrtina delegata Vijeća naroda nije ovlaštena da istupa kao pokretač spora pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, te postoji inkompatibilnost ratione personae sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Narodna skupština Republike Srpske jeste jedini punopravni zakonodavni organ Republike Srpske sa svim pravima i dužnostima koji iz takvih ovlaštenja proizlaze. Jedino se jedna četvrtina njenih poslanika može javiti kao ovlašteni pokretač spora pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, u smislu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 8.Naglašava se da je činjenica da osam bošnjačkih delegata čini jednu četvrtinu Vijeća naroda, ali da ne čini jednu četvrtinu zakonodavnog organa Republike Srpske. Vijeće naroda, u smislu svojih ingerencija određenih Ustavom Republike Srpske, nije zakonodavni organ Republike Srpske, niti se pravnim teoretiziranjem može donositi takav zaključak. Njegova uloga u zakonodavnom procesu ograničena je isključivo na segment vitalnog nacionalnog interesa i razmatranja zakona, drugih propisa ili akata jedino sa tog aspekta. Ustavom Republike Srpske jasno su određeni okviri izvan kojih se ingerencije Vijeća naroda ne mogu nikako prostirati. Posljedično, jedna četvrtina članova Vijeća naroda ne može biti ovlašteni pokretač spora pred Ustavnim sudom. Osim toga, Vijeće naroda u svom zahtjevu ne poziva se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda, što je, prema Ustavu Republike Srpske, njegova nadležnost i za šta je nadležan Ustavni sud Republike Srpske, a ne Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Predlaže se da se odbaci zahtjev kao nedopušten ratione personae, ne ulazeći u meritum stvari.
- 9.Dalje, u odgovoru se navodi da, ukoliko Ustavni sud odluči da zahtjev razmatra u pogledu njegove biti, Zakon o eksproprijaciji ima cilj da odgovori na zahtjeve koje je de facto u praksi kreirao Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik RS" br. 41/03 i 86/03), a zadržao i novi Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik RS" broj 112/06), uvodeći u pravni sistem, osim gradskog građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu, i gradsko građevinsko zemljište u privatnom vlasništvu. Ističe se da bi se, ne odgovarajući na novonastalo stanje promjenama u pozitivnom zakonodavstvu, stvorila situacija u kojoj bi postojeća urbanistička regulativa postala nesvrsishodna i neprovodiva s obzirom na mogućnost privatnog lica da prema vlastitom nahođenju onemogući njenu realizaciju. Usvojena zakonska rješenja su uvjetovana zahtjevima ekonomske i socijalne prirode, dakle, određenim općim interesom, a njegovo ocjenjivanje zakonodavac je povjerio organima koji su u mogućnosti da donesu najcjelishodniju odluku. Napominje se da je ovim zakonom uvedena obaveza nadležnog organa uprave da, po službenoj dužnosti, obavijesti bez odgađanja vlasnika nekretnine da je podnesen prijedlog za eksproprijaciju njegovih nekretnina (član 26. stav 1. Zakona). Članom 27. Zakona omogućeno je da korisnik eksproprijacije i vlasnik nekretnine mogu pred organom uprave do donošenja rješenja kojim se odlučuje o prijedlogu za eksproprijaciju sklopiti sporazum kojim bi naročito ugovorili oblik i visinu naknade, te rok za ispunjenje obaveze korisnika eksproprijacije u pogledu naknade vlasniku nekretnine. Član 30. Zakona određuje obavezne elemente rješenja organa uprave kojim je odlučeno o prijedlogu za eksproprijaciju, a protiv ovakvog rješenja vlasnik nekretnine može ulagati sve pravne lijekove u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku i Zakonom o upravnom sporu a, u krajnjoj instanci, može uložiti i apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Osporavane odredbe Zakona nužno je razmatrati u kontekstu Zakona u cjelini, te njime predviđenih procedura koje, težeći realizaciji legitimnih ciljeva, osiguravaju da vlasnici nekretnina koje mogu postati predmet eksproprijacije ne snose "pretjeran teret" radi ostvarenja ciljeva Zakona. Iznosi se mišljenje da je ovakvim propisivanjem, naročito u navedenim čl. 26, 27. i 30. Zakona, omogućen odnos proporcionalnosti između prava pojedinca na mirno uživanje imovine, u smislu zaštite takvog uživanja, te prava Republike Srpske da to pravo pojedinca ograniči onda kada je to neophodno i u općem interesu.
IV. Relevantni propisi
- 10.U Zakonu o eksproprijaciji ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 112/06 i 37/07) relevantne odredbe koje su osporene zahtjevom glase:
Član 3. stav 2.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, nekretnine se mogu eksproprirati za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređivanje zemljišta za te potrebe.
Član 15. stav 2.
(2) Opći interes za stambenu i izgradnju poslovnih objekata i za uređivanje zemljišta za te potrebe iz poglavlja VI ovog zakona na području za koje je donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt smatra se utvrđen tim planom.
VI-EKSPROPRIJACIJA ZEMLJIŠTA ZA POTREBE STAMBENE I POSLOVNE IZGRADNJE
Član 47.
Za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata i za uređivanje zemljišta za te potrebe mogu se eksproprirati i kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačne građevinske parcele.
Član 48.
Zemljište se može eksproprirati za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata samo ako je za taj kompleks donesen regulacioni plan prema kojem se smatra da je utvrđen opći interes za tu izgradnju.
Član 49.
Kompleks građevinskog zemljišta, kao i pojedinačne parcele mogu se eksproprirati za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata samo u korist općine, odnosno grada na čijem se području to zemljište nalazi.
Član 50.
(1) Eksproprirano zemljište iz člana 47. ovog zakona skupština jedinice lokalne samouprave, nakon provedenog postupka licitacije, prodaje najpovoljnijim ponuđačima u svrhu stambene i poslovne izgradnje.
(2) U slučaju iz prethodnog stava ugovorom o prodaji zemljišta odredit će se rok izgradnje i pravne posljedice za neizvršenje obaveza.
(3) Postupak licitacije provodi se na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o građevinskom zemljištu.
Član 51.
(1) Ako je građevinska parcela iz člana 47. ovog zakona vlasništvo jednog lica, to lice ima preče pravo gradnje na tom zemljištu.
(2) Pravo iz stava 1. ima i suvlasnik koji to pravo ostvaruje na osnovu sporazuma sa ostalim suvlasnicima.
(3) U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana nadležni organ za imovinskopravne poslove, nakon podnošenja prijedloga za eksproprijaciju, pozvat će vlasnika da se pisano izjasni da li želi da gradi objekt na tom zemljištu, pa ako vlasnik prihvati da gradi objekt, obustavit će se u odnosu na tog vlasnika postupak eksproprijacije, ukoliko se radi o izgradnji objekta koji može biti u privatnom vlasništvu.
(4) Prvenstveno pravo građenja iz prethodnih stavova utvrđuje se rješenjem organa uprave nadležnog za imovinskopravne poslove.
(5) Ako vlasnik građevinskog zemljišta ne pristupi izgradnji objekta u roku od godinu nakon date izjave, odnosno ako u roku od četiri godine ne izgradi objekt, gubi preče pravo gradnje, pa će se nakon toga naknadno provesti postupak eksproprijacije tog zemljišta.
(6) Gubitak prvenstvenog prava građenja iz prethodnih stavova utvrđuje rješenjem organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove.
(7) Protiv rješenja iz st. 4. i 6. ovog člana dopuštena je žalba o kojoj odlučuje Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove.
Član 52.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na potpunu eksproprijaciju nekretnina primjenjuju se i na eksproprijaciju zemljišta za potrebe stambene i poslovne izgradnje, ako odredbama ovog poglavlja nije drugačije određeno.
Ostale relevantne odredbe Zakona
Član 2.
Eksproprijacija je oduzimanje ili ograničenje prava vlasništva na nekretninama uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnina.
Član 3. st. 1. i 3.
Nekretnina se može eksproprirati radi izvođenja radova ili izgradnje objekata u oblasti: zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, kulture, vodoprivrede, sporta, saobraćajne, energetske, telekomunikacione i komunalne infrastrukture, objekata za potrebe državnih organa i organa lokalne samouprave, industrijskih objekata, osiguranja zaštite životne sredine i zaštite od elementarnih nepogoda, kao i za istraživanje i eksploataciju rudnog i drugih prirodnih bogatstava.
Nekretnina se ne može eksproprirati u svrhu poljoprivredne obrade.
Član 4.
Predmet eksproprijacije su nekretnine u vlasništvu fizičkih i pravnih lica.
Član 6. st. 1. i 2.
Eksproprijacija se može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave ako zakonom nije drugačije određeno (korisnik eksproprijacije).
Korisnik će eksproprirane nekretnine prenositi investitorima radi izvođenja radova za izgradnju objekata za koje je utvrđen opći interes s tim što će se ugovorom regulirati međusobna prava i obaveze ugovornih strana koje nastaju eksproprijacijom nekretnina i izgradnjom objekata.
Član 7. st. 1. i 2.
Eksproprijacijom nekretnina postaje vlasništvo korisnika eksproprijacije (potpuna eksproprijacija)
Potpunom eksproprijacijom prestaju, pored prava vlasništva ranijeg vlasnika, i druga prava na toj nekretnini.
Član 10.
Eksproprijacijom nekretnine korisnik eksproprijacije stječe pravo da tu nekretninu koristi u svrhu radi koje je eksproprijacija izvršena.
Član 12. stav 1.
Za ekspropriranu nekretninu vlasniku pripada naknada u drugoj nekretnini, a ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine koja se eksproprira.
II-Utvrđivanje općeg interesa
Član 14. stav 1.
Odluku o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju objekta ili izvođenje radova na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada Republike Srpske nakon prethodno pribavljenog mišljenja skupštine jedinice lokalne samouprave na čijoj teritoriji se namjerava graditi ili izvoditi radovi, u skladu sa odgovarajućim planskim aktom.
Član 15. stav 1.
Smatra se da je opći interes utvrđen ukoliko je posebnim zakonom propisano da je izgradnja određenih objekata ili izvođenje radova od općeg interesa.
Član 60.
Naknada za eksproprirano....građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.
- 11.U prečišćenom tekstu Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 3/92,6/92, 8/92, 15/92 i 19/92) u koji su integrirani amandmani XXVI-XLIII, amandmani XLIV-LI, Amandman LII, Amandman LIII, amandmani LIV-LXV, amandmani LXVI-XCVIII, amandmani XCIX-CIII, amandmani CIV-CV, amandmani CVI-CXIII, Amandman CXIV i amandmani CXV-CXXI) relevantna odredba glasi:
Član 102.
Općina preko svojih organa u skladu sa zakonom:
- 1.donosi program razvoja, urbanistički plan u skladu sa zakonom;
- 3.uređuje i osigurava korištenje gradskog građevinskog zemljišta i poslovnog prostora;
- 4.stara se o izgradnji, ...
- 5.stara se o zadovoljavanju potreba građana u.....i socijalnoj zaštiti, zaštiti životne sredine i drugim oblastima....
- 12.U Zakonu o građevinskom zemljištu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 112/06) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se uvjeti i način određivanja gradskog građevinskog zemljišta i ostalog građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, način korištenja, upravljanja i raspolaganja građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu, kao i plaćanje naknada za korištenje građevinskog zemljišta.
Član 2.
Građevinsko zemljište se koristi prema njegovoj namjeni i na način kojim se osigurava njegovo racionalno korištenje u skladu sa zakonom.
Član 3. stav 1.
Gradskim građevinskim zemljištem u smislu ovog zakona smatra se izgrađeno i neizgrađeno zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera, koje je odgovarajućim planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama Zakona o uređenju prostora ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 84/02), a ranije je određeno zakonom i drugim propisima, odnosno koje bude kao takvo određeno odlukom skupštine općine, odnosno grada.
Član 4.
Izgradnja gradova i naselja gradskog karaktera na gradskom građevinskom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu obavlja se u skladu sa regulacionim planom ili prostornoplanskom i urbanističkom dokumentacijom (do donošenja regulacionog plana) i smatra se da je u općem interesu.
Član 5.
Gradsko građevinsko zemljište može biti u državnom i privatnom vlasništvu.
Član 7.
Općina, odnosno grad (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne samouprave) upravlja i raspolaže gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu na način i pod uvjetima predviđenim zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona.
Član 8. stav 2.
Gradskim građevinskim zemljištem u privatnom vlasništvu raspolažu vlasnici uz ograničenja i pod uvjetima propisanim zakonom.
Upravljanje i raspolaganje gradskim građevinskim zemljištem u državnom vlasništvu
Član 15.
Skupština jedinice lokalne samouprave prodaje putem licitacije ili daje u zamjenu fizičkim ili pravnim licima neizgrađeno građevinsko zemljište u državnom vlasništvu radi izgradnje trajnih građevina u skladu sa regulacionim planom, ili ga daje u zakup radi izgradnje privremenih građevina.
Član 16. stav 2.
Fizičkim licima ne može se prodavati gradsko građevinsko zemljište neposrednom pogodbom. Izuzetno, fizičkom licu može se prodati neposrednom pogodbom gradsko građevinsko zemljište u slučaju da je javna prodaja ostala bezuspješna u skladu sa podzakonskim propisom.
Član 17.
Uvjeti, način, kao i postupak prodaje neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom radi građenja uređuju se podzakonskim propisom i odlukom jedinice lokalne samouprave u skladu sa programom stambene i ostale izgradnje u jedinici lokalne samouprave.
Član 18. stav 1.
Prije prodaje, odnosno zaključivanja ugovora o prodaji, skupština jedinice lokalne samouprave će, uz dostavljanje nacrta ugovora, pribaviti mišljenje pravobranioca Republike Srpske o tome da je predložena prodaja, odnosno ugovor u skladu sa zakonom.
- 13.U Zakonu o uređenju prostora-prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 84/02, 14/03, 112/06 i 53/07) relevantne odredbe glase:
Član 1. stav 1.
Uređenje prostora, u smislu ovog zakona, jeste skup mjera i aktivnosti u sklopu graditeljskih procesa, prostornog i urbanističkog planiranja , ...i građevinskog projektiranja i građenja, s ciljem usklađivanja potreba stanovništva za stanovanjem, radom i rekreacijom u zdravoj i zaštićenoj životnoj sredini, stvaranja uvjeta i pretpostavki za ravnomjeran i skladan razvoj Republike Srpske i svih njenih dijelova uz usklađenost općih i posebnih interesa.
Član 3. stav 1.
Republika Srpska, općine i druge teritorijalne jedinice na svom području utvrđuju i ostvaruju politiku uređenja prostora donošenjem i provođenjem odgovarajućih planova, odnosno drugim aktima i mjerama, u skladu sa njihovim ustavom i zakonom utvrđenim nadležnostima.
Član 33. st. 1. i 3.
Organizacija, uređenje i korištenje prostora i izgradnja naselja osiguravaju se donošenjem i provođenjem planova. Planovi u smislu ovog zakona su, između ostalog, regulacioni planovi i urbanistički projekti.
Regulacioni planovi i urbanistički projekti su tehničko-regulativni planski dokumenti na osnovu kojih se razrađuju i definiraju uvjeti za projektiranje i građenje objekata, odnosno na osnovu kojih se prostor neposredno privodi planiranoj namjeni.
Urbanistički plan
Član 44. stav 1.
Urbanističkim planom detaljnije se razrađuju i prostorno definiraju opredjeljenja iz prostornog plana općine, utvrđuju granice građevinskog zemljišta, .....i namjena površina za potrebe stanovanja, rada.....
Regulacioni plan
Član 46. stav 1.
Za prostorne cjeline grada ili naselja gradskog karaktera za koje je to utvrđeno urbanističkim planom, odnosno na kojima predstoje intenzivna izgradnja, rekonstrukcija ili sanacija, te za ostala naselja za koja to propiše ministar, odnosno skupština općine, u skladu sa prostornim planom općine, donosi se regulacioni plan.
Član 48. stav 1.
Regulacionim planom utvrđuje se granica obuhvata plana , ...namjena površina, namjena planiranih građevina, elementi regulacione i građevinske linije, spratnost, nivelacioni plan, smjernice za oblikovanje, horizontalni gabariti građevina, opći urbanističko-tehnički uvjeti za izgradnju i uređenje prostora, kao i orijentacioni troškovi uređenja građevinskog zemljišta.
Član 50.
Regulacioni plan i idejno rješenje regulacionog plana donosi skupština općine.
Urbanistički projekt
Član 51. st. 1, 3, 4. i 5.
Za uže urbano područje, dijelove urbanog područja koji se izgrađuju kao cjelina, ili su već djelomično izgrađeni, a koji predstavljaju posebno karakteristične i vrijedne prostorne cjeline utvrđene urbanističkim planom donosi se urbanistički projekt.
Osnov za izradu urbanističkog projekta je regulacioni plan,....
Urbanističkim projektom detaljno se daju urbanističko-arhitektonska rješenja prostornih cjelina za koje se projekt radi, nivelaciono-regulacioni podaci, uređenje životne sredine, idejna rješenja komunalne infrastrukture i idejni projekti arhitektonskih objekata.
Urbanističkim projektom utvrđuju se detaljni i posebni urbanističko-tehnički uvjeti za projektiranje i izgradnju objekata i uređenje prostora.
Član 53.
Urbanistički projekt i projektni program donosi skupština općine.
V. Dopustivost
- 14.Zahtjev Ustavnom sudu je podnesen prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, koji glasi:
Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom.
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
- 15.Prilikom ispitivanja dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je imao u vidu stav 2. člana 69. Ustava Republike Srpske, koji je dopunjen tačkom 1. Amandmana LXXVI, koji glasi: "Zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj će vršiti Narodna skupština i Vijeće naroda. Zakoni i drugi propisi koje izglasa Narodna skupština, a koji se tiču pitanja vitalnog nacionalnog interesa bilo kojeg od konstitutivnih naroda stupaju na snagu tek nakon usvajanja u Vijeću naroda", kao i član 71. Ustava Republike Srpske dopunjen Amandmanom LXXVIII, koji, između ostalog, glasi: "Sastav Vijeća naroda će biti paritetan, tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj zastupnika. Vijeće naroda ima po osam članova iz svakog konstitutivnog naroda i četiri člana iz reda ostalih. Ostali imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog glasanja. Članove Vijeća naroda bira odgovarajući klub zastupnika u Narodnoj skupštini, ..."
- 16.Ustavni sud uočava da je vršenje zakonodavne vlasti u prvoj rečenici tačke 1. Amandmana LXXVI na Ustav RS dodijeljeno, odnosno da je u nadležnosti Narodne skupštine RS i Vijeća naroda RS.
- 17.Iako se radi o suženoj zakonodavnoj nadležnosti Vijeća naroda Republike Srpske, imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je jedna četvrtina članova Vijeća naroda RS ovlašteni subjekt za podnošenje zahtjeva, jer Ustav BiH ne postavlja nikakva ograničenja u pogledu obima zakonodavne nadležnosti za podnošenje zahtjeva, već, naprotiv, takva ovlaštenja daje jednoj četvrtini članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta, a za Ustavni sud je nesporno da je Vijeće naroda RS "zakonodavni organ", budući da je to definirano samim Ustavom RS - "Zakonodavnu vlast u Republici Srpskoj će vršiti Narodna skupština i Vijeće naroda" (tačka 1. Amandmana LXXVI).
- 18.S obzirom na to da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv, Ustavni sud je zaključio da je predmetni zahtjev dopustiv.
VI. Meritum
- 19.Podnosioci zahtjeva navode da odredbe člana 3. stav 2, člana 15. stav 2. i čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52. Zakona nisu saglasne sa čl. II/2. i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 20.Ustav Bosne i Hercegovine
Član II st. 2. i 3. tačka k)
Prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- k)Pravo na imovinu.
- 21.Evropska konvencija
- 21.
Pravo na imovinu
Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
- 22.Podnosioci zahtjeva smatraju da su osporene odredbe Zakona suprotne čl. II/2. i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što se tim odredbama ugrožava pravo na imovinu, kao jedno od osnovnih ljudskih prava. Povredu navedenog prava vide, prije svega, u tome što se "stambena i poslovna izgradnja u sadašnjim ekonomskim i društvenim odnosima ne bi mogla da podvede pod opći interes (član 3. stav 2. Zakona)". Prema mišljenju podnosilaca zahtjeva, "naročito je sporno kada se opći interes smatra utvrđenim odgovarajućim planom, ako je za područje donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt (član 15. stav 2. Zakona)". Smatraju da se u osporenom članu 15. stav 2. Zakona ne radi o "općem interesu" za stambenu i poslovnu izgradnju objekata, nego da se radi o "grupnom interesu", jer se opći interes ne može utvrđivati regulacionim planom s ciljem razvoja i vizije razvoja nekih sredina, niti navedeni planovi mogu zamijeniti Odluku Vlade o utvrđivanju općeg interesa (član 14. Zakona), s obzirom na to da oduzimanje imovine mora stvarno biti izuzetak u opravdanim slučajevima, a ne pravilo. Podnosioci zahtjeva ovo posebno ističu, istovremeno postavljajući pitanje da li stambena ili poslovna izgradnja može biti valjan razlog za eksproprijaciju nekretnine i da li su ispunjeni svi propisani standardi kada u konkretnom slučaju korisnik eksproprijacije (općina ili grad) predmete eksproprijacije-komplekse građevinskog zemljišta ili pojedinačne parcele prodaje putem licitacije najpovoljnijim ponuđačima (to mogu biti fizička ili pravna lica privatnog sektora).
- 23.Iz teksta člana 3. stav 2. i člana 15. stav 2. Zakona jasno proizlazi da osporene odredbe određuju da se izuzetno od stava 1. člana 3. Zakona (kojim je određeno da se "nekretnina može eksproprirati radi izvođenja radova ili izgradnje objekata u oblasti: zdravstva, obrazovanja, socijalne zaštite, kulture, vodoprivrede, sporta, saobraćajne, energetske, telekomunikacijske i komunalne infrastrukture, objekata za potrebe državnih organa i organa lokalne samouprave, industrijskih objekata, osiguranja zaštite životne sredine i zaštite od elementarnih nepogoda, kao i za istraživanje i eksploataciju rudnog i drugih prirodnih bogatstava") nekretnine mogu eksproprirati za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređivanje zemljišta za te potrebe (član 3. stav 2). Opći interes za stambenu i izgradnju poslovnih objekata i uređivanje zemljišta za te potrebe u postupku eksproprijacije zemljišta za te potrebe na području za koje je donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt smatra se utvrđenim tim planom (član 15. stav 2). Osporenim odredbama iz poglavlja VI Zakona "Eksproprijacija zemljišta za potrebe stambene i poslovne izgradnje" (čl. 47, 48, 49, 50, 51. i 52) određeno je da su kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačne građevinske parcele predmet eksproprijacije za potrebe stambene i izgradnje poslovnih objekata i uređivanje zemljišta, da se zemljište može eksproprirati za navedene potrebe samo ako je za konkretan kompleks donesen regulacioni plan, prema kojem se smatra da je utvrđen opći interes za tu izgradnju, da se kompleksi građevinskog zemljišta, kao i pojedinačne parcele mogu eksproprirati za navedene potrebe samo u korist općine, odnosno grada na čijem se području to zemljište nalazi, predmetno eksproprirano zemljište (kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačne građevinske parcele) skupština jedinice lokalne samouprave, nakon provedenog postupka licitacije, prodaje najpovoljnijim ponuđačima u svrhu stambene i poslovne izgradnje, a pritom se ugovorom o prodaji zemljišta određuju rok izgradnje i posljedice za neizvršenje obaveza. Postupak licitacije se provodi na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o građevinskom zemljištu. Odredbama čl. 51. i 52. Zakona određeno je da, ukoliko je građevinska parcela predviđena za eksproprijaciju radi stambene i izgradnje poslovnih objekata, lice koje je vlasnik, kao i suvlasnik, u sporazumu sa ostalim suvlasnicima, ima pravo preče gradnje na tom zemljištu s tim što, u roku od godine dana nakon date izjave, odnosno u roku od četiri godine ukoliko ne izgradi objekt, gubi pravo preče gradnje. Stjecanje navedenog prava i gubitak istog prava se utvrđuju rješenjem organa uprave za imovinskopravne poslove. Odredbe Zakona koje se odnose na potpunu eksproprijaciju nekretnine primjenjuju se i na eksproprijaciju zemljišta za potrebe stambene i poslovne izgradnje.
- 24.Suština osporenih članova Zakona i navoda iz zahtjeva zahtijeva odgovore na sljedeća tri pitanja. Prvo, da li se nekretnine, tj. kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačne građevinske parcele mogu smatrati "imovinom" u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Drugo, ako se navedene nekretnine smatraju imovinom, da li se osporeni članovi Zakona miješaju u pravo na imovinu tako da uključuju zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Treće, ako je član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključen, da li je miješanje osporenih članova Zakona opravdano prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Da li su nekretnine-kompleksi građevinskog zemljišta imovina u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju?
- 25.Imajući u vidu da pojam "imovina" uključuje širok obim imovinskih interesa koje treba štititi (vidi presudu bivše Evropske komisije za ljudska prava, Wiggins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, aplikacija broj 7456/76, objavljenu u Odlukama i izvještajima (OI) 13, st. 40-46 (1978)) a koji predstavljaju ekonomsku vrijednost, Ustavni sud smatra da nekretnine - kompleksi građevinskog zemljišta i građevinske parcele, bez sumnje, predstavljaju imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b) Da li osporene odredbe Zakona predstavljaju miješanje u pravo na mirno uživanje imovine?
- 26.Djelovanje osporenih članova Zakona odnosi se na vlasnike nekretnina koji su obuhvaćeni eksproprijacijom za potrebe stambene i poslovne izgradnje i uređenja zemljišta za te potrebe. Ustavni sud smatra da osporeni članovi Zakona predstavljaju miješanje u prava, odnosno uskraćuju prava vlasnicima predmetnih nekretnina da dalje uživaju u svojoj imovini, što, svakako, uključuje zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi se postavlja pitanje: Da li je navedeno uskraćivanje opravdano prema članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, u smislu da je predviđeno zakonom i da je u javnom interesu?
c) Da li je miješanje opravdano?
- 27.Povodom trećeg pitanja da li je miješanje opravdano, Ustavni sud ističe da, što se tiče ustavnog prava na imovinu, u osnovi, garancije iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine odgovaraju garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud podsjeća da, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. "Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u stavu dva ovog člana, dopušta da države potpisnice imaju pravo, između ostalog, da kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom, provođenjem takvih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A broj 52, stav 61, i Scollo protiv Italije od 28. septembra 1995, seruja A broj 315-C, stav 26. sa daljnjim referencama). Svako miješanje u pravo prema drugom ili trećem pravilu mora biti predviđeno zakonom, mora služiti legitimnom cilju, mora uspostavljati pravičnu ravnotežu između prava nosioca prava i javnog i općeg interesa. Drugim riječima, opravdano miješanje se ne može nametnuti samo zakonskom odredbom koja ispunjava uvjete vladavine prava i služi legitimnom cilju u javnom interesu, nego mora, također, održati razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, kako bi se izbjegle zloupotrebe. Miješanje u pravo ne smije ići dalje od potrebnog da bi se postigao legitiman cilj, a vlasnici nekretnina se ne smiju podvrgavati proizvoljnom tretmanu i od njih se ne smije tražiti da snose prevelik teret u ostvarivanju legitimnog cilja. Kršenje prava na imovinu postoji ukoliko je odgovor na bilo koje od sljedećih pitanja negativan: Da li ima miješanja u to pravo, da li postoji kontrola korištenja imovine na osnovu zakona, da li je miješanje u pravcu legitimnog cilja u javnom ili općem interesu, da li postoji proporcionalnost između sredstava koja se koriste i cilja koji se želi postići?
c.1. Miješanje predviđeno zakonom
- 28.Miješanje je zakonito samo ako je zakon, koji je osnova miješanja, (a) dostupan građanima, (b) toliko precizan da omogućava građanima da odrede svoje postupke, (c) u skladu sa principom pravne države, što znači da sloboda odlučivanja koja je zakonom data izvršnoj vlasti ne smije biti neograničena, jer zakon mora osigurati građanima adekvatnu zaštitu protiv proizvoljnog miješanja (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Sunday Times, od 26. aprila 1979, serija A broj 30, stav 49; vidi, također, presudu Evropskog suda za ljudska prava, Malone, od 2. augusta 1984. godine, serija A broj 82, st. 67. i 68).
- 29.Zakon je javno objavljen u službenom glasilu. Njegove odredbe, uključujući i osporene, formulirane su dovoljno jasno i precizno, tako da svi oni na koje se one odnose mogu razumjeti posljedice svog postupanja. Zakonom su jasno i nedvosmisleno uređeni uvjeti, način i postupak eksproprijacije koja, prema Zakonu, podrazumijeva oduzimanje ili ograničavanje prava vlasništva na nekretninama u vlasništvu fizičkih i pravnih lica za izgradnju objekata od općeg interesa, odnosno izvođenja radova od općeg interesa, uz pravičnu naknadu koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine. Zakonom su propisana konkretna prava vlasnika čije su nekretnine predmet eksproprijacije i utvrđen postupak određivanja naknade za ekspropriranu imovinu i donošenje rješenja nakon provedenog postupka o prijedlogu za eksproprijaciju protiv kojeg je dopuštena žalba. Ustavni sud zaključuje da Zakon ispunjava navedene standarde u smislu Evropske konvencije.
c.2. Miješanje u javnom interesu
- 30.Evropski sud za ljudska prava je izrazio svoj stav da domaće vlasti uživaju široko polje procjene prilikom donošenja odluka u vezi sa lišavanjem imovinskih prava pojedinaca zbog neposrednog poznavanja društva i njegovih potreba. Odluka da se oduzme imovina često uključuje razmatranje političkih, ekonomskih i socijalnih pitanja prema kojima će se mišljenja u okviru demokratskog društva bitno razlikovati. Stoga će se presuda domaćih vlasti poštivati osim ako je očigledno bez opravdanog osnova (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, James i drugi, od 21. februara 1986, serija A broj 98, stav 46).
- 31.U odgovoru na zahtjev Narodna skupština Republike Srpske je, između ostalog, navela da Zakon ima cilj da odgovori na zahtjeve koje je de facto u praksi kreirao Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik RS" br. 41/03 i 86/03), a zadržao i novi Zakon o građevinskom zemljištu ("Službeni glasnik RS" broj 112/06), uvodeći u pravni sistem, osim gradskog građevinskog zemljišta u državnom vlasništvu, i gradsko građevinsko zemljište u privatnom vlasništvu. Ako se ne bi odgovorilo na novonastalo stanje promjenama u pozitivnom zakonodavstvu, stvorila bi se situacija u kojoj bi postojeća urbanistička regulativa postala nesvrsishodna i ne bi se mogla provoditi s obzirom na mogućnost privatnog lica da prema vlastitom nahođenju onemogući njenu realizaciju. Dalje, usvojena zakonska rješenja uvjetovana su zahtjevima ekonomske i socijalne prirode, a ocjenjivanje općeg interesa zakonodavac je povjerio organima koji mogu donijeti najcjelishodniju odluku.
- 32.Ustavni sud uočava da iz Zakona jasno proizlazi da se eksproprijacija može vršiti za potrebe Republike Srpske i jedinice lokalne samouprave. Odluku o utvrđivanju općeg interesa za izgradnju objekta ili izvođenje radova na osnovu podnesenog prijedloga korisnika eksproprijacije donosi Vlada Republike Srpske (član 14. stav 1. Zakona). Također se smatra da je opći interes utvrđen ukoliko je posebnim zakonom propisano da je izgradnja određenih objekata ili izvođenje radova od općeg interesa, te da se opći interes za stambenu i izgradnju poslovnih objekata i za uređivanje zemljišta za te potrebe iz osporenog poglavlja VI Zakona na području za koje je donesen regulacioni plan ili urbanistički projekt smatra da je utvrđen tim planom (član 15. Zakona). Zakon utvrđuje konkretne slučajeve za koje se može izvršiti eksproprijacija, između ostalog, i za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređivanje zemljišta za te potrebe, te da se nekretnina ne može eksproprirati u svrhu poljoprivredne obrade. Prema članu 4. Zakona o građevinskom zemljištu, izgradnja gradova i naselja gradskog karaktera na gradskom građevinskom zemljištu i ostalom građevinskom zemljištu obavlja se u skladu sa regulacionim planom ili prostornoplanskom i urbanističkom dokumentacijom (do donošenja regulacionog plana) i smatra se da je u općem interesu, a prema članu 1. stav 1. i članu 3. stav 1. Zakona o uređenju prostora Republike Srpske, općine i druge teritorijalne jedinice na svom području utvrđuju i ostvaruju politiku uređenja prostora s ciljem usklađivanja potreba stanovništva za stanovanjem... donošenjem i provođenjem odgovarajućih planova, odnosno drugim aktima i mjerama u skladu sa Ustavom i nadležnostima utvrđenim zakonom.
- 33.Sva ova ovlaštenja jedinica lokalne samouprave mogu se pratiti preko Ustava RS prema kojem općina putem svojih organa, u skladu sa Zakonom, između ostalog, donosi program razvoja, urbanistički plan, uređuje i osigurava korištenje građevinskog zemljišta i poslovnog prostora, stara se o izgradnji i zadovoljavanju potreba građana, te socijalnoj zaštiti. Sve odredbe navedenih propisa jasno ukazuju na to da je potrebno da se država miješa u privatnu imovinu kada je u pitanju opći interes, pa radi realizacije tog interesa, na odgovarajući način ograničava prava na imovinu. S tim u vezi, princip miješanja u javnom interesu postavlja pitanje proporcionalnosti. Proporcionalnost pretpostavlja uspostavljanje pravične ravnoteže između vlasnika nekretnina i javnog interesa.
c.3. Uspostavljanje pravične ravnoteže između prava vlasnika nekretnine-građevinskog zemljišta i javnog interesa (proporcionalnost)
- 34.Pri odlučivanju da li osporeni članovi Zakona uspostavljaju pravičnu ravnotežu ili razuman odnos proporcionalnosti između prava vlasnika nekretnina i općeg interesa potrebno je da Ustavni sud, prije svega, razmotri dva pitanja. Prvo, da li miješanje u prava ide dalje od potrebnog miješanja da bi se postigao legitiman cilj? Drugo, da li osporeni članovi Zakona nameću vlasnicima nekretnina-građevinskih parcela nepovoljan tretman u poređenju sa drugima u tom smislu da se od njih traži da nose prevelik teret u ostvarivanju krajnjeg cilja eksproprijacije, legitimnog cilja?
c.3.I) Potreban opseg miješanja u prava
- 35.Uzimajući u obzir ozbiljnost pitanja koje se odnosi na eksproprijaciju privatnih nekretnina-(kompleksi građevinskog zemljišta, građevinskih parcela), ekonomske i socijalne probleme u Bosni i Hercegovini, kao i poteškoće u rješavanju pitanja izgradnje stambenih i poslovnih resursa građana koji imaju potrebu za njima, u skladu sa Zakonom, Ustavnom sudu su potrebni dokazi da bi se uvjerio da je stav zakonodavca prekršio granice slobodne procjene u odlučivanju šta je potrebno da bi se pristupilo rješavanju navedenog društvenog pitanja. Odgovor na prvo pitanje Ustavni sud je zatražio u samom Zakonu u kome je jasno propisano da se samo "izuzetno" nekretnina može eksproprirati za potrebe stambene i poslovne izgradnje i za uređenje zemljišta za te potrebe. Odredba o izuzetnosti odredila je obim u slučaju eksproprijacije pri ostvarivanju općeg interesa za stambenu i poslovnu izgradnju. Prema tome, i obim općeg interesa ima ograničenje, jer se "izuzetno" vrši eksproprijacija za stambenu i poslovnu izgradnju i za uređenje tog zemljišta. Taj obim treba posmatrati i kroz cilj zbog kojeg se vrši eksproprijacija, jer Zakon jasno propisuje da korisnik eksproprijacije oduzimanjem ili ograničenjem nekretnine stječe pravo da tu nekretninu koristi u svrhu zbog koje je ona izvršena (član 10. Zakona). Prema tome, Zakon dopušta "miješanje" samo izuzetno i u određenu svrhu. Imajući u vidu ove činjenice, Ustavni sud smatra da nema osnova za donošenje zaključka da se zakonodavac miješao u prava više nego što se smatra potrebnim da bi se u konkretnom slučaju postigao legitiman cilj.
c.3.II) Proizvoljan tretman i nametanje prevelikog tereta
- 36.Zakon je utvrdio da za ekspropriranu nekretninu vlasniku pripada naknada u obliku druge nekretnine, a ako korisnik eksproprijacije ne može osigurati takvu nekretninu, utvrđuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nekretnine koja se eksproprira (član 12. stav 1. Zakona). Zakon detaljno razrađuje elemente koji utječu na visinu naknade (čl. 53. do 59. Zakona). Osim toga, Zakon propisuje da se naknada za eksproprirano građevinsko zemljište određuje u novcu, tako da ona bude pravična i "ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta" (član 60. Zakona).
- 37.Imajući u vidu navedene odredbe Zakona, Ustavni sud smatra da je lišavanje vlasnika nekretnine (kompleksi građevinskog zemljišta i pojedinačnih građevinskih parcela) u postupku eksproprijacije proporcionalno cilju osiguranja potrebnog fonda građevinskog zemljišta obuhvaćenog regulacionim planovima ili urbanističkim projektima za stambenu i izgradnju poslovnih objekata (koje nakon provedene eksproprijacije jedinica lokalne samouprave prodaje putem licitacije radi planirane izgradnje). S obzirom na sve okolnosti koje se odnose na opći interes propisan Zakonom, postupak utvrđivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, ukoliko vlasnik ne iskoristi pravo preče gradnje ili u postupku ne dobije zamjensku parcelu, tj. određivanje naknade u novcu u skladu sa članom 60. Zakona, teret koji je vlasnik građevinskog zemljišta primoran da snosi nije pretjeran.
- 38.Ustavni sud smatra da je pitanje utvrđivanja općeg interesa za područje općine na kome funkcionira kao jedinica lokalne samouprave isključivo u njenoj nadležnosti kada realizira svoja ustavna ovlaštenja u domenu planiranja i izgradnje. Ovo ustavno pravo afirmirano je i Zakonom o građevinskom zemljištu, kao i Zakonom o uređenju prostora. Na osnovu tih zakona i Zakona o eksproprijaciji općina putem regulacionih planova ili urbanističkih projekata utvrđuje i realizira opći interes. Prema tome, navodi podnosilaca zahtjeva da se u konkretnom slučaju ne radi o općem interesu, već o grupnom interesu Ustavni sud smatra neosnovanim. Međutim, ako se u nekom određenom predmetu navede da je Zakon primijenjen na način koji krši ustavna prava, tada će sudovi i, kao krajnja instanca, Ustavni sud biti u poziciji da osiguraju odgovarajuću zaštitu.
- 39.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona ne krše ustavno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VII. Zaključak
- 40.Predmetni zahtjev za ocjenu ustavnosti je neosnovan, jer je pitanje utvrđivanja općeg interesa za područje općine na kome funkcionira kao jedinica lokalne samouprave isključivo u njenoj nadležnosti kada realizira svoja ustavna ovlaštenja u domenu planiranja i izgradnje. Ovo ustavno pravo iskazano je i Zakonom o građevinskom zemljištu i Zakonom o uređenju prostora. Na osnovu tih zakona i Zakona o eksproprijaciji općina preuzima opći interes putem regulacionih planova ili urbanističkih projekata u kojima je već utvrđen opći interes. Navodi podnosilaca zahtjeva da se u konkretnom slučaju ne radi o općem interesu, već o grupnom interesu Ustavni sud smatra neosnovanim. Same osporene odredbe predmetnog zakona ne krše ustavna prava na imovinu, te, stoga, nisu nesaglasne sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 41.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 42.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine