Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-231/05 („Megacomm“ d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 23. 02. 2006.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - pravo na javnu raspravu
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Jovo Rosić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 5
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine · čl. 96
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
- Odluka o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse
- Odluka o izmjenama i dopunama odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu u 1999. godini plaća posebna taksa i o visini te takse
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-231/05
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 02. 2006.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 231/05, rješavajući apelacije „Megacomm“ d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić, sutkinja Jovo Rosić, sudija na sjednici održanoj 23. februara 2006. godine donio je
ODLUKU O MERITUMU
Usvajaju se apelacije „Megacomm“ d.o.o. Mostar, podnesene protiv presuda Vrhovnog suda Federacije BiH br. U-730/03, U-
731/03, U-734/03, U-732/03, U-740/03, U-737/03, U-743/04, U-
733/03, U-738/03, U-736/03, U-735/03, U-722/03, U-716/03, U-
701/03, U-694/03, U-674/03, U-682/03, U-715/03, U-689/03, U-
676/03, U-679/03, U-678/03, U-693/03, U-718/03, U-686/03, U-
685/03, U-683/03, U-719/03, U-702/03, U-698/03, U-673/03, U-
721/03, U-665/03, U-646/03, U-647/03, U-660/03 i U-664/03
donesenih 17. i 24. novembra 2004. godine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na javnu raspravu.
Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije BiH br. U-730/03, U-731/03, U-734/03, U-732/03, U-740/03, U-737/03, U-743/04, U-
733/03, U-738/03, U-736/03, U-735/03, U-722/03, U-716/03, U-
701/03, U-694/03, U-674/03, U-682/03, U-715/03, U-689/03, U-
676/03, U-679/03, U-678/03, U-693/03, U-718/03, U-686/03, U-
685/03, U-683/03, U-719/03, U-702/03, U-698/03, U-673/03, U-
721/03, U-665/03, U-646/03, U-647/03, U-660/03 i U-664/03
donesene 17. i 24. novembra 2004. godine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije BiH da bez odlaganja, u skladu sa članom 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i članom 75. Zakona o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ broj 38/05) osigura donošenje novih odluka u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Megacomm“ d.o.o.
Mostar, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj U-712/03 od 24. novembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENjE
I. Uvod
1. „Megacomm“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je, u periodu od 12. februara do 11. marta 2005. godine, apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) br. U-730/03, U-731/03, U-734/03, U-732/03, U-740/03, U-737/03, U-743/04, U-733/03, U- 738/03, U-736/03, U-735/03, U-722/03, U-716/03, U-701/03, U-694/03, U-674/03, U-682/03, U- 715/03, U-689/03, U-676/03, U-679/03, U-678/03, U-693/03, U-718/03, U-686/03, U-685/03, U- 683/03, U-719/03, U-702/03, U-698/03, U-673/03, U-721/03, U-712/03, U-665/03, U-646/03, U- 647/03, U-660/03 i U-664/03, donesenih 17. i 24. novembra 2004. godine. Apelant je, u svim apelacijama, zatražio od Ustavnog suda donošenje privremenih mjera kojima bi se obustavilo izvršenje upravnih rješenja Carinarnice Mostar do donošenja konačne odluke o apelacijama.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je Odlukom broj AP 231/05 od 23. marta 2005. godine, prema članu 78. stav 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, odbio kao neosnovane apelantove zahtjeve za donošenje privremenih mjera. Ustavni sud je tada, u smislu člana 30. stav 1. tada važećeg Poslovnika Ustavnog suda, s obzirom da je dostavljeno više zahtjeva iz njegove nadležnosti o istom pitanju, odlučio da će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku, pa su spojene apelacije br. AP 231/05, AP 232/05, AP 233/05, AP 234/05, AP 235/05, AP 236/05, AP 237/05, AP 238/05, AP 239/05, AP 240/05, AP 241/05, AP 242/05, AP 298/05, AP 299/05, AP 300/05, AP 301/05, AP 302/05, AP 303/05, AP 304/05, AP 305/05, AP 306/05, AP 307/05, AP 308/05, AP 309/05, AP 310/05, AP 311/05, AP 312/05, AP 313/05, AP 314/05, AP 315/05, AP 317/05, AP 503/05, AP 504/05, AP
544/05, AP 545/05, AP 546/05, AP 547/05 i AP 548/05.
3. Ustavni sud je ranije u predmetu broj U 148/03 zatražio i dobio odgovore na navode iz apelacija od Vrhovnog suda, Federalnog ministarstva finansija - Carinske uprave i Carinarnice Tomislavgrad, a od Federalnog ministarstva finansija - Carinske uprave zatražio Uputstva o obračunu i naplati posebne takse za robu iz tarifne oznake 0207140000 i dopise broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine, odnosno broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine. S obzirom da se u konkretnim predmetima radi o istim pitanjima Ustavni sud nije smatrao potrebnim da predmetne apelacije prosljeđuje stranama u postupku radi dostavljanja odgovora, već je uzeo u obzir navedene ranije dostavljene odgovore kao i odgovore u predmetima br. AP 505/05 i AP 580/05.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je pravno lice registrirano za uvozne poslove, a bavi se uvozom mesnih sirovina za reprodukcijske svrhe za poznatog kupca firmu Mesna industrija „Lijanovići“ d.o.o. iz Širokog Brijega.
6. Apelant je u periodu od 11. oktobra do 31. decembra 2001. godine izvršio uvoz zamrznutog pilećeg mesa tarifne oznake 0207140000 i izvršio carinjenje po Jedinstvenim carinskim ispravama kod Carinarnice Mostar. Apelant je na uvezenu robu platio obaveze koje su nametnute rješenjima Carinarnice Mostar. S obzirom da nije bilo prigovora na carinske postupke, obaveza plaćanja carinskog duga nametnuta rješenjima je ispunjena, plaćena je carina, dok posebna pristojba (taksa, prelevman) nije obračunata niti plaćena.
7. Nakon što je proveden carinski postupak i apelant uplatio carinski dug Carinarnica Mostar je, po službenoj dužnosti, primjenom instituta izmjene carinske prijave nakon stavljanja u promet robe iz člana 96. st. 1. i 3. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 21/98 i 10/02), pokrenula postupak naknadne naplate posebne takse (prelevmana) za robu uvezenu u periodu od 11. oktobra do 31. decembra 2001. godine. Nakon okončanja navedenih postupaka, Carinarnica Mostar je 2. oktobra 2002. godine donijela rješenja koja su potvrđena rješenjima Federalnog ministarstva finansija, koja su donesena 19. novembra, 26. novembra i 1. decembra 2002. godine i kojima je apelant obavezan da izvrši naknadnu uplatu posebne takse (prelevmana) za robu iz tarifne oznake 027140000 u iznosima i na način kako je navedeno u dispozitivima rješenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da, suprotno Odluci o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe («Službeni glasnik BiH» br. 2/99, 10/99, 15/99, 17/00, 15/01, 33/01 i 17/02), prilikom carinjenja apelantove uvezene robe nije izvršen obračun ni naplata posebne takse (prelevmana). Dalje, u obrazloženju rješenja je navedeno da su ona donesena na temelju člana 96. st. 1. i 3. Zakona o carinskoj politici BiH koji predviđa mogućnost promjene ili dopune carinske prijave nakon puštanja u promet ocarinjene robe.
8. Apelant je protiv drugostepenih rješenja pokrenuo upravne sporove pred Vrhovnim sudom. U tužbama je apelant osporio zakonitost rješenja upravnih organa, navodeći da je pogrešno primijenjen član 96. Zakona o carinskoj politici BiH s obzirom da su svi podaci koji se odnose na uvezenu robu i na temelju kojih je provedeno carinjenje tačni i sadržani u carinskim prijavama, te da nije bilo netačnih i nepotpunih podataka prilikom carinske procedure. Također je navedeno u tužbama da su osporena rješenja nezakonita jer su donesena suprotno postojećim tumačenjima nadležnih organa Carinske uprave i Federalnog ministarstva finansija koji su svojim dopisima broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine, odnosno broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine, dali instrukcije da se na mašinski iskošteno pileće i pureće meso, namijenjeno proizvodnji, kao što je kod apelanta slučaj, ne primjenjuju odredbe Odluke o određivanju proizvoda na koje se pri njihovom uvozu plaćaju posebne pristojbe (prelevmani).
9. Vrhovni sud je, u upravnom sporu po apelantovim tužbama protiv rješenja drugostepenog organa, donio presude (kako je navedeno u uvodu ove odluke) kojim se tužbe odbijaju uz obrazloženje da su osporena rješenja pravilno donesena i na zakonu zasnovana. U obrazloženjima presuda je zaključeno da je prvostepeni organ u propisanom roku od godinu dana pravilno izvršio naknadni obračun posebne takse (prelevmana) prema propisu koji je bio na snazi na dan carinjenja robe. Dalje je navedeno da, s obzirom da se u predmetnom slučaju naknadni obračun posebne pristojbe i nalog za njenu uplatu temelji na ovlaštenju carinarnice iz člana 249. Carinskog zakona, otpadaju prigovori tužitelja da Carinarnica Mostar nije bila nadležna da naknadno obračuna posebnu pristojbu. Na kraju je zaključeno da zakonitost i pravilnost osporenog rješenja nije dovedena u sumnju ni navodima o postojanju tumačenja Federalnog ministarstva, odnosno Carinske uprave da se na uvezenu robu ne plaća posebna pristojba, s obzirom da su ta tumačenja u suprotnosti kako sa zakonom tako i sa podzakonskim aktom jer je nadležni organ i na osnovu zakonskih ovlaštenja donio navedenu odluku koja, dakle, predstavlja pozitivni pravni propis koji su carinski organi morali primijeniti, bez obzira na tumačenja koja su dali neovlašteni organi.
10. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu evidentno je da je Federalno ministarstvo finansija, u vezi sa primjenom Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe dalo tumačenje broj 01-16-2632/00 od 23. juna 2000. godine da se navedena odluka ne primjenjuje na mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju. Navedeno tumačenje je dopisom 0906. broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine dostavljeno svim carinarnicama na provedbu.
11. Aktom Carinske uprave Federalnog ministarstva finansija, 0902. broj D-7108 od 25. jula 2000. godine, carinarnice su obaviještene da je mišljenje Federalnog ministarstva finansija, broj 01- 16-2632/00 od 23. juna 2000. godine, o neplaćanju prelevmana na mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju - suprotno Odluci o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna pristojba i o visini te pristojbe. Također je navedeno da će za sve pošiljke, koje su ocarinjene bez plaćanja posebne pristojbe, carinarnice izvršiti naknadni obračun i naplatu posebne pristojbe, o čemu je neophodno izvijestiti Carinsku upravu.
12. Aktom 0901. broj 16-8-3180-2/02 od 5. aprila 2002. godine Carinska uprava je obavijestila sve carinarnice da se akti 0906. broj D-6105/2 od 4. jula 2000. godine i 0902. broj D-7108 od 25. jula 2000. godine, dostavljeni kao Uputstva o obračunu i naplati posebne pristojbe za robu iz tarifne oznake 0207140000 za robu (mašinski iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjeno za proizvodnju), stavljaju van snage. S ciljem jednoobraznog postupanja, naloženo je da se počevši od 8. aprila 2002. godine na svu robu koja se svrstava u tarifnu oznaku 0207140000 naplaćuje posebna pristojba u visini utvrđenoj navedenom odlukom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Do navedenih povreda je, po apelantovom mišljenju, inter alia, došlo zbog toga što prije donošenja odluka upravnih organa i suda, nije proveden postupak u kojem bi apelantu bila data mogućnost izjašnjavanja na činjenice i dokaze koji su prethodili donošenju odluke. Apelant je, također, naveo da je Vrhovni sud presude donio na nejavnoj sjednici te da navodi iz njegovih žalbi nisu uopće razmatrani i procjenjivani u drugostepenom postupku niti je Vrhovni sud procijenio sve navode njihove tužbe, obrazloženja donesenih odluka su nepotpuna i ne sadrže razloge za donošenje odluke. Također je navedeno da se presude Vrhovnog suda pozivaju na zakon koji je prestao važiti te sud, stoga, pogrešno tumači i primjenjuje važeće propise.
b) Odgovor na apelaciju
14. Ustavni sud upućuje na odgovore u Odluci broj U 148/03 od 28. novembra 2003. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 1/04) kao i odgovore u predmetima br. AP 505/05 i AP 580/05.
V. Relevantni propisi
15. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(…)
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.» Član 6. stav 1. Evropske konvencije u prvoj rečenici glasi kako slijedi:
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]"
16. Zakon o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 8/00) „Član 5.
Upravne sporove rješavaju najviši sud kantona i Vrhovni sud Federacije.
Član 6.
Vrhovni sud Federacije odlučuje o tužbama protiv konačnih upravnih akata federalnih organa uprave i federalnih ustanova, drugih federalnih institucija i institucija koje imaju javne ovlasti a koje su osnovane federalnim zakonom.
Član 30.
O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.
Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače, nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može riješiti da se održi usmena rasprava (u daljnjem tekstu: rasprava). Iz razloga navedenih u stavu 2. ovog člana i stranka može predložiti da se održi rasprava».
17. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» broj 38/05) “Član 28. stav 1. tačka 1. podtačka d) “ Kantonalni sud je nadležan:
1) Prvostepena nadležnost
d) da odlučuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava utvrđenih ustavom, ako su takve slobode i prava povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom ili radnjom službenog lica u organima uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeću, ustanovi ili drugom pravnom licu kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga sudska zaštita. Član 75.
Postupak u predmetima upravnih sporova u kojima je stvarna nadležnost izmijenjena odredbama člana 28. stav 1. tačka 1. podtačka d) ovog Zakona, koji je pokrenut do dana stupanja na snagu ovog Zakona, nastavit će se pred sudom nadležnim prema odredbama čl. 5. i 6. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine Federacije BiH» br. 2/98 i 8/00), osim u postupcima koji nisu završeni po tužbama podnesenim Vrhovnom sudu Federacije nakon 31.12.2003. godine, koji postupak će se nastaviti pred nadležnim kantonalnim sudom u skladu sa ovim Zakonom.
18. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 60/05) „Član 64. stav 1.
Odlukom kojom usvaja apelaciju Ustavni sud ukida osporenu odluku i predmet vraća sudu, odnosno organu koji je donio tu odluku na ponovni postupak. Ako je do donošenja odluke Ustavnog suda promijenjen zakon koji određuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari sud, odnosno organ koji je donio ukinutu odluku, dužan je bez odlaganja dostaviti predmet nadležnom sudu, odnosno organu.“
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) Dopustivost apelacije broj AP 504/05
21. Predmet osporavanja apelacijom AP 504/05 je Presuda Vrhovnog suda broj U-712/03 od 24. novembra 2004. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporenu presudu apelant je primio 5. januara 2003. godine, a apelacija je podnesena 7. marta 2005. godine, dakle nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
22. U smislu odredbe člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, apelacija će se odbaciti kao nedopuštena, ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje. b)Dopustivost ostalih apelacija
23. Predmet osporavanja u ostalim apelacijama su presude Vrhovnog suda br. U-730/03, U- 731/03, U-734/03, U-732/03, U-740/03, U-737/03, U-743/04, U-733/03, U-738/03, U-736/03, U- 735/03, U-722/03, U-716/03, U-701/03, U-694/03, U-674/03, U-682/03, U-715/03, U-689/03, U- 676/03, U-679/03, U-678/03, U-693/03, U-718/03, U-686/03, U-685/03, U-683/03, U-719/03, U- 702/03, U-698/03, U-673/03, U-721/03, U-665/03, U-646/03, U-647/03, U-660/03 i U-664/03, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Dalje, osporene presude apelant je primio u periodu od 14. decembra 2004. godine do 12. januara 2005. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 12. februara do 11. marta 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, ove apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom da mu ni u jednoj fazi postupka nije omogućeno da se izjasni o činjenicama i dokazima koji su prethodili donošenju odluka. Prema apelantovim navodima to mu nije omogućeno ni pred upravnim organima, a također ni pred Vrhovnim sudom jer su presude donesene na nejavnoj sjednici. Apelant, također, smatra da mu je zbog navedenog povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
26. Umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke, u pogledu navedenih apelantovih žalbenih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci broj U 148/03 od 28. novembra 2003. godine, koja je donesena povodom istih pravnih pitanja.
27. Razlozi navedeni u Odluci broj U 148/03 od 28. novembra 2003. godine se u cijelosti odnose i na ovu odluku pa, iz istih razloga, s obzirom da apelantu ni u postupku koji je vođen pred carinskim organima, a ni u postupku pred Vrhovnim sudom, nije osigurana javnost postupka i nije mu data mogućnost da lično ispita navode prijava protiv njega niti da lično obrazloži razloge podnošenja tužbe u upravnom sporu, Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali zahtjevi
28. U svjetlu nalaza Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
29. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić