Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 28. svibnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 38/04
OBRAZLOŽENJE

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 103/03, rješavajući apelaciju Ž. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Tudor Pantiru, dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Feldman, prof., sudac

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ž. K., podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-45/00 od 21. siječnja 2001. godine, Okružnog suda Banjaluka, broj Kz-545/99 od 28. prosinca 1999. godine i Osnovnog suda Banjaluka, broj K-528/93 od 4. svibnja 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Ž. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa V. G., odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 4. travnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvlp-45/00 od 21. siječnja 2001. godine, presude Okružnog suda Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kz-545/99 od 28. prosinca 1999. godine i presude Osnovnog suda Banjaluka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-528/93 od 4. svibnja 1999. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud, dopisom od 21. veljače 2003. godine, zatražio od Osnovnog suda predmetni spis. Osnovni je sud dostavio spis 17. ožujka 2003. godine.
  • 3.
    Ustavni je sud, dopisima od 16. travnja 2004. godine, zatražio od Osnovnog suda, Okružnog suda, Vrhovnog suda i javnog tužitelja da dostave odgovor na apelaciju. Osnovni sud nije dostavio odgovor.
  • 4.
    Okružni je sud dostavio odgovor 3. svibnja 2004. godine, javni tužitelj 12. svibnja 2004. godine, a Vrhovni sud 17. svibnja 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Apelant je 22. i 23. srpnja 1993. godine provalio u poslovni prostor i ukrao prehrambene proizvode i alkoholno piće.
  • 7.
    Apelant je zadržan u pritvoru od 26. srpnja 1993. godine do 2. kolovoza 1993. godine. Prije samog početka suđenja, 6. ožujka 1998. godine, Policijska je postaja Banjaluka izvijestila Osnovni sud da nije uspjela naći apelanta na njegovoj adresi stanovanja u Banjaluci i da se apelant iselio iz Banjaluke još prije godinu dana. Apelanta je zastupao V. G., odvjetnik, kojega je odredio Osnovni sud i koji ga je nastavio zastupati u daljnjem tijeku suđenja.
  • 8.
    Osnovni je sud, rješenjem od 12. ožujka 1999. godine, odlučio održati suđenje in absentia sukladno članku 300. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku obzirom na činjenicu da je apelant napustio Bosnu i Hercegovinu i da trenutno živi u Kanadi. Osnovni je sud smatrao da je suđenje u odsustvu opravdano, obzirom na činjenicu da je apelant bio izviješten da je obvezan prijaviti svaku promjenu adrese ali, unatoč tomu, on nije dostavio nikakve informacije. Odvjetnik koji je zastupao apelanta u postupku pred Osnovnim sudom nije zahtijevao kopiju rješenja i odrekao se prava na priziv.
  • 9.
    Presudom Osnovnog suda, broj K-528/93 od 4. svibnja 1999. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela krađe iz članka 148. stavak 1. a u svezi članka 147. Kaznenog zakona Republike Srpske. Također je proglašen krivim zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 277. stavak 2. Kaznenog zakona Republike Srpske. Apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Od otežavajućih okolnosti Osnovni je sud uzeo u obzir činjenicu da apelant nije dostavio podatke o mogućoj promjeni adrese boravka.
  • 10.
    Apelantov je odvjetnik osporio presudu Osnovnog suda pred Okružnim sudom, ističući da nisu bili ispunjeni uvjeti za suđenje u odsustvu. Apelantov odvjetnik također naglašava da apelant ne pokušava izbjeći pravdu i da se apelantova trenutna adresa u Kanadi mogla saznati od njegovih roditelja. On također navodi da je apelant napustio zemlju legalnim putem i da mu je izdana važeća putovnica kako bi mogao putovati.
  • 11.
    Okružni je sud, presudom Kz-545/99 od 28. prosinca 1999. godine, odbio apelantovu priziv i potvrdio presudu Osnovnog suda. Okružni sud smatra da su ispunjeni svi uvjeti za suđenje u odsustvu obzirom na to da je izvan svake dvojbe da je apelant živio u Kanadi i da vlasti nisu bile u mogućnosti sa njim kontaktirati. Okružni sud također smatra kako je od posebne važnosti da se apelantu sudi obzirom na prijetnju koju predstavlja za društvo.
  • 12.
    Apelantov je odvjetnik naknadno podnio zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude Vrhovnom sudu. Apelantov je odvjetnik naveo, između ostalog, da apelant nikada nije izviješten o obvezi prijavljivanja promjene adrese i da su nadležni organi trebali poduzeti sve moguće mjere kako bi ga našle, uključujući izdavanje potjernice. Apelantov je odvjetnik, također, naveo da je došlo do povrede apelantovog prava da se brani time što mu nije osigurano prisustvovanje na suđenju.
  • 13.
    Vrhovni je sud, presudom Kvlp-45/00 od 21. siječnja 2001. godine, odbio, kao neutemeljen, apelantov zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude. Vrhovni je sud zauzeo stajalište da je Okružni sud dao iscrpne razloge zašto smatra da su ispunjeni proceduralni zahtjevi za suđenje u odsustvu i kao posljedicu toga odbio priziv.

IV - Relevantni propisi

(1) Zakon o kaznenom postupku ("Službeni glasnik SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)

"Članak 300.

  • 1.
    Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe na glavni pretres niti svoj izostanak opravda, vijeće će narediti da se prinudno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah izvršiti, vijeće će odlučiti da se glavni pretres ne održi i narediti da se optuženi na idući pretres prinudno dovede.
  • 2.
    Ako optuženi koji je uredno pozvan očito izbjegava doći na glavni pretres, a ne postoje razlozi za pritvor predviđeni u članku 191. ovog zakona, vijeće može odrediti pritvor radi osiguranja nazočnosti optuženog glavnom pretresu. Priziv ne zadržava izvršenje rješenja o pritvoru. Za pritvor koji je određen iz ovog razloga shodno se primjenjuju odredbe članka 190. do 205. ovog zakona. Ako ne bude ranije ukinut pritvor traje do objave presude a najdulje mjesec dana.
  • 3.
    Optuženom se može suditi u odsustvu samo ako je u bijegu ili inače nije dostižan državnim organima a postoje osobito važni razlozi da mu se sudi iako je odsutan.
  • 4.
    Rješenje o suđenju u odsustvu optuženog donosi vijeće na prijedlog tužitelja. Priziv ne zadržava izvršenje rješenja.

Članak 363.

  • 1.
    Presuda se može pobijati:
    • 1)
      zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka

Članak 364.

  • 1.
    Bitna povreda odredbi kaznenog postupka postoji:

Š...Ć

(3). Ako je glavni pretres održan bez osobe čija je nazočnost na glavnom pretresu po zakonu obvezna, ili ako je optuženom, branitelju, oštećenom kao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu uporabljiva svoj jezik ili da na svom jeziku prati tijek glavnog pretresa.

  • 2.
    Bitna povreda odredbi kaznenog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u tijeku glavnog pretresa, ili pri donošenju presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona ili je na glavnom pretresu povrijedio pravo obrane, a to je uticalo ili je moglo uticati na zakonito i pravilno donošenje presude.

Članak 404.

  • 1.
    Kazneni postupak završen pravomoćnom odlukom može se ponoviti:
  • 1.
    ako se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača;
  • 2.
    ako se dokaže da je do presude došlo uslijed kaznenog djela suca, suca porotnika ili osobe koja je obavljala istražne radnje;
  • 3.
    ako je presuda kojom se optužba odbija donesena zbog odustanka javnog tužitelja od optužbe, a dokaže se da je do ovog odustanka došlo uslijed kaznenog djela zlouporabe službenog položaja javnog tužitelja;
  • 4.
    ako se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi sa ranijim dokazima podobni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem ili strožem kaznenom zakonu ili osudu osobe koja je bila oslobođena optužbe, odnosno protiv koje je van slučaja iz članka 402. ovog zakona optužba odbijena;
  • 5.
    ako je nekoj osobi za isto djelo više puta suđeno ili ako je više osoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla učiniti samo jedna osoba ili neka od njih;
  • 6.
    ako se u slučaju osude za produljeno kazneno djelo ili za drugo kazneno djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da je osuđeni učinio radnju koju bi obuhvatilo djelo iz osude da se za nju ranije znalo, ili ukazuje da osuđeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica bi bitno uticalo na odmjeravanje kazne.
  • 2.
    U slučajevima iz stavka 1. točka od 1. do 3. ovog članka mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivim za odnosna kaznena djela. Ako se postupak protiv ovih osoba ne može provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje isključuju kazneno gonjenje, činjenice iz stavka 1. točka od 1. do 3. ovog članka mogu se utvrditi u drugim dokazima.

Članak 405.

  • 1.
    Zahtjev za ponavljanje postupka mogu podnijeti i stranke i branitelj, a poslije smrti osuđenog zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti javni tužitelj i osobe navedene u članku 360. stavak 2. ovog zakona.
  • 2.
    U slučaju iz članka 404. stavak 1. točka 4. i 6. ovog zakona ponavljanje kaznenog postupka na štetu osuđene ili oslobođene osobe nije dopušteno, ako je proteklo više od šest mjeseci od dana kada je tužitelj saznao za nove činjenice ili nove dokaze.
  • 3.
    Zahtjev za ponavljanjem kaznenog postupka u korist osuđenog može se podnijeti i pošto je osuđeni izdržao kaznu, i bez obzira na zastarjelost, amnestiju ili pomilovanje.
  • 4.
    Ako sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o ponavljanju kaznenog postupka (članak 406) sazna da postoji razlog za ponavljanje kaznenog postupka u korist osuđenog, obavijestit će o tome osuđenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist osuđenog podnese zahtjev.

Članak 410.

  • 1.
    Kazneni postupak u kojem je neka osoba osuđena u odsustvu (članak 300) i nastupila je mogućnost da joj se ponovo sudi u njezinoj nazočnosti, ponovit će se i van uvjeta predviđenih u čl. 404. i 405. ovog zakona, ako osuđeni ili njegov branitelj podnese zahtjev za ponavljanjem postupka u roku od jedne godine od dana kada je osuđeni saznao za presudu kojom je osuđen u odsustvu.
  • 2.
    U rješenju kojim se dopušta ponavljanje kaznenog postupka po odredbi stavka 1. ovog članka sud će odrediti da se osuđenom dostavi optužnica ako mu ranije nije dostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanje istrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo.
  • 3.
    Po isteku roka iz stavka 1. ovog članka kao kad se ponavljanje postupka zahtijeva na štetu okrivljenog kojemu je suđeno u odsustvu, ponavljanje postupka je dopušteno samo pod uvjetima predviđenim u članku 404. i 405. ovog zakona.

Članak 427.

Zahtjev za izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude može se podnijeti u sljedećim slučajevima:

Š...Ć

(2) zbog povrede odredbi kaznenog postupka predviđenih u članku 364. stavak 1. toč. 1., 5., 8., 9. i 10. ovog zakona;

(3) zbog povrede prava osuđenog na obranu u glavnom pretresu ili zbog povrede odredbi kaznenog postupka u prizivnom postupku, ako je ta povreda uticala na donošenje pravilne presude."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 14.
      Apelantov odvjetnik navodi da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično saslušanje u kaznenim stvarima utvrđeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, a u svezi članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog činjenice da mu je suđeno u odsustvu. Dalje tvrdi da proceduralni zahtjevi za suđenjem u odsustvu nisu ispunjeni. Apelant ne pobija činjenicu da trenutačno živi u inozemstvu, ali tvrdi da ga Osnovni sud nije pokušao obavijestiti o suđenju na njegovu adresu u inozemstvu, također tvrdi da je sud mogao dobiti informaciju o njegovoj adresi kod njegovih roditelja koji još uvijek žive u Banjaluci. Apelantov odvjetnik navodi da nije bio u izravnom kontaktu sa apelantom, ali da je komunicirao sa njim neizravno preko njegovih roditelja koji još uvijek žive u Banjaluci. Obzirom na to da apelant nikada nije primio obavijest o zakazanim saslušanjima, neispravan je zaključak da je odbio pojaviti se pred sudom. Konačno, navodi da je Osnovni sud povrijedio članak 364. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 15.
      Okružni sud smatra da apelant nije iskoristio pravo koje mu je dato člankom 410. Zakona o kaznenom postupku, a koje bi mu omogućilo novo suđenje. Prema mišljenu Okružnog suda, svaka povreda apelantovog prava na pravično suđenje učinjena u tijeku prvostupanjskog postupka bila bi ispravljena u tijeku ponovnog postupka. Okružni sud navodi da je svrha mogućnosti obnove postupka u slučaju osude u odsustvu da se osigura zaštita temeljnih prava optuženog, ali naglašava da ovisi o inicijativi osobe hoće li se desiti obnova postupka. U zaključku Okružni sud navodi da u ovom slučaju nije bilo povrede apelantovih ljudskih prava.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.