USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 21. srpnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/04
<B>OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Tudor Pantiru, dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, prof., sudac
Valerija Galić, sudac
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija M. K., podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-97/02 od 22. srpnja 2002. godine i Okružnog suda u Banjaluci broj K-76/01 od 6. veljače 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kneževa, kojeg zastupaju J. J. i J. I., advokati iz Banjaluke, podnio je, 21. rujna 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-97/02 od 22. srpnja 2002. godine i Okružnog suda u Banjaluci broj K-76/01 od 6. veljače 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružnog suda u Banjaluci i Okružnog javnog tužiteljstva Banjaluka zatraženo je, 21. siječnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
Vrhovni sud Republike Srpske je odgovor na apelaciju dostavio 6. travnja 2004. godine, Okružni sud u Banjaluci, 9. veljače 2004. godine, a Okružno javno tužiteljstvo Banjaluka 6. veljače 2004. godine.
- 3.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda Republike Srpske, Okružnog suda u Banjaluci i Okružnog javnog tužiteljstva su, 12. travnja 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Okružni sud u Banjaluci je presudom, broj K-76/01 od 6. veljače 2002. godine, apelanta proglasio krivim zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 127. stavak 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01), izvršenog tako što je 17. svibnja 2001. godine u kave-baru "Dis" u Kneževu, stojeći za šankom i razgovarajući sa S. M., konobaricom, koja je stajala sa unutarnje strane šanka, u jednom momentu iza pojasa izvadio pištolj, repetirao ga, pa cijev usmjerio u njenom pravcu i sa udaljenosti od oko 1 m povukao obarač i tom prilikom pogodio S. u predjelu grudi, nanoseći joj time prostrjelnu ranu od koje je 8. lipnja 2001. godine preminula u Kliničkom centru u Banjaluci, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 godina i 6 mjeseci. Ujedno mu je izrečena zaštitna mjera oduzimanja pištolja i obvezan je platiti troškove kaznenog postupka.
- 6.Vrhovni je sud Republike Srpske presudom, broj Kž-97/02 od 22. srpnja 2002. godine, odbio kao neutemeljen apelantov priziv izjavljen na presudu Okružnog suda u Banjaluci, broj K-76/01 od 6. veljače 2002. godine, dok je uvažio priziv Okružnog javnog tužiteljstva iz Banjaluke i preinačio odluku o kazni, tako da se apelant osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina. Ovaj sud nije prihvatio apelantove prizivne navode, usmjerene na promjenu pravne kvalifikacije djela, prema kojima je smrt žrtve nastupila 22 dana nakon kritičnog događaja i to od posljedica neodgovarajućeg medicinskog tretmana u bolnici, a ne kao izravna posljedica ranjavanja. Nasuprot tome, prihvaćen je priziv tužitelja, jer je ocijenjeno da su prvostupanjskom presudom precijenjene olakšavajuće okolnosti, pa je izrečena kazna zatvora u duljem trajanju.
IV - Relevantni propisi
- 7.U Kaznenom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantna odredba glasi:
"Članak 127.
(1) Tko drugog liši života kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.
(2) Ako je djelo iz stavka 1. ovog članka učinjeno pod osobito olakotnim okolnostima, počinitelj će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina."
V - Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 8.Apelant u apelaciji navodi da oba suda u pobijanim presudama pogrešno zaključuju da je žrtva preminula od prostrjelne rane i pored pravodobne kirurške intervencije. Unatoč tome, apelant navodi činjenice da je žrtva nakon ranjavanja živjela još 22 dana i prvih dana liječenja se osjećala dobro. Pozivajući se na mišljenje sudskih vještaka, angažiranih u postupku, apelant navodi da povreda nije bila apsolutno smrtonosna i da je neposredan uzrok smrti bila infekcija. Infekcija može biti posljedica prostrela, ali i unošenja mikroorganizama u grudnu duplju kao komplikacija liječenja drenažom. Pacijentica je bila tretirana antibioticima bez urađenog antibiograma, što se smatra propustom. Poslije nastupanja komplikacija, u liječenju se lutalo i bespotrebno je izvršena kirurška intervencija odstranjivanja slijepog crijeva. Prema apelantovom mišljenju, od uzroka do posljedice se uočavaju razni propusti u nizu kauzalnog tijeka sastavljenog iz raznih ljudskih radnji, činjenja i nečinjenja. Činjenica je da sepsa, koja je neposredni uzrok smrti, može biti različito prouzročena, a sud tu odlučnu činjenicu nije utvrdio i odbio je prijedlog da Institut za sudsku medicinu provede dokaze vještačenjem. Nalazeći se u dvojbi, sud je trebalo da u najgorem slučaju promijeni pravnu kvalifikaciju djela na tešku tjelesnu povredu, dakle na inkriminaciju koja povlači blažu kaznu. Zbog svega navedenog, apelant smatra da suđenje nije bilo pravično i da mu je time prekršeno pravo zaštićeno člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
b) Odgovor na apelaciju
- 9.Vrhovni sud Republike Srpske, Okružni sud u Banjaluci i Okružno javno tužiteljstvo iz Banjaluke su u odgovorima na apelaciju naveli da se apelacija temelji na ukazivanju da je došlo do povrede apelantovih ljudskih prava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je apelacija samo ponovljen priziv na prvostupanjsku presudu, koju je već razmatrao drugostupanjski sud. Zbog toga smatraju da, u konkretnom slučaju, nije bilo kršenja navedenih ljudskih prava.
VI - Dopustivost
- 10.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 11.U konkretnom slučaju, postupak pred sudovima se odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, pa prema tome, Ustavni sud ima nadležnost ratione materiae ispitati pravičnost postupka u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 12.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 13.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kž-97/02 od 22. srpnja 2002. godine protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 27. kolovoza 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 21. rujna 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 14.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 15.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
- 16.Ove ustavne odredbe odgovaraju članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 17.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.Ustavni sud ponavlja da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, te se članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjuje u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 19.Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 20.Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68 i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 21.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova. Međutim članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 22.Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima data razumna mogućnost i optužbi i obrani za iznošenje dokazne građe. Apelant je, u tijeku cijelog postupka, imao branitelje odvjetnike, iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, angažirani odgovarajući sudski vještaci i izvršena potrebna stručna vještačenja. Odbijen je samo prijedlog obrane za angažiranjem Instituta za sudsku medicinu radi vještačenja, jer su mišljenje u tom pravcu već dala dva sudska vještaka, pa bi to, prema mišljenju suda, samo odugovlačilo i poskupljivalo postupak. Apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na izvješće sudskih vještaka i izjave svjedoka. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. Osim toga, apelant nije naveo niti jednu posebnu procesnu radnju za koju smatra da mu je njome povrijeđeno pravo na pravičan postupak. Što se tiče navoda apelanta "da je trebalo promijeniti pravnu kvalifikaciju djela na tešku tjelesnu povredu", Ustavni sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan taj aspekt preispitivati, sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi.
- 23.Uzimajući u obzir dojam, koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII - Zaključak
- 24.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.