USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. kolovoza 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 122/02, rješavajući apelaciju DOO "Korkarić" Sanski Most, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija DOO "Korkarić" Sanski Most, podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ-76/02 od 12. lipnja 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-60/01 od 29. studenoga 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.DOO "Korkarić" (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je, 26. lipnja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj PŽ-76/02 od 12. lipnja 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-60/01 od 29. studenoga 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni je sud, 21. lipnja 2004. godine, na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Kantonalnog suda u Bihaću i Prijevozničko-građevinskog i trgovinskog društva DOO "Ajas" Donji Vakuf (kao stranke u postupku u kojem su donesene pobijane presude, u daljnjem tekstu: DOO "Ajas" Donji Vakuf), da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni je sud u Bihaću, 12. srpnja 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju, koji je u smislu članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, 20. srpnja 2004. godine, dostavljen apelantu.
- 4.DOO "Ajas" Donji Vakuf nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 5.Na traženje Ustavnog suda, Općinski je sud u Sanskom Mostu, 8. srpnja 2004. godine, dostavio kompletan spis broj Ps-60/01.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Ps-60/01 od 29. studenoga 2001. godine, apelant je obvezan tužitelju DOO "Ajas" Donji Vakuf platiti dug po računu broj 02/98 od 23. studenoga 1999. godine, u iznosu od 18.172,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom od 18% počevši od 8. prosinca 1999. godine do 8. prosinca 2001. godine, te kamatom od 12% obračunatom na glavnicu od 8. prosinca 2001. godine do dana isplate, sve u roku od osam dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja. Apelant je istodobno obvezan DOO "Ajas" Donji Vakuf naknaditi parnične troškove u iznosu od 435,00 KM i platiti sudsku taksu u iznosu od 1.090,00 KM.
- 8.Općinski je sud ustvrdio da je neprijeporno postojanje i visina potraživanja DOO "Ajas" Donji Vakuf od apelanta, po računu, broj 02/98 od 23. studenoga 1999. godine, za izvršene usluge prijevoza uglja iz Sanskog Mosta u Kakanj u razdoblju od 1. listopada do 12. studenoga 1998. godine, sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji broj 39/98 zaključen između DOO "Ajas" Donji Vakuf i apelanta. Između stranaka je bilo sporno je li apelant bio dužan izvršiti svoju obvezu plaćanja primljenog računa u zakonskom roku ili ga je trebao platiti tek nakon što RMU "Kamengrad" Sanski Most apelantu plati usluge prijevoza. Prema ocjeni Općinskog suda sadržaj članka 5. Ugovora, kojim je utvrđeno da će apelant "rješavati primljene fakture za usluge prijevoza od "Ajas" Donji Vakuf, kad za to RMU "Kamengrad" - korisnik prijevoza", ispuni uvjete je neodređen i neizvjestan rok za ispunjenje ugovorene apelantove obveze, bez obzira što je neprijeporno da je apelant protiv RMU "Kamengrad" Sanski Most podnio prijedlog za izvršenje radi naplate svojih potraživanja.
- 9.Nadalje, Općinski je sud ustvrdio da se ispostavljanje računa DOO "Ajas" Donji Vakuf smatra pozivom povjeritelja dužniku - apelantu na ispunjenje ugovorene obveze prema ugovoru u kojem rok izvršenja nije bio određen. Kako apelant nije osporio primljeni račun niti prigovorio zakonskom roku plaćanja, ispostavljenim računom nastupili su dužničko-povjeriteljski odnosi na koje se primjenjuju opća pravila ugovornog prava propisana Zakonom o obligacijskim odnosima, pa se potraživanje DOO "Ajas" Donji Vakuf smatra dospjelim, a tužbeni zahtjev utemeljenim kako glede glavnice tako i glede kamata.
- 10.Kantonalni je sud u Bihaću presudom, broj PŽ-76/02 od 12. lipnja 2002. godine, rješavajući o apelantovom prizivu, potvrdio odluku Općinskog suda u Sanskom Mostu i apelantov priziv odbio kao neutemeljen.
IV - Relevantni propisi
- 11.Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 57/89, "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i "Službene novine Federacije BiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:
"Članak 324.
(1) Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.
(2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pismeno, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čija je svrha da se postigne ispunjenje obveze".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Iz sadržaja apelacije proizlazi da apelant smatra da su Kantonalni sud u Bihaću i Općinski sud u Sanskom Mostu donesenim presudama povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na imovinu. Apelant navodi da ga Općinski sud u Sanskom Mostu nije pozvao niti obavijestio da će biti saslušan kao stranka u postupku u smislu članka 250. Zakona o parničnom postupku. Apelant posebice ističe da sudovi u konkretnom slučaju nisu primijenili relevantne odredbe Zakona o obligacijskim odnosima, smatrajući da se izvršenjem obveze plaćanja duga prije dospijeća vrijeđa apelantova imovina.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 13.Kantonalni je sud u Bihaću u svom odgovoru na apelaciju istaknuo da apelant nastoji uvjeriti Ustavni sud da dug, koji je priznao da postoji, nije dospio. Kantonalni je sud u Bihaću, između ostalog, naveo da je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama prizivnih navoda, kao i po službenoj dužnosti, i odlučio da je priziv neutemeljen a prvostupanjska presuda zakonita, razvidna i donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakvo stajalište Kantonalni sud zadržava i u odnosu na apelaciju i ne vidi ni jednu povredu Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), predlažući da se apelacija odbije.
- 13.
VI - Dopustivost
- 14.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njom pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom su presude Kantonalnog suda u Bihaću i Općinskog suda u Sanskom Mostu protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijana je presuda Kantonalnog suda u Bihaću donesena 12. lipnja 2002. godine, a apelant je podnio apelaciju 26. lipnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini."
- 19.Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, prizivna se nadležnost Ustavnog suda odnosi na ustavna pitanja i Ustavni je sud mjerodavan ocjenjivati je li kroz primjenu zakona došlo do povrede ljudskih prava i sloboda zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine, Europskom konvencijom i njezinim protokolima.
- 20.U konkretnom predmetu, kao temeljno, postavlja se pitanje jesu li Kantonalni sud u Bihaću i Općinski sud u Sanskom Mostu pobijanim presudama povrijedili apelantovo pravo na pravično suđenje.
- a)Pravo na pravično suđenje - članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, članak 6. Europske konvencije
- a)
- 21.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 22.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije garantira svakom pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka, odnosno pravo da pred sud ili tribunal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obveze (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Golder protiv VB, od 21. veljače 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36).
- 23.Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Ustavnog suda u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu". Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili način tumačenja i primjenu zakona redovitih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke sudova povrijedile ustavna prava. To je slučaj ukoliko je redoviti sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine.
- 24.Ustavni sud zapaža, iz dokumenata dostavljenih Ustavnom sudu, odnosno zapisnika o glavnoj raspravi, održanoj 29. studenoga 2001. godine u Općinskom sudu u Sanskom Mostu, kada je dokazni postupak završen, da je apelantov punomoćnik prisustvovao glavnoj raspravi. Ustavni sud smatra da je tijekom cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje sudskih presuda. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje i ispitali zahtjeve apelanta na temelju primjenjivih pravnih odredbi i dovoljno zorno obrazložili svoje odluke u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
- 25.U konkretnom se slučaju radi o tužbi protiv apelanta radi naplate duga po ispostavljenom računu s pozivom apelantu-dužniku da ispuni ugovorene obveze prema ugovoru u kojem rok izvršenja nije određen. Visina duga nije pobijana, niti je apelant osporio primljeni račun, niti prigovorio zakonskom roku plaćanja. Prema tome, donošenje pobijanih presuda u smislu općih pravila ugovornog prava propisanih Zakonom o obligacijskim odnosima ne može predstavljati povredu apelantovog prava na pravično suđenje.
- 26.Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- b)Ostali navodi iz apelacije
- b)
- 27.Ustavni sud smatra da, u svjetlu svog zaključka u odnosu na članak 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati ostale navode iz apelacije.
VIII - Zaključak
- 28.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.