Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O DOPUSTIVOSTI

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 37/06.
OBRAZLOŽENJE

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dale Jemes Baumgardner, podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj U-75/04 od 8. decembra 2004. godine, Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine broj UP-2-07/1-37-64-1/04 od 14. jula 2004. godine i Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona broj 08-03/1-3-04-11-392-3/04 od 5. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

  • 1.
    Dale Jemes Baumgardner (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilinoisa, Sjedinjene Američke Države, podnio je 16. februara 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-75/04 od 8. decembra 2004. godine, Rješenja Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo sigurnosti) broj UP-2-07/1-37-64-1/04 od 14. jula 2004. godine i Rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: MUP ZE-DO kantona) broj 08-03/1-3-04-11-392-3/04 od 5. maja 2004. godine.
  • 2.
    Apelant je, kao strani državljanin, podnio 16. februara 2004. godine zahtjev za privremeni boravak u Bosni i Hercegovini. Rješenjem MUP-a ZE-DO kantona broj 08-03/1-3-04-11-392-3/04 od 5. maja 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva sigurnosti broj UP-2-07/1-37-64-1/04 od 14. jula 2004. godine, odbijen je apelantov zahtjev. U obrazloženju navedenih rješenja je utvrđeno da apelant ne ispunjava uvjete za odobrenje zahtjeva za privremeni boravak u Bosni Hercegovine, jer nije dostavio kompletnu dokumentaciju koja se zahtijeva članom 34. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 29/03).
  • 3.
    Rješavajući tužbu izjavljenu protiv drugostepenog rješenja u upravnom sporu, Sud BiH je Rješenjem broj U-75/04 od 8. decembra 2004. godine apelantovu tužbu odbacio zbog nenadležnosti. Naime, Sud BiH je u konkretnom slučaju utvrdio da je apelant zahtijevao odobrenje privremenog boravka u Bosni i Hercegovini zbog volonterskog rada u vjerskim zajednicama, kao i to da nema pravo pokretanja upravnog spora protiv konačnog upravnog rješenja. Naime, Sud BiH je utvrdio da je uputa o pravnom lijeku, odnosno o pravu na pokretanje upravnog spora u osporenom drugostepenom rješenju pogrešna i suprotna zakonu, te da sud nije vezan za pogrešnu uputu o pravnom lijeku, niti iz tog razloga apelant može imati pravo da kod suda osporava pravilnost i zakonitost konačnog upravnog akta.
  • 4.
    Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno član 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska konvencija).
  • 5.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

"Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

  • 9.
    apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom."
  • 6.
    Ustavni sud primjećuje da se u predmetnom slučaju radi o apelantovoj žalbi na navodne povrede ljudskih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, učinjene prilikom odlučivanja o njegovom zahtjevu za "odobrenje privremenog boravka na teritoriji Bosne i Hercegovine zbog volonterskog rada u vjerskim zajednicama".
  • 7.
    Ustavni sud podsjeća da je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije zahtjev kojim određeno lice traži dozvolu privremenog boravka na teritoriji određene države. Takva prava spadaju u djelokrug javno pravnih ovlaštenja određene države koja su, konkretno, u Bosni i Hercegovine regulirana Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu. Praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu izričito stoji na stanovištu da je odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva nadležnost državnih organa i da se ne može podvesti pod koncept "građanskih prava i obaveza" zaštićen članom 6. Evropske konvencije.
  • 8.
    Tako, u Odluci Evropskog suda za ljudska prava P. protiv Ujedinjenog Kraljevstva stoji da "...Komisija smatra da postupak koji su provele javne vlasti s ciljem odlučivanja treba li strancu biti dozvoljeno da ostane u zemlji ili da mu to bude uskraćeno je diskrecione, administrativne prirode i ne uključuje primjenu građanskih prava i obaveza u smislu značenja člana 6. Evropske konvencije". Komisija dalje utvrđuje da zahtjevi za odobrenje boravka spadaju u kategoriju postupaka kojim se ne utvrđuju građanska prava i obaveze prema članu 6. Evropske konvencije. Prema tome, Komisija mora odbaciti ovaj zahtjev kao ratione materiae inkompatibilan sa odredbama Konvencije" (vidi presudu P protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 13162/87 54 DR 211, str. 2).
  • 9.
    Prema tome, pravo stranca da se nastani u određenoj zemlji, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila pravo boravka, pa i privremenog, stranoj osobi iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao "građansko pravo ili obaveza". Prema tome, mada takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje niti druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).
  • 10.
    U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 11.
    U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine

Mato Tadić, s. r.