Aktio

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine

Obavještenje o nekim pitanjima ostvarivanja ustavnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine

OBAVJEŠTENJE
O NEKIM PITANJIMA OSTVARIVANJA USTAVNOSTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Na osnovu saznanja iz svoje ustavno-sudske prakse, razgovora obavljenih u većini kantona i jednom broju opština, te ukupnog praćenja stanja ustavnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Federacije BiH konstatuje:

  • 1.
    Ostvarivanje ustavnosti je daleko od zadovoljavajućeg. To se odnosi kako na stvaranje prava, tako i na njegovu primjenu. Ustavni sistem Federacije BiH još je daleko od punije stabilizacije. U proteklih 11 godina važenja Ustav Federacije BiH mijenjan je i dopunjavan sa 105 amandmana, od kojih je 56 nametnuo Visoki predstavnik. I pored brojnih slabosti, nadležne institucije ne prate ostvarivanje ustavnosti, niti preduzimaju neophodne aktivnosti na njenom poboljšanju. Čak su česta nepoštovanja Ustava i od strane entitetskih i kantonalnih zakonodavnih organa, što mora posebno zabrinjavati.
  • 2.
    Gotovo tri godine nakon što je Visoki predstavnik nametnuo amandmane na Ustav Federacije BiH koji se odnose na provođenje odluka Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, Parlament Federacije BiH još nije usvojio te promjene. Nasuprot tome, konstituiranje organa zakonodavne i izvršne vlasti ipak je izvršeno pozivom na ove nametnute amandmane. Osim toga, Parlament Federacije BiH je izvršio naredne promjene Ustava (amandmani LXXXIX-XCIV), ostavljajući neusvojenim amandmane od XXVII-LXXXVIII, što je u ustavnoj praksi usamljen slučaj.
  • 3.
    Neki kantoni, također, ni do danas nisu usaglasili svoje ustave s ustavnim amandmanima na Ustav Federacije BiH, iako je rok za to istekao još januara 2003. godine. Ovo je bio rok i za usklađivanje federalnog i kantonalnog zakonodavstva sa pomenutim ustavnim promjenama. U tome je nedopustivo malo urađeno. U nekim kantonima se kao razlog navodi čak to što Parlament Federacije BiH još nije usvojio pomenute amandmane na Ustav Federacije BiH.
  • 4.
    Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nema ustavom predviđeni sastav kada je riječ o broju delegata iz reda srpskog naroda. Do sada, međutim, nisu preduzimane potrebne aktivnosti za stvaranje ustavnog osnova po kome bi se to pitanje riješilo.
  • 5.
    Sadašnji nacionalni raspored nosilaca šest u Ustavu Federacije BiH izričito navedenih funkcija zakonodavne, izvršne i sudske vlasti na nivou Federacije BiH ne odgovara ustavnoj odredbi iz Amandmana XLIX. Ovdje nije u pitanju samo odstupanje od izričitog ustavnog zahtjeva, nego i davanje lošeg primjera koji ima širi negativni utjecaj.
  • 6.
    Ključni ustavni instrument ostvarivanja konstitutivnosti sva tri naroda na svim nivoima vlasti sadržan je u odredbama Amandmana LII o proporcionalnoj zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u svim javnim institucijama u Federaciji BiH prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Radi se o odredbi koja ima ključni značaj za otklanjanje ili bar ublažavanje posljedica etničkog čišćenja. O provođenju ovog ustavnog principa nema ni potrebne evidencije, a da se i ne govori o izostajanju ozbiljnije aktivnosti na njegovoj realizaciji. Izuzetak je, uglavnom, konstituisanje entitetskih vlada u skladu sa ovim principom, kao i približno izbalansirana nacionalna struktura u sudstvu i tužilaštvu.
  • 7.
    Prilikom konstituisanja opštinskih organa vlasti ima više slučajeva kršenja ustavnih odredbi o nacionalnom sastavu nosilaca funkcija u tim organima. Ustavni sud Federacije BiH je do sada dobio više zahtjeva kojima se traži utvrđivanje da izbor predsjedavajućeg opštinskog vijeća ili opštinskog načelnika nije izvršen u skladu sa Amandmanom CIV na Ustav Federacije BiH, kojim je određeno da opštinski načelnik i predsjedavajući opštinskog vijeća u opštinama višenacionalnog sastava ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda, odnosno iz reda ostalih, osim u onim opštinama u kojima jedan konstitutivni narod čini više od 80% stanovnika, prema posljednjem popisu stanovništva. S obzirom na izričitost i jasnoću ove ustavne odredbe, suprotno postupanje ima karakter svjesnog kršenja Ustava. Međutim, pošto Ustavni sud Federacije BiH nema nadležnost da djeluje u ovakvim slučajevima, ovakve pojave ostaju izvan ustavno-sudske kontrole. Sud nema informacija da li neki drugi državni organi preduzimaju mjere koje bi osiguravale da se ovakva kršenja Ustava ne dešavaju. Time se ne samo toleriše kršenje Ustava, nego se doprinosi svijesti pojedinih nosilaca funkcija vlasti da to mogu bez sankcija činiti.
  • 8.
    Ustavni sud Federacije BiH smatra da ustavni položaj opštine zaslužuje posebnu pažnju, jer se ona nalazi u poziciji koja nije ustavno cjelovitije razrađena i osigurana. To se odnosi kako na preciziranje njene nadležnosti, tako i na osiguranje finansijskih mogućnosti za izvršavanje tih nadležnosti. Odredbe o tome u Ustavu Federacije BiH su, uglavnom, načelnog karaktera i dosta neprecizne. U ustavima kantona i u kantonalnom zakonodavstvu, iako postoje i značajne razlike među kantonima, očita je dominacija kantona u odnosu na opštine.
  • 9.
    U cjelini gledano, lokalna samouprava u Federaciji BiH je nerazvijena. To je, pored navedenog, rezultat i nerazvijene društvene svijesti o njenom značaju. Ne shvata se, naime, da je to jedan od primarnih pravaca dalje demokratizacije društva i postizanja njegove stabilnosti. Može se tvrditi da je nedovoljna svijest o značaju lokalne samouprave prisutna i kod jednog broja nosilaca funkcija kantonalne i federalne vlasti. Zaboravlja se i činjenica da je stanje lokalne samouprave jedan od važnih kriterija ispunjenja uslova za priključivanje Bosne i Hercegovine evropskim integracijama.
  • 10.
    Novi značajan kvalitet za ostvarivanje i jačanje lokalne samouprave sastoji se u uspostavljanju njene ustavno-sudske zaštite od strane Ustavnog suda Federacije BiH. Naime, Amandmanom CVI na Ustav Federacije BiH iz 2004. godine u Federaciji BiH je prvi put uspostavljen ovakav vid zaštite. Time je ispunjen izričit zahtjev Evropske povelje o lokalnoj samoupravi, koju je ratifikovala Bosna i Hercegovina. Činjenicu što je ta zaštita povjerena Ustavnom sudu treba tumačiti kao njeno povjeravanje organu koji je inače nosilac zaštite ustavnosti, što predstavlja vrlo autoritativno rešenje. Ustavni sud Federacije BiH to smatra svojom velikom obavezom, kojoj će pokloniti maksimalnu pažnju. Značaj pravne zaštite lokalne samouprave mora se adekvatnije shvatiti, kako od samih organa lokalne samouprave, tako i od organa državne vlasti čiji se akti ili radnje osporavaju zbog povrede ovog prava.
  • 11.
    Sud je do sada rješavao veći broj zahtjeva za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnog naroda, smatrajući ih prioritetnim i nastojeći da održi inače veoma kratke ustavne rokove. U postupku odlučivanja o vitalnom nacionalnom interesu u zakonodavnim organima još nisu uspostavljeni dovoljni kriteriji i standardi koji treba da izražavaju puni smisao ovog ustavnog instituta. Pri tome se, prije svega, ima u vidu da se ustavom propisana procedura odlučivanja o tome nedovoljno poštuje, te da se ponekad ovakvi zahtjevi stavljaju i u odnosu na ona pitanja koja nemaju takav značaj. Zahtjevi koji se upućuju Ustavnom sudu Federacije BiH često su nepotpuni, nejasni i bez elemenata koji su za takve zahtjeve propisani. To ne samo da otežava rad Suda, nego ga objektivno dovodi u situaciju da svoju odluku ne može donijeti u propisanim rokovima.
  • 12.
    Ustavnim promjenama koje su izvršene 2002. godine Ustavnom sudu Federacije BiH je propisana nadležnost da odlučuje o žalbama na odluke redovnih sudova o prigovoru imuniteta na koji se određeno lice pozvalo u krivičnom postupku. Sud je do sada imao 27 takvih predmeta, u kojima je odlučivano o imunitetu 38 osoba. Svojim odlukama o ovim pitanjima Sud je dao kompletnu pravnu argumentaciju za svoja stanovišta. Ocjenjujemo da su time otklonjene mnoge nejasnoće i jednostrana tumačenja koja su se u praksi javljala (o javno-pravnoj prirodi imuniteta, o principu retroaktivnosti, o principu pravičnog suđenja, jednakosti pred zakonom, o presumpciji nevinosti i dr.). Smatramo da su ove odluke Ustavnog suda Federacije BiH naišle na punu podršku javnosti i da su doprinijele efikasnosti postupaka utvrđivanja krivične odgovornosti u ovakvim slučajevima.
  • 13.
    Princip ustavnosti je od suštinskog značaja za vladavinu prava i osiguravanje demokratije. U tom smislu treba shvatiti i društvenu funkciju Ustavnog suda. Stoga su njegove odluke ne samo konačne i obavezujuće, nego se istovremeno u svim pravnim sistemima prema njima postupa sa punom odgovornošću i brigom da se dosljedno realizuju. Ustavni sud Federacije BiH ukazuje da ima više primjera da se njegove odluke ne izvršavaju, što u nekim slučajevima traje i više godina. Kao primjer može se navesti odluka Ustavnog suda Federacije BiH iz 1998. godine, prema kojoj službena upotreba naziva "županija" nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH. I pored toga, u zakonima, drugim propisima i opštim aktima nekih kantona i danas se upotrebljava ovaj termin. Isto tako, Ustavni sud Federacije BiH je utvrdio da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudijskoj i tužilačkoj funkciji u Federaciji BiH nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH. Donosilac zakona u ostavljenom roku nije postupio u skladu sa presudom Suda. Takvih primjera ima još.
  • 14.
    U uslovima izrazito složene organizacije državne vlasti, kada vrlo veliki broj državnih organa donosi propise, vrlo važan uslov za osiguranje ustavnosti i vladavine prava je postojanje sigurnog mehanizma uklanjanja iz pravnog života svih propisa koji su u suprotnosti sa Ustavom. Sadašnja ustavna rješenja u pogledu položaja i nadležnosti Ustavnog suda Federacije BiH to ne omogućavaju. U tom smislu ukazujemo:
    • -
      Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je ovlašćen za ocjenu usklađenosti propisa sa Ustavom, ali ne i sa federalnim zakonima. S obzirom na veliku zakonodavnu nadležnost kantona i normativnu aktivnost opština i drugih institucija vlasti, ocjena zakonitosti takvih akata značajno bi povećala kvalitet ukupnog pravnog sistema.
    • -
      Normativni akti institucija koje vrše javna ovlašćenja u oblastima elektroprivrede, komunalnih djelatnosti, obrazovanja, zdravstvenog, penzijskog i invalidskog osiguranja, poštanskih i telefonskih usluga itd. su potpuno izvan ustavno-sudske kontrole. Radi se o aktima od prvorazrednog značaja za građane, u kojima često ima i grubih povreda Ustava i zakona.
    • -
      Sada postoji vrlo uzak krug subjekata koji su ovlašćeni za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom Federacije BiH. Istovremeno, neki od ovih za to nemaju ni motiva, jer su najčešće i sami participirali u donošenju propisa čiju bi ustavnost trebalo cijeniti. Bilo bi vrlo korisno da se proširi krug tzv. ovlašćenih pokretača postupka pred Ustavnim sudom Federacije BiH.
    • -
      Bilo bi, također, korisno da i sami građani i drugi pravni subjekti imaju ustavno ovlašćenje za davanje inicijative za ocjenjivanje ustavnosti. Na njih se, u stvari, propisi i primjenjuju, tako da su samim tim u najboljoj poziciji da osjete njihov kvalitet. Ako bi tada Ustavni sud Federacije BiH imao ovlašćenje da te inicijative razmotri i - kad ih ocijeni osnovanim - da pokrene postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti pravne usklađenosti određenog propisa, efekti bi se značajno povećali.
    • -
      Postoji, također, puno razloga za utvrđivanje ovlašćenja Ustavnog suda Federacije BiH da prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, te da, onda kada to ocijeni potrebnim, o stanju i problemima u tom domenu obavještava zakonodavne i druge državne organe, uz davanje mišljenja i prijedloga za donošenje i izmjenu zakona i preduzimanje drugih mjera radi obezbjeđivanja ustavnosti i vladavine prava. Ovakvo ovlašćenje poznaju mnogi ustavni sistemi.

Ova ograničenja u ostvarivanju ustavno-sudske kontrole su rezultat postojećih veoma restriktivnih rješenja Ustava Federacije BiH. Zato bi bilo veoma korisno u okviru rasprava o mogućoj dogradnji ustavnog uređenja voditi računa i o ovim zapažanjima i prijedlozima.

Februara 2005. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije BiH
Prof. dr. Neđo Milićević, s.r.