PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Zakon o poljoprivrednom zemljištu
ZAKON
O POLJOPRIVREDNOM ZEMLJIŠTU
I - OPĆE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom utvrđuje se pojam, upravljanje, zaštita, korišćenje i uređenje poljoprivrednog zemljišta i ostala značajna pitanja koja se odnose na poljoprivredno zemljište.
Član 2.
Poljoprivredno zemljište, kao prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa, uživa posebnu zaštitu i koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti za druge svrhe osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Član 3.
Poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog zakona smatraju se: oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i drugo zemljište koje se po svojim prirodnim i ekonomskim uslovima može najracionalnije da se koristi za poljoprivrednu proizvodnju.
Obradivim poljoprivrednim zemljištima, u smislu ovog zakona, smatraju se: oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade.
Minirano poljoprivredno zemljište kao i zemljište za koje se utemeljeno sumnja da je minirano, bez obzira na kvalitet istog po ovom zakonu, ne smatra se poljoprivrednim zemljištem sve do trenutka njegovog deminiranja, odnosno obavljanja stručnog uviđaja i nalaza.
Član 4.
Poljoprivredno zemljište kojem je planom prostornog uređenja utvrđena druga namjena, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju sve dok rješenje o odobrenju za građenje objekata, odnosno vršenje drugih radova ne postane konačno.
Kantoni - županije i općine koje upravljaju poljoprivrednim zemljištem, dužne su osigurati da se poljoprivredno zemljište koristi za poljoprivrednu proizvodnju.
Član 5.
Pravna lica su dužna da vode evidenciju o poljoprivrednom zemljištu koje koriste ili kojim upravljaju, odnosno kojim raspolažu.
Nadležni kantonalni - županijski organi uprave, dužni su voditi evidenciju o neobrađenom poljoprivrednom zemljištu i evidenciju o zemljištu koje je promijenilo namjenu korišćenja.
Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: federalni ministar) donijet će uputstvo o obrascima i načinu vođenja evidencije iz st. 1. i 2. ovog člana.
Član 6.
Kanton - županija donosi kartu upotrebne vrijednosti poljoprivrednog i šumskog zemljišta kojom se određuju kategorije zemljišta po katastarskim, odnosno bonitetnim klasama, kulture i površine poljoprivrednog i šumskog zemljišta, u odnosu na mogućnost njegove upotrebe za poljoprivrednu proizvodnju, uzimajući u obzir njegova prirodna svojstva.
Federalni ministar donosi uputstvo o stručnim mjerilima za razvrstavanje zemljišta u kategorije.
Član 7.
Materijalni i drugi uslovi za zaštitu i uređenje poljoprivrednog zemljišta, kao dobra od općeg interesa, obezbjeđuju se preko Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (u daljem tekstu: Federalno ministarstvo) i kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede.
II - ZAŠTITA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA
Član 8.
Namjena zemljišta u planovima prostornog uređenja utvrđuje se na osnovi karte upotrebne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta i to:
- -zemljište od 1 do 4 katastarske odnosno bonitetne klase utvrđuje se isključivo kao poljoprivredno, odnosno šumsko zemljište;
- -zemljište 5 i 6 katastarske odnosno bonitetne klase utvrđuje se kao poljoprivredno, šumsko i izuzetno kao zemljište za ostale namjene;
- -zemljište 7 i 8 katastarske odnosno bonitetne klase utvrđuje se kao zemljište koje će se prema potrebama koristiti i za druge namjene.
Izuzetno, kada ne postoje druge mogućnosti i kada to zahtijeva opći interes, poljoprivredno, odnosno šumsko zemljište od 1 do 4 katastarske odnosno bonitetne klase može se planom prostornog uređenja utvrditi kao zemljište za druge namjene.
Član 9.
Federalno ministarstvo daje saglasnost na plan prostornog uređenja kantona-županije (u daljem tekstu: prostorni plan kantona-županije). Prostorni plan kantona-županije ne može se provoditi ako za isti nije pribavljena saglasnost Federalnog ministarstva.
Kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede daje saglasnost na planove prostornog uređenja za manje prostorne cjeline unutar kantona-županije (područje općine, posebno područje, gradovi, naselja).
Planovi prostornog uređenja iz stava 2. ovog člana ne mogu se provoditi ukoliko za iste nije pribavljena saglasnost kantonalno - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede.
Član 10.
Promjena namjene poljoprivrednog zemljišta od 7 do 8 katastarske odnsno bonitetne klase, ukoliko nije zasnovana na planu prostornog uređenja, vrši se urbanističkom saglasnošću. Urbanističku saglasnost izdaje organ nadležan za poslove prostornog uređenja na odnosnom području uz saglasnost kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede.
Promjena namjene poljoprivrednog zemljišta može biti trajna ili privremena.
Trajnom promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta u smislu ovog zakona smatra se svako korišćenje poljoprivrednog zemljišta za izgrađenje naselja, industrijskih objekata, vodenih akumulacija, željezničkih pruga, saobraćajnica, pošumljavanje ili izvođenje drugih radova kojima se trajno onemogućava korišćenje tog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju.
Privremenom promjenom namjene poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovog zakona, smatra se promjena namjene poljoprivrednog zemljišta za određeni period poslije koga se poljoprivredno zemljište može ponovno koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Privremena promjena namjena može se utvrditi za podizanje građevina privremenog karaktera, iskorištavanja mineralnih sirovina, odlaganje jalovine, pepela, šljake i sl.
Član 11.
Poljoprivrednom zemljištu iz člana 8. stava 1. alineje 1. i 2. ovog zakona ne može se promijeniti namjena niti se može početi koristiti u nepoljoprivredne svrhe ako za to područje nije donesen plan prostornog uređenja kojim je tom zemljištu utvrđena druga namjena.
Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana poljoprivredno zemljište od 1. do 6. katastarske odnosno bonitetne klase može se koristiti u nepoljoprivredne svrhe za privremene promjene namjene samo u slučajevima predviđenim u članu 10. stav 4. ovog zakona, izuzev privremene namjene iskorištavanja industrijskih i mineralnih sirovina na otvorenom kopu površine veće od 0,5 ha. Privremenu promjenu namjene utvrđuje urbanističkom saglasnošću organ nadležan za poslove prostornog uređenja uz saglasnost kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede (poljoprivredna saglasnost). Poljoprivredna saglasnost se izdaje u formi rješenja. Urbanističkom saglasnošću utvrđuje se rok do kada se odnosno zemljište mora vratiti poljoprivrednoj proizvodnji.
Rok iz stava 2. ovog člana ne može biti duži od pet godina.
Član 12.
Za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta iz člana 2. ovog zakona koje se koristi kao poljoprivredno i kome se trajno ili privremeno mijenja namjena u nepoljoprivredne svrhe investitor, odnosno korisnik plaća naknadu ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Poljoprivredno zemljište ne može se početi koristiti u nepoljoprivredne svrhe dok se ne izvrši uplata naknade iz stava 1. ovog člana.
Naknada iz stava 1. ovog člana za trajnu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne može biti manja od stostrukog katastarskog prihoda za to zemljište u tekućoj godini, a visina naknade za privremenu promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta ne može biti manja od desetostrukog katastarskog prihoda tog zemljišta u tekućoj godini.
Naknada iz stava 1. ovog člana utvrđuje se u visini troškova osposobljavanja za poljoprivrednu proizvodnju drugog neplodnog zemljišta ili poljoprivrednog zemljišta slabijeg kvaliteta da bi se dobilo zemljište kvaliteta koje je imalo poljoprivredno zemljište koje se namjerava koristiti u nepoljoprivredne svrhe.
Naknada za korištenje poljoprivrednog zemljišta kome se privremeno mijenja namjena plaća se za svaku godinu i to: prvi put u postupku izdavanja poljoprivredne saglasnosti, a za ostale godine do 31. januara tekuće godine u kojoj se zemljište koristi, sve dok se zemljište ne privede kulturi prema uvjetima utvrđenim u urbanističkoj saglasnosti, odobrenju za građenje i odobrenom projektu.
Naknada iz stava 1. ovog člana plaća se na cijelu građevinsku parcelu, odnosno dio katastarskih parcela koje služe za redovnu upotrebu objekta.
Naknada iz stava 1. ovog člana uplaćuje se na poseban račun kantona-županije.
Član 13.
Sredstva iz člana 12. stav 7. ovog zakona mogu se koristiti samo za osposobljavanje za poljoprivrednu proizvodnju drugog neplodnog zemljišta ili poljoprivrednog zemljišta slabijeg kvaliteta. Ova sredstva koriste se po programu koji za svaku godinu donosi kanton - županija.
Kanton - županija je dužna da sredstva iz člana 12. stav 7. ovog zakona koristi blagovremeno i isključivo za namjene iz stava 1. ovog člana.
Član 14.
Naknada iz člana 12. stav 2. ovog zakona neće se plaćati za izgrađenje:
- -hidromelioracionih sistema na poljoprivrednom zemljištu koje služi za poboljšanje tog i drugog zemljišta;
- -gospodarskih objekata za potrebe poljoprivredne proizvodnje na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija);
- -stambenih i gospodarskih objekata za vlastite potrebe na zemljištu fizičkih lica - zemljoradnika na kojem postoji pravo vlasništva, a koji ostvaruju dohodak od poljoprivrednih djelatnosti;
- -za uređenje bujica i protiv erozivnih objekata na poljoprivrednom zemljištu.
Član 15.
Naknadu za korišćenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe plaćaju pravna i fizička lica koja koriste poljoprivredno zemljište u nepoljoprivredne svrhe.
Član 16.
Pored plaćanja naknade iz člana 15. ovog zakona, investitor je dužan prije početka izvođenja radova na poljoprivrednom zemljištu da skine i sačuva plodni i potencijalno plodni sloj zemljišta za potrebe rekultivacije zemljišta ili osposobljavanje manje plodnog ili neplodnog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju.
Izdvojeni i sačuvani plodni i potencijalno plodni sloj zemljišta, koji je skinut kod izgradnje industrijskih i drugih objekata, koristi se po odobrenju kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede, za osposobljavanje manjeg plodnog ili neplodnog zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju.
Član 17.
Poljoprivredno zemljište koje je korišteno za druge namjene iz člana 10. stav 4. ovog zakona, koje nemaju trajni karakter, privodi se prvobitnoj ili drugoj namjeni, odnosno osposobljava se za poljoprivrednu proizvodnju po projektu o rekultivaciji. Saglasnost na projekat o rekultivaciji daje kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede.
Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za građenje za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta za druge namjene, kao i za građenje prilikom kojeg dolazi do oštećenja okolnog poljoprivrednog zemljišta, korisnik je dužan priložiti projektno rješenje rekultivacije koje se radi u sklopu tehničke dokumentacije za građenje, odnosno izvođenje radova uz saglasnost organa iz stava 1. ovog člana.
Projekat rekultivacije iz stava 1. ovog člana podliježe reviziji.
Reviziju projekta rekultivacije vrši stručna institucija iz područja poljoprivrede.
Član 18.
Projekat rekultivacije sadrži naročito: postupak skidanja i čuvanja plodnog i potencijalno plodnog tla - sloja, postupak tehničke, agrotehničke i biološke rekultivacije poljoprivrednog zemljišta i rokove izvođenja pojedinih faza biološke rekultivacije poljoprivrednog zemljišta, dinamiku prevođenja zemljišta poljoprivrednoj proizvodnji i ispitivanje štetnih i opasnih materija u rekultivisanom zemljištu.
Korisnik ili investitor dužan je, radi osiguranja rekultivisanja poljoprivrednog zemljišta, uplatiti na račun koji odredi kantonalni-županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede, iznos od najmanje 30% potrebnih sredstava za rekultivisanje zemljišta i to prije nego korisnik stupi u privremeni posjed dodijeljenog mu zemljišta.
Sredstva iz stava 2. ovog člana mogu se koristiti jedino za namjene rekultivacije zemljišta.
Ukoliko se eksploatacijom industrijskih i ostalih mineralnih sirovina naruši vodeni režim, odnosno dođe do procesa plavljenja, kao i zadržavanja vode, korisnik industrijskih i ostalih mineralnih sirovina dužan je pored izvođenja biološke rekultivacije izvršiti i hidrotehničke radove kojima će se uspostaviti prvobitan vodeni režim u zemljištu.
Ako korisnik po završenoj eksploataciji industrijskih i ostalih mineralnih sirovina ne izvrši rekultivaciju poljoprivrednog zemljišta, kantonalni-županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede angažovat će drugu organizaciju da izvrši rekultivaciju zemljišta na teret sredstava korisnika poljoprivrednog zemljišta za privremene namjene.
Uputstvo o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za izradu projekata rekultivacije iz stava 1. ovog člana, donosi federalni ministar.
Član 19.
Rješenje o visini naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, odnosno rješenje o utvrđivanju da li su ispunjeni uuslovi za oslobađanje plaćanja naknade, na zahtjev investitora odnosno korisnika donosi kantonalni-županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede.
Zahtjev iz stava 1. ovog člana sadrži podatke o objektima i radovima koji se izvode na poljoprivrednom zemljištu, vrijeme početka i završetka radova.
Visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta utvrđuje se na osnovu podataka pribavljenih od nadležanih organa poreske uprave i organa uprave nadležnog za geodetske poslove.
Član 20.
Kantonalni - županijski organ uprave nadležan za izdavanje odobrenja za izgrađenje objekata ili izvođenje radova, odnosno za izdavanje odobrenja za eksploataciju industrijskih i ostalih mineralnih sirovina površinskim i podzemnim kopom, odlaganje jalovine, pepela, šljake i sl., može da izda odobrenje ako je investitor, odnosno korisnik priložio dokaz o plaćenoj naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta.
Član 21.
Zabranjeno je ispuštanje štetnih i opasnih materija koje mogu da oštete i da promijene proizvodnu sposobnost poljoprivrednog zemljišta ili kvalitet poljoprivrednih kultura, kao i nepravilna upotreba mineralnih i organskih đubriva i sredstava za zaštitu bilja.
Ako dođe do zagađenja poljoprivrednog zemljišta ispuštanjem opasnih i štetnih materija u količini većoj od dozvoljene, prouzrokovač štete snosi troškove radova na dekontaminaciji, odnosno sanaciji poljoprivrednog zemljišta.
Pod kontaminacijom zemljišta iz stava 2. ovog člana podrazumijeva se unošenje u zemljište različitih čvrstih, tečnih i gasovitih otpadnih materija, kao i radioaktivnih materija koje dovode do promjene priplodnih svojstava zemljišta, kao i do akumulacije štetnih materija na poljoprivrednim kulturama.
Troškovi dekontaminacije, odnosno sanacije ne isključuju prouzrokovača štete po drugim propisima.
Federalno ministarstvo po prethodno pribavljenom mišljenju naučno stručne institucije utvrđuje dozvoljene količine štetnih i opasnih materija u zemljištu i metode njihovog ispitivanja
Član 22.
Ispitivanje poljoprivrednog zemljišta u cilju utvrđivanja količine štetnih i opasnih materija u zemljištu vrši se po programu koji donosi funkcioner koji rukovodi kantonalnim - županijskim organom uprave nadležnim za poslove poljoprivrede.
Organizacija koja vrši ispitivanje poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana, obavještava o rezultatima ispitivanja kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede.
Kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede može zabraniti, odnosno ograničiti proizvodnju određenih poljoprivrednih proizvoda i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i drugih sredstava na određenom zemljištu, ako rezultati ispitivanja to zahtijevaju.
Član 23.
U cilju zaštite, očuvanja i poboljšanja hemijskih, fizičkih i bioloških sredstava obradivog poljoprivrednog zemljišta i obezbjeđenje pravilne upotrebe mineralnih đubriva obavezna je sistematska kontrola rodnosti zemljišta od prve do pete katastarske odnosno bonitetske klase. Ispitivanje plodnosti zemljišta se vrši svake pete godine.
Organizacija koja vrši kontrolu plodnosti zemljišta, obavezna je da o rezultatima ispitivanja podnositi izvještaj vlasniku, odnosno korisniku zemljišta.
Postupak i radnje iz st. 1. i 2. ovog člana propisuje federalni ministar.
III - KORIŠĆENJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA
1. Zajedničke odredbe
Član 24.
Pravna lica koja se bave poljoprirednom proizvodnjom na zemljištu, fizička lica koje su vlasnici zemljišta i drugi korisnici poljoprivrednog zemljišta (u daljem tekstu: korisnici), dužni su poljoprivredno zemljište koristiti na način koji najviše odgovara priplodnim osobinama zemljišta i postojećim ekonomskim i agrotehničkim uslovima.
Pod korišćenjem poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se: osnovna i dopunska obrada zemljišta, unapređivanje voćnjaka, vinograda, livada i pašnjaka, kao i drugi radovi za racionalno korišćenje poljoprivrednog zemljišta u cilju povećanja poljoprivredne proizvodnje.
Član 25.
Na zemljištu uređenom putem komasacije ne može se vršiti usitnjavanje parcela.
Na obradivom poljoprivrednom zemljištu koje nije uređeno putem komasacije, fizička dioba parcele može se vršiti samo ako se obrazuje parcela najmanje od 0,5 ha odnosno u kraškim predjelima 0,2 ha, osim ako to zahtijeva opći interes utvrđen ovim zakonom.
Član 26.
Ako korisnici ne obrađuju poljoprivredno zemljište na način propisan u članu 24. ovog zakona, kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede može propisati mjere za korišćenje tog zemljišta.
Pored mjera iz stava 1. ovog člana općina može propisati obavljanje usluga poljoprivrednim mašinama i oruđima, mjere za zaštitu od poljskih šteta, mraza, grada, požara; određivati sječu odnosno zabranu sječe voćnih stabala, krčenja međa i živica kao i odvodnjavanje na određenim površinama poljoprivrednog zemljišta.
Mjere iz stava 2. ovog člana mogu se propisati ako su prethodno obezbijeđeni uslovi za primjenu tih mjera, a primjenjivat će se dok ti uslovi postoje.
Član 27.
Korisnici poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Federacije, donose dugoročni program korišćenja tog zemljišta. Tim programom se utvrđuju i ona zemljišta na kojima nije moguće organizovati poljoprivrednu proizvodnju, s tim što se ta zemljišta ustupaju općini radi njihovog korišćenja za pošumljavanje ili druge namjene.
Član 28.
Korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Federacije i zadružnom vlasništvu, dužan je da koristi poljoprivredno zemljište u skladu s odredbama člana 24. ovog zakona.
Ako korisnik poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Federacije i zadružnom vlasništvu nije u mogućnosti da koristi poljoprivredno zemljište u skladu s odredbama člana 24. ovog zakona, dužan je obezbijediti njegovo korištenje ustupanjem tog zemljišta drugim preduzećima, odnosno drugim korisnicima putem javne licitacije.
Član 29.
Ako vlasnik, odnosno posjednik ili držalac poljoprivrednog zemljišta na kojem postoji pravo vlasništva (u daljem tekstu: vlasnik) nije u mogućnosti da koristi poljoprivredno zemljište u skladu sa članom 24. ovog zakona, dužan je da obezbijedi njegovo korišćenje putem davanja zemljišta u zakup ili na drugi način, u skladu sa propisima kojima su utvrđena pitanja davanja nepokretnosti u zakup.
Ako vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne može da obezbijedi korišćenje zemljišta na način iz stava 1. ovog člana dužan je da obavijesti kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede najkasnije do 31. marta tekuće godine.
Član 30.
Ako vlasnik ne koristi poljoprivredno zemljište duže od dvije ekonomske godine ili ne obezbijedi korišćenje tog zemljišta u skladu sa članom 29. ovog zakona, kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede, donijet će rješenje o privremenom oduzimanju tog zemljišta radi davanja na privremeno korištenje drugim pravnim i fizičkim licima.
Vrijeme za koje se privremeno oduzima poljoprivredno zemljište iz stava 1. ovog člana ne može biti duže od pet godina.
Član 31.
Ugovor o davanju privremeno oduzetog poljoprivrednog zemljišta na privremeno korišćenje iz člana 30. ovog zakona sadrži naročito namjenu i vrijeme korištenja, iznos naknade koju korisnik kome je poljoprivredno zemljište dato na privremeno korišćenje plaća vlasniku zemljišta, kao i uslove za raskid ugovora, prava i obaveze ugovarača u vezi sa prijevremenim raskidom ugovora.
Član 32.
Vlasniku poljoprivrednog zemljišta može se, na njegov pismeni zahtjev, vratiti poljoprivredno zemljište i prije isteka ugovorenog roka ako su ispunjeni uslovi za raskid ugovora.
Zemljište može da se vrati samo po isteku tekuće ekonomske godine.
Ekonomskom godinom, u smislu ovog zakona, smatra se period od početka jesenjih radova u tekućoj godini do vremena završteka berbe kasnih usjeva u narednoj godini.
2. Korišćenje pašnjaka
Član 33.
Pašnjak je zemljište obraslo prirodnom pašnjačkom vegetacijom koja služi za ispašu stoke.
Pašnjakom, u smislu ovog zakona smatra se i zemljište koje služi za izgon, odnosno odmaranje stoke (utrine).
Član 34.
Pašnjacima u vlasništvu Federacije upravljaju kantoni - županije.
Pašnjak u vlasništvu fizičkih lica koriste njihovi vlasnici u skladu sa odredbama ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega.
Član 35.
Izuzetno, pašnjak se može privesti drugoj kulturi, ako se time postiže racionalnije i ekonomičnije korišćenje zemljišta, ako promjena kulture neće dovesti do erozije i ispiranja zemljišta i ako se ne ometa normalno korišćenje drugih pašnjaka.
Privođenje pašnjaka drugoj kulturi, vrši se na osnovu ekonomsko-tehničke dokumentacije i mišljenja naučno stručne institucije iz oblasti poljoprivrede, uz pribavljanje saglasnosti kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede za pašnjake u vlasništvu fizičkih lica.
Član 36.
Granice pašnjaka u vlasništvu Federacije utvrđuje kanton - županija na čijem području se ti pašnjaci nalaze.
Kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede, dužan je da vodi katastar pašnjaka u vlasništvu Federacije.
Federalni ministar donosi Uputstvo o obrascu i načinu vođenja katastra pašnjaka.
Član 37.
Korišćenje pašnjaka u vlasništvu Federacije utvrđuje kanton - županija na čijem se području nalazi pašnjak.
Kod utvrđivanja uslova iz stava 1. ovog člana, moraju se obezbijediti zaštita i uređenje pašnjaka, kao i opravdani interesi korisnika pašnjaka.
Član 38.
U korišćenju pašnjaka, u vlasništvu Federacije, prvenstvo ispaše stoke imaju fizička lica koje su ranije koristila taj pašnjak.
Član 39.
Visinu naknade za korišćenje pašnjaka u vlasništvu Federacije (pašarina), utvrđuje kanton - županija, na početku svake godine.
Naknada za korišćenje pašnjaka, uplaćuje se na račun kantona-županije.
Sredstva iz stava 2. ovog člana mogu se koristiti samo za unapređenje pašnjaka.
Član 40.
Na pašnjacima koji se nalaze iznad prirodne gornje granice šumske vegetacije ili su nastali potiskivanjem šuma u njenim gornjim dijelovima, kanton - županija određuje rokove početka i završetka ispaše.
Zabranjena je ispaša stoke prije, odnosno poslije određenih rokova ispaše iz stava 1. ovog zakona.
Član 41.
Kanton - županija donosi bliže propise o uslovima i načinu korišćenja vodopoja na pašnjacima u vlasništvu Federacije.
Član 42.
U skladu sa odredbama ovog zakona, koje se odnose na pašnjake u vlasništvu Federacije, a koji se nalaze na upravljanju i korišćenju kod preduzeća, pravo raspolaganja stiče kanton - županija na čijem se području nalazi pašnjak.
3. Zabrana nomadske ispaše ovaca
Član 43.
Radi zaštite poljoprivrednih kultura i radi spriječavanja pojave i širenja zaraznih bolesti životinja, te radi zaštite zdravlja ljudi od zoonoza koje se sa ovaca mogu prenijeti na ljude, zabranjuje se nomadska ispaša ovaca, ovnova i janjadi (u daljem tekstu: ovce), na poljoprivrednom zemljištu.
Pod nomadskom ispašom ovaca u smislu ovog zakona, smatra se ispaša ovaca gonjenjem preko poljoprivrednog zemljišta, ispaša ovaca na poljoprivrednom zemljištu izvan mjesta prebivališta, odnosno sjedišta držaoca ovaca, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 44.
Držaocem ovaca u smislu ovog zakona smatra se vlasnik, odnosno korisnik ovaca kao i druga lica koje napasaju ovce.
Član 45.
Ne smatra se nomadskom ispašom ovaca, u smislu ovog zakona, uobičajena ispaša ovaca na pašnjacima u vlasništvu Federacije i ispaša ovaca na zemljištu koje je vlasništvo držaoca ovaca ili je zemljište uzeo u zakup.
Član 46.
Nomadskom ispašom u smislu člana 43. stav 2. ovog zakona ne smatra se ispaša ovaca na pašnjacima pod uslovom da se doprema ovaca na ispašu i otprema ovaca vrši prevoznim sredstvima i da je držalac ovaca zaključio ugovor sa zakupodavcem zemljišta za ispašu ovaca na tom zemljištu.
Ugovor iz stava 1. ovog člana mora sadržati podatke o zakupodavcu i zakupoprimcu zemljišta o vremenu za koje je ugovorena ispaša, o broju ovaca koje se mogu napasati, o veličini zemljišta i mjestu gdje se to zemljište nalazi.
Ugovor iz stava 1. ovog člana registruje se kod općinskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede u mjestu ispaše ovaca.
Član 47.
Federalni ministar će donijeti propis kojim će se detaljnije odrediti elementi zabrane nomadske ispaše ovaca.
IV - UREĐENJE POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA
Član 48.
Pod uređenjem poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovog zakona, podrazumijeva se korišćenje poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje, hidromeliorativni radovi radi odvodnje, ravnanje, agromeliorativno uređenje i đubrenje, komasacija, izgradnja saobraćajnica, oblikovanje parcela, meliorativni plodored i dr..
Član 49.
Poljoprivredno zemljište na području na kome je izgrađen sistem za navodnjavanje koristi se po godišnjem programu koji donosi pravno lice koje upravlja sistemom za navodnjavanje, a koji naročito sadrži: površinu zemljišta koje se može navodnjavati, dinamiku navodnjavanja pojedinih kultura, dužinu trajanja navodnjavanja i količinu vode za navodnjavanje.
Godišnji program korišćenja sistema za navodnjavanje donosi se uz saglasnost kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede.
Pravno lice koje upravlja sistemom za navodnjavanje dužno je da obavijesti korisnika, odnosno vlasnika poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje o godišnjem programu korišćenja sistema.
Član 50.
Korisnik poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje dužan je da koristi sistem za navodnjavanje u skladu s programom iz člana 49. ovog zakona.
Član 51.
Pravno lice koje upravlja sistemom za navodnjavanje dužno je da redovno održava sistem za navodnjavanje (održavanje pumpi i dr.).
Član 52.
Međusobni odnosi pravnog lica koje upravlja sistemom za navodnjavanje i korisnika sistema uređuju se ugovorom u pogledu korištenja, održavanja i obezbjeđivanja funkcionisanja tog sistema, kao i utvrđivanja naknade za korištenje vode iz sistema.
V - NADZOR
Član 53.
Nadzor nad izvršenjem ovog zakona i propisa donesenih na osnovu njega, vrše organi uprave nadležni za poslove poljoprivrede.
VI - KAZNENE ODREDBE
Član 54.
Novčanom kaznom od 5.000 - 50.000 KM kaznit će se za privredni prijestup pravno lice, ako:
- 1.koristi poljoprivredno zemljište u nepoljoprivredne svrhe prije donošenja planova prostornog uređenja (član 8. ovog zakona);
- 2.mijenja namjenu poljoprivrednog zemljišta ili ga koristi u nepoljoprivredne svrhe prije donošenja plana prostornog uređenja kojim se tom zemljištu utvrđuje namjena (član 11. stav 1. ovog zakona);
- 3.koristi poljoprivredno zemljište u nepoljoprivredne svrhe za privremene namjene bez poljoprivredne saglasnosti organa nadležnog za poslove poljoprivrede (član 11. stav 2. ovog zakona);
- 4.počne koristiti poljoprivredno zemljište u nepoljoprivre-dne svrhe prije izvršene uplate naknade (član 12. stav 2. ovog zakona);
- 5.obavlja privođenje zemljišta prvobitnoj ili drugoj namjeni, odnosno osposobljava ga za poljoprivrednu proizvodnju bez projekta o rekultivaciji poljoprivrednog zemljišta na koji nije data saglasnost kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede ili ako rekultivaciju ne vrši po projektu (član 17. ovog zakona);
- 6.postupa suprotno članu 21. stav 1. ovog zakona;
- 7.proizvodi poljoprivredne proizvode na poljoprivrednom zemljištu na kome je zabranjena ili ograničena proizvodnja i upotreba sredstava za zaštitu bilja i drugih sredstava (član 22. stav 3. ovog zakona);
- 8.koristi poljoprivredno zemljište suprotno članu 24. ovog zakona;
- 9.vrši usitnjavanje parcela na zemljištu uređenom putem komasacije (član 25. stav 1. ovog zakona);
- 10.ne donese godišnji program korišćenja sistema za navodnjavanje (član 49. stav 1. ovog zakona);
- 11.ne održava redovno sistem za navodnjavanje (član 51. ovog zakona);
Za privredni prijestup iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu, novčanom kaznom od 200 do 1.000 KM.
Član 55.
Novčanom kaznom od 500 do 1.000 KM, kaznit će se za prekršaj pravno lice ako:
- 1.ne vodi evidenciju o poljoprivrednom zemljištu koje koristi ili kojim upravlja, odnosno kojim raspolaže (član 5. stav 1. ovog zakona);
- 2.koristi izvađeni i sačuvani plodni i potencijalno plodni sloj zemljišta suprotno odredbama člana 16. stav 2. ovog zakona;
- 3.ne vrši ispitivanje plodnosti zemljišta (član 23. stav 1. ovog zakona);
- 4.ustupi poljoprivredno zemljište bez javne licitacije (član 28. stav 2. ovog zakona);
- 5.vrši ispašu stoke prije, odnosno poslije određenih rokova (član 40. stav 2. ovog zakona);
- 6.koristi poljoprivredno zemljište za nomadsku ispašu ovaca (član 43. ovog zakona);
- 7.ne koristi sistem za navodnjavanje sa godišnjim programom (član 50. ovog zakona).
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana, kaznit će se i odgovorno lice u pravnom licu novčanom kaznom od 100 do 500 KM.
Član 56.
Novčanom kaznom od 300 do 1.000 KM kaznit će se za prekršaj pojedinac ako:
- 1.mijenja namjenu poljoprivrednog zemljišta ili ga koristi u nepoljoprivredne svrhe prije donošenja plana prostornog uređenja kojim se tom zemljištu utvrđuje namjena (član 11. stav 1. ovog zakona);
- 2.koristi poljoprivredno zemljište u nepoljoprivredne svrhe za privremene namjene bez poljoprivredne saglasnosti kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede (član 11. stav 2. ovog zakona);
- 3.počne koristiti poljoprivredno zemljište u nepoljoprivredne svrhe prije izvršene uplate naknade (član 12. stav 2. ovog zakona);
- 4.koristi izvađeni i sačuvani i potencijalno plodni sloj zemljišta, suprotno odredbama člana 16. stava 2. ovog zakona;
- 5.obavlja privođenje zemljišta prvobitnoj ili drugoj namjeni, odnosno osposobljava za poljoprivrednu proizvodnju bez projekta o rekultivaciji poljoprivrednog zemljišta ili ako rekultivaciju ne vrši po projektu (član 17. ovog zakona);
- 6.postupa suprotno članu 21. stav 1. ovog zakona;
- 7.proizvodi poljoprivredne proizvode na poljoprivrednom zemljištu na kojem je zabranjena ili ograničena proizvodnja i upotreba sredstava za zaštitu bilja i drugih sredstava (član 22. stav 3. ovog zakona);
- 8.koristi poljoprivredno zemljište suprotno članu 24. ovog zakona;
- 9.ne obezbijedi korištenje poljoprivrednog zemljišta ili ako o tome ne obavjesti kantonalni - županijski organ uprave nadležan za poslove poljoprivrede (član 29. st. 1. i 2. ovog zakona);
- 10.vrši privođenje pašnjaka drugoj kulturi bez ekonomsko-tehničke dokumentacije i mišljenja stručno-naučne institucije iz oblasti poljoprivrede i bez saglasnosti kantonalnog - županijskog organa uprave nadležnog za poslove poljoprivrede za pašnjake u vlasništvu fizičkih lica (članak 35. stavak 2. ovog zakona);
- 11.vrši ispašu stoke prije, odnosno poslije određenih rokova (član 40. stav 2. ovog zakona);
- 12.koristi poljoprivredno zemljište za nomadsku ispašu ovaca (član 43. ovog zakona);
- 13.ne koristi sistem za navodnjavanje u skladu sa godišnjim programom (član 50. ovog zakona).
Član 57.
Novčanom kaznom od 200 do 500 KM, kaznit će se za prekršaj odgovorno lice u organu uprave ako se ne vode evidencije o neobrađenom zemljištu i zemljištu koje je promijenilo namjenu i lice nadležno za izdavanje odobrenja za izgradnju objekata ili izvođenje radova, odnosno izdavanje rješenja za eksploataciju industrijskih i ostalih mineralnih sirovina, odlaganje jalovine, pepela, šljake i drugih štetnih i opasnih materija, ako izda odobrenje za izgradnju objekata, odnosno izvođenje radova bez dokaza o plaćenoj naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta i ako izvrši (cijepanje) fizičku diobu parcela manju od 0,5 ha, odnosno 0,2 ha (član 5. stav 2., član 20. i član 25. stav 2. ovog zakona).
Član 58.
Pored kazne za privredni prijestup iz člana 54, odnosno za prekršaj iz čl. 55. i 56. ovog zakona može se učiniocu izreći i zaštitna mjera oduzimanja predmeta kada su ti predmeti upotrebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje ili su nastali izvršenjem privrednog prijestupa, odnosno prekršaja, kao i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi postignute izvršenjem privrednog prijestupa odnosno prekršaja.
Član 59.
Novčane kazne iz čl. 54, 55, 56. i 57. ovog zakona plaćaju se u KM, a do puštanja u opticaj KM, kazne se mogu plaćati u DEM ili protuvrijednosti valuta, koje se koriste u platnom prometu u Federaciji, po srednjem tečaju, koji utvrđuje nadležna finansijska organizacija, na dan plaćanja.
VII - PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 60.
Do donošenja planova prostornog uređenja, korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe može se vršiti samo izuzetno, na osnovu odluke općine odnosno kantona-županije.
Član 61.
Odredbe ovog zakona o plaćanju naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe i o pribavljanju poljoprivredne saglasnosti ne primjenjuju se na zemljište koje je proglašeno građevinskim do 23.decembra 1975. godine kao dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti i korištenju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SRBiH", broj 37/75).
Član 62.
Federalni ministar donijeće propise iz člana 5. stav 3. člana 6. stav 2. člana 23. i člana 47. ovog zakona u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 63.
Federalni ministar po prethodno pribavljenom mišljenju Federalnog ministarstva zdravstva, donijet će propise o dozvoljenim količinama štetnih i opasnih materija u zemljištu i metode njihovog ispitivanja u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 64.
Na poljoprivrednom zemljištu gdje je izvršena eksploatacija industrijskih i ostalih mineralnih sirovina prije stupanja na snagu ovog zakona, korisnici ovih sirovina dužni su da u roku od pet godina izvrše rekultivaciju tog zemljišta i privedu ga prvobitnoj namjeni po Projektu o rekultivaciji u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona, a u skladu sa članom 17. ovog zakona.
Član 65.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje primjena odredaba zakona i drugih propisa o zaštiti i korištenju poljoprivrednog zemljišta koji se primjenjuju na teritoriji Federacije.
Član 66.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim novinama Federacije BiH".
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Mariofil Ljubić, s. r.
Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH
Enver Kreso, s. r.
Sudska praksa po ovom aktu
4 odluka iz 3 članova
Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.
Općenite reference na ovaj akt (4)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-253/21
Odluka o meritumu u predmetu AP-253/21 ("INTER BELL" d.o.o. Mostar). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječi: P1.…
Ishod: Odluka o meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine
AP-1678/20
Odluka o meritumu u predmetu AP-1678/20 (Hercegovačko-neretvanski kanton). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje); Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine). Ključne riječ…
Ishod: Odluka o meritumu
Vrhovni sud Federacije BiH
U-137/01
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE URBANISTIČKIM PLANOM PREDVIĐENO ZA IZGRADNJU CENTRALNOG PARKA GUBI TO SVOJSTVO I POSTAJE GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE, PA U SLUČAJU PRODAJE VLASNIK NIJE OSLOBOĐEN OBAVEZE PLAĆANJA POREZA NA PROMET NEPOKRETNOSTI.
Vrhovni sud Federacije BiH
U-137/01
POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE KOJE JE URBANISTIČKIM PLANOM PREDVIĐENO ZA IZGRADNJU CENTRALNOG PARKA GUBI TO SVOJSTVO I POSTAJE GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE, PA U SLUČAJU PRODAJE VLASNIK NIJE OSLOBOĐEN OBAVEZE PLAĆANJA POREZA NA PROMET NEPOKRETNOSTI.