Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

PRESUDU

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana IV. C. 10. (2) d) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i čl. 18. i 29. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 6/95), nakon rasprave, na 27. sjednici održanoj od 22. do 24. jula 1997. godine, donio je

Utvrđuje se da je Odluka o uslovima i načinu plaćanja naknade za puteve iz maloprodajnih cijena tečnih goriva na području Tuzlansko-podrinjskog kantona ("Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona", br. 5/97 i 6/97), koju je donijela Vlada Tuzlansko-podrinjskog kantona 27. marta 1997. godine u skladu sa Ustavom Federcije Bosne i Hercegovine.

O b r a z l o ž e n j e

Zahtjevom zamjenika premijera Federacije Bosne i Hercegovine Drage Bilandžije od 26. maja/svibnja 1997. godine pokrenut je postupak za utvrđenje da li je Odluka o uvjetima i načinu plaćanja naknade za puteve iz maloprodajnih cijena tečnih goriva na području Tuzlansko-podrinjskog kantona, koju je donijela Vlada Tuzlansko-podrinjskog kantona 27. marta/ožujka 1997. godine, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

Podnosilac zahtjeva za utvrđenje ustavnosti navedene Odluke tvrdi da ista nije u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, jer da Vlada kantona nije ovlaštena za donošenje takve odluke, pogotovu što je na snazi Odluka o prometu i maloprodajnoj cijeni motornih benzina, dizel goriva i lož ulja i Odluka o raspodjeli sredstava iz naknade za puteve iz uvozne cijene motornih benzina, dizel goriva i lož ulja koje je donijela Vlada Republike Bosne i Hercegovine i koje propisuju uslove i način plaćanja naknade za puteve iz maloprodajnih cijena tečnih goriva.

U odgovoru na zahtjev Vlada Tuzlansko-podrinjskog kantona ne poriče da je promet i maloprodajna cijena motornih benzina, dizel goriva i lož ulja regulisana Odlukom Vlade Republike Bosne i Hercegovine ("Službeni list RBiH", br. 16/95 i 19/95) te da je prema ovoj odluci vršeno naplaćivanje naknade za puteve sve do mjeseca svibnja/maja 1996. godine. Ističe se da je u mjesecu svibnju/maju 1996. godine ministar za finansije u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine dostavio svim carinarnicama Naredbu o uplatnim računima javnih prihoda na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, načinu uplaćivanja tih prihoda, načinu i rokovima za raspoređivanje tih prihoda korisnicima i izvještavanje korisnika o njima ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/96) u kojoj je izostavljen uplatni račun za plaćanje naknade za puteve, te da od tada nije vršeno uplaćivanje naknade za puteve. Navodi se da je to bio razlog za donošenje sporne Odluke kako bi se osigurao pravni osnov za naplaćivanje naknade za puteve od pravnih osoba koje se bave maloprodajom tečnih goriva dok federalne vlasti ne donesu odgovarajuću odluku. Smatra da nema osnova za pokretanje postupka za utvrđenje ustavnosti navedene Odluke.

Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (član III. 2. d) propisano je da su komunikacijska i transportna infrastruktura u nadležnosti federalne vlasti i kantona, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, s tim da o regulisanju međuentitetskog transporta odlučuju organi države Bosne i Hercegovine. Nadležnosti iz člana III. 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine mogu se, prema potrebama, ispunjavati zajednički ili zasebno, ili od strane kantona koordinirano od federalne vlasti (član III. 3. (1) Ustava). U skladu s tim kanton i federalna vlast međusobno se dogovaraju na trajnoj osnovi u pogledu ovih nadležnosti (član III. 3. (2) Ustava). Članom III. 3. (3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da u ispunjavanju svojih nadležnosti, kada je riječ o zakonima i propisima koji su obavezujući na cijelom području Federacije, u skladu sa ovim ustavom i odlukama Parlamenta Federacije, federalna vlast će postupiti uzimajući u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u pojedinim kantonima i potrebu za fleksibilnost u provođenju. Federalna vlast ima pravo stvarati politiku i donositi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti. Članom III. 3. (4) propisano je da kantoni imaju pravo utvrđivati politiku i provoditi zakone koji se tiču svake od ovih nadležnosti.

Članom IX. 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrđeno je da svi zakoni, drugi propisi i pravosudni poslovnici koji su na snazi u Federaciji na dan stupanja na snagu ovog ustava ostaju na snazi u mjeri u kojoj se ne kose s ovim ustavom, ukoliko nadležni organi vlasti ne odluče drukčije.

Zakon o putevima ("Službeni list SRBiH", broj 10/90), koji reguliše i pitanje transportne infrastrukture, donijela je Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 27. marta/ožujka 1990. godine. Zakon o putevima, saglasno odredbama članka IX. 5. (1) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ostao je na snazi na teritoriji Federacije i od 30. marta/ožujka 1994. godine, s tim da federalne vlasti nisu donijele niti mijenjale zakon o putevima poslije 30. ožujka/marta 1994. godine. Zakonom o putevima propisano je da se sredstva za izgradnju, rekonstrukciju, održavanje i zaštitu puteva osiguravaju, pored ostalog, iz naknade za puteve sadržane u maloprodajnoj cijeni benzina i dizel goriva (član 61. stav 1. tačka 1.). U članu 63. stav 1. navedenog Zakona utvrđeno je da visinu naknade iz člana 61. tačka 1. ovog zakona i raspodjelu sredstava između fondova za puteve utvrđuje Skupština SRBiH. U skladu s tim ovlaštenjem Skupština SRBiH 1. oktobra/listopada 1991. godine donijela je Odluku o određivanju visine naknade za puteve sadržane u maloprodajnoj cijeni motornih benzina i dizel goriva i o raspodjeli sredstava od te naknade između fondova za puteve ("Službeni list SRBiH", broj 31/91).

Polazeći od citiranih odredbi člana III. 2. d) Ustava Federacije BiH, federalna vlast i kantoni su nadležni, pored ostalog, za transportnu infrastrukturu, u skladu sa Ustavom BiH, s tim da o regulisanju međuentitetskog transporta odlučuju organi države BiH. Kada je u pitanju određivanje visine naknade i njene raspodjele u odnosu na transportnu infrastrukturu na teritoriju Federacije, može se zaključiti da je to zajednička (dogovorna) nadležnost federalne i kantonalne vlasti. U pogledu ovih nadležnosti, u skladu sa članom III. 3. Ustava Federacije, federalna vlast ima pravo utvrđivati politiku i donositi zakone koji se tiču ove nadležnosti, a kantoni imaju pravo po ovom pitanju utvrđivati politiku i provoditi zakone. Dakle, federalna vlast u pogledu nadležnosti može donositi samo pravne akte nivoa zakona, iz čega se može izvesti zaključak da ne može donositi pravne akte za izvršenje tih zakona nivoa tzv. podzanskog akta. Iz citiranih rješenja Ustava proizilazi da podzakonske akte može donositi samo kantonalna vlast, jer su podzakonski akti inače u funkciji izvršenja zakona.

U konkretnom slučaju, imajući u vidu da Zakon o putevima nije propisao visinu naknade za puteve sadržane u maloprodajnoj cijeni benzina i dizel goriva, nego je prepustio da se to pitanje regulira nižim - podzakonskim aktom, a polazeći od naprijed citiranih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je odlučio da je Odluka o uslovima i načinu plaćanja naknade za puteve iz maloprodajnih cijena tečnih goriva na području Tuzlansko-podrinjskog kantona, koju je donijela Vlada Tuzlansko-podrinjskog kantona, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.

U broj 6/97
23. jula/srpnja 1997. godine
Sarajevo

Predsjednik
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
mr Mirko Bošković, s. r.