Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2173/05 (d.o.o. "Parma-Trade")

Odluka donesena 21. 12. 2006.

  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2173/05

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 12. 2006.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, i suci Mato Tadić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. decembra 2006. godine, u predmetu broj AP-2173/05, rješavajući apelaciju D.O.O. „PARMA-TRADE“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.O.O. “PARMA-

TRADE”, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-47/04 od 5. oktobra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. D.O.O. „PARMA-TRADE“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna opština Laktaši, koga zastupa Čedo Vržina advokat iz Banja Luke, podnio je 24. oktobra 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-47/04 od 5. oktobra 2005. godine.

2. Oporenom presudom Vrhovnog suda broj Uvl-47/04 od 5. oktobra 2005. godine usvojen je zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, koji je podnio tuženi – Republička uprava carina Republike Srpske, te je preinačena presuda Vrhovnog suda broj U-1460/03 od 19. maja 2004. godine na način što je odbijena tužba koju je podnio apelant a kojom je osporavao prvostepeno i drugostepeno rješenje koje je donio tuženi. Osporena odluka Vrhovnog suda broj Uvl-47/04 od 5 oktobra 2005. godine kojom se preinačava presuda tog suda broj U-1460/03 od 19. maja 2004. godine, te se odbija apelantova tužba, temelji se na relevantnim odredbama Zakona o carinskoj politici („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 21/98, 34/00 i 10/02).

3. Rješenjima tuženog 02-broj: Up/I-483-447/03 od 19. maja 2003. godine i 02/1-2-broj: Up/II-262/03 od 21. oktobra 2003. godine apelantu je za robu, prijavljenu za carinjenje po JCI broj 15481 od 28. septebra 2001. godine, utvrđena nova i veća carinska osnova, te su mu naknadno obračunate carine i druge uvozne dažbine na tu osnovu, te je apelant temeljem toga bio dužan, zbog prvobitno manje uplaćene carine, ponovo uplatiti iznos od 675,18 KM od čega carine u iznosu od 613,80 KM i naknadu za carinsko evidentiranje u iznosu od 61,38 KM, a istovremeno je odlučeno da se, zbog uvećanja poreske osnovice, rješenje dostavi i Poreskoj upravi Republike Srpske radi dodatnog obračunavanja i naplate poreza na promet na predmetnu robu.

4. Apelant smatra da je u njegovom slučaju primjenjena pogrešna metoda prilikom utvrđivanja osnove za carinjenje uvezene robe zbog čega je prisiljen na plaćanje većeg iznosa carine, iz čega slijedi da se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

6. Imajući u vidu svoju ustaljenu praksu (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti: AP-

669/03 od 17. marta 2004. godine i AP-215/03 od 15. juna 2004. godine, te praksu Evropskog suda za ljudska prava (vidi odluku, X protiv Francuske apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine) Ustavni sud, u konkretnom slučaju, podsjeća da se apelant ne može pozvati na povredu prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u postupku plaćanja obaveza koje proizilaze iz poreskog, odnosno zakonodavstva iz domena javnog prava. Obzirom da se osporena odluka Vrhovnog suda temelji na relevantnim odredbama Zakona o carniskoj politici, odnosno obaveza apelanta zasniva se na navedenom zakonu, slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2173/05 (d.o.o. "Parma-Trade") | Sudska praksa | Aktio