Aktio

USTAVNI SUD FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

PRESUDA

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, odlučujući o zahtjevu Gradonačelnika Grada Tuzla za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu, na osnovu člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, na sjednici bez javne rasprave održanoj dana 21.04.2020. godine, donio je

PRESUDU

Utvrđuje se da je članom 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09) u dijelovima koji glase: "za 30%", povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu.

Presudu objaviti u "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Grada Tuzla."

Obrazloženje 1. Podnosilac zahtjeva i predmet zahtjeva

Gradonačelnik Grada Tuzla (u daljem tekstu: podnosilac zahtjeva) je podneskom broj: 02-05-A-390-2019 od 18.01.2019. godine, podnio Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu u vezi sa primjenom člana 114. Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09), (u daljem tekstu: osporeni član Zakona).

Ovlaštenje za podnošenje ovog zahtjeva proističe iz člana IV.C.3.10.(3) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa Amandmanom XCVI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Stranke u postupku

Na osnovu gore spomenutih ustavnih odredbi, stranke u ovom postupku su podnosilac zahtjeva i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kao donosilac Zakona čija je odredba osporena.

3. Bitni navodi zahtjeva

Podnosilac zahtjeva navodi da osporeni član Zakona povrjeđuje pravo na lokalnu samoupravu Grada Tuzla, jer propisuje uvećanje plata zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva. Tako se, prema osporenom članu Zakona, visina plate za zapovjednike profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, federalne inspektore zaštite od požara i federalne inspektore za vatrogastvo, kantonalne inspektore za zaštitu od požara i kantonalne inspektore za vatrogastvo iz kantonalne uprave civilne zaštite, određuje kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%. Za ostale službenike i namještenike na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama propisano je uvećanje plate do 20%. Radna mjesta za koja su propisana navedena uvećanja plate, utvrđuju se u Pravilniku o platama i naknadama organa uprave civilne zaštite opštine i kantona, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih organa. Ovakve zakonske odredbe, smatra podnosilac zahtjeva, dovode u situaciju Grad Tuzla da vrši isplate uvećanih plata nezavisno od svojih mogućnosti, a na štetu ostalih izvršilaca koji primaju platu kao budžetski korisnici. Tvrdi da kod donošenja ovog Zakona od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine Grad Tuzla kao jedinica lokalne samouprave, nije konsultovan, niti je bilo posrednih konsultacija putem Saveza opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Savez opština i gradova), a što je, kako podnosilac zahtjeva navodi, Ustavni sud Federacije konstatovao u Presudi broj: U-9/16 od 30.11.2016. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 1/17). Obrazlaže da su članom 8. Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09), (u daljem tekstu: Zakon o principima lokalne samouprave), navedene nadležnosti jedinice lokalne samouprave, te da u iste ne spadaju poslovi zaštite od požara i vatrogastva. Navodi da je osporenim članom Zakona Parlament Federacije Bosne i Hercegovine prenio i povjerio obavljanje poslova iz svoje nadležnosti na jedinicu lokalne samouprave, a da pri tome nije obavio potrebne konsultacije, niti je obezbijedio potrebna sredstva za efikasno obavljanje poslova prenesenih u nadležnost jedinice lokalne samouprave. Navodi se da je osporeni član Zakona u suprotnosti sa članom 8. stav 2., čl. 10., 11., 53., 56. i 58. Zakona o principima lokalne samouprave, kao i u suprotnosti sa članom 4. stav 6. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi (u daljem tekstu: Evropska povelja).

Iz navedenih razloga, podnosilac zahtjeva, predlaže da Ustavni sud Federacije donese presudu kojom će se utvrditi da je osporenim članom Zakona povrijeđeno pravo na lokalnu samoupravu Grada Tuzla.

4. Bitni navodi odgovora na zahtjev

U skladu sa članom 16. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), Ustavni sud Federacije je aktom broj: U-5/19 od 07.02.2019. godine, zatražio od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 15 dana od dana prijema tog akta ovog suda, dostave odgovore na podneseni zahtjev.

Traženi odgovori nisu dostavljeni, a od strane Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dostavljena je jedino punomoć za zastupanje u ovom ustavnosudskom postupku.

5. Prethodni postupak

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je podneskom broj: 03-01-191/2019 od 04.03.2019. godine, Ustavnom sudu Federacije dana 04.03.2019. godine dostavila Mišljenje V. broj: 196/2019 od 27.02.2019. godine. U Mišljenju se navodi da tekst obrazloženja federalnog Nacrta Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu sadrži poglavlje "Obrade primjedbi, sugestija i mišljenja po kantonima" iz kojeg proizilazi da su u Tuzlanskom kantonu mišljenje na Nacrt Zakona dali Vlada Tuzlanskog kantona, Kantonalna uprava civilne zaštite i Kantonalno ministarstvo unutrašnjih poslova, zatim opštine: Tuzla, Gračanica, Lukavac, Sapna, Kalesija, Srebrenik, Doboj Istok, Čelić i Teočak, kao i vatrogasne jedinice Tuzle, Gračanice i Lukavca. Rasprava o nacrtu Zakona je trajala mjesec dana (od 25.04. do 25.05.2008. godine). Većina datih primjedbi i sugestija su prihvaćene i ugrađene u tekst Prijedloga Zakona. Iz navedenog obrazloženja Prijedloga Zakona proizilazi prije svega, da je provedena javna rasprava, ali Grad Tuzla iako je proglašen Odlukom o proglašenju Grada Tuzla ("Službeni glasnik Opštine Tuzla", broj 1/07) nije dostavio primjedbe i sugestije na Nacrt zakona u proceduri donošenja 2009. godine. Pored toga, članom 1. Zakona o Gradu Tuzla ("Službene novine Federacije BiH", broj 80/14), uspostavljen je Grad Tuzla pa ni 2014. godine nije podnio Zahtjev za zaštitu prava na lokalnu samoupravu.

Ustavni sud Federacije raspolaže sa podacima iz drugih ustavnosudskih predmeta ovog suda da, Savez opština i gradova nije bio konsultovan u postupku donošenja Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu.

6. Relevantno pravo A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

Amandman XCVI

U članu IV.C.10. iza stava (2) dodaje se novi stav (3) koji glasi:

"(3) Zaštitu prava na lokalnu samoupravu osigurava Ustavni sud. Takav postupak pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti opštine i gradovi, kao i udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Ustavni sud odlučuje o sporovima između jedinica lokalne samouprave i kantona ili Federacije na zahtjev opštinskog ili gradskog vijeća, načelnika opštine ili gradonačelnika grada, ili udruženja opština i gradova Federacije Bosne i Hercegovine."

Dosadašnji st. (3) i (4) postaju st. (4) i (5).

B. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi

Član 4.

Djelokrug lokalne samouprave

  • 1.
    Osnovna prava i dužnosti lokalnih vlasti bit će utvrđeni ustavom ili statutom, time se, međutim, ne sprječava prenošenje na lokalne vlasti prava i odgovornosti za specifične zadatke, u skladu sa zakonom.
  • 2.
    Lokalne vlasti će, u granicama zakona, imati puno diskreciono pravo da provode svoje inicijative u vezi sa svim stvarima koje nisu isključene iz njihove nadležnosti, niti stavljene u nadležnost neke druge vlasti.
  • 3.
    Javni poslovi će se po pravilu, vršiti prije svega od strane onih vlasti koje su najbliže građanima. Prilikom prenošenja odgovornosti na neku drugu vlast vodit će se računa o obimu i prirodi posla, kao i o zahtjevima efikasnosti i ekonomičnosti.
  • 4.
    Prava povjerena lokalnim vlastima će po pravilu biti puna i isključiva. Ona ne smiju biti uskraćena ili ograničena od strane neke druge – centralne ili regionalne vlasti, osim u slučajevima predviđenim zakonom.
  • 5.
    U slučajevima prenošenja ovlaštenja sa centralnih i regionalnih na lokalne vlasti, lokalnim vlastima će, u što je moguće većoj mjeri, biti dozvoljeno da prilagođavaju njihovo provođenje u lokalnim uslovima.
  • 6.
    Lokalne vlasti će biti konsultovane, u najvećoj mogućoj mjeri, pravovremeno i na odgovarajući način, u procesu planiranja i donošenja odluka o svim stvarima koje ih se direktno tiču.

C. Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 49/06 i 51/09)

Član 8.

Jedinica lokalne samouprave ima vlastite nadležnosti, ustanovljene ustavom i zakonom, i ima pravo baviti se svim pitanjima od lokalnog značaja koja nisu isključena iz njene nadležnosti, niti dodijeljena u nadležnost neke druge vlasti na osnovu ustava i zakona.

Ona će biti samostalna u odlučivanju o pitanjima iz vlastitih nadležnosti, koje ne mogu biti ograničene ili uskraćene od federalnih ili kantonalnih vlasti, osim u slučajevima i u okvirima utvrđenim ustavom i zakonom.

U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebno spadaju:

...

  • -
    organizovanje, provođenje i odgovornost za mjere zaštite i spasavanja ljudi i materijalnih dobara od elementarnih nepogoda i prirodnih katastrofa;

...

Osim ukoliko zakon ne odredi da neku nadležnost treba smatrati povjerenom, nadležnost ustanovljena ili predviđena zakonom smatra se vlastitom nadležnosti jedinice lokalne samouprave.

Član 10.

Poslovi federalnih i kantonalnih vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave zakonom nakon konsultovanja organa lokalnih vlasti kojima se navedeni poslovi povjeravaju, uzimajući u obzir princip supsidijarnosti i sposobnosti lokalnih vlasti i njihove administracije da te poslove djelotvorno obavljaju.

Član 11.

Prijenos i povjeravanje novih poslova jedinicama lokalne samouprave bit će praćeni dodjelom sredstava potrebnih za njihovo efikasno obavljanje.

Član 53.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su razmotriti inicijative, prijedloge i sugestije jedinica lokalne samouprave i o svom stavu i preduzetim aktivnostima obavijestiti jedinice lokalne samouprave u roku od 30 dana od dana prijema inicijative, prijedloga ili sugestije.

Član 56.

Federalne, odnosno kantonalne vlasti dužne su u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se izravno tiču.

Konsultovanje, u smislu iz prethodnog stava ovog člana, federalne, odnosno kantonalne vlasti vrše putem saveza opština i gradova.

D. Zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br. 39/03, 22/06 i 43/10)

Član 2. stav 2.

Poslovi zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća su od opšteg značaja za Federaciju.

E. Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu ("Službene novine Federacije BiH", broj 64/09)

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se organizacija i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i provođenje mjera zaštite od požara, organizacija i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja od značaja za organizaciju i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacije).

Član 3.

Zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih nesreća (u daljem tekstu: prirodne i druge nesreće) u Federaciji koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća ("Službene novine Federacije BiH", br.: 39/03 i 22/06), pa se radi toga zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema, a vrši se na način predviđen ovim zakonom.

Član 114.- Osporena odredba

Zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva iz člana 68. ovog zakona, visina sredstava za plate zapovjednika profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici organa uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore iz člana 146. stav 1., člana 148. stav 1. i člana 151. stav 3. ovog zakona, određuju se kao za državne službenike i namještenike, uvećana za 30%, a ostali službenici i namještenici na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama imaju dodatak na platu do 20%.

Radna mjesta iz stava 1. ovog člana za koja pripada uvećanje plate za 30%, odnosno do 20%, utvrđuju se u pravilniku o platama i naknadama organa uprave civilne zaštite Federacije, kantona, opštine i grada, a prema radnim mjestima koja su za profesionalnu vatrogasnu jedinicu utvrđena u pravilniku o unutrašnjoj organizaciji tih organa.

7. Sudska praksa Ustavnog suda Federacije

Presuda broj: U-21/17 od 25.10.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 92/17), Presuda broj: U-27/17 od 29.11.2017. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 11/18), Presuda broj: U-6/18 od 17.12.2018. godine ("Službene novine Federacije BiH", broj 103/18) i dr.

8. Činjenično stanje i stav Ustavnog suda Federacije

Nakon analize zahtjeva, i cjelokupne dokumentacije u spisu predmeta, kao i osporenog člana Zakona u kontekstu za ovaj predmet relevantnog prava, Ustavni sud Federacije utvrdio je činjenice i zauzeo stav kako slijedi u nastavku.

Parlament Federacije Bosne i Hercegovine donio je Zakon o zaštiti od požara i vatrogastvu, kojim je propisan način organizovanja i funkcionisanja zaštite od požara i vatrogastva, planiranje i provođenje mjera zaštite od požara, organizovanje i funkcionisanje vatrogastva i gašenje požara (vatrogasne intervencije), stručno osposobljavanje i usavršavanje zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranje i druga pitanja bitna za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tim Zakonom je regulisano, da zaštita od požara i vatrogastvo čine sastavni dio jedinstvenog sistema zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara od prirodnih nepogoda i drugih mogućih nesreća u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji je uređen Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća i da su ovi poslovi od posebnog značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine, zbog čega se zaštita od požara i vatrogastvo organizuju i funkcionišu u okviru tog sistema. Radi bolje i efikasnije organizacije zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, izvršena je podjela prava i dužnosti tijela Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, opština i gradova, sa tačno određenim nadležnostima. Slično ovome, Zakonom o zaštiti od požara i vatrogastvu je propisano da se finansijska sredstva za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine osiguravaju u Budžetu Federacije Bosne i Hercegovine, za potrebe zaštite od požara i vatrogastva iz nadležnosti kantona u budžetu kantona, te za nadležnosti opštine i grada u budžetu opštine, odnosno grada. Zakonom je propisan radno-pravni status vatrogasaca i njihove naknade gdje je utvrđeno da se na radne odnose vatrogasaca koji se nalaze u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici kantona, opštine i grada, primjenjuju propisi o radnim odnosima, koji važe za državne službenike i namještenike tijela državne službe i to: za vatrogasce koji imaju visoku stručnu spremu, najmanje VII stepen, primjenjuju se odredbe Zakona o državnoj službi u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06 i 4/12 i 99/15), a za vatrogasce koji imaju višu ili srednju stručnu spremu i imaju status namještenika, primjenjuje se odredbe Zakona o namještenicima u organima državne službe u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", broj 49/05).

Iz navedenog se može zaključiti da je u vezi sa organizovanjem i funkcionisanjem zaštite od požara i vatrogastva, planiranjem i provođenjem mjera zaštite od požara, organizacijom i funkcionisanjem vatrogastva, zapošljavanjem, stručnim usavršavanjem zaposlenih lica i vatrogasaca, finansiranjem i ostalim pitanjima bitnim za organizovanje i funkcionisanje zaštite od požara i vatrogastvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, utvrđena jasna i logična podjela nadležnosti između Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i opština, odnosno gradova.

Pored navedenih činjenica koje se odnose na spomenuti Zakon, neophodno je uzeti u obzir i član 56. Zakona o principima lokalne samouprave, kojim je propisano da su federalne odnosno kantonalne vlasti dužne u najvećoj mogućoj mjeri konsultovati jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja propisa koji ih se direktno tiču, te da se konsultovanje u smislu prethodnog člana vrši putem Saveza opština i gradova. Sličnu odredbu o obavezi konsultacije jedinica lokalne samouprave sadrži i Evropska povelja o lokalnoj samoupravi u članu 4. stav 6. Nadalje, članom 10. Zakona o principima lokalne samouprave, propisana je mogućnost da poslovi federalne i kantonalne vlasti mogu biti povjereni jedinici lokalne samouprave, nakon konsultacije tijela jedinice lokalnih vlasti kojim se poslovi povjeravaju, ali kako je to propisano članom 11. istoga Zakona, prijenos i povjeravanje poslova jedinicama lokalne samouprave, bit će praćeno dodjelom sredstava potrebnih za njihovo djelotvorno obavljanje.

Međutim, iz podnesenog zahtjeva je vidljivo da je razlog za pokretanje postupka zaštite prava na lokalnu samoupravu taj, što su osporenim članom Zakona stvorene dodatne finansijske obaveze jedinicama lokalne samouprave u pogledu uvećanja plata za lica koja vrše poslove u sferi zaštite od požara i vatrogastva kao što su vatrogasci, inspektori, službenici i namještenici i dr. Osim toga, Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u postupku donošenja zakona, u odnosu na jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grad Tuzla, nisu prema relevantnim odredbama člana 56. Zakona o principima lokalne samouprave, proveli propisanu proceduru konsultacije sa Savezom opština i gradova prilikom propisivanja navedenih uvećanja na ime dodatka na plate, niti je vršen prijenos potrebnih finansijskih sredstava, kako bi se jedinicama lokalne samouprave osigurala odgovarajuća finansijska sredstva za uvećanje plata zaposlenicima na poslovima u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici i tijelima uprave civilne zaštite, kako je to propisano osporenim članom Zakona. Međutim, prije usvajanja prijedloga Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, provedena je javna rasprava u svim opštinama i gradovima na području Federacije Bosne i Hercegovine i na taj način su jedinice lokalne samouprave bile upoznate sa svim predloženim rješenjima koje ih se direktno tiču. S tim u vezi je i Grad Tuzla iznio svoje primjedbe i sugestije na Nacrt Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu u proceduri donošenja 2009. godine, iako Vlada Federacije BiH u Mišljenju navodi da Grad Tuzla nije iznio sugestije i primjedbe, a da Opština Tuzla jeste. Podnosilac zahtjeva navodi da donošenje Zakona o zaštiti od požara i vatrogastvu od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nije obavljeno u konsultaciji sa Gradom Tuzla kao jedinicom lokalne samouprave. U vezi sa navedenim ističemo da je članom 3. Zakona o principima lokalne samouprave, između ostalog, propisano da se lokalna samouprava organizuje i ostvaruje u opštinama i gradovima kao jedinicama lokalne samouprave. Promjena načina organizovanja i ostvarivanja lokalne samouprave, prema stavu Ustavnog suda Federacije ne utiče na obim vlastitih nadležnosti jedinica lokalne samouprave ustanovljenih ustavom, zakonom i statutom jedinice lokalne samouprave, niti utiče na legalnost odluka organa jedinice lokalne samouprave, u periodu promjene načina organizovanja i ostvarivanja lokalne samouprave. Navedena jedinica lokalne samouprave u navedenom periodu je nastavila svoje pravno postojanje i stoga nije upitno da je ova jedinica lokalne samouprave dala svoje mišljenje i primjedbe na nacrt Zakona.

Iz tih razloga, a i imajući pritom u vidu član 4. stav 6. Evropske povelje može se zaključiti, da su jedinice lokalne samouprave konsultovane u postupku donošenja osporenog Zakona, putem javne rasprave koja je provedena u svim opštinama i gradovima Federacije Bosne i Hercegovine, dakle na neposredan način, čime je udovoljeno standardu utvrđenom u spomenutoj odredbi Evropske povelje. Naime takav način konsultacija je bez sumnje i "pravovremen" i "odgovarajući", kako to spomenuta odredba i propisuje. Činjenica da konsultacije nisu provedene putem Saveza opština i gradova, a koji način je propisan u članu 56. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave to ne dovodi u pitanje, jer je konsultovanje putem Saveza opština i gradova posredno, i kao takvo ne može imati veću važnost u slučajevima kakav je ovaj, kada je jedinica lokalne samouprave konsultovana neposredno, kao učesnik u javnoj raspravi.

Kada je riječ o meritornom razmatranju osporenog člana Zakona, Ustavni sud Federacije utvrdio je da je njime za jedinice lokalne samouprave bez sumnje stvorena obaveza da zbog posebnih uslova rada, težine i prirode posla i odgovornosti za obavljanje poslova vatrogastva, visinu sredstava za plate zapovjednika profesionalne vatrogasne jedinice, njihove zamjenike i vatrogasce u profesionalnoj vatrogasnoj jedinici tijela uprave civilne zaštite Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, opštine i grada, kao i za inspektore uvećaju za 30%, da to uvećanje utvrde odgovarajućim pravilnicima, te da isplaćuju tako uvećane plate nezavisno od svojih materijalnih mogućnosti. Prema tome izvjesno je da će isplata plata sa striktno propisanim uvećanjem "za 30%" opteretiti budžet jedinice lokalne samouprave, a da pri tome nisu uzete u obzir njene finansijske mogućnosti. Stoga bi, kako to propisuje član 11. Zakona o principima lokalne samouprave, za efikasno provođenje onoga što nalaže osporeni član Zakona morala biti predviđena i dodijeljena za to potrebna sredstva, što međutim nije slučaj, premda se radi o provođenju zakonske obaveze u oblastima od iznimne važnosti za Federaciju Bosne i Hercegovine, a to su zaštita od požara i vatrogastvo. Ustavni sud Federacije smatra da se takvim rješenjem osporenog člana Zakona vrijeđa pravo na lokalnu samoupravu.

Kada su u pitanju ostali službenici i namještenici koji rade na poslovima u profesionalnim vatrogasnim jedinicama za koje je propisano povećanje plate "do 20%," Ustavni sud Federacije je utvrdio da zakonodavac nije kao u prethodnom slučaju, striktno propisao procenat uvećanja plate, nego je utvrdio samo tzv. okvirni maksimum. Stoga se takvim zakonskim rješenjem, koje ostavlja mogućnost jedinici lokalne samouprave da imajući u vidu svoje materijalne mogućnosti, unutrašnjim aktima utvrdi procenat uvećanja plata koji bi mogla finansirati, pravo na lokalnu samoupravu ne dovodi u pitanje.

Na osnovu svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Ovu presudu Ustavni sud Federacije donio je jednoglasno, u sastavu: Aleksandra Martinović, Predsjednica Suda, Vesna Budimir, Mirjana Čučković, prof. dr. Edin Muminović i dr. sc. Kata Senjak, sudije Suda.

Broj U-5/19
21. aprila 2020. godine
Sarajevo

Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Aleksandra Martinović, s. r.