Aktio

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine

Zakon o upravi u Federaciji Bosne i Hercegovine

ZAKON
O UPRAVI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Dio prvi

OSNOVE UPRAVE U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

I - OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom, u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, uređuju se osnove uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), koje se odnose na položaj, ulogu, ustrojstvo, osnovna ovlaštenja i obaveze organa uprave Federacije i organa uprave kantona-županije, kao i ovlaštenja gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika u vršenju poslova uprave, te ovlaštenjima, obaveze i odnosi federalnih organa uprave i federalnih ustanova i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.

Član 2.

Poslove uprave iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno nadležnosti kantona-županije obavljaju organi uprave Federacije, odnosno organi uprave kantona-županije, a poslove uprave i samouprave iz nadležnosti grada odnosno općine vrši gradonačelnik odnosno općinski načelnik, putem gradskih odnosno općinskih službi za upravu (u daljem tekstu: organi uprave).

Određene poslove uprave, iz okvira svojih ovlaštenja i obaveza utvrđenih Ustavom i zakonom, obavljaju i drugi organi u skladu sa zakonom.

Član 3.

Organi uprave obavljaju poslove iz svoje nadležnosti samostalno, u skladu sa Ustavom, zakonom i drugim propisima.

Član 4.

Organe uprave osniva organ zakonodavne vlasti na prijedlog vlade, a gradske, odnosno općinske službe, gradsko, odnosno općinsko vijeće na prijedlog gradonačelnika, odosno općinskog načelnika.

Član 5.

Organi uprave osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje prava i sloboda građana predviđenih u Ustavu Federacije i u aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Aneks).

Organi uprave surađivat će sa svim međunarodnim posmatračkim tijelima za ljudska prava osnovanim za Bosnu i Hercegovinu i Federaciju, kao i sa nadzornim organima osnovanim instrumentima navedenim u Aneksu.

Član 6.

Rad organa uprave je javan, ukoliko za određene izuzetne situacije zakonom nije drukčije određeno.

Član 7.

U organima uprave u ravnopravnoj upotrebi kao službeni jezici su hrvatski jezik i bosanski jezik.

Stranke se pred organima uprave mogu koristiti i drugim jezikom, ako taj jezik nije jedan od službenih jezika.

Službeno pismo u organima uprave je latinica.

Član 8.

U organima uprave osigurava se odgovarajuća nacionalna zastupljenost službenika u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva Federacije, kantona-županije, odnosno grada i općine.

Član 9.

Federacija, kanton-županija, grad, odnosno općina, u skladu sa zakonom, odgovaraju za štetu koju organ uprave nanese građaninu, pravnom licu ili drugoj osobi nezakonitim ili nepravi-lnim radom, ovisno od toga ko je osnovao organ uprave.

Federacija, kanton-županija, grad, odnosno općina ima pravo da od službenika zahtijeva naknadu iznosa koji je isplatila na ime naknade štete u roku od šest mjeseci od dana kada je naknadila štetu, ako je šteta nastala namjerno ili krajnjom nepažnjom službenika.

Član 10.

Sredstva za rad organa uprave osiguravaju se u budžetu Federacije, u budžetu kantona-županije, grada, odnosno u budžetu općine.

Član 11.

Sredstva za obavljanje poslova uprave koji se zakonom, u skladu sa Ustavom, prenesu Federaciji, kantonu-županiji, gradu ili općini, odnosno institucijama koje imaju javna ovlaštenja, osiguravaju se iz budžeta Federacije ili budžeta kantona-županije, grada ili općina zavisno od toga iz čije nadležnosti su prenijeti ti poslovi, a u skladu sa zakonom odnosno drugim propisom kojim su ti poslovi, odnosno ovlaštenja prenijeti.

II - POSLOVI UPRAVE

Član 12.

1. Zajednička odredba

Organi uprave, iz okvira svoje nadležnosti, vrše naročito slijedeće poslove:

  • 1)
    provode utvrđenu politiku i izvršavaju zakone i druge propise;
  • 2)
    obavljaju upravni nadzor nad provedbom zakona i drugih propisa;
  • 3)
    donose propise za provedbu zakona i drugih propisa;
  • 4)
    predlažu i daju preporuke iz oblasti zakonodavstva;
  • 5)
    odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti;
  • 6)
    obavljaju druge upravne i stručne poslove određene zakonom i drugim propisima.

2. Provođenje utvrđene politike i izvršavanje zakona i drugih propisa

Član 13.

Organi uprave, u okviru svojih nadležnosti, provode politiku koju je utvrdio organ zakonodavne vlasti i osiguravaju provođenje te politike, ukazuju na stanje i pojave od značaja za provođenje politike i predlažu mjere nadležnim organima za provođenje te politike.

Član 14.

Organi uprave izvršavaju zakone i druge propise neposrednim primjenjivanjem zakona i drugih propisa, putem rješavanja upravnih stvari u upravnom postupku, obavljanjem upravnog nadzora i obavljanjem drugih upravnih poslova iz okvira svoje nadležnosti.

3. Obavljanje upravnog nadzora

Član 15.

U obavljanju upravnog nadzora organi uprave nadziru provedbu zakona i drugih propisa, te zakonitost rada i postupanja organa uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja.

Upravni nadzor iz stava 1. ovog člana obuhvata:

  • 1)
    nadzor nad zakonitošću akata kojima se rješava u upravnim stvarima,
  • 2)
    nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja,
  • 3)
    inspekcijski nadzor.

Član 16.

Organi uprave, u obavljanju upravnog nazdora, nadziru, kada su za to ovlašteni zakonom, zakonitost upravnih akata organa uprave i institucija koje imaju javna ovlaštenja kojima se rješava u upravnim stvarima i u vezi s tim poduzimaju mjere za koje su ovlašteni zakonom.

Član 17.

Nadzor nad zakonitošću rada institucija koje imaju javna ovlaštenja organi uprave vrše u odnosu na pitanja ostvarivanja prava i obaveza koja su zakonom ili propisom gradskog odnosno općinskog vijeća, u skladu sa zakonom prenesena da o njima odlučuju institucije koje imaju javna ovlaštenja.

Član 18.

Organi uprave, u vršenju inspekcijskog nadzora, iz okvira svoje nadležnosti, ostvaruju neposredan uvid u zakonitost rada, poslovanja i postupanja preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica i građana u svezi s pridržavanjem zakona i drugih propisa, te podizumaju upravne i druge mjere za koje su ovlašteni zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća, kao i postupanje organa uprave u vršenju poslova uprave iz njihove nadležnosti.

Član 19.

Vršenje određenih stručnih poslova inspekcijskog nadzora (ekspertize, ispitivanja i sl.) može se zakonom, odnosno propisom gradskog ili općinskog vijeća povjeriti specijaliziranom preduzeću (društvu), ustanovi ili drugom pravnom licu, osobito ako su za njihovo obavljanje potrebna posebna stručna znanja (tehničke i druge struke) ili primjena znanstvenih ili posebnih stručnih metoda koje se mogu osigurati samo posebnom opremom (laboratorije i dr.), a za koje ne postoje tehničke i druge mogućnosti da se vrše u organu uprave.

4. Donošenje provedbenih propisa

Član 20.

Rukovodioci organa uprave donose propise u cilju omogućavanja izvršavanja zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti, kada su za to zakonom ovlašteni, kao i druge propise u skladu sa Ustavom i zakonom.

5. Predlaganje i davanje preporuka u pogledu zakona i drugih propisa

Član 21.

Rukovodioci organa uprave, iz okvira nadležnosti organa uprave kojim rukovode, predlažu i daju preporuke u vezi sa propisima iz okvira nadležnosti organa uprave ili prema zadatku koji rukovodiocu odredi premijer.

Član 22.

Organi uprave obavezni su pribavljati mišljenje zainteresiranih organa vlasti, odgovarajućih stručnih ustanova i zainteresiranih preduzeća (društva) i drugih pravnih lica o nacrtima propisa koje donose nosioci vlasti iz člana 21. ovog zakona, ako je to od značaja za uređivanje odgovarjućih pitanja iz njihove nadlež-nosti.

Organi uprave obavezni su da u obrazloženju nacrta propisa navedu razloge zbog kojih određeni prijedlozi i sugestije organa i pravnih lica iz stava 1. ovog člana, nisu prihvaćeni.

6. Odgovaranje na pitanja organa zakonodavne vlasti

Član 23.

Organi uprave obavezni su pripremati i davati odgovore na pitanja organa zakonodavne vlasti u vezi s provođenjem politike i izvršavanjem zakona i drugih propisa iz svoje nadležnosti o stanju i problemima u oblasti za koju su osnovani organi uprave.

7. Obavljanje drugih upravnih i stručnih poslova

Član 24.

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti, prate stanje u oblastima za koje su obrazovani, a naročito provođenje politike i izvršavanje zakona i drugih propisa, utvrđuju stanje i njihove posljedice, te u vezi s tim poduzimaju mjere za koje su ovlašteni ili daju preporuke organu izvršne vlasti za utvrđivanje politike i uređivanje određenih pitanja kojima se osigurava potpuno provođenje politike i izvršavanje zakona i drugih propisa.

Član 25.

Organi uprave prate stanje u oblastima za koje su obrazovani na osnovu podataka koje sami prikupljaju kada su za to ovlašteni zakonom, kao i podataka koje prikupljaju, obrađuju i dostavljaju drugi organi i pravna lica, na zahtjev organa uprave.

Na osnovu podataka iz stava 1. ovog člana, organi uprave izrađuju analitičke, informativne i druge materijale, a prilikom izrade tih materijala organi uprave sarađuju međusobno, kao i sa stručnim, odnosno naučnim institucijama.

Član 26.

Ako se zakonima i drugim propisima koji se predlažu ili prijedlozima koji su sadržani u analitičkim, informativnim ili drugim materijalima koje pripremaju organi uprave, zahtijevaju materijalni izdaci, organi uprave obavezni su da u obrazloženju prijedloga tih propisa, kao i analitičkim, informativnim i drugim materijalima iskažu iznos sredstava koja su potrebna za provođenje tih propisa i materijala i odrede izvore iz kojih treba osigurati ta sredstva.

III - POVJERAVANJE JAVNIH OVLAŠTENJA

Član 27.

Preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravim licima može se zakonom povjeriti vršenje određenih upravnih i stručnih poslova iz djelokruga organa uprave, da u okviru svoje djelatnosti odlučuju u pojedinačnim stvarima o određenim pravima i obavezama građana, preduzeća i drugih pravnih lica (u daljem tekstu: institucije koje imaju javna ovlaštenja).

Institucijama koje imaju javna ovlaštenja ne mogu se povjeravati poslovi inspekcijskog nadzora, osim stručnih poslova koji su od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora (ekspertize, tehnička ispitivanja i sl.), ako za vršenje tih poslova organi uprave nemaju tehničke i druge uvjete.

Propisom gradskog i općinskog vijeća može se povjeravati vršenje određenih upravnih i stručnih poslova lokalne samouprave iz izvorne nadležnosti grada, odnosno općine, pravnim licima iz stava 1. ovog člana, u skladu sa odredbama čl. 27. do 31. ovog zakona.

Član 28.

Na institucije koje imaju javna ovlaštenja shodno se primjenjuju načela ovog zakona koja se odnose na samostalnost u radu organa uprave, zakonitost njihovog rada, javnost rada organa uprave, upotreba službenih i ostalih jezika i pisama i druga načela utvrđena u čl. 5, 8. i 9. ovog zakona.

Zakonom i propisom gradskog i općinskog vijeća kojim se prenose javna ovlaštenja može se odrediti način obavljanja javnih ovlaštenja iz člana 27. ovog zakona, kao i ovlaštenja i obaveza organa uprave u pogledu obavljanja nadzora u vezi sa vršenjem javnih ovlaštenja.

Član 29.

Ako institucije koje vrše javna ovlaštenja ne vrše povjerene poslove u skladu sa zakonom i drugim propisom, organ uprave koji vrši upravni nadzor obavezan je da pismeno upozori organ upravljanja institucije koja vrši javna ovlaštenja i predloži mu mjere za rješavanje tog pitanja, a prema potrebi, obavezan je da poduzme i druge mjere u okviru svojih prava i dužnosti kako bi se javna ovlaštenja obavljala u skladu sa zakonom i drugim propisom kojim su ta ovlaštenja prenesena.

Član 30.

Upravni nadzor nad radom institucija koje imaju javna ovlaštenja u obavljanju poslova uprave koji su preneseni na te institucije vrše organi uprave iz upravnog područja i nivoa vlasti kojem pripadaju poslovi uprave koji se obavljaju na osnovu javnih ovlaštenja, u skladu sa ovim i drugim zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća kojim su uređena ta ovlaštenja.

Član 31.

U vršenju upravnog nadzora nad radom institucija koje imaju javna ovlaštenja, nadležni organ uprave ima pravo i dužnosti naročito da:

  • 1)
    provodi inspekcijski nadzor i u okviru svoje nadležnosti osigurava zakonito i u propisanim rokovima obavljanje poslova iz javnog ovlaštenja;
  • 2)
    rješava po žalbama protiv donesenih upravnih akata u vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, kada je to utvrđeno zakonom;
  • 3)
    prema potrebi daje stručna uputstva i objašnjenja za primjenu zakona i drugih propisa koji se odnose na vršenje povjerenih javnih ovlaštenja;
  • 4)
    poduzima i druge mjere i vrši druga prava koja po zakonu ima drugostepeni organ uprave u upravnom postupku.

Institucije koje imaju javna ovlaštenja dužne su nadležnom organu uprave koji vrši upravni nadzor nad njihovim radom da najmanje jedanput godišnje podnesu izvještaj o vršenju povjerenih javnih ovlaštenja, i da na traženje tih organa uprave, dostavljaju određene podatke i dokumenta koja su od značaja za vršenje nadzora u obavljanju javnih ovlaštenja.

IV - ODNOS ORGANA UPRAVE PREMA ORGANU ZAKONODAVNE VLASTI, ORGANU IZVRŠNE VLASTI, MEĐUSOBNI ODNOSI ORGANA UPRAVE I ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA OMBUDSMENIMA

1. Odnos organa uprave prema organu zakonodavne vlasti

Član 32.

Organi uprave odgovorni su organu zakonodavne vlasti za zakonito, potpuno i efikasno obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.

Organi uprave imaju ovlaštenja i obaveze da organu zakonodavne vlasti iznose, radi razmatranja, pojedina značanija pitanja iz svoje nadležnosti i da daju preporuke u vezi sa provođenjem politike i izvršavanjem zakona i drugih propisa.

Organi uprave obavezni su da, na zahtjev organa zakonodavne vlasti, podnose izvještaj o svom radu, o stanju u odnosnoj oblasti, o izvršavanju zakona i drugih propisa i o provođenju utvrđene politike; da odgovaraju na pitanja organa zakonodavne vlasti i da, u skladu sa programom rada tog organa, odnosno na njegov zahtjev, pripremaju zakone i druge propise, kao i analitičke, informativne i druge materijale.

Član 33.

Organi uprave obavezni su na zahtjev organa zakonodavne vlasti, poduzeti odgovarajuće organizacione, kadrovske i druge mjere kojima se osigurava efikasno izvršavanje poslova iz nadležnosti organa uprave.

2. Odnos organa uprave prema organu izvršne vlasti

Član 34.

U cilju sukladnog osiguranja provođenja politike i izvršavanja zakona i drugih propisa organa zakonodavne vlasti, organ izvršne vlasti može: utvrditi uputstva i smjernice organima uprave o načinu provođenja politike i izvršavanja zakona i drugih propisa organa zakonodavne vlasti i propisa organa izvršne vlasti; naložiti organima uprave da u određenom roku donesu propise ili poduzmu mjere za koje su ovlašteni, utvrditi rokove za izvršavanje pojedinih zadataka i naložiti organima uprave da ispitaju stanje u oblastima iz njihove nadležnosti i podnesu organu izvršne vlasti izvještaj sa odgovarajućim prijedlozima.

Član 35.

Radi ostvarivanja odgovornosti organa uprave prema organu izvršne vlasti, organ izvršne vlasti može otvoriti raspravu o radu i odgovornosti organa uprave i utvrditi način ispitivanja stanja u oblasti iz njegove nadležnosti i pokrenuti postupak za smjenjivanje rukovodioca i zamjenika rukovodioca organa uprave.

Član 36.

Organi uprave obavezni su organu izvršne vlasti dostavljati izvještaje o svome radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, kao i informacije, objašnjenja, podatke, spise i drugu dokumentaciju koji su potrebni za rad organa izvršne vlasti.

Član 37.

Organi uprave mogu od organa izvršne vlasti tražiti uputstva i smjernice o određenim pitanjima provođenja politike i izvršava-nja zakona i drugih propisa. Organ izvršne vlasti obavezan je odgovoriti na traženje organa uprave.

Organi uprave mogu organu izvršne vlasti predlagati razmatranje određenih pitanja iz svoje nadležnosti i davati mu prijedlog za poduzimanje potrebnih mjera.

3. Međusobni odnosi organa uprave

Član 38.

Međusobni odnosi organa uprave zasnivaju se na ovlaštenjima utvrđenim ustavom i zakonom, odnosno statutom, kao i na saradnji, međusobnom informisanju i dogovaranju.

Federalni organi uprave imaju federalnim zakonom utvrđena ovlaštenja i obaveze u pogledu nadzora nad provođenjem federalne politike i federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz isključive nadležnosti Federacije kad je provođenje te politike i tih propisa povjereno kantonalnim-županijskim organima uprave ili gradskim i općinskim službama za upravu i provođenja federalnih zakona i drugih federalnih propisa iz zajedničke nadležnosti Federacije i kantona-županije.

Kantonalni-županijski organi uprave imaju kantonalnim-županijskim ustavom i kantonalnim-županijskim zakonom utvrđena ovlaštenja i obaveze prema gradskim i općinskim službama za upravu u pogledu provođenja i nadzora nad provođenjem politike i kantonalnih-županijskih zakona i drugih kantonalnih-županijskih propisa, ako je provođenje tih propisa preneseno na grad, odnosno općinu.

Član 39.

U ostvarivanju međusobne saradnje organi uprave odnosno službe za upravu na istom nivou vlasti obavezni su jedni drugim dostavljati podatke i informacije potrebne za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti kojima raspolažu i do kojih dolaze u vršenju svojih poslova, razmjenjuju informacije i iskustva, obrazuju zajedničke stručne komisije i druga radna tijela, organizuju savjetovanja i ostvaruju druge oblike međusobne suradnje.

Član 40.

Organi uprave jednog nivoa vlasti surađuju sa organima uprave drugog nivoa vlasti u svim pitanjima iz člana 38. ovog zakona koja su od zajedničkog interesa.

Član 41.

Organi uprave nadležni za poslove inspekcijskog nadzora, pored suradnje iz čl. 39. i 40. ovog zakona u vršenju inspekcijskog nadzora surađuju i sa nadležnim sudovima, tužilaštvima i drugim odgovarajućim organima.

4. Odnosi organa uprave prema ombudsmenima

Član 42.

Odnos organa uprave prema ombudsmenima zasniva se na obavezama organa uprave utvrđenim Ustavom i zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, kao i na međusobnoj saradnji, informisanju i dogovaranju.

Član 43.

Organi uprave obavezni su omogućiti ombudsmenima na njihov, zahtjev nesmatano ispitivanje njihove djelatnosti, odnosno djelatnosti službenika organa uprave koji su negirali ljudsko dostojanstvo, prava ili slobode, uključujući provođenje etničkog progona ili održavanje njegovih posljedica.

Organi uprave obavezni su ombudsmenima osigurati sva službena dokumenta, uključujući i tajna, kao i upravne spise i osigurati suradnju svakog službenika posebno u pribavljanju potrebnih informacija, dokumanata i spisa.

Organi uprave obavezni su ombudsmenima, na njihov zahtjev, osigurati i pristustvo pri rješavanju stvari u upravnom postupku.

Član 44.

Ako organ uprave ne postupi po zahtjevu ombudsmena iz člana 43. ovog zakona, ombudsmeni mogu od rukovodioca organa izvršne vlasti zatražiti osiguranje ispunjenja njihovih zahtjeva od organa uprave, a organi uprave su obavezni postupiti po zahtjevima rukovodioca organa izvršne vlasti.

V - ODNOSI ORGANA UPRAVE PREMA PREDUZEĆIMA (DRUŠTVIMA) I DRUGIM PRAVNIM LICIMA I STRANKAMA

1. Odnosi organa uprave prema poduzećima (društvima) i drugim pravnim licima

Član 45.

Organi uprave, u okviru svoje nadležnosti imaju prema preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim licima, ovlaštenjima i obaveze predviđene zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća zasnovanog na zakonu, a naročito u pogledu obavljanja prava, nadzora nad zakonitošću rada tih pravnih lica kada su za to ovlašćeni zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća zasnovanog na zakonu.

Član 46.

Organi uprave sarađuju sa licima osobama iz člana 45. ovog zakona, u pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od značaja za rad organa uprave ili su od interesa za rad tog pravnog lica.

Pravna lica iz člana 45. ovog zakona obavezna su, u skladu sa zakonom, na zahtjev organa uprave, dostavljati mu podatke i informacije iz oblasti njihove djelatnosti, ako su ti podaci i informacije od značaja za vršenje ovlaštenjima organa uprave.

Podaci i informacije iz stava 2. ovog člana, predstavljaju službenu tajnu kad je općim aktima tih preduzeća (društva) i drugih pravnih lica određeno da predstavljaju tajnu ili da se ne mogu objavljivati.

2. Odnos organa uprave prema strankama

Član 47.

Organi uprave obavezni su zahtjeve stranaka (građana) rješavati u propisanim rokovima.

Organi uprave obavezni su razmatrati predstavke i prijedloge koje im stranke podnose i dati im odgovore na podnesene predstavke i prijedloge.

Član 48.

Organi uprave koji, u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, ostvaruju neposredne kontakte sa strankama obavezni su organizirati obavljanje poslova od značaja za ostvarivanje prava stranaka na način i pod uvjetima kojima se strankama omogućuje da što jednostavnije, brže i efikasnije ostvaruju svoja prava i izvršavaju obaveze kod tih organa.

Član 49.

Organi uprave obavezni su, bez odlaganja razmotriti podnijeti predstavke i prijedloge stranaka na nepravilan odnos službenika organa uprave prema njima kada se obraćaju tim organima u cilju ostvarivanja svojih prava, odnosno izvršavanja svojih obaveza.

Rukovodilac organa uprave obavezan je ispitati podnesene predstavke i prijedloge i, ako ih ocijeni osnovanim, poduzeti zakonom predviđene mjere prema službeniku na čiji se rad predstavka odnosi.

Rukovodilac organa uprave je obavezan dati pismeni odgovor stranki o poduzetim mjerama u vezi sa njegovom predstavkom, odnosno prijedlogom u roku od 10 dana od dana prijema predstavke, odnosno prijedloga.

Član 50.

Organi uprave u rješavanju stvari u upravnom postupku ne smiju od stranaka zahtijevati da pribavljaju uvjerenja i druge javne isprave o činjenicama o kojima organi uprave ili institucije koje imaju javna ovlaštenja vode službene evidencije.

Uvjerenja i isprave iz stava 1. ovog člana, organ uprave, odnosno institucija koja ima javna ovlaštenja obavezno pribavlja po službenoj dužnosti.

Član 51.

Kad se u upravnom postupku stranka odazove pozivu, a bez njene krivice službena radnja radi koje je pozvana nije obavljenja, ima pravo zahtijevati naknadu nastalih troškova.

O zahtjevu za naknadu troškova odlučuje se zaključkom na osnovu propisa kojim se uređuje naknada troškova svjedocima u upravnom postupku.

Protiv zaključka iz stava 2. ovog člana, stranka može pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Troškovi iz stava 1. ovog člana isplaćuju se na teret sredstava za rad organa uprave.

Ukoliko službena radnja nije obavljena namjerno ili iz krajnje nepažnje službenog lica, organ uprave ima pravo regresa prema službenom licu za isplaćenu naknadu troškova.

Član 52.

Odredbe čl. 47. do 51. ovog zakona shodno se primjenjuju i na odnose organa uprave prema preduzećima (društvima), ustanovama i drugim pravnim licima kada organi uprave rješavaju o njihovim pravima i obavezama.

Odredbe čl. 47. i 51. ovog zakona shodno se primjenju i na odnose institucija koje imaju javna ovlaštenja kada u obavljanju javnih ovlaštenja rješavaju o pravima i obavezama građana, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica.

VI - OSNOVI ORGANIZACIJE ORGANA UPRAVE

1. Načela organizacije organa uprave i službi za upravu

Član 53.

Federalni i kantonalni-županijski organi uprave osnivaju se zakonom.

Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se na način koji osigurava potpuno i racionalno obavljanje poslova uprave iz okvira nadležnosti Federacije, odnosno kantona-županije, efikasno ostvarivanje prava i izvršavanje obaveza građana, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica.

Organi uprave iz stava 1. ovog člana osnivaju se u skladu sa obimom poslova i načelima grupisanja poslova prema vrsti, srodnosti i međusobnoj povezanosti i sa potrebama efikasnog rukovođenja njihovim radom i osiguravanja samostalnosti u radu.

Za obavljanje određenih stručnih poslova i drugih poslova iz okvira nadležnosti Federacije i kantona-županije, koji pretežno zahtijevaju primjenu stručnih i znanstvenih metoda rada i s njima vezanih upravnih poslova, zakonom se osnivaju federalne, odnosno kantonalne-županijske uprave ustanove (u daljem tekstu: upravne ustanove).

Član 54.

Za vršenje upravnih i stručnih poslova i poslova lokalne, samouprave, iz okvira nadležnosti grada i općine osnivaju se službe za upravu.

Pri osnivanju službi iz stava 1. ovog člana, shodno se polazi od kriterija utvrđenih u odredbama st. 2. i 3. člana 53. ovog zakona.

Službe iz stava 1. ovog člana, osnivaju se propisom gradskog i općinskog vijeća na prijedlog gradonačelnika, odnosno općinskog načelnika.

Član 55.

Za obavljanje stručnih i drugih poslova za potrebe organa zakonodavne vlasti i organa izvršne vlasti i organa uprave mogu se osnivati određene stručne, tehničke i druge službe, kao zajedničke ili samostalne službe, o čemu odlučuje organ izvršne vlasti.

2. Radni odnosi u organima uprave

Član 56.

Osnove radnih odnosa službenika i namještenika u organima uprave uređuju se posebnim federalnim zakonom.

3. Unutarnja organizacija organa uprave

Član 57.

Unutarnja organizacija organa uprave utvrđuje se tako da se osigura naročito:

  • 1)
    efikasno obavljanje poslova, racionalna organizacija rada i uspješno rukovođenje organom;
  • 2)
    ostavrivanje pune saradnje organa uprave sa drugim organima;
  • 3)
    grupisanje poslova u skladu sa njihovom prirodom i načinom njihovog obavljanja;
  • 4)
    potpunije objedinjavanje zajedničkih i općih poslova radi njihovog racionalnog obavljanja i korištenja usluga zajedničkih službi osnovanih za potrebe svih ili pojedinih organa uprave.

Unutarnja organizacija organa uprave utvrđuje se pravilnikom.

Član 58.

Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa uprave mora biti usklađen sa nadležnostima organa uprave, kao i sa općim načelima o unutarnjoj organizaciji organa uprave, koju propisuje organ utvrđen zakonom.

Pravilnik o unutarnjoj organizaciji organa uprave donosi rukovodilac organa uprave, u saglasnosti sa organom izvršene vlasti ili drugim organom određenim zakonom, a u gradu i općinu gradonačelnik odnosno općinski načelnik, uz saglasnost gradskog, odnosno općinskog vijeća.

Član 59.

Pravilnikom o unutarnoj organizaciji organa uprave utvrđuje se naročito:

  • 1)
    organizacione jedinice i njihova nadležnost;
  • 2)
    način rukovođenja;
  • 3)
    programiranje i izvršavanje poslova;
  • 4)
    ovlaštenja i odgovornosti službenika u obavljanju poslova;
  • 5)
    ukupan broj službenika i namještenika za obavljanje poslova;
  • 6)
    naziv i raspored poslova po organizacijonim jedinicama, sa opisom poslova za svakog službenika i namještenika ili grupa službenika ili namještenika i potrebnim uvjetima u pogledu stručne spreme i drugih uvjeta za rad na odnosnim poslovima;
  • 7)
    broj pripravnika koji se primaju u radni odnos i uvjeti za prijem pripravnika.

Poslovi organa uprave u pravilniku o unutarnjoj organizaciji grupišu se prema njihovoj vrsti, srodnosti, obimu i stepenu složenosti, odgovornosti i drugim uvjetima za njihovo obavljanje.

VII - OVLAŠTENJA, OBAVEZE I ODGOVORNOSTI RUKOVODIOCA ORGANA UPRAVE

1. Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik, rukovodeći službenici i službenici sa posebnim ovlaštenjima

Član 60.

Organom uprave rukovodi rukovodilac.

Rukovodilac organa uprave predstavlja organ uprave, organizuje i osigurava zakonito i efikasno obavljanje poslova, donosi propise i izdaje druge akte za koje je ovlašten i poduzima druge mjere iz nadležnosti organa uprave, te odlučuje u skladu sa zakonom, o pravima, obavezama i odgovornostima službenika i namještenika u vršenju službe.

Rukovodilac organa uprave imenuje i smjenjuje organ određen Ustavom i zakonom.

Službama iz člana 54. ovog zakona rukovodi gradonačelnik, odnosno općinski načelnik.

Član 61.

Rukovodilac organa uprave obavezan je da, na osnovu i u okviru Ustava, zakona, odnosno statuta i drugih propisa i smjernica organa izvršne vlasti, savjesno vrši povjerenu mu funkciju i osobno je odgovoran za njeno vršenje, kao i za rad organa kojim rukovodi.

Rukovodilac organa uprave obavezan je izvještavati organ zakonodavne vlasti i organe izvršne vlasti o stanju u oblasti za koju je organ uprave osnovan i o provođenju politike i izvrša-vanju zakona i drugih propisa, datih uputstava i smjernica i o poduzetim mjerama, kao i o radu organa uprave kojim rukovodi.

Izvještavanje iz stava 2. ovog člana, vrši se po postupku utvrđenom u Poslovniku o radu Vlade Federacije, odnosno vlade kantona-županije.

Rukovodilac organa uprave obavezan je, na zahtjev drugih organa vlasti, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica izvještavati te organe i pravna lica o pitanjima iz nadležnosti organa uprave koja su od značaja za ostvarivanje njihovih ovlaštenja i obaveza.

Član 62.

Rukovodilac organa uprave može imati zamjenika, koji ga zamjenjuje ukoliko ovaj nije u mogućnosti obavljati svoja ovlaštenja i obaveze ili ako je mjesto rukovodioca upražnjeno, dok novi rukovodilac ne preuzme dužnosti, sa svim njegovim ovlaštenjima i odgovornostima u rukovođenju i pomaže rukovodiocu u provođenju njegovih ovlaštenja i obaveza.

Zamjenik rukovodioca organa uprave imenuje i smjenjuje organ koji imenuje rukovodioca organa uprave, ako Ustavom i zakonom nije drukčije određeno.

Član 63.

Rukovodiocu organa uprave u rukovođenju pojedinim područjima rada pomaže rukovodeći službenici.

Rukovodeće službenike postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drukčije određeno.

Poslove inspekcijskog nadzora i druge značajnije upravne i stručne poslove obavljaju službenici sa posebnim ovlaštenjima i odgovornostima (u daljem tekstu: službenici sa posebnim ovlaštenjima), koje postavlja i smjenjuje rukovodilac organa uprave, ako zakonom nije drukčije određeno.

Službenici iz st. 1. i 3. ovog člana postavljaju se na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjoj organizaciji uprave.

Član 64.

Rukovodilac organa uprave, njegov zamjenik i rukovodeći službenici na određenim poslovima u organima uprave, koje odredi organ izvršne vlasti, ne mogu obavljati drugu službu ili posao.

Odredbe stava 1. ovog člana ne odnose se na rad u sudovima u svojstvu sudije porotnika, na rad u političkim strankama, na nastavni i odgojni rad u ustanovama za obrazovanje i odgoj, na samostalan naučni rad, na rad u kulturnim, umjetničkim i naučnoistraživačkim ustanovama, na rad u sportskim organizacijama i na javni rad u oblasti publicistike.

2. Odgovornost rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika

Član 65.

Rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik odgovorni su ako se u izvršavanju svojih ovlaštenja i obaveza ne pridržavaju politike koju je utvrdio organ zakonodavne vlasti i smjernica tog organa, kao i uputstava i smjernica organa izvršne vlasti ili ako u okviru svojih nadležnosti ne osigurava provođenje zakona i drugih propisa ili ako iz drugih razloga postane nedostojan vršenju funkcije.

Član 66.

U slučaju postojanja odgovornosti iz člana 65. ovog zakona, rukovodilac organa uprave i njegov zamjenik smjenjuju se sa funkcije, a smjenjivanje ne isključuje krivično gonjenje niti odgovornost u građanskom postupku, ako Ustavom nije drukčije određeno.

Član 67.

Prijedlog za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika podnosi organ određen Ustavom i zakonom.

Član 68.

U postupku smjenjivanja osigurat će se rukovodiocu organa uprave, odnosno njegovom zamjeniku, da se izjasni o činjenicama zbog kojih se postavlja pitanje njegove odgovornosti, kao i da daje obaviještenja i potrebne podatke od značaja za utvrđivanje te odgovornosti.

Organ nadležan za smjenjivanje, povodom prijedloga za smjenjivanje donosi odluku kojom se utvrđuje postojanje odgovornosti i smjenjivanje ili odluku kojom se odbija prijedlog za smjenjivanje.

Povodom prijedloga za smjenjivanje organ nadležan za smjenjivanje može, i kada nema osnova za donošenje odluke o smjenjivanju, ukazati na nepravilnosti u radu rukovodioca i njegovog zamjenika.

Protiv odluke po prijedlogu za smjenjivanje rukovodioca organa uprave i njegovog zamjenika, kao i odluke o udaljenju od obavljanja funkcije dok se vodi postupak za smjenjivanje, ne mogu se koristiti pravna sredstva.

Član 69.

Organ nadležan za smjenjivanje može, dok traje postupak smjenjivanja, udaljiti od obavljanja ovlaštenja i obaveza rukovodioca organa uprave, odnosno njegovog zamjenika.

Član 70.

Rukovilac organa uprave, odnosno njegov zamjenik, ako smatra da nije u mogućnosti da uspješno obavlja povjerena ovlaštenja i obaveze, odnosno posao i ne može preuzeti odgovornosti za njihovo vršenje, ima pravo podnijeti ostavku.

Rukovodilac, odnosno njegov zamjenik, ostaje na dužnosti do roka određenog zakonom, odnosno statutom.

Podnesena ostavka ne isključuje vođenje postupka smjenjivanja iz razloga predviđenih članom 65. ovog zakona.

VIII - SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICI

Član 71.

Poslove uprave u organima uprave obavljaju službenici.

Pomoćno-tehničke poslove za potrebe organa uprave obavljaju namještenici.

Član 72.

O prijemu službenika i namještenika u radni odnos u organ uprave, kao i o drugim statusnim pitanjima tih lica, odlučuje rukovodilac organa uprave, u skladu sa zakonom.

Član 73.

Položaj, prava, obaveze i odgovornosti, kao i plaće i druga materijalna primanja službenika i namještenika u organima uprave uređuju se zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća, u skladu sa zakonom.

IX - SREDSTVA ZA RAD ORGANA UPRAVE

Član 74.

Sredstva za rad organa uprave utvrđuje organ zakonodavne vlasti na prijedlog organa izvršne vlasti, polazeći od potrebe osiguranja vršenja poslova iz nadležnosti organa uprave i drugih uvjeta za obavljanje poslova iz nadležnosti organa uprave.

Sredstva za rad organa uprave čine: sredstva za plaće, sredstva za posebne namjene, sredstva za materijalne troškove i sredstva opreme.

Prihodi koje organi uprave ostvare svojom djelatnošću unose se u budžet Federacije, kantona-županije, grada, odnosno općine, ako zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća nije drukčije određeno.

Član 75.

Visina sredstava za materijalne troškove utvrđuje se prema vrijednosti materijala i usluga potrebnih za obavljanje poslova iz nadležnosti organa uprave.

Sredstva za posebne namjene i sredstva opreme utvrđuju se u visini kojom se osigurava vršenje funkcije organa uprave.

Sredstva za posebne namjene služe za osiguranje određenih potreba od značaja za rad organa uprave i za obavljanje posebnih zadataka organa uprave utvrđenih zakonom.

Član 76.

Raspoređivanje sredstava za materijalne troškove, sredstava za posebne namjene i sredstva opreme vrši rukovodilac organa uprave, ako zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća nije drukčije određeno.

Rukovodilac organa uprave odlučuje o korištenju sredstava iz stava 1. ovog člana, u skladu sa zakonom, odnosno propisom gradskog i općinskog vijeća.

X - OSNOVNE ODREDBE O INSPEKCIJSKOM NADZORU

Član 77.

Poslove inspekcijskog nadzora vrše, u okviru svoje nadležnosti, organi uprave, u skladu sa ovim i drugim zakonom.

Član 78.

Poslove inspekcijskog nadzora, u okviru nadležnosti organa uprave, obavljaju inspektori.

Kad to potreba službe zahtijeva, rukovodilac organa uprave može ovlastiti i drugog službenika tog organa uprave koji ima odgovarajuću stručnu spremu da izvrši određene poslove inspekcijskog nadora, odnosno da inspektoru pomaže u obavljanju tog nadzora o čemu se donosi rješenje.

Član 79.

Inspektor ima iskaznicu, kojom dokazuje svoje službeno svojstvo, identitet i ovlaštenjima predviđena zakonom.

Federalni ministar pravde propisuje oblik i sadržaj iskaznice, a iskaznicu inspektoru izdaje rukovodilac organa uprave u čijoj je nadležnosti pojedina inspekcija.

Član 80.

Postupak inspekcijskog nadzora pokreće i vodi inspektor po službenoj dužnosti.

Svako ima pravo podnijeti zahtjev inspektoru da izvrši određeni inspekcijski pregled i da poduzme upravne mjere za koje je ovlašten zakonom.

Po zahtjevu iz stava 2. ovog člana, inspektor je obavezan izvršiti inspekcijski pregled, sačiniti zapisnik i preduzeti odgovarajuće mjere i o tome pismeno obavijestiti podnosioca zahtjeva u roku od 10 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 81.

Svako čiji rad podliježe inspekcijskom nadzoru dužan je inspektoru omogućiti obavljanje nadzora i davati mu potrebna obavještenja i podatke od značaja za obavljanje tog nadzora.

Član 82.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor ima pravo i obavezu da neposredno pregleda poslovne prostorije i druge objekte, proces rada, proizvode i drugu robu, isprave i druge dokumente, kao i da obavlja druge radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora (utvrđivanje identiteta osoba, saslušava-nje, uzimanje uzoraka radi analiza i sl.).

Član 83.

Ako se inspektoru u obavljanju inspekcijskog nadzora onemogućava vršenje pregleda ili pruži fizički otpor ili ako taj otpor osnovano očekuje, inspektor može zatražiti pomoć nad-ležne policije, a policija je obavezna pružiti potrebnu zaštitu i omogućiti inspektoru da izvrši inspekcijski pregled.

Član 84.

U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor je obavezan postupati tako da se ne ugrozi zakonom i drugim propisom određena tajna.

Član 85.

O svakom inspekcijskom pregledu inspektor je obavezan sastaviti zapisnik i u njemu navesti činjenično stanje utvrđeno inspekcijskim pregledom.

Zapisnik o inspekcijskom pregledu dostavlja se odgovornoj osobi kod koje je obavljen inspekcijski pregled.

Član 86.

Kada u obavljanju inspekcijskog pregleda utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis čije izvršenje nadzire, inspektor ima ovlaštenja i obavezu da naloži slijedeće mjere:

  • 1)
    narediti da se utvrđeni nedostaci i nepravilnosti otklone u određenom roku;
  • 2)
    narediti poduzimanje odgovarajućih upravnih radnji koje je preduzeće i drugo pravno lice, institucija koja ima javna ovlaštenja, odnosno organ uprave obavezan da poduzme,
  • 3)
    zabraniti poduzimanje radnji koje smatra da su u suprotnosti sa zakonom ili drugim propisom nad čijim sprovođenjem vrši nadzor,
  • 4)
    izreći i naplatiti novčanu kaznu na licu mjesta, ako je za to zakonom ovlašten,
  • 5)
    poduzeti druge upravne mjere i radnje za koje je posebnim zakonom ovlašten.

Član 87.

Ako inspektor utvrdi da je povredom zakona ili drugog propisa učinjena povreda radne dužnosti, prekršaj, privredni prijestup ili krivično djelo, dužan je, bez odlaganja, da podnese zahtjev za utvrđivanje odgovornosti zbog povrede radne dužnosti ili učinjenog prekršaja odnosno prijavu zbog učinjenog privrednog prijestupa ili krivičnog djela.

Član 88.

O poduzimanju upravnih mjera iz tač. 1, 2. i 3. člana 86. ovog zakona, inspektor obavezno donosi rješenje. Osnov za donošenje rješenja predstavlja činjenično stanje navedeno u zapisniku iz odredbe stava 1. člana 85. ovog zakona.

Na rješenje iz stava 1. ovog člana ovlaštena osoba ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.

Rješenje po žalbi mora se donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

Protiv rješenja donosenog po žalbi iz stava 2. ovog člana, može se pokrenuti upravni spor kod nadležnog suda.

Član 89.

Inspektor vodi evidenciju o svim izvršenim inspekcijskim pregledima i poduzetim upravnim mjerama iz člana 86. ovog zakona.

Federalni ministar pravde propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stava 1. ovog člana.

Član 90.

Inspektor može privremeno oduzeti dokumente i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz.

O privremenom oduzimanju dokumenata i predmeta iz stava 1. ovog člana, inspektor je dužan izdati potvrdu.

Član 91.

Inspektor je obavezan pratiti provođenje upravnih mjera naloženih rješenjem iz člana 88. ovog zakona i u granicama svojih ovlaštenjima osigurati njihovo provođenje, ako se ne provedu na način i u roku kako je rješenjem određeno.

Ako inspektor ne može osigurati provođenje upravnih mjera u smislu stava 1. ovog člana, obavijestit će o tome bez odlaganja rukovodioca organa uprave koje je obavezan preduzeti mjere radi osiguranja provedbe naloženih mjera.

Član 92.

Inspektor može poduzimati i odgovarajuće preventivne aktivnosti u cilju sprečavanja nastupanja štetnih posljedica zbog nedostatka i nepravilnosti u provedbi zakona i drugih propisa čije izvršenje nadzire, kao što su: upozorenje fizičkih i pravnih lica na obaveze iz propisa, ukazivanje na štetne posljedice, predlaganje mjera za otklanjanje njihovih uzroka i sl.

Preduzeće (društvo), ustanova i drugo pravno lice i institucije koje imaju javna ovlaštenja, odnosno organ uprave kod kojih je izvršen inspekcijski pregled, obavezni su postupati po rješenju inspektora iz člana 88. ovog zakona.

Član 93.

Poslove upravne inspekcije nad izvršenjem zakona iz oblasti uprave vrše organi uprave nadležni za poslove uprave, u skladu sa ovim i drugim zakonima.

XI - PRIMJENJIVANJE ODREDABA DIJELA PRVOG OVOG ZAKONA NA KANTONALNE-ŽUPANIJSKE ORGANE UPRAVE, GRADSKE I OPĆINSKE SLUŽBE ZA UPRAVU, UPRAVNE USTANOVE I DRUGE ORGANE I ODREĐENE SLUŽBE

Član 94.

Odredbe čl. 1. do 93. ovog zakona primjenjuju se na kantonalne-županijske, općinske i gradske organe uprave, te upravne ustanove, ako kantonalnim-županijskim zakonom nije drukčije određeno.

Odredbe čl. 1. do 93. ovog zakona primjenjivat će se u općinama grada Mostara i u gradu Mostaru, ako drukčije ne odluči upravitelj Evropske unije, dok su te općine i grad pod upravom Evropske unije.

Odredbe dijela prvog ovog zakona o osnovama organizacije organa uprave, ovlaštenjima, obavezama i odgovornostima rukovodilaca organa uprave, službenicima i namještenicima i sredstvima za rad organa uprave, shodno se primjenjuju i na stručne i druge službe organa zakonodavne vlasti i službe organa izvršne vlasti, te na sudove, tužilaštva, pravobraniteljstva i druge organe i institucije u kantonu-županiji, gradu i općini, ako kantonalnim-županijskim zakonom nije drukčije određeno.

Dio drugi

FEDERALNI ORGANI UPRAVE I FEDERALNE USTANOVE

I - ZAJEDNIČKE ODREDBE

Član 95.

Poslove uprave iz nadležnosti Federacije obavljaju federalni organi uprave i federalne ustanove, u okviru nadležnosti utvr-đenih Ustavom i federalnim zakonom.

Određene poslove uprave iz nadležnosti Federacije obav-ljaju, na osnovu federalnog zakona, i drugi federalni organi.

Član 96.

Federalni organi uprave i federalne ustanove obavještavaju javnost o svom radu davanjem informacija štampi i drugim sredstvima informisanja, izdavanjem službenih publikacija, održavanjem konferencija rukovodilaca federalnih organa uprave i federalnih ustanova sa predstavnicima štampe i drugih sredstava javnog informisanja i osiguranjem drugih uvjeta za upoznavanje javnosti sa radom federalnih organa uprave i federalnih ustanova.

Član 97.

Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su, na zahtjev štampe i drugih sredstava javnog informiranja, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica pružati obavještenja i davati podatke o pojedinim pitanjima iz svoje nadležnosti koja su od neposrednog interesa za rad sredstava javnog informisanja, preduzeća (društva), ustanova i drugih pravnih lica.

Podatke i obavještenja o radu federalnog organa uprave, odnosno federalne ustanove daje rukovodilac organa odnosno ustanove ili službenik u federalnom organu, odnosno ustanovi koga ovlasti rukovodilac.

Federalni organi uprave i federalne ustanove uskratit će davanje podataka ako podaci predstavljaju državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu.

Član 98.

Federalnim zakonom mogu se, kada je to nužno, pojedina pitanja organizacije uprave Federacije i drukčije urediti za određeno upravno područje, ali prema s načelima utvrđenim ovim zakonom.

Član 99.

Sjedište federalnih organa uprave i federalnih ustanova je u Sarajevu i Mostaru, u skladu sa federalnim zakonom.

Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu imati, ako je to potrebno, svoje organizacione jedinice u mjestima izvan sjedišta federalnog organa uprave ili ustanove, kao i izvan teritorije Federacije, što se uređuje pravilnikom o unutarnjoj organizaciji tih organa.

Propisom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Vlada Federacije) bliže se uređuje način organiziranja, osiguravanja uvjeta za rad i druga pitanja od značaja za rad organizacionih jedinica iz stava 2. ovog člana.

II - ODNOS ORGANA IZVRŠNE VLASTI FEDERACIJE I FEDERALNIH ORGANA UPRAVE I FEDERALNIH USTANOVA

1. Odnosi Vlade Federacije i federalnih organa uprave i federalnih ustanova prema predsjedniku i potpredsjedniku Federacije

Član 100.

Radi ostvarivanja funkcija izvršne vlasti iz nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije, Vlada Federacije i federalni organi uprave i federalne ustanove dostavljaju predsjedniku i potpredsjedniku Federacije informacije i obavještenja o pitanjima iz svoje nadležnosti i podatke, spise i drugu dokumentaciju koja je potrebna za izvršavanje nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije, kao i izvještaje o svom radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, na vlastitu inicijativu ili njihovo traženje.

Vlada Federacije, federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su postupati po zahtjevima i nalozima predsjednika i potpredsjednika Federacije u pitanjima koja su od značaja za ostvarivanje poslova iz ustavne nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije.

2. Odnos federalnih organa uprave i federalnih ustanova prema premijeru i Vladi Federacije

Član 101.

U cilju osiguranja provođenja federalne politike i izvršavanja federalnih zakona, Vlada Federacije, odnosno premijer u vezi s tim utvrđuje zadatke federalnim organima uprave i federalnim ustanovama, izdaje zadatke u vezi sa predlaganjem i davanjem preporuka u pogledu propisa iz okvira nadležnosti federalnih organa uprave i federalnih ustanova, nalaže i povjerava federalnim organima uprave izdavanje uputstava, institucija, naredbi i donošenje propisa radi osiguranja izvršavanja zakona iz nadležnosti federalnih organa uprave i nalaže i povjerava izvršavanje drugih zadataka federalnim organima uprave i federalnim ustanovama.

Član 102.

Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su da u izvršavanju poslova iz svoje nadležnosti izvršavaju i poslove koje im, u skladu sa Ustavom Federacije, povjeri Vlada Federacije.

Član 103.

Federalni organi uprave i federalne ustanove obavezni su Vladi Federacije, odnosno premijeru dostavljati izvještaje o svom radu i o stanju u oblastima iz njihove nadležnosti, kao i podatke, spise i drugu dokumenatciju koja je potrebna za rad Vlade Federacije.

Član 104.

Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu od Vlade Federacije, odnosno premijera tražiti upute i smjernice o određenim pitanjima provođenja federalne politike i izvršavanja federalnih zakona i drugih propisa.

Član 105.

Federalni organi uprave i federalne ustanove mogu Vladi Federacije, odnosno premijeru predlagati razmatranje određenih pitanja iz svoje nadležnosti i davati joj prijedloge za poduzimanje potrebnih mjera.

Član 106.

Vlada federacije, odnosno premijer ukinut će propis i opći akt koji je donio rukovodilac federalnog organa uprave i federalne ustanove, ako se utvrdi da taj propis, odnosno opći akt nije u skladu sa Ustavom Federacije i federalnim zakonom, odnosno propisom Vlade Federacije.

Sudska praksa po ovom aktu

14 odluka iz 5 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Član 92 odluke
Član 391 odluka
Član 951 odluka
Član 1381 odluka
Član 4201 odluka
Općenite reference na ovaj akt (9)

Vrhovni sud Federacije BiH

23 0 P 041670 20 Rev

Za primjenu člana 172. ZOO mora se dokazati postojanje uzročne veze između radnje organa pravnog lica i štetne posljedice, odnosno utvrditi da određeno postupanje ili propust organa predstavlja adekvatan uzrok, uzrok koji je tipičan za nas…

2022
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

17 0 Ps 022358 20 Rev 2

U slučaju kada se radi o sporu za naknadu štete koja je tužitelju nastupila u vršenju dužnosti, ili u vezi sa vršenjem dužnosti organa uprave, čija su osnovna ovlaštenja i obaveze regulisani Zakonom o upravi Federacije BiH, kojim je propis…

2021
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

07 0 U 013307 16 U

Zakon o krivičnom postupku je lex specialis u odnosu na Zakon o slobodi pristupa informacijama, koji se smatra opštim zakonom, pa tužitelj nema pravo da traži uvid u određene prekršajne predmete, što uključuje i fotokopiranje svih spisa i …

2019
U

Ishod: Odluka u meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

53 0 P 006887 13 Rev

NITI JEDNA ODREDBA NAŠEG POZITIVNOG PRAVA, PA TAKO NI ODREDBA ČLANKA 172. ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA, NE PROPISUJE NAMJERU ILI GRUBU NEPAŽNJU KAO POSEBNU PRETPOSTAVKU ZA POSTOJANJE NEZAKONITOG ILI NEPRAVILNOG RADA TIJELA ORGANA UPRAVE. NEZ…

2014
Rev

Ishod: Odluka u meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2703/09

Odluka o meritumu u predmetu AP-2703/09 (M. D. i D. D.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.4. - Upravni postupak; Upravni spor; 6.1.3. - Pristup sudu.

2012

Ishod: Odluka o meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-256/09

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-256/09 (Z. G. iz Širkog Brijega, J. S. iz Čerina, D. A. iz Mostara, D. L. iz Jara, D. S. iz Posušja i D. P. iz Širokog Brijega). Nema povrede: Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita…

2012

Ishod: Odluka o dopustivosti

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

AP-2443/08

Odluka o meritumu u predmetu AP-2443/08 (J. K.). Povreda: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: Disciplinski postupak; Radni spor; 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.17. - pravično suđenje-primje…

2011

Ishod: Odluka o meritumu

Vrhovni sud Federacije BiH

070-0-Rev-09-001482

UKOLIKO JE ORGAN OPĆINE SVOJIM PONAŠANJEM (ČINJENJEM ILI NEČINJENJEM) DOVEO DO TOGA DA INVESTITORU DOZVOLI IZGRADNJU BEZ ODOBRENJA ZA GRAĐENJE I BEZ PROVEDENOG GEOTEHNIČKOG ISPITIVANJA LOKACIJE PREDVIĐENE ZA GRADNJU, IAKO JE PREMA OKOLNOST…

2010

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

U-54/03

Odluka o meritumu u predmetu U-54/03 (Trgovinsko poduzeća “Blaumeri” Tuzla). Nema povrede: Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje). Ključne riječi: 6.1.1.1. - Građanski postupak; 6.1.17. - pravično suđenje-primjena…

2004

Ishod: Odluka o meritumu