Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA O MERITUMU

na sjednici održanoj 9. februara 2006. godine donio je

ODLUKU O MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 45/06.
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1925/05, rješavajući apelaciju Nazifa Bajramovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Miodrag Simović, potpredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudija

Usvaja se apelacija Nazifa Bajramovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prnjavoru broj P-249/00.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prnjavoru da bez daljnjeg odlaganja donese odluku u predmetu broj P-249/00, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Prnjavoru da, u roku od šest mjeseci od dana dostave ove Odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem njenog izvršenja, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nazifa Bajramovića, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Prnjavoru broj P-249/00 u odnosu na pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićen članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer je preuranjena.

Privremena mjera Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP-1925/05 od 13. oktobra 2005. godine ostaje na snazi do pravosnažnog okončanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Prnjavoru broj P-249/00.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I. Uvod

  • 1.
    Nazif Bajramović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora podnio je 14. septembra 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-249/00. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Goranu Debeljaku svako daljnje rušenje nekretnina na zemljištu označenom kao k.č. broj 789/02, zv. kućište, kuća i dvorište u površini 109 m", k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 z.k. ul. broj 1183 k.o. Prnjavor), kao i raspolaganje spomenutim nekretninama do donošenja odluke o apelaciji.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj AP-1925/05 od 13. oktobra 2005. godine, kojom je usvojio apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
  • 3.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda od Osnovnog suda je zatraženo 12. oktobra 2005. godine da dostavi odgovor na apelaciju i na uvid spis tog suda broj P-249/00. Također je od učesnika u postupku, Gorana Debeljaka (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Odgovor na apelaciju i spis broj P-249/00 Osnovni sud je dostavio 7. novembra 2005. godine, a tuženi 31. oktobra 2005. godine.
  • 5.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je 5. decembra 2005. godine dostavljen apelantu.

III. Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelantov otac Avdaga Bajramović je 22. juna 1994. godine sa Ljubomirom Pavlovićem i Vladom Nunićem zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnina označenih kao k.č. broj 789/2, zv. kućište, kuća i dvorište u površini 109 m", k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 zk. ul. broj 1183 iste k.o.), koji je ovjeren kod Osnovnog suda, OV broj 1244/94 od 23. juna 1994. godine, po cijeni od 2000 dinara, koju su Ljubomir Pavlović i Vlado Nunić isplatili Avdagi Bajramoviću. Nakon zaključivanja navedenog ugovora Ljubomir Pavlović je svoj dio kupljenih nekretnina od - dijela prenio ugovorom na Nedeljka Pavlovića.
  • 8.
    Nakon zaključivanja navedenog ugovora o kupoprodaji nekretnina otac podnosioca apelacije je umro, te su njegovi zakonski nasljednici Habiba Bajramović (supruga), Nermin Bajramović i apelant 9. maja 2000. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi utvrđivanja pravne nevažnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina protiv tuženih Ljubomira Pavlovića, Vlade Nunića i Nedeljka Pavlovića.
  • 9.
    U međuvremenu su Vlado Nunić i Nedeljko Pavlović navedene nekretnine iz spomenutog ugovora prodali Goranu Debeljaku, koji je podnio tužbu Osnovnom sudu protiv apelanta 2001. godine radi utvrđivanja vlasništva i predaje navedenih nekretnina u posjed. Osnovni sud je usvojio tužbeni zahtjev Gorana Debeljaka i donio Presudu broj P-172/01 od 28. decembra 2001. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-1395/02 od 20. jula 2004. godine.
  • 10.
    Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj I-145/04 od 22. novembra 2004. godine, kojim je određeno izvršenje protiv apelanta koji je u svome posjedu držao navedene nekretnine, da isprazni od lica i stvari i preda navedene nekretnine Goranu Debeljaku. Apelant je uložio prigovor protiv navedenog rješenja i prijedlog za obustavu postupka izvršenja sve dok se pravosnažno ne okonča parnični postupak P-249/00. Osnovni sud je odbio prigovor i nije uvažio prijedlog za obustavu izvršenja, tako da je apelant iseljen iz kuće i udaljen sa predmetnih nekretnina sudskim putem.

Postupak u predmetu Osnovnog suda broj P-249/00

  • 11.
    Habiba Bajramović i Nermin Bajramović podnijeli su 9. maja 2000. godine tužbu Osnovnom sudu protiv Ljubomira i Nedeljka Pavlovića, te Vlade Nunića, radi utvrđivanja pravne nevažnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina označenih kao k.č. broj 789/2, zv. kućište, kuća i dvorište u površini 109 m", k.o. Prnjavor (stari broj 14/7 zk. ul. broj 1183 iste k.o.) od 22. juna 1994. godine, koji su Ljubomir Pavlović i Vlado Nunić zaključili sa Avdagom Bajramovićem. Predmet je zaveden pod brojem P-239/00.
  • 12.
    Osnovni sud je zakazao raspravu za 3. oktobar 2000. godine na koju je pristupio punomoćnik tužilaca, a tuženi nisu pristupili. Dostava poziva je za Nedeljka i Ljubomira Pavlovića bila uredna, a za Vladu Nunića neuredna. Poziv i tužba su vraćeni sudu uz konstataciju da je imenovani otputovao u Austriju.
  • 13.
    Na raspravu 20. novembra 2000. pristupio je trećetuženi Vlado Nunić, dok Ljubomir Pavlović nije pristupio. Konstatirano je da je dostavnicu potpisala osoba po imenu Jelena, a za Nedeljka Pavlovića dostavnica je vraćena uz konstataciju da se imenovani nalazi u Sloveniji, bez naznake bliže adrese. Rasprava je odložena na neodređeno vrijeme, punomoćniku tužitelja naloženo je da u roku od 15 dana dostavi adresu Nedeljka Pavlovića. Kako tužitelji nisu uspjeli naći adresu Nedeljka Pavlovića, Osnovni sud je od Stanice javne sigurnosti Prnjavor tražio provjeru adrese za Nedeljka Pavlovića dopisima od 25. decembra 2000. godine i 26. februara 2001. godine, te urgencijom od 27. marta 2001. godine.
  • 14.
    Centar službi sigurnosti, Stanica javne sigurnosti Prnjavor, je dopisom od 8. maja 2001. godine dostavio Osnovnom sudu adresu Nedeljka Pavlovića u Sloveniji.
  • 15.
    Na raspravu zakazanu za 11. juli 2001. godine nisu pristupili uredno obaviješteni tuženi Ljubomir Pavlović i Vlado Nunić, niti Nedeljko Pavlović, za kojeg dostavnica nije vraćena, pa je dostava neiskazana. Pristupio je punomoćnik tužilaca Pero Sandić. Pripremno ročište je odloženo na neodređeno vrijeme.
  • 16.
    Na raspravu zakazanu za 28. februar 2002. godine nije pristupio niko od uredno obaviještenih tuženih. Na ročište je pristupio punomoćnik tužilaca. Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme. Punomoćniku tužilaca je naloženo da u roku od 15 dana dostavi adresu na kojoj boravi trećetuženi.
  • 17.
    Punomoćnik tužitelja je podneskom od 13. marta 2002. godine obavijestio sud da nije u mogućnosti da dođe do spomenute adrese, te da se obratio nadležnom organu unutrašnjih poslova radi terenske provjere adrese imenovanog, što je još uvijek u toku.
  • 18.
    Punomoćnik tužitelja je podneskom od 11. aprila 2002. godine dostavio adresu trećetuženog i obavijestio sud da otkazuje punomoć tužiteljima.
  • 19.
    Na raspravu zakazanu za 12. septembar 2002. godine nije pristupila prvotužiteljica zbog bolesti, a pristupili su Nazif Bajramović i Nenad Preradović, koji je izjavio da mu je u tužbi pogrešno navedno ime Nermin Bajramović, jer je on promijenio ime, što dokazuje ličnom kartom. Na raspravu nisu pristupili tuženi. Poziv za Vladu Nunića je vraćen s konstatacijom da boravi u Austriji, a za Ljubomira Pavlovića poziv je vraćen s konstatacijom da živi u Prnjavoru. Nije pristupio niti je opravdao izostanak ni uredno pozvani Nedeljko Pavlović. Tužitelji su dali adresu za Ljubomira Pavlovića, te predložili da se Vladi Nuniću poziv dostavi na adresu u Kremni.
  • 20.
    Iako uredno obaviješteni na raspravu od 5. novembra 2002. godine nisu pristupili ni prvotužiteljica ni trećetužitelj, ali je pristupio apelant, kao drugotužitelj, i opravdao izostanak prvotužiteljice, koja je odsutna zbog bolesti. Nije pristupio ni prvotuženi, kojem je poziv dostavljen na adresu sa raspravnog zapisnika od 12. septembra i vraćen s konstatacijom dostavljača da je nepoznat na naznačenoj adresi. Drugi poziv je upućen na adresu restorana "Ljubić" Lazina Voda i poziv je vraćen s konstatacijom da primalac živi u Ulici Branka Radičevića. Nije pristupio ni Nedeljko Pavlović, koji je poziv primio uredno i blagovremeno. Izostanak nije opravdao. Pristupio je tuženi Vlado Nunić.
  • 21.
    Na raspravu zakazanu za 24. decembar 2002. godine nisu pristupili tužitelji Habiba Bajramović i Nenad Preradović. O raspravi su uredno obaviješteni, a svoj izostanak nisu opravdali. Pristupili su apelant i tuženi Ljubomir i Nedeljko Pavlović. Nije pristupio trećetuženi Vlado Nunić, koji je o raspravi uredno obaviješten, a svoj izostanak nije opravdao. Na apelantov prijedlog rasprava je održana u njegovom prisustvu, pripremno ročište je održano i dovršeno. Apelant je izjavio da ostaje u svemu kod tužbenih navoda, s tim da je preinačio vrijednost spora označenog u tužbi sa 800 KM na 3.000 KM, kolika je stvarna kupoprodajna cijena koju su isplatili prvotuženi i trećetuženi za navedene nekretnine njegovom predniku Avdagi Bajramoviću. Ljubomir i Nedeljko Pavlović su odgovorili na tužbu. Rješenjem je naloženo apelantu da u roku od 30 dana stavi opredijeljen prijedlog za izvođenje dokaza na okolnost činjeničnog navoda iz tužbe i na pripremnom ročištu, te da u spis dostavi zemljišno-knjižne i katastarske podatke za nekretnine koje su predmet spora. Prvotuženom je naloženo da u istom roku dostavi kupoprodajni ugovor između njega i Nedeljka Pavlovića, a drugotuženom da u spis dostavi kupoprodajni ugovor između njega i Gorana Debeljaka. Naloženo je da se uloži spis parničnog postupka radi priznanja vlasništva između tužitelja i Gorana Debeljaka. Po rješenju se nije postupilo.
  • 22.
    Apelant i ostali tužitelji su podnescima od 4. septembra 2003. i 29. januara 2004. godine urgirali na hitnom zakazivanju novog ročišta.
  • 23.
    Predsjednica suda je 10. juna 2004. godine i 8. jula 2004. godine urgirala na rješavanju predmetnog spora s obzirom da se radi o spisu iz 2000. godine u kojem je posljednja radnja preduzeta 24. decembra 2002. godine.
  • 24.
    Sljedeće ročište, na koje su pristupili drugotužitelj i trećetužitelj, održano je 22. septembra 2004. godine a nije mu pristupila prvotužiteljica, koja je uredno pozvana. Za tužene je pristupio prvotuženi, a nisu pristupili drugotuženi i trećetuženi. Pozivi su se vratili s konstatacijom da se drugotuženi nalazi u Sloveniji, a trećetuženi u Austriji. Ročište je odloženo na neodređeno vrijeme i naloženo je da se od SJS Prnjavor pribave adrese na kojim se nalaze drugotuženi i trećetuženi. Od SJB Prnjavor je zatraženo dostavljanje adresa Nedeljka Pavlovića i Vlade Nunića. SJS jedostavila adrese 24. septembra 2004. godine.
  • 25.
    Tužitelji su 10. januara 2005. godine proširili tužbu na Gorana Debeljaka, kao četvrtotuženog, jer su mu nakon zaključivanja pripremnog ročišta drugotuženi i trećetuženi prodali predmetne nekretnine.
  • 26.
    Tužitelji su 5. maja 2005. godine podneskom urgirali zakazivanje ročišta.
  • 27.
    Pripremno ročište u ovom predmetu je zakazano za 26. oktobar 2005. godine. Pristupili su apelant i Nenad Preradović, a nije pristupila tužiteljica Habiba Bajramović, koja je uredno obaviještena. Ročištu su pristupili Ljubomir Pavlović i Goran Debeljak za tužene, a nisu pristupili Nedeljko Pavlović, koji je uredno obaviješten, ni Vlado Nunić zbog neuredne dostave. On se, prema dostavnici, nalazi se u Austriji. Tužiteljima je naloženo da u roku od 8 dana dostave adresu Vlade Nunića. U protivnom, prema članu 348. stav 3. ZPP, bit će izvršeno dostavljanje poziva i nalaže se tužiocima da na depozit suda uplate 30 KM predujma za troškove oglašavanja, u roku 8 dana od saznanja, ako nisu u mogućnosti da saznaju adresu tuženog.
  • 28.
    Ročište je odloženo za 5. decembar 2005. godine.

IV. Relevantni propisi

  • 29.
    Zakon o parničnom postupku ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" broj 4/77, 36/77, 36/80,69/82, 58/84) u relevantnom dijelu glasi:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 145.

Kad stranka ili njen zakonski zastupnik do dostavljanja drugostepene odluke kojom se postupak okončava promijene prebivalište ili stan dužni su o tome odmah da obavijeste sud.

Ako to ne učine a dostavljač ne može saznati u koje su se mjesto odnosno stan odselili, sud će odrediti da se sva daljnja dostavljanja u parnici za tu stranku vrše pribijanjem pismena na oglasnu tablu suda.

  • 30.
    Dostavljanje se smatra izvršenim po isteku osam dana od pribijanja pismena na oglasnu tablu suda.(...)"
  • 31.
    U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03 i 74/05) relevantne odredbe glase:

"Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 348. st. 2, 3. i 4.

Ako dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti ne stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ali istovremeno utvrdi tačnu adresu tog lica, dostavljanje će se izvršiti na naknadno utvrđenoj adresi. Ako dostavljač ne može utvrditi tačnu adresu lica kome se pismeno ima dostaviti, pismeno će vratiti sudu, a sud će od stranke, koja je prvobitno sud obavijestila o adresi tog lica, zatražiti da dostavi tačnu adresu.

Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostavljanje ima izvršiti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostavljanje pismena će se izvršiti istovremenim objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj.

Dostavljanje se smatra izvršenim protekom roka od 15 dana nakon dana objavljivanja."

V. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 32.
    Apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj je naveo da mu je nedonošenjem presude u predmetu P-249/00 Osnovni sud povrijedio ustavna prava, i to: pravo na pravičan postupak zaštićen članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićen članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.

b) Odgovor na apelaciju

  • 33.
    Osnovni sud u odgovoru na apelaciju ističe da je pred tim sudom u toku parnični postupak po tužbi Habibe Bajramović i Nermina Bajramovića radi utvrđivanja pravne nevaljanosti kupoprodajnog ugovora, koja je dostavljena tom sudu 9. maja 2000. godine. Dalje se ističe da je konkretnim predmetom zaduživano više sudija. Prva sutkinja zadužena ovim predmetom zakazivala je u više navrata pripremna ročišta koja nije mogla održati iz procesnih razloga. Pripremno ročište je najzad održano 24. decembra 2002, ali je glavna rasprava odložena na neodređeno vrijeme. Strankama su dati nalozi za dostavljanje određenih isprava. Evidentno je da, nakon toga, sljedeći sudija u ovom predmetu, i pored urgencija stranki, predsjednika suda i Ombudsmena RS, nije imao za šest mjeseci ni jedne radnje u ovom predmetu. Po odredbama novog ZPP 22. septembra 2004. godine je zakazano pripremno ročište koje nije održano zbog neuredne dostave tuženim. Nakon toga do 9. septembra 2005. godine, do kad je bio zadužen ovim predmetom, osim traženja podataka o adresi tuženih od policijske stanice, nije bilo ni jedne radnje u ovom predmetu. Sada je sudija koji vodi ovaj predmet zakazao pripremno ročište za 26. oktobar 2005. godine, koje je odloženo zbog neuredne dostave za 5. decembar 2005. godine, a do zakazanog ročišta sud će riješiti procesnu smetnju za nastavak postupka vezano za urednost dostave poziva svim tuženim, a u smislu člana 348. st. 2. i 3. ZPP-a, nakon čega će se nesmetano upustiti u meritorno raspravljanje.
  • 34.
    Tuženi u odgovoru na apelaciju detaljno iznosi činjenice vezane za kupoprodaju predmetnih nekretnina, koje će biti predmet ocjene redovnih sudova i predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana i da se ukine odluka o privremenoj mjeri, za koju smatra da je neosnovana i nema uporišta u materijalnim dokazima.

VI. Dopustivost

  • 35.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 36.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 37.
    Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u pogledu apelantovih navoda o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićenog članom II/3 f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".

Član 16. stav 1. i stav 4. alineja 14. Pravila Ustavnog suda glase:

"1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji koji od sljedećih slučajeva:

(14) apelacija je preuranjena".

  • 38.
    Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
  • 39.
    U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Osnovnim sudom i potpuno je neizvjesno na koji će se način okončati, te hoće li ili ne rezultirati povredom prava na koja se apelant u ovom dijelu apelacije poziva.
  • 40.
    Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke u odnosu na navode o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku zaštićen članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
  • 41.
    U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 10/01).
  • 42.
    S obzirom da se apelant žali na to da u periodu dužem od pet godina Osnovni sud još nije donio odluku u predmetu, proizlazi da se žali na povredu prava na nedonošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se suština apelacije odnosi na povredu prava na donošenje odluke o građanskim pravima i obavezama u razumnom roku.
  • 43.
    Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najdjelotvorniji put kojim bi se došlo do ostvarivanja njegovih prava. Također, Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Odluku Ustavnog suda broj U 18/00 od 10. maja 2002. godine).
  • 44.
    Zbog svega navedenog Ustavni sud zaključuje da je na konkretni slučaj primjenjiv član 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda koji utvrđuje da "Ustavni sud može, iznimno, razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini."
  • 45.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) i člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII. Meritum

Pravo na pravično suđenje

  • 46.
    Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
    • 47.
      Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 48.
    Predmetni postupak je parnični postupak za utvrđivanje pravne nevažnosti kupoprodajnog ugovora. Dakle, radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna sudska odluka u razumnom roku, te je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

Period koji se uzima u obzir

  • 49.
    Apelant je Osnovnom sudu podnio tužbu 9. maja 2000. godine. Postupak je još uvijek u toku pred Osnovnim sudom. Dakle, može se zaključiti da navedeni postupak traje preko pet godina od momenta kada je apelant podnio tužbu i još uvijek nije okončan.

a) Složenost predmeta

  • 50.
    U vezi sa ocjenom je li neki predmet složen, Evropski sud za ljudska prava daje značaj izvjesnom broju faktora poput prirode činjenica koje treba utvrditi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dobbertin protiv Francuske, presuda od 25. februara 1993. godine, serija A, br. 256-D, str. 117). Složenost se može ticati činjenica i pravnih pitanja (vidi Evropski sud za ljudska prava, presuda od 27. februara 1992. godine, Lorenzi, Bernardini and Gritti protiv Italije, serija A, br. 231-G, str. 75). U konkretnom slučaju, spor se odnosi na utvrđivanje je li kupoprodajni ugovor o kupoprodaji nekretnina pravno valjan. Takav spor se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može okarakterizirati kao naročito složen, jer priroda činjenica kao i pravna pitanja koja su relevantna za rješavanje nisu tako složena da bi zahtijevali da se rješavaju u periodu dužem od pet godina.

b) Ponašanje podnosioca apelacije

  • 51.
    Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima utvrđivanje je li odluka donesena u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85 O.I. 70).
  • 52.
    U skladu s navedenim, Ustavni sud će prvo ispitati apelantovo ponašanje u ovom predmetu. Ustavni sud primjećuje da je apelant pristupao sudu na svako zakazano ročište, koja su sva redom odgađana, osim ročišta od 24. decembra 2002. godine, koje je održano. Apelant je više puta urgirao kod Općinskog suda na zakazivanju ročišta i nastavku postupka. Imajući u vidu da apelant po Zakonu o parničnom postupku nema nikakav pravni lijek kojim bi ubrzao navedeni parnični postupak, njemu jedino preostaje da čeka kada će se njegov predmet pravosnažno okončati.
  • 53.
    Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije doveo do toga da postupak traje preko pet godina i da nema jasnih naznaka kada će biti okončan.

c) Ponašanje suda

  • 54.
    Kako i sam navodi u odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je u konkretnom predmetu postupao s neujednačenom ažurnošću. Nakon podnošenja tužbe zakazivano je više ročišta, koja su sva redom bila odlagana zbog procesnih smetnji jer dostava nekom od tuženih nije bila uredna, te je konačno održano samo jedno ročište 24. decembra 2002. godine. Nakon toga evidentan je nedostatak ažurnosti u postupanju u navedenom predmetu, uprkos urgenciji tužioca, predsjednika suda i Ombudsmena RS. Novo ročište je zakazano tek nakon dvije i po godine, 22. septembra 2004. godine, a i ono je odloženo zbog procesnih smetnji - neuredne dostave tuženim. Sljedeće ročište je zakazano za 26. oktobar 2005. godine, znači nakon više od godinu dana, a i ono je odgođeno zbog iste procesne smetnje - neuredne dostave poziva tuženim. U svom odgovoru Osnovni sud navodi da će iskoristiti procesnu mogućnost da otkloni procesnu smetnju neuredne dostave svim tuženim, tako što će primijeniti odredbu člana 348. ZPP i oglasiti poziv.
  • 55.
    Prema mišljenju Ustavnog suda, Osnovni sud je navedene radnje mogao i morao preduzeti i mnogo ranije, te otkloniti procesne smetnje zbog kojih postupak nije okončan ni nakon više od pet godina od podnošenja tužbe.
  • 56.
    Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje i na činjenicu da je Osnovni sud u predmetu broj P-172/01 po tužbi Gorana Debeljaka donio presudu u roku od godinu dana, dakle s izuzetnom ažurnošću. Ustavni sud ističe da je pravna valjanost kupoprodajnog ugovora zaključenog između pravnog prednika apelanta i pravnih prednika Gorana Debeljaka, prema ocjeni Ustavnog suda prethodno pitanje, u odnosu na pitanje pravne valjanosti kupoprodajnog ugovora koji je Goran Debeljak zaključio s Nedeljkom Pavlovićem i Vladom Nunićem. Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud propustio da riješi to prethodno pitanje, a da je riješio tužbeni zahtjev Gorana Debeljaka radi utvrđivanja prava vlasništva i predaje u posjed spornih nekretnina u roku od godinu dana, te da je na osnovu prijedloga za izvršenje deložirao apelanta koji je u svom posjedu držao navedene nekretnine. Ustavni sud ne vidi razumno objašnjenje za ovakvo ponašanje Osnovnog suda.
  • 57.
    Stoga, Ustavni sud zaključuje da je, zbog odlaganja Osnovnog suda da donese odluku u predmetu broj P-249/00, povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku sadržano u članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 58.
    Ustavni sud smatra da razlozi kojima se Ustavni sud vodio kod donošenja odluke o privremenoj mjeri, i koji su navedeni u obrazloženju te odluke, opravdavaju zaključak da se trajanje njene važnosti zadrži do okončanja postupka u predmetu Osnovnog suda broj P-249/00.

VIII. Zaključak

  • 59.
    Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je odlaganje u postupanju po tužbi apelanta i ostalih tužitelja za utvrđenje pravne nevažnosti kupoprodajnog ugovora takve prirode da predstavlja kršenje "razumnog roka" iz navedenih članova.
  • 60.
    Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove Odluke.
  • 61.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.