USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3578/08, rješavajući apelaciju I. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 21. jula 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
- 1.I. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić, advokat iz Bihaća, podnio je 12. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 049459 05 P (prvobitno evidentiran pod brojem 071-0-P-06-002262/06 i P-2262/06).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 18. februara 2009. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Osim toga, od Osnovnog suda je zatraženo 6. maja 2009, 27. maja i 5. oktobra 2010. godine da dostavi na uvid spis broj P-2262/06. Također, od Osnovnog i Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 11. maja 2011. godine da obavijeste Ustavni sud o trenutnoj fazi predmetnog postupka.
- 3.Osnovni sud je dostavio odgovor 27. marta 2009. i 7. juna 2010. godine, a kopiju spisa 21. maja 2009. i 13. oktobra 2010. godine. Osnovni i Vrhovni sud su dostavili tražene informacije 30. maja 2011. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 10. aprila 2009. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant i E.M. (u daljnjem tekstu: drugotužitelj) su 21. novembra 2006. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv V. S. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate - vraćanja zajma u iznosu od 25.974,00 KM i sporednih potraživanja.
- 7.Dopisom od 1. juna 2007. godine Osnovni sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor. Tuženi je ovo pismeno primio 8. juna 2007. godine, ali u zakonskom roku od 30 dana nije dao odgovor na tužbu.
- 8.Apelant je u međuvremenu 29. aprila 2008. godine Ministarstvu pravde Republike Srpske poslao urgenciju za rješavanje njegovog predmeta u kojoj je istakao da je već u dva navrata urgirao (30. augusta 2007. i 23. januara 2008. godine) zakazivanje ročišta kod "referentnog sudije i predsjednika suda", te u kojoj je istakao da u prilogu dostavlja kopije navedenih urgencija. Osnovni sud je 14. maja 2008. godine Ministarstvu pravde Republike Srpske poslao odgovor povodom (predstavke) apelantove dostavljene urgencije.
- 9.Nakon toga, Osnovni sud je održao pripremno ročište 9. jula 2009. godine i glavnu raspravu 3. novembra 2009. godine.
- 10.Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 P 049459 05 P od 3. decembra 2009. godine kojom je u cijelosti usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i obavezao tuženog da apelantu i drugotužitelju solidarno isplati iznos bliže naveden u presudi sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je utvrdio da su 21. oktobra 2004. godine apelant i drugotužitelj kao zajmodavci sa tuženim kao zajmoprimcem zaključili ugovor o zajmu novčanih sredstava - stare devizne štednje, u ukupnom iznosu od 19.726,00 eura. Navedeno je da se tuženi obavezao da će vratiti iznos od 15.780,00 eura, odnosno 80% od iznosa primljenog zajma u 16 jednakih tromjesečnih rata (zaključno sa oktobrom 2008. godine). Dalje je navedeno da je tuženi vratio drugotužitelju iznos od 2.460,00 eura, te da je ostao dužan 13.320,00 eura, odnosno u vrijeme presuđenja protivvrijednost od 25.974,00 KM.
- 11.Osnovni sud je naveo da je odredbom člana 124. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da, kad jedna strana ne ispuni svoju obavezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obaveze, ili raskinuti ugovor, te da je članom 262. ZOO propisano da je povjerilac u obligacionom odnosu ovlašten da od dužnika traži ispunjenje obaveze, a da je dužnik dužan ispuniti onako kako ona glasi. Slijedom navedenih zakonskih odredbi, Osnovni sud je istakao da su apelant i drugotužitelj dokazali osnov i visinu duga zbog čega je usvojio tužbeni zahtjev.
- 12.Tuženi je protiv presude Osnovnog suda podnio žalbu koju je Osnovni sud dostavio na odgovor apelantu i drugotužitelju, te je nakon prijema odgovora na žalbu predmet proslijedio Okružnom sudu na rješavanje.
- 13.Okružni sud je donio Presudu broj 71 0P 049459 10 Gž od 27. maja 2010. godine kojom je žalbu tuženog djelimično uvažio i presudu Osnovnog suda preinačio na način da je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 27.974,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Osim toga, Okružni sud je odbio zahtjev drugotužitelja, jer je utvrdio da je Osnovni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da su drugotužitelj i tuženi zaključili ugovor o zajmu novčanih sredstava stare devizne štednje čiji je vlasnik apelant i da je drugotužitelj postupao kao apelantov opunomoćenik, tj. u njegovo ime i za njegov račun. Navedeno je da su oba tužitelja postavila tužbeni zahtjev prema tuženom u ovom sporu, kao da se radi o solidarnim povjeriocima i da njihovi međusobni odnosi nisu sporni. Dalje je navedeno da je prilikom zaključenja ugovora o zajmu apelant nastupao kao vlasnik stare devizne štednje, a drugotužitelj kao njegov opunomoćenik. Zbog te činjenice, Okružni sud je prvostepenu presudu preinačio i odbio tužbeni zahtjev drugotužitelja kao neosnovan.
- 14.Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 P 049459 10 Gž od 25. augusta 2010. godine kojim je ispravio stav I izreke Presude broj 71 0 P 049459 10 Gž od 27. maja 2010. godine, tako da umjesto iznosa od 27.974,00 KM treba da stoji 25.974,00 KM.
- 15.Protiv donesene presude tuženi je izjavio reviziju 21. jula 2010. godine. Osnovni sud je izjavljenu reviziju poslao apelantovom opunomoćeniku radi davanja odgovora, ali je prilikom pokušaja prve dostave na povratnici naznačeno da je apelantov opunomoćenik "otputovao". Osnovni sud je zatim 21. oktobra 2010. godine dostavio apelantu izjavljenu reviziju.
- 16.Osnovni sud je predmetni spis dostavio Vrhovnom sudu 7. decembra 2010. godine. Predmet je u Vrhovnom sudu evidentiran pod brojem 71 0 P 049459 10 Rev. Prema stanju spisa, Vrhovni sud još uvijek nije donio odluku o izjavljenoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 17.Apelant se žali na povredu prava na "suđenje u razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da Osnovni sud do podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište, niti da je tuženom dostavio tužbu na odgovor, a nije ni odgovorio na njegove urgencije. Apelant traži od Ustavnog suda da naloži Osnovnom sudu da predmet odmah uzme u rad, da dostavi tužbu tuženom na odgovor i zakaže pripremno ročište. Osim toga, apelant traži da Ustavni sud naloži FBiH "da mu isplati iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku".
Usvaja se apelacija I. S.
b) Odgovor na apelaciju
- 18.Osnovni sud je u dostavljenom odgovoru istakao da predmete radi po hronologiji i da je, s obzirom na to da je u Osnovnom sudu sačinjen program rada po "starim" predmetima, konkretnom predmetu, koji po prirodi nije hitan, dat prioritet, a sve uvažavajući apelantove urgencije.
- 19.Vrhovni sud je naveo da se ne može izjasniti kada će predmet biti okončan s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji je hitne prirode, te da je tužba podnesena 2006. godine. Također, Vrhovni sud je naveo da su trenutno u radu predmeti koji su zaprimljeni tokom 2009. godine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 049459 05 P.
V. Relevantni propisi
- 20.U Zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 86/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62.
Sud odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Ove pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavljanje tužbe tuženom na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 P 049459 10 Rev, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu I.S., u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
VI. Dopustivost
- 21.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 22.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 23.Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 24.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 25.Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog činjenice da, prema navodima iz apelacije, Osnovni sud u vrijeme podnošenja apelacije, dakle, 12. novembra 2008. godine, još uvijek nije tuženom dostavio tužbu na odgovor, niti je zakazao pripremno ročište.
- 26.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
Š...Ć
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 27.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1)Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 1)
- 28.Ustavni sud konstatira da je apelant zajedno sa drugotužiteljem, u skladu sa odredbama ZPP i ZOO, Osnovnom sudu podnio tužbu radi isplate - vraćanja zajma, te zaključuje da se radi o postupku građanskopravne prirode koji uživa garancije iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje.
- 27.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
a) Relevantni principi
- 29.Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 30.Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
- 31.Ustavni sud zapaža da je apelant 21. novembra 2006. godine pokrenuo predmetni postupak i da iz stanja spisa proizlazi da postupak još uvijek nije okončan, te da se spis nalazi kod Vrhovnog suda radi odlučivanja o reviziji tuženog. Međutim, imajući u vidu odredbu člana 32. Pravila Ustavnog suda prema kojoj Ustavni sud pri odlučivanju ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, a budući da je Osnovni sud, zbog čijeg je nerješavanja u razumnom roku apelant i podnio apelaciju, u međuvremenu donio odluku o apelantovoj tužbi a da se apelant, s obzirom na novonastale okolnosti, nije obraćao Ustavnom sudu radi eventualne povrede dužine u daljem toku postupka pred Okružnim ili Vrhovnim sudom, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka, premda predmet još uvijek nije okončan, jeste period od 21. novembra 2006. do 3. decembra 2009. godine, kada je Osnovni sud donio Presudu broj 71 0 P 049459 05 P.
- 32.Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu tri godine i 15-ak dana.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
- 33.U konkretnom slučaju predmetni postupak se tiče utvrđivanja osnovanosti (a zatim i visine) apelantovog tužbenog zahtjeva za vraćanje zajma u iznosu od 25.974,00 KM. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom sudskom postupku.
- 34.Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred Osnovnim sudom. Suprotno tome, iz stanja spisa proizlazi da je apelant u više navrata urgirao kod nadležnog suda i Ministarstva pravde Republike Srpske da Osnovni sud postupa.
- 35.Ocjenjujući postupanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da su tom sudu trebale tri godine i petnaestak dana da odluči o apelantovoj tužbi, te da taj period Osnovni sud nije ničim opravdao osim velikim brojem predmeta koji se nalazi na rješavanju pred tim sudom. Dalje, Ustavni sud naglašava da je odredbama ZPP regulirana obaveza suda da postupak provede bez odugovlačenja (član 10. ZPP), kao i obaveza da sud (član 62) odmah po prijemu tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju Osnovni sud nije koristio ovlaštenja koja mu pripadaju po odredbama ZPP, a posebno prema odredbama čl. 10. i 62. Dalje, Ustavni sud, nakon uvida u predmetni spis, ne može pronaći opravdanje zbog čega je bilo potrebno da predmetni postupak traje više od dvije godine i sedam mjeseci, bez zakazivanja pripremnog ročišta, te u slučaju neispunjavanja uvjeta za to, zbog čega nisu preduzete adekvatne mjere kojima bi se od apelanta, ako su postojali bilo kakvi nedostaci usljed kojih se ne može zakazati pripremno ročište, zatražilo da otkloni te nedostatke.
- 36.U vezi sa navedenim, Ustavni sud ukazuje i na noviju praksu Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Uljar i ostali protiv Hrvatske, aplikacija broj 32668/02 od 8. marta 2007. godine) prema kojoj je Evropski sud zaključio da redovni sudovi moraju djelotvorno kontrolirati postupak zato što odlučuju o tome kako voditi postupak, kako izvesti dokaze i kako ocijeniti djelovanje i propuste stranaka pri čemu moraju voditi računa o svim zahtjevima zagarantiranim članom 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 37.Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da iz stanja spisa proizlazi da Osnovni sud, u smislu navedene prakse Evropskog suda, nije djelotvorno kontrolirao postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je Osnovni sud naveo (veliki broj predmeta u radu) ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala neaktivnost suda u konkretnom predmetu u periodu od dvije godine i otprilike sedam mjeseci. Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A broj 66, st. 25-32; vidi odluke Ustavnog suda broj AP 600/04 od 17. februara 2005. godine, tačka 25, broj AP 505/04 od 15. juna 2005. godine, tačka 31). U konkretnom slučaju, osim uopćene konstatacije da ima veliki broj predmeta u radu, Osnovni sud nije pružio nikakve dokaze koji bi ukazivali da je preduzeo konkretne mjere za rješavanje velikog broja predmeta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu postupka u konkretnom slučaju snosi isključivo Osnovni sud.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred Osnovnim sudom ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 39.Iako se apelant nije žalio na dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud, podržavajući svoju dosadašnju praksu (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42) smatra da je svrsishodno, s obzirom na utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u prethodnoj fazi postupka, naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku o izjavljenoj reviziji tuženog, kako svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka ne bi bila dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
- 40.Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda po ranije utvrđenom principu određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
- 41.S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu neopravdano dugog trajanja postupka treba isplatiti iznos od 150,00 KM, dakle, ukupan iznos od 450,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske.
VIII. Zaključak
- 42.Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na donošenje odluke u "razumnom roku" iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Osnovni sud u Banjoj Luci u periodu od dvije godine i otprilike sedam mjeseci ne zakaže pripremno ročište, te kada taj sud, osim uopćene konstatacije da ima veliki broj predmeta u radu, nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
- 43.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 44.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.