USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 99/08.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2131/06, rješavajući apelaciju Milana Mihajlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Seada Palavrić, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Krstan Simić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Milana Mihajlovića podnesena u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine u odnosu na razuman rok odlučivanja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
Obrazloženje
I. Uvod
- 1.Milan Mihajlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sremske Mitrovice, Republika Srbija, podnio je 13. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 28. juna 2006. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a spis predmeta broj I-73/05 zatražen je na uvid 3. juna 2008. godine.
- 3.Općinski sud je 13. februara 2007. godine dostavio odgovor na apelaciju, a spis predmeta 15. juna 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 18. septembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Osnovni sud, postupajući prema apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio je Rješenje broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine, kojim je dopušteno izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine koje su zaključili apelant (tražilac izvršenja) i izvršenik D.B.
- 7.Osnovni sud je 21. marta 2001. godine popisao pokretne stvari izvršenika i zakazao njihovu prodaju za 11. juni 2001. godine, koja je odgođena na prijedlog apelantovog opunomoćenika, jer su se stranke dogovorile o načinu izmirenja duga.
- 8.Postupajući prema prijedlogu apelantovog opunomoćenika za nastavak izvršnog postupka, Osnovni sud je zakazao novu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 26. oktobar 2001. godine, koja nije održana zbog neuredne dostave apelantu.
- 9.Podneskom od 24. januara 2002. godine apelantov opunomoćenik je obavijestio sud da će u periodu od 26. januara do 20. aprila 2002. godine biti odsutan zbog čega sud nije održao ročište zakazano za 26. mart 2002. godine.
- 10.Osnovni sud je 25. aprila 2002. godine naložio apelantu da svoje novčano potraživanje izrazi u konvertibilnim markama, jer je u međuvremenu austrijski šiling kao sredstvo plaćanja prestao postojati.
- 11.Na ročištu održanom 19. septembra 2002. godine izvršenik je isplatio apelantovom opunomoćeniku iznos od 2.000,00 eura na ime dijela duga. Na istom ročištu sud je odredio vještačenje radi obračuna zakonske zatezne kamate na glavni dug.
- 12.Nakon prijema nalaza i mišljenja vještaka, sud je zakazao prodaju popisanih pokretnih stvari izvršenika za 18. decembar 2002. godine, koja nije održana, jer u spisu nije bilo dokaza da je apelant predujmio troškove potrebne za izvršenje.
- 13.Prodaja pokretnih stvari zakazana za 20. oktobar 2003. godine nije održana, jer su se apelantov opunomoćenik i izvršenik dogovorili o načinu izmirenja duga.
- 14.Podneskom od 20. novembra 2003. godine apelantov opunomoćenik je zatražio da se nastavi izvršenje, jer izvršenik nije postupio u skladu sa dogovorom o izmirenju duga.
- 15.Osnovni sud je 4. oktobra i 3. decembra 2004. godine zatražio od apelantovog opunomoćenika da dostavi dokaz o srodstvu sa apelantom u skladu sa odredbama člana 301. Zakona o parničnom postupku. Nakon prijema ovjerene izjave apelantovog opunomoćenika da je u srodstvu sa apelantom sud je 13. aprila 2005. godine održao ročište radi prodaje pokretnih stvari izvršenika.
- 16.Podneskom od 18. aprila 2005. godine apelant je obavijestio sud da odustaje od kupovine pokretnih stvari izvršenika, te je podnio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja, i to prodajom nekretnina izvršenika upisanih u p.l. broj 97 k.o. Velika Obarska.
- 17.Osnovni sud je zaključkom od 30. juna 2005. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za promjenu predmeta izvršenja tako da dostavi sudu dokaz o vlasništvu izvršenika na nekretninama čiju prodaju apelant predlaže, prema članu 70. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03). Predmetni zaključak je vraćen sudu sa naznakom da je apelantov opunomoćenik "otputovao u Ameriku", nakon čega je sud izvršio dostavu putem oglasne table, a prema članu 352. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 53/03). Budući da apelant nije postupio u skladu sa zaključkom od 30. juna 2005. godine, sud je donio Rješenje od 21. novembra 2005. godine kojim je izvršni postupak obustavljen. Rješenje kojim je obustavljen postupak izvršenja postalo je pravosnažno 7. februara 2006. godine.
- 18.Tražilac izvršenja je ponovo podnio prijedlog za izvršenje 30. marta 2007. godine, a Osnovni sud je zatražio da se ovjeri potpis tražioca izvršenja i izostave zatezne kamate, jer one nisu sadržane u izvršnoj ispravi.
- 19.Nakon što je tražilac izvršenja otklonio nedostatke koje mu je naložio sud, Sud je donio zaključak broj 080-0-1-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine kojim je, u skladu sa odredbama člana 301. Zakona o parničnom postupku, dopustio mogućnost da apelanta zastupa srodnik stranke Obren Radić, a što izvršenik nije osporio.
- 20.Osnovni sud je, nakon toga, donio Rješenje broj 080-0-1-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine kojim je usvojio prijedlog za izvršenje, te je na osnovu sudskog poravnanja sačinjenog u Osnovnom sudu broj I-8/99 od 20. oktobra 2003. godine, kao izvršne isprave, dopustio izvršenje, a radi naplate novčanog potraživanja tražioca izvršenja u iznosu od 6.000 KM. Dalje, istim rješenjem je određeno da će se izvršenje provesti procjenom i prodajom nekretnina izvršenika označenih kao k.č. br. 1254 zv. Potkućnica, njiva 1. klase, površine 5.167 m", upisana u zk. ul. br. 84 k.o Velika Obarska, te namirenjem iz kupoprodajne cijene uz troškove izvršnog postupka u iznosu od 500,00 KM i kasnijih izvršnih troškova.
- 21.Sud je odbio prijedlog tražioca izvršenja u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu i troškove izvršnog postupka za sastav prijedloga u iznosu od 50,00 KM kao neosnovan. I, konačno, istim rješenjem je naloženo da se Rješenje broj 080-0-1-07-000 334 od 24. oktobra 2007. godine dostavi Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda radi stavljanja zabilježbe o vođenju ovog izvršnog postupka.
- 22.Prema stanju spisa koji je dostavljen Ustavnom sudu, kao i odgovoru na apelaciju koji je dao Osnovni sud, predmetni izvršni postupak je još u toku.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 23.Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog nerazumne dužine postupka, jer predloženo izvršenje još nije okončano. Apelant navodi da je "u više navrata" pismenim putem od Osnovnog suda tražio da preduzme radnje u postupku, ali, kako navodi, "sve radnje suda do sada nisu dale rezultate i postupak još nije okončan". On precizira da je njegovo pravo na pravičan postupak povrijeđeno zbog činjenice da izvršni postupak još nije završen. Konačno, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da, bez daljnjeg odgađanja, okonča predmetni izvršni postupak. Također, on traži da sud utvrdi njegovo pravo na obeštećenje zbog nepostupanja državnog organa u razumnom roku, dosuđenjem novčanog iznosa od 1.200 KM na ime nematerijalne štete, u smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
- 24.Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ne osporava, niti pravda neaktivnost suda na koju je ukazivao apelant. Međutim, u daljnjem postupku ističe da je sud kontinuirano preduzimao radnje, pri čemu naglašava da je apelant svojim ponašanjem pretežno doprinio dužini trajanja postupka. Osnovni sud izlaže hronologiju ovog izvršnog postupka, navodeći pravne radnje i mjere koje je sam preduzimao s ciljem njegovog okončanja. Sud navodi da tražilac izvršenja (apelant), primjera radi, nije, u skladu sa članom 70. Zakona o izvršnom postupku, dostavio sudu dokaz o vlasništvu izvršenika na nekretninama čiju podaju je predložio. Dalje, sud je rješenjem od 21. novembra 2005. godine morao da obustavi izvršni postupak, jer je opunomoćenik tražioca izvršenja "otputovao u Ameriku". Sud je naveo još nekoliko propusta tražioca izvršenja koji su utjecali na dužinu postupka (problem identifikacije potpisa opunomoćenika na pismenima, odustajanje od kupovine pokretnih stvari izvršenika radi namirenja, nedostavljanje podataka sudu na vrijeme, a ti podaci su bili bitni za postupak itd.). Sud, na kraju, ističe da je predmet doveden do okončanja, te da je apelant neosnovano podnio apelaciju kojom traži da se sud obaveže da provede izvršenje, jer je očigledno da to sud i čini.
V. Relevantni propisi
- 25.U Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 59/03) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.(...)
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.(...)
Član 9.
Podnesci, ročišta i spisi
(1) U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.(...)
Član 37.
Utvrđivanje dužnikove imovine
(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana može se istaći i nakon donošenja rješenja o izvršenju ako izvršenje na predloženom sredstvu izvršenja nije uspjelo.
Član 72.
(1) Čim donese rješenje o izvršenju, sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba o izvršenju.
(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnina (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe o izvršenju stekne određena prava na toj nekretnini dužno je trpjeti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.
VI. Dopustivost
- 26.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 27.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 28.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
- 29.U konkretnom slučaju Ustavni sud apelaciju tumači tako da ona pokreće pitanje kršenja prava na suđenje u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je sud u dugom vremenskom periodu propustio donijeti odluku u izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo 18. januara 1999. godine, a sam apelant nije imao na raspolaganju djelotvoran pravni lijek kojim bi postigao donošenje te odluke.
- 30.Osim toga, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da postigne donošenje odluke u razumnom roku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštivanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
- 31.Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lahko dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21).
- 32.Na osnovu svega navedenog, a imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 33.Apelant se žali da njegov predmet koji se vodi pred Osnovnim sudom, prema prijedlogu za izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine, nije završen u "razumnom roku", te da mu je zbog toga povrijeđeno pravo na pravičan postupak koje je zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravičan postupak
- 34.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.Š...Ć
- 35.Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na dužinu postupka u predmetu izvršenja Rješenja Osnovnog suda broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine, kojim je dopušteno izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine koje su zaključili apelant (tražilac izvršenja) i izvršenik D.B., dakle, na predmet građanskopravne prirode, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
- 36.Apelant se žali zbog neizvršenja sudskog poravnanja u razumnom roku s obzirom na to da postupak pred redovnim sudovima, prema njegovom mišljenju, traje nedopustivo dugo, a time je prekršeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava sadržan u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 37.S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je u konkretnom slučaju došlo do kršenja prava na "suđenje u razumnom roku" kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije. Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta, uzimajući naročito u obzir složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti, s druge strane.
a) Period koji se uzima u obzir
- 38.Apelant je 18. januara 1999. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje Rješenja broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine, kojim je dopušteno izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine. Uzimajući datum podnošenja prijedloga i dužinu trajanja postupka, iz samog predmeta proizlazi da postupak povodom apelantovog prijedloga za izvršenje traje osam godina i osam mjeseci.
b) Složenost predmeta
- 39.Složenost postupka se mora razmatrati u okviru činjeničnog i pravnog aspekta izvršnog postupka, dakle, činjenica koje sud mora utvrditi i dokaza koje treba izvesti i procijeniti u okviru pravne prirode spora. Prvobitno podnesenim prijedlogom apelant je tražio da se zaključeno sudsko poravnanje izvrši. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom predmetu bilo potrebno provesti radnju izvršenja bez potrebe da se dodatno utvrđuju činjenice, niti provode novi dokazi, što znači da se postupak ne može smatrati naročito složenim.
c) Ponašanje suda
- 40.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo na konačnu odluku u razumnom roku u postupku utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Na državama ugovornicama je da svoj pravni sistem organiziraju tako da njihovi sudovi mogu ispuniti ovaj zahtjev (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Rugliese (II) protiv Italije, presuda od 24. maja 1991. godine, A 206-A, str. 10. i 11, stav 19).
- 41.Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju sud bio aktivan, da je postupao povodom prijedloga stranke u postupku, na šta je bio obavezan prema Zakonu o izvršnom postupku Republike Srpske. Konkretno, Osnovni sud je, postupajući prema apelantovom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj I-8/99 od 4. februara 1999. godine, kojim je dopušteno izvršenje sudskog poravnanja broj P-37/98 od 26. augusta 1998. godine. Zatim, Osnovni sud je 21. marta 2001. godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika i zakazao njihovu prodaju za 11. juni 2001. godine. Dalje, postupajući prema prijedlogu apelantovog opunomoćenika za nastavak izvršnog postupka, Osnovni sud je zakazao novu prodaju pokretnih stvari izvršenika za 26. oktobar 2001. godine.Također, Osnovni sud je 25. aprila 2002. godine naložio apelantu da svoje novčano potraživanje izrazi u konvertibilnim markama, jer je u međuvremenu austrijski šiling kao sredstvo plaćanja prestao postojati. I, konačno, Osnovni sud je, zaključkom od 30. juna 2005. godine, naložio apelantu da uredi prijedlog za promjenu predmeta izvršenja tako da dostavi sudu dokaz o vlasništvu izvršenika na nekretninama čiju prodaju apelant predlaže, prema članu 70. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske. Osim navedenog, i sam Osnovni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo niz propusta tražioca izvršenja koji su utjecali na dužinu postupka (problem identifikacije potpisa opunomoćenika na pismenima, odustajanje od kupovine pokretnih stvari izvršenika radi namirenja, nedostavljanje podataka sudu na vrijeme, a ti podaci su bili bitni za postupak itd.).
- 42.To što apelant u periodu od osam godina i osam mjeseci nije mogao doći do konačne odluke, prema ocjeni Ustavnog suda, ne znači da redovni sudovi nisu bili aktivni. Upravo suprotno, sudovi su u zakonom propisanim rokovima preduzimali pravne radnje, zakazivali ročišta, nalagali izvršenje određenih procesnih radnji koje apelant ili nije izvršio, ili nije izvršio na način na koji je to sud nalagao.
d) Apelantovo ponašanje
- 43.U građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strana koje učestvuju u postupku (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava broj 11541/85 od 12. aprila 1989. godine, O.I. 70).
- 44.U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je apelant svojim ponašanjem utjecao na dužinu trajanja postupka. Tako, nakon što je sud zakazao prodaju stvari radi namirenja u izvršnom postupku 11. juna 2001. godine, ona je odgođena na prijedlog apelantovog opunomoćenika, jer su se stranke dogovorile o načinu izmirenja duga. Zatim, apelantov opunomoćenik je obavijestio sud da će u periodu od 26. januara do 20. aprila 2002. godine biti odsutan, zbog čega sud nije održao ročište zakazano za 26. mart 2002. godine. Nakon prijema nalaza i mišljenja vještaka, sud je zakazao prodaju popisanih pokretnih stvari izvršenika za 18. decembar 2002. godine, koja nije održana, jer u spisu nije bilo dokaza da je apelant predujmio troškove potrebne za izvršenje. Konačno, prodaja pokretnih stvari zakazana za 20. oktobar 2003. godine nije održana, jer su se apelantov opunomoćenik i izvršenik dogovorili o načinu izmirenja duga. Kada se tome doda da apelant nije dostavio dokaz o identifikaciji potpisa opunomoćenika na pismenima, zatim, da je odustao od kupovine pokretnih stvari izvršenika radi namirenja, da određene podatke, bitne za izvršni postupak, nije dostavio sudu na vrijeme, kao i da se u toku trajanja postupka njegov opunomoćenik "odselio u Ameriku", jasno pokazuje apelantov odnos prema postupku izvršenja. Zbog ove činjenice sud je donio Rješenje od 21. novembra 2005. godine kojim je izvršni postupak obustavljen, a to rješenje je postalo pravosnažno 7. februara 2006. godine.
- 45.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud konstatira da je apelant radnjama koje su iznesene u činjeničnom opisu ove apelacije i posebno u tački 44. ove odluke najvećim dijelom utjecao na dužinu trajanja postupka. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio apelant, odnosno njegov opunomoćenik, pa se zbog toga ne može konstituirati odgovornost nadležnih sudskih organa za dužinu roka odlučivanja. Iako je predmetni postupak trajao osam godina i osam mjeseci, nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, zato što u relevantnom periodu preteže apelantova odgovornost za donošenje meritorne odluke (vidi, Odluka o meritumu broj AP 962/04 od 13. oktobra 2005. godine, str. 14, stav 55).
- 46.Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da neizvršenjem navedenog sudskog poravnanja nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 47.Iako predmetni postupak traje osam godina i osam mjeseci, Ustavni sud je zaključio da nije povrijeđeno apelantovo ustavno pravo na pravično suđenje u odnosu na izvršenje predmetnog sudskog poravnanja u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, zato što u relevantnom periodu preteže apelantova odgovornost.
- 48.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 49.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine