USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
PRESUDA
PRESUDU
- 1.Utvrđuje se da tačke XII i XIII Odluke o početku rada Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 15/98 i 48/00) nisu u neskladu sa članom II. A. 2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
- 2.Odbacuje se zahtjev predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti rješenja premijera Federacije Bosne i Hercegovine o privremenoj dodjeli na korištenje zgrade u Sarajevu, Titova broj 9 (bez broja i datuma), jer se radi o pravnom aktu za čiju ocjenu ustavnosti nije nadležan Ustavni sud.
- 3.Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH".
Obrazloženje
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV.C.10. (2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, podnio je dana 7. 6. 2002. godine zahtjev Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za utvrđivanje ustavnosti Odluke o početku rada Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Odluka) i rješenja premijera Federacije (bez broja i datuma) o privremenoj dodjeli na korištenje zgrade u Sarajevu, ul. Titova broj 9.
U zahtjevu predsjednika Federacije navedeno je da je Vlada Federacije BiH kao nenadležan organ, suprotno članu II.A.2.(1) k) Ustava Federacije, donijela Odluku kojom je izvršeno uzurpiranje i nezakonito raspolaganje imovinom Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine. Tačkom XII stav 2. navedene odluke propisano je da "Zavod preuzima imovinu kao i stambeni fond Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine i Međužupanijskog zavoda javnog zdravstva Mostar", a tačkom XIII da će do "ispunjenja potrebnih prostornih uslova Zavod u prijelaznom periodu imati sjedište u Sarajevu ulica Titova broj 9", što znači u zgradi Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine. Pitanje trajanja "prijelaznog perioda" utvrđeno je rješenjem premijera Federacije, koje nije objavljeno u "Službenim novinama Federacije", te se, po mišljenju podnosioca zahtjeva, može smatrati nepostojećim.
Sud je 20. 6. 2002. godine zatražio od Vlade Federacije da odgovori na zahtjev predsjednika Federacije. Vlada nije dostavila traženi odgovor do dana održavanja javne rasprave.
Dopisom predsjednika Suda od 23. 7. 2002. godine zatraženo je od predsjednika Federacije da izvrši dopunu zahtjeva za utvrđivanje ustavnosti sporne odluke tako da precizira da li navedena odluka u cjelini ili samo određene odredbe te odluke nisu u skladu sa Ustavom Federacije, te da se izričito izjasni da li traži utvrđivanje ustavnosti rješenja premijera Federacije, pošto to nije traženo u oznaci predmeta zahtjeva. Po zahtjevu predsjednika Suda nije dostavljen odgovor.
Javnoj raspravi održanoj 29. 10. 2002. godine pristupili su punomoćnici predsjednika Federacije i Vlade Federacije,
Punomoćnik predsjednika Federacije ponovio je navode iz zahtjeva, a na pitanje Suda precizirao je da se zahtjevom traži ocjena ustavnosti tačke XII i XIII Odluke i rješenja premijera Federacije.
Punomoćnik Vlade Federacije priložio je u spis pismeni odgovor premijera Federacije na zahtjev predsjednika Federacije, te je isti usmeno izložio pred Sudom. U odgovoru je, između ostalog, istakao i sljedeće:
U provođenju odredaba Odluke Vlade Federacije Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH preuzeo je funkcije Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine na teritoriji Federacije, osamdeset tri radnika, dio zgrade s opremom i stambeni fond navedenog zavoda. Naveo je da nije došlo do promjene u zemljišnim knjigama, te da je direktor Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine odbio da potpiše diobni bilans. Nadalje, punomoćnik Vlade istakao je da se obaveze koje ima država Bosna i Hercegovina prema inostranstvu, npr. Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, UNICEF-u i Svjetskoj banci obavljaju putem resornih ministarstava Vijeća ministara. Na kraju, imajući u vidu da je oblast zdravstva u nadležnosti entiteta, punomoćnik Vlade smatra da je Odluka Vlade Federacije u skladu sa Ustavom Federacije i predlaže da se zahtjev predsjednika Federacije odbije kao neosnovan.
Ustavni sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Članovima 35. stav 2., 36. stav 1., 80., 81. i 82. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/97), propisano je da je Parlament Federacije BiH osnivač Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, utvrđena djelatnost i poslovi tog zavoda. Na osnovu navedenih zakonskih odredaba, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine donijela je Odluku o početku rada Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine kojom je precizirala pitanja neophodna za početak rada Zavoda.
Ustavni sud je utvrdio da su navedenom odlukom propisani uslovi koji omogućavaju početak rada Zavoda kao i obavljanje njegove zakonom utvrđene djelatnosti i poslova. Na taj način osigurana je ne samo realizacija odgovarajućih odredaba Zakona o zdravstvenoj zaštiti, već i ostvarivanje javnog interesa u oblasti zdravstva u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Osporenim odredbama navedene odluke propisano je da će Zavod, prema potrebi, u skladu sa djelatnostima Zavoda i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, preuzeti radnike, opremu, sredstva, imovinu i stambeni fond Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine i Međužupanijskog zavoda javnog zdravstva Mostar (tačka XII), te da će do ispunjenja potrebnih prostornih uslova, Zavod u prijelaznom periodu imati sjedište u Sarajevu, ul. Titova broj 9. (tačka XIII).
Prilikom ocjene osporenih odredaba Sud je pošao od člana II. A. 2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da sva lica na teritoriji Federacije uživaju pravo na imovinu.
Sud je utvrdio da je imovina (oprema, sredstva i stambeni fond) koju je do preuzimanja njegovih funkcija koristio Zavod za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine bila imovina u državnoj svojini. Preuzimanjem dijela te imovine od strane Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, srazmjerno poslovima (funkcijama) i broju radnika koje je ovaj zavod preuzeo od Zavoda za zdravstvenu zaštitu Bosne i Hercegovine, ta imovina ostala je i dalje imovina u državnoj svojini čija je svrha omogućavanje obavljanja djelatnosti zdravstva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Zgrada u Sarajevu, ul. Titova broj 9 i sada je upisana u zemljišnim knjigama kao državna svojina. Osporenom odredbom Odluke o privremenom sjedištu Zavoda nije došlo do promjene ni oblika ni titulara svojine na navedenoj zgradi.
Iz tih razloga osporene odredbe Odluke nisu u neskladu sa članom II. A. 2. (1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine,
Osporenim rješenjem premijera Federacije utvrđeno je da se zgrada u Sarajevu Titova broj 9 privremeno dodjeljuje na korištenje, između ostalog, i Zavodu za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine.
Prilikom razmatranja zahtjeva za ocjenu ustavnosti navedenog rješenja Sud je pošao od člana IV. C. 3. 10. (2) c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Amandmana XIV na Ustav i ocijenio je da osporeno rješenje nije propis već pojedinačni akt koji nema karakter propisa, te da stoga Sud nije nadležan da ocjenjuje njegovu ustavnost. Zato je, primjenom člana 26. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95) u tom dijelu odbacio zahtjev.
Iz navedenih razloga Sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Ovu presudu Sud je donio u sastavu: predsjednik Suda mr. Mirko Bošković i sudije Suda: Sead Bahtijarević, mr. Ranka Cvijić, Muamer Herceglija, Miomir Jočić, Domin Malbašić, prof. dr. Nedjeljko Milićević, Kata Senjak i prof. dr. Kasim Trnka.
Broj U-12/02
29. oktobra 2002. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda FederacijeBiH
mr. Mirko Bošković, s. r.