Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2504/08, rješavajući apelaciju Mirjane Petrović i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineje 1. i 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 8. juna 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

  • 1.
    Mirjana Petrović, Tatjana Petrović i Sanja Petrović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Doboja, koje zastupa Slobodanka Stajić, advokat iz Doboja, podnijele su 15. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-328/04 od 21. juna 2004. godine i u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71-0-I-023593 04-I (raniji broj: I-2379/04) i zbog neizvršenja pravomoćne Presude Osnovnog suda u Doboju broj P-273/98 od 18. marta 2002. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. februara 2011. godine da dostavi spis broj 71-0-I-023593 04-I.
  • 3.
    Osnovni sud je 17. februara 2011. godine Ustavnom sudu dostavio na uvid traženi spis.
  • 4.
    Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, 29. aprila 2011. godine zatraženo je od Osnovnog suda, Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Vlade Republike Srpske - Ministarstva finansija RS da dostave odgovore na apelaciju.
  • 5.
    Ustavni sud je odgovore Okružnog i Osnovnog suda primio 17. maja 2011. godine, a odgovor Vlade Republike Srpske - Ministarstva finansija RS 16. maja 2011. godine.
  • 6.
    Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Okružnog i Osnovnog suda, te Vlade Republike Srpske - Ministarstva finansija RS dostavljeni su apelanticama 20. maja 2011. godine.

III. Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
  • 8.
    Presudom Osnovnog suda u Doboju broj P-273/98 od 18. marta 2002. godine, koja je postala pravomoćna 21. juna 2004. godine, obavezana je tužena Republika Srpska da apelanticama, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete zbog smrti bliskog lica, isplati u dispozitivu presude precizirane novčane iznose sa zateznom kamatom, te da im naknadi troškove parničnog postupka.
  • 9.
    Apelantice su Osnovnom sudu 8. novembra 2004. godine protiv Republike Srpske - Ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: izvršenik) podnijele prijedlog za dozvolu izvršenja navedene pravomoćne presude zapljenom novčanih sredstava koja su predmet izvršenja sa računa izvršenika, koji se vodi kod Razvojne banke a.d. Banja Luka, koja će dosuđene i zaplijenjene iznose isplatiti na ruke apelanticama kao tražiocima izvršenja. Osnovni sud je 17. novembra 2004. godine donio Rješenje o izvršenju broj I-2379/04 kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
  • 10.
    Izvršenik je 30. novembra 2004. godine izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o izvršenju. U prigovoru je istaknuto da je izvršenje dozvoljeno suprotno odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o unutrašnjem dugu), kojim je utvrđen način izmirenja potraživanja koja su utvrđena navedenom presudom.
  • 11.
    Osnovni sud je Rješenjem broj I-2379/04 od 24. januara 2005. godine odbio kao neosnovan prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju od 17. novembra 2004. godine potvrdio u cijelosti. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je istakao da je dužan provoditi izvršenje na osnovu pravosnažne sudske odluke i da nije ovlašten da preispituje sadržinu izvršne isprave, te da je vezan sadržinom izvršne isprave.
  • 12.
    Izvršenik se 2. februara 2005. godine žalio Okružnom sudu protiv rješenja od 24. januara 2005. godine kojim je Osnovni sud odbio prigovor izvršenika. Odlučujući o žalbi, Okružni sud je donio Rješenje broj Gž-1487/05 od 24. aprila 2007. godine kojim je žalbu uvažio, Rješenje Osnovnog suda broj I-2379/04 od 24. januara 2005. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku o podnesenom prijedlogu za izvršenje pri potraživanju "ratne štete" morati donijeti rješenje o izvršenju primjenjujući odredbe Zakona o unutrašnjem dugu, u skladu s obrazloženjem drugostepene odluke.
  • 13.
    Osnovni sud je u ponovnom postupku Rješenjem broj 71-0-I-023593 04-I od 25. novembra 2009. godine odlučio o prigovoru izvršenika izjavljenom na rješenje o izvršenju od 17. novembra 2004. godine. Navedenim rješenjem Osnovni sud je djelimično usvojio prigovor izvršenika, i to u dijelu isplate zakonske zatezne kamate na navedeni iznos materijalne i nematerijalne štete, kako je opisano u rješenju o izvršenju, i u tom dijelu su ukinute izvršne radnje i obustavljen izvršni postupak. U odnosu na preostali dio rješenja o izvršenju, prigovor izvršenika je odbijen kao neosnovan, rješenje o izvršenju je ostalo neizmijenjeno, tako što je određeno izvršenje protiv izvršenika radi naplate nematerijalne štete od apelantica u ukupnom iznosu od 12.000,00 KM i na ime materijalne štete od prvoapelantice u iznosu od 2.000,00 KM, i to emisijom dugoročnih obveznica sa rokom dospijeća od 14 godina, isplatom u 10 jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, uz godišnju kamatu u visini od 1,5 % od presuđenja. Navedenim rješenjem je, također, utvrđeno da se kamata, određena pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, obračunava u toku verifikacije u skladu sa sudskom odlukom najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga. Osnovni sud je navedenim rješenjem odlučio i da je utvrđene troškove parničnog postupka i troškove izvršnog postupka izvršenik obavezan isplatiti apelanticama iz budžeta RS u periodu od 30. juna 2006. godine, najkasnije do dana emisije svake obveznice za pojedine vrste obaveza, prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija Republike Srpske.
  • 14.
    Apelantice su se 15. decembra 2009. godine žalile Okružnom sudu protiv rješenja Osnovnog suda od 25. novembra 2009. godine.
  • 15.
    Okružni sud je povodom žalbe apelantica, a po službenoj dužnosti pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava, donio Rješenje broj 71 0 P 023593 10 Gž od 28. oktobra 2010. godine kojim je preinačio rješenje Osnovnog suda od 25. novembra 2009. godine, tako što je djelimično uvažio prigovor izvršenika i rješenje o izvršenju Osnovnog suda od 17. novembra 2004. godine u dijelu kojim je određeno izvršenje radi isplate glavnog duga i zakonske zatezne kamate na taj dug izmijenio. Naime, Okružni sud je odlučio da se namirenje glavnog duga apelanticama, kako je precizirano u izreci, i kamate na cjelokupni dug počevši od 18. marta 2002. godine, koja će se obračunati u postupku verifikacije najviše do iznosa glavnog duga svakog pojedinačnog iznosa apelantica, određuje izdavanjem obveznica sa rokom dospijeća od 14 godina, isplatom u 10 jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća, sa kamatom na godišnjem nivou od 1,5 % sa pravom prijevremenog otkupa. Također, navedenim rješenjem je rješenje o izvršenju od 17. novembra 2004. godine u dijelu kojim je određeno izvršenje troškova parničnog i izvršnog postupka sa zateznom kamatom održano na snazi. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da predmetno potraživanje apelantica predstavlja upravo potraživanje naknade nematerijalne štete iz perioda od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine i da je utemeljeno na izvršnoj ispravi koju predstavlja pravosnažna sudska odluka od 21. juna 2004. godine, koja će se izvršiti prema odredbama Zakona o unutrašnjem dugu. Dalje je navedeno da će se navedeni zakon, kako je definirano članom 18, primijeniti na sva potraživanja koja nisu naplaćena u momentu stupanja na snagu Zakona. Okružni sud je, dalje, naveo da su sudovi u postupku izvršenja dužni primijeniti relevantni materijalnopravni propis, koji u konkretnom slučaju predstavlja Zakon o unutrašnjem dugu, kojim je reguliran postupak namirenja potraživanja po osnovu ratnih šteta. S obzirom na okolnost da se navedeni zakon odnosi na sva potraživanja utvrđena pravosnažnim presudama i da rješenje o izvršenju nije postalo pravosnažno prije stupanja na snagu Zakona o unutrašnjem dugu, nema mjesta žalbenoj tvrdnji apelantica da je pobijanim rješenjem prvostepeni sud odredio predmet i sredstvo izvršenja retroaktivnom primjenom navedenog zakona.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 16.
    Apelantice smatraju da im je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, koje je zagarantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice se žale na dužinu parničnog i izvršnog postupka. Navele su da su 11. augusta 1998. godine Osnovnom sudu u Doboju podnijele tužbu protiv Republike Srpske radi naknade materijalne i nematerijalne štete, te da je predmetni parnični postupak okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-328/04 od 21. juna 2004. godine. Dalje su istakle da izvršni postupak pred Osnovnim i Okružnim sudom nije proveden u razumnom roku zbog čega do sada nisu realizirale svoje novčano potraživanje koje imaju prema Republici Srpskoj.

Djelomično se usvaja apelacija Mirjane Petrović, Tatjane Petrović i Sanje Petrović.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    Okružni sud je u odgovoru naveo da su navodi apelacije neosnovani, budući da je Rješenje broj 71 0 P 023593 10 Gž od 28. oktobra 2010. godine Okružni sud donio u razumnom roku, te da su u obrazloženju predmetnog rješenja navedeni razlozi za njegovo donošenje.
  • 18.
    Osnovni sud je u odgovoru istakao da je 10. februara 2011. godine predmetno konačno rješenje dostavio na provođenje Ministarstvu finansija RS - Sektor trezor, što, po mišljenju tog suda, predstavlja konačnu radnju u predmetnom izvršnom postupku, čime je pred tim sudom predmet okončan.
  • 19.
    U odgovoru Vlade Republike Srpske - Ministarstva finansija RS je navedeno da je pravosnažna odluka u predmetnoj pravnoj stvari evidentirana u Ministarstvu finansija, a plaćanje će biti izvršeno prema odredbama Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neizvršenja pravomoćne Presude Osnovnog suda u Doboju broj P-273/98 od 18. marta 2002. godine.

V. Relevantni propisi

  • 20.
    Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 12. tačka 5.

Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru..Š...Ć

Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

  • 21.
    Zakon o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjeg duga Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 63/04, 47/06, 68/07, 17/08, 64/08 i 34/09) Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 7/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom se uređuju postupak, način i rokovi utvrđivanja i izmirivanja unutrašnjeg duga Republike Srpske (u daljnjem tekstu: unutrašnji dug) prema fizičkim i pravnim licima, u ukupnom iznosu do 1.761,7 miliona KM.

Član 2.

Izmirenje unutrašnjeg duga vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona na način koji osigurava i podržava makroekonomsku stabilnost i fiskalnu održivost Republike Srpske.Š...Ć

Član 3.

Pod unutrašnjim dugom, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se:

Š...Ć3. Obaveze po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine u iznosu do 600,0 miliona KM.Š...Ć

Član 11.

Materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, u iznosu do 600,0 miliona KM, predstavlja naknadu štete pravnim i fizičkim licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama ili vansudskim poravnanjima priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i pravnim i fizičkim licima kojima će se pravo na naknadu štete regulirati posebnim zakonom.

Član 12.

Način i rokovi verifikacije pojedinačnih potraživanja po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djelovanja od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine regulirat će se posebnim propisom.

Sudovi su obavezni da dostavljaju Ministarstvu finansija pravosnažne sudske presude i ostale sudske odluke koje se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.

Sudovi su dužni na kraju svake fiskalne godine sačiniti i dostaviti Ministarstvu finansija izvještaj o neriješenim sudskim postupcima koji se odnose na materijalnu i nematerijalnu štetu iz člana 11. ovog zakona.

Član 13.

Kamate određene pravosnažnim i izvršnim sudskim odlukama po osnovu materijalne i nematerijalne štete obračunavaju se u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog duga.

Član 14.

(1) Obaveze iz člana 11. Zakona, nakon izvršene verifikacije, izmirivat će se emisijom obveznica pod sljedećim uvjetima:

  • 1.
    rok dospijeća od 14 godina,
  • 2.
    isplatom u deset jednakih rata, počevši od devete godine prije krajnjeg datuma dospijeća,
  • 3.
    godišnja kamata u visini od 1,5%.
  • 4.
    pravo prijevremenog otkupa.

Član 15.

(1) U smislu ovog zakona, obveznica predstavlja elektronski zapis, izdat od strane Republike Srpske ili u ime Republike Srpske, s ciljem izmirenja unutrašnjeg duga, koji je registriran u elektronskom registru, a sadrži pravo na isplatu na određeni datum po dospijeću zajedno sa kamatom, ako je ovim zakonom predviđena, a koji ne može biti realiziran ili prenesen bez elektronskog zapisa.

(2) Emisija i način izdavanja svake serije obveznica u skladu sa odredbama ovog zakona vrše se posebnom odlukom Vlade Republike Srpske.

(3) Na emisiju i promet obveznica primjenjuju se odredbe Zakona o hartijama od vrijednosti koji važi u Republici Srpskoj. Š...Ć

(7) Obveznice izdate u skladu sa ovim zakonom predstavljat će unutrašnji dug Republike Srpske, odnosno monetarnu obavezu Republike Srpske, izražen u domaćoj valuti, isključujući dug Republike Srpske po osnovu međunarodnih sporazuma, a za koji je zajmoprimac Ministarstvo finansija Republike Srpske, u ime Republike Srpske. Š...Ć

(9) Obveznicama emitiranim u smislu ovog zakona mogu se izmiriti dospjele obaveze za poreze nastale do 31. decembra 2007. godine, čija je naplata u nadležnosti Republike Srpske. Š...Ć

Član 16.

(1) Troškovi parničnog postupka i troškovi izvršenja utvrđeni rješenjem o izvršenju u izvršnom postupku platit će se iz budžeta Republike Srpske od 30. juna 2006. godine najkasnije do dana svake emisije obveznica za pojedine vrste obaveza, a prema dospijeću izvršnih odluka evidentiranih u Ministarstvu finansija.

(2) Iznos troškova parničnog postupka i troškova izvršnog postupka utvrđenih pravosnažnom sudskom odlukom i pravo na kamatu ostvaruju se u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 59/03, 85/03 i 64/05).

Ova odluka se dostavlja Vladi Republike Srpske, koja je dužna da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelantice i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku.

VI. Dopustivost

  • 22.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 23.
    U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Petrović, Tatjane Petrović i Sanje Petrović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Okružnog suda u Doboju broj Gž-328/04 od 21. juna 2004. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

a) Dopustivost u odnosu na parnični postupak

  • 24.
    U odnosu na dopustivost dijela apelacije koji se odnosi na navode apelantica da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

  • 1)
    Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
  • 4)
    Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

  • 25.
    Ustavni sud ističe da su apelantice Presudu Okružnog suda u Doboju broj Gž-328/04 od 21. juna 2004. godine, kojom je okončan predmetni parnični postupak, primile 5. jula 2004. godine. S obzirom na to da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. augusta 2008. godine, proizlazi da je u dijelu koji se odnosi na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom parničnom postupku apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije, predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u navedenom dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile navedenu presudu Okružnog suda. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je u tom dijelu apelaciju odbacio kao nedopuštenu, jer je podnesena nakon proteka roka za podnošenje.

b) Dopustivost u odnosu na postupak izvršenja

  • 26.
    U vezi sa dopustivošću apelacije u odnosu na izvršni postupak, Ustavni sud naglašava da je identična pravna pitanja neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta Republike Srpske razmatrao u predmetu broj AP 244/08 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 244/08 od 8. decembra 2010. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao da smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku, te zaključio da se radi o efektivnom neizvršenju rješenja o izvršenju koje je donijeto u izvršnom postupku na osnovu pravomoćne presude, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 244/08 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u toj odluci Ustavnog suda.

VII. Meritum

  • 27.
    Apelantice se žale zbog dužine trajanja izvršnog sudskog postupka i nemogućnosti naplate njihovog novčanog potraživanja, utvrđenog pravomoćnom presudom, tvrdeći da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 28.
    Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

  • 29.
    Ustavni sud zapaža da se apelantice žale na nemogućnost da naplate svoja novčana potraživanja koja imaju prema Republici Srpskoj, koja su utvrđena pravomoćnom Presudom Osnovnog suda u Doboju broj P-273/98 od 18. marta 2002. godine. Ustavni sud, dalje, zapaža da su redovni sudovi utvrdili da potraživanje apelantica spada u ratnu štetu u Republici Srpskoj i da će se izvršiti prema Zakonu o unutrašnjem dugu.
  • 30.
    Ustavni sud ističe da je pitanje izvršenja pravomoćnih presuda shodno Zakonu o unutrašnjem dugu već razmatrao u predmetu broj AP 244/08, pa se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ovog dijela odluke u pogledu žalbenih navoda apelantica, Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je usvojio sljedeći stav: "Ustavni sud zapaža da su u konkretnom predmetu evidentni pokušaji Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, tako što je zakonskim rješenjima smanjila rokove dospijeća dugoročnih obveznica (14 godina za ratnu štetu i 15 godina za opće obaveze), predvidjela isplatu kamate, pravo prijevremenog otkupa obveznica, njihovu trgovinu kao hartijama od vrijednosti na berzi, plaćanje poreza nastalih do 31. decembra 2007. godine emitiranim obveznicama, ili isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka u gotovini. Ustavni sud, također, zapaža da je, u skladu sa Odlukom o emisiji obveznica Republike Srpske za izmirenje obaveza po osnovu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih djejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine ("Službeni glasnik RS" broj 62/08), glavni dug i pripadajuće zatezne kamate moraju se isplatiti u 10 godišnjih rata u periodu od 2014. do 2023. godine. Imajući u vidu i zaključke Ustavnog suda u Odluci broj AP 1307/08, Ustavni sud zaključuje da, uprkos naporima Republike Srpske da osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka koje se odnose na ratna potraživanja, Ustavni sud ne može smatrati da je Republika Srpska izvršila svoju pozitivnu obavezu, te osigurala izvršenje navedenih sudskih odluka u razumnom roku. I u konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda, neprihvatljivo je da apelanti koji su prethodno vodili postupke koji su rezultirali pravomoćnim sudskim odlukama kojim su im dosuđena potraživanja iz ratnog perioda ili po osnovu općih obaveza, sada moraju čekati na izvršenje još niz godina. Ustavni sud smatra da se na takav način apelantima nameće 'pretjeran teret' koji nije u skladu sa zahtjevom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije da se pravosnažne sudske odluke moraju izvršiti u što kraćem roku, niti u skladu s garancijama iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kojima je zaštićeno pravo na imovinu" (op. cit., AP 244/08, tačka 36).
  • 31.
    Imajući u vidu već usvojeni stav u sličnom predmetu koji se, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta i pitanja koja pokreće, može primijeniti i na slučaj apelantica, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantica da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
  • 32.
    Ustavni sud je u citiranoj Odluci broj AP 244/08 naložio Vladi Republike Srpske da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelanti i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Republike Srpske naplate svoja potraživanja u što kraćem roku. Navedenom odlukom, koju je Ustavni sud donio 8. decembra 2010. godine, naloženo je Vladi Republike Srpske da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja te odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja navedene odluke. Stoga se i ova odluka dostavlja Vladi Republike Srpske s istim ciljem.

VIII. Zaključak

  • 33.
    Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantica da realiziraju izvršenje pravosnažne sudske odluke, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke.
  • 34.
    Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 35.
    Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.