USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 21. srpnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/04
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, rješavajući apelaciju Z. G., u predmetu broj U 35/03, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Tudor Pantiru, potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, prof., sudac
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija Z. G., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-86/01 od 24. svibnja 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.Z. G. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je 24. srpnja 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-86/01 od 24. svibnja 2001. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Društvenog fonda za mirovinsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond) zatraženo je, 3. listopada 2001. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Vrhovni je sud dostavio odgovor 19. listopada 2001. godine.
- 4.Fond je dostavio odgovor 29. listopada 2001. godine.
- 5.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Fonda su dostavljeni apelantu 1. travnja 2004. godine.
III - Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Apelantica je, 19. svibnja 1998. godine, podnijela zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu. Uz zahtjev je priložila prijavnu tiskanicu M-4 (prijava podataka za utvrđivanje osobnog dohotka), koji sadrži podatke ostvarenog osobnog dohotka i broj radnih sati za svaku godinu radnog staža. Ipak, nadležni je prvostupanjski upravni organ zatražio od apelantice da dostavi i prijavnu tiskanicu M-8, jer je smatrao da je iznos plaće za 1991. godinu netočan. Tiskanicu M-8, kao dodatni dokaz Matičnog ureda radne organizacije u kojoj je apelantica bila uposlena, trebao je potvrditi ovaj iznos ili dati točan iznos ostvarenog osobnog dohotka apelantice za 1991. godinu. Prvostupanjski je upravni organ (podružnica Fonda u Sarajevu) privremenim rješenjem, broj 1810-1809/98-1 od 1. lipnja 1998. godine, priznao apelantici pravo na umanjenu prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 16601.42 dinara.
- 8.Apelantica, nezadovoljna iznosom mirovine i smatrajući da je nadležni upravni organ pogrešno utvrdio mirovinsku osnovicu za 1991. godinu prema tiskanici M-8, a ne sukladno tiskanici M-4, podnijela je zahtjev ravnatelju prvostu- panjskog upravnog organa za ponovnim utvrđivanjem visine mirovine. Apelantica je istaknula da je tiskanicom M-8 utvrđeno da je u 1991. godini ostvarila osobni dohodak od 4471100 dinara za 2.188 radnih sati, dok je tiskanicom M-4 utvrđeno da je ostvarila osobni dohodak od 44711700 dinara za 2.188 radnih sati. Povodom priziva, ravnatelj je usvojio privremeno rješenje, broj 1810-1809-98 od 25. lipnja 1998. godine, kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
- 9.Nakon toga, apelantica je uložila priziv drugostupanjskom upravnom organu (Fondu). Nema informacije o krajnjem ishodu ovog postupka. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je u siječnju 1999. godine apelant primio rješenje prvostupanjskog upravnog organa, Ustavni sud zaključuje da je drugostupanjski upravni organ poništio rješenje ravnatelja i vratio predmet prvostupanjskom upravnom organu na ponovni postupak i odlučivanje.
- 10.Prvostupanjski je upravni organ privremenim rješenjem, broj 1810-0313/98-6 od 7. siječnja 1999. godine, priznao apelantičino pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 166.0142 KM.
- 11.Apelantica, nezadovoljna iznosom mirovine, pozivajući se na pogrešan obračun iznosa osobnog dohotka za 1991. godinu, podnijela je priziv drugostupanjskom upravnom organu. Apelantica je navela da su službene tiskanice M-4 i M-8 proturječne jedna drugoj i da ne postoji razuman argument zašto bi podaci sa tiskanice M-8 trebali biti ispravni.
- 12.Drugostupanjski je upravni organ svojim rješenjem, broj 02/1-1080056790 od 27. srpnja 1999. godine, odbio apelantičinu priziv i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
- 13.Nakon toga, apelantica je podnijela tužbu Vrhovnom sudu protiv drugostupanjskog upravnog rješenja. Vrhovni je sud svojom presudom, broj U-1843/99 od 9. veljače 2000. godine, uvažio tužbu, pobijano rješenje i privremeno rješenje poništio i predmet vratio prvostupanjskom upravnom organu na ponovno rješavanje. Razlog za ovakvu odluku Vrhovnog suda je bio taj što relevantne činjenice, u bitnim točkama, nisu bile utvrđene u potpunosti.
- 14.U novom postupku, prvostupanjski je upravni organ usvojio privremeno rješenje, broj 1818-0166/00-6 od 11. srpnja 2000. godine, utvrdivši činjenice relevantne za ovaj slučaj, ali nije u suštini izmijenio suštinu odluke - apelantici je priznato pravo na umanjenu prijevremenu starosnu mirovinu u iznosu od 166,0142 KM.
- 15.Apelantica je ponovno uložila priziv ravnatelju prvostupanjskog upravnog organa, koji je svojim rješenjem, broj 1818-1110/00-2 od 17. studenoga 2000. godine, odlučio usvojiti priziv i neznatno izmijeniti rješenje prvostupanjskog upravnog organa u smislu da je definitivno utvrdio iznos osobnog dohotka za 1974. i 1976. godinu. Time je određena najpovoljnija desetogodišnja mirovinska osnovica, počevši od 1976., a ne 1973. godine. To je bio i razlog za donošenjem rješenja, a ne privremenog rješenja, koje su usvojili prvostupanjski upravni organ i ravnatelj tog organa u prvostupanjskom postupku.
- 16.Apelantica je uložila priziv drugostupanjskom organu u kojem je ponovno navela da su dokazi, koje je predočio ravnatelj prvostupanjskog organa, u svezi iznosa osobnog dohotka za 1991. godinu, kontradiktorni. Drugostupanjski je organ svojim rješenjem, broj 02/1-1080056790 od 13. prosinca 2000. godine, odlučio odbiti priziv.
- 17.Nakon toga, apelantica je podnijela tužbu Vrhovnom sudu, pokrenuvši upravni spor. Apelantica navodi da je drugostupanjski upravni organ, odlučujući o njenom prizivu, kao zakonsku osnovicu za obračun mirovine uzeo Zakon o mirovinskom i socijalnom osiguranju iz 1998. godine ("Službeni glasnik Federacije BiH", broj 29/98), unatoč činjenici da je predmetni spor trebao biti vođen sukladno zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je zahtjev za mirovinu podnesen (Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju, "Službeni glasnik Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine", br. 38/90 i 22/91). Apelantica ističe da je rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenoj mirovinskoj osnovici. Vrhovni je sud, svojom presudom broj U 86/01 od 24. svibnja 2001. godine, odbio tužbu i potvrdio nižestupanjsko rješenje, obrazlažući da apelantičin priziv nije mogao biti uvažen, jer je drugostupanjski organ pravilno utemeljio rješenje na Zakonu iz 1990. godine.
- 18.Apelantica je, 24. srpnja 2001. godine, podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
IV - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 19.Apelantica neizravno navodi da je presudom Vrhovnog suda došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, također, navodi da je diskriminirana u odnosu na druge radne kolege koji su, iako s nižim osobnim dohotkom u tijeku radnog odnosa, dobili veću mirovinu nakon što su podnijeli isti zahtjev za prijevremenu umanjenu mirovinu.
- 19.
- b)Odgovor na apelaciju
- 20.U svom odgovoru od 19. listopada 2001. godine, Vrhovni se sud pozvao na razloge navedene u presudi broj U-86/01 od 24. svibnja 2001. godine.
- 21.U odgovoru od 29. listopada 2001. godine Fond negira činjenicu da postoji bilo kakva povreda apelantičinih ustavnih prava. Fond naglašava da je presuda usvojena sukladno važećoj zakonskoj osnovici. Nadalje, Fond je dao obrazloženje zašto je apelantica ostvarila nižu mirovinu u usporedbi sa svojim radnim kolegicama. Navedeno je da su podaci iz tiskanice M-4, glede dvije apelantičine radne kolegice, ispravni. N. Š. je ostvarila osobni dohodak od 4167550 dinara za 2.188 radnih časova, dok je S. K. ostvarila osobni dohodak od 6115710 dinara za isti broj časova. Fond, nadalje, navodi da je očito da je N. Š. ostvarila veći osobni dohodak za isto razdoblje, dok je S. K. ostvarila manji osobni dohodak od apelantice. Fond je objasnio da je "usporedivši sva osobna primanja sve tri djelatnice došao do zaključka da je Z. G. imala najniži lični dohodak što je dovelo do razlike u zakonski utvrđenom iznosu mirovine". Osim toga, Fond je naveo da je "kontrolor - instruktor matične evidencije ovoga fonda izvršio kontrolu financijskog kartona u radnoj organizaciji, te utvrdio da su podaci koje je u međuvremenu tiskanicom M-8 dostavila radna organizacija Z. G., i to na iznos od 4471100 dinara za 2.188 sati u 1991. godini, ispravni".
- 20.
V - Relevantni propisi
- 22.Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službeni list SRBiH", br. 38/90 i 22/91)
Članak 11. u relevantnom dijelu glasi:
"Osiguranik može ostvariti pravo na prijevremenu starosnu mirovinu kad navrši najmanje 35 godina mirovinskog staža i 55 godina života (muškarac), odnosno 30 godina mirovinskog staža i 50 godina života (žena).
Osiguraniku iz prethodnog stavka, iznos mirovine određen prema duljini mirovinskog staža umanjuje se za 0,50% za svaku godinu ranijeg odlaska u mirovinu prije navršenih 60 (muškarac) odnosno 55 (žena) godina života. Kada korisnik mirovine navrši 60 (muškarac) odnosno 55 (žena) godina života mirovina se ne umanjuje. Š...Ć"
- 23.Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", broj 29/98)
Članak 5. glasi:
"Zatečeni nositelji mirovinskog i invalidskog osiguranja na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine na dan stupanja na snagu ovoga zakona (u daljnjem tekstu: nositelji osiguranja) nastavit će sa radom do donošenja zakona iz članka 153. ovog zakona."
Članak 145. stavak 1. glasi:
"Nositelj osiguranja je dužan u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona privremena rješenja o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja zamijeniti trajnim rješenjima."
VI - Dopustivost
- 24.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda, broj U-86/01 od 24. svibnja 2001. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica primila 19. lipnja 2001. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 27.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 28.Predmetni slučaj pokreće pitanje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
- 29.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 30.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- a)Primjena zakona
- 31.Apelantica tvrdi da je Vrhovni sud, potvrdivši drugostupanjsko rješenje upravnog organa, povrijedio članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije zbog toga što je drugostupanjski upravni organ primijenio Zakon o mirovinskom i socijalnom osiguranju iz 1998., a ne verziju iz 1990. godine. Nadalje, apelant navodi da se Vrhovni sud nije suočio sa kontradiktornim dokazima, koje je predočio drugostupanjski upravni organ.
- 32.Ustavni sud napominje da država ima obvezu apelantici priznati pravo na mirovinu, ako je ispunila sve zakonske uvjete. U izvršavanju ove obveze, država se služi svojim diskrecijskim ovlastima. Apelantica je uposlenik, a ujedno i ugovorna strana ugovora o radu, koji je reguliran propisima privatnog prava. U svezi toga, apelantičino pravo da dobije svoju mirovinu treba promatrati kao "građansko pravo" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, koji je, stoga, primjenjiv u konkretnom slučaju (vidi Europski sud za ljudska prava, Paccione protiv Italije, presuda od 27. travnja 1995. godine, serija A, broj A-315, stavak 15. i dalje). Nadalje, ova obveza mora biti izvršena sukladno zakonskim propisima, koji su primjenjivi na apelantičin slučaj (vidi, mutandis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U 65/01 od 25. srpnja 2003. godine, točka 45, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03). To uključuje obvezu nadležnog organa/suda da uzme u obzir sve apelantičine navode koji bi mogli biti od značaja za visinu mirovine, kao i da pruži precizne razloge na temelju kojih se zasniva presuda, te razloge na temelju kojih su primijenjeni zakonski propisi (vidi, Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassiou protiv Grčke, presuda od 16. prosinca 1992. godine, serija A, broj 252, stavak 33).
- 33.Ustavni sud podsjeća da svaka osoba ima pravo na to da se njezin pravni problem tretira sukladno relevantnim pravnim odredbama u vrijeme donošenja odluke. Isto, u principu, važi i ukoliko se u tijeku postupka promijeni pravna osnovica za donošenje odluke (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 65/01, loc. cit., točka 42. i dalje). U oprečnom, takva odluka bi mogla biti u suprotnosti sa principom pravne države iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije.
- 34.U predmetnom slučaju, Zakon o mirovinskom i socijalnom osiguranju u verziji iz 1998. godine, u članku 136. predviđa da se "korisnicima mirovina koji su mirovinu ostvarili pod uvjetima utvrđenim po propisima iz mirovinskog i invalidskog osiguranja do dana stupanja na snagu ovog zakona mirovina Š...Ć isplaćuje pod tim uvjetima". Prema članku 143. ovoga Zakona, "postupak za ostvarivanje prava pokrenut prema zahtjevu prije stupanja na snagu ovog zakona, okončat će se prema odredbama ovog zakona ako je to za osiguranika povoljnije". Apelantica je ostvarila mirovinu 1. lipnja 1998. godine, nakon što je podnijela zahtjev 19. svibnja 1998. godine. Zakon o mirovinskom i socijalnom osiguranju u verziji iz 1998. godine stupio je na snagu 8 dana nakon objavljivanja u "Službenim novinama" (23. srpnja 1998. godine). Prema tome, Zakon iz 1990. godine trebao bi biti primijenjen kao materijalno-pravna osnova za apelantičin slučaj.
- 35.Vrhovni je sud odbio kao neutemeljene apelantičine tužbene navode, u kojim se navodi da je upravni organ primijenio pogrešan zakon (iz 1998. godine). Vrhovni je sud potvrdio drugostupanjsko upravno rješenje. Drugostupanjski je upravni organ, bez ukazivanja na materijalno-pravnu osnovicu za meritorno rješenje slučaja, potvrdio prvostupanjsko upravno rješenje. Stoga, Ustavni sud mora vidjeti je li prvostupanjsko upravno rješenje zakonski ispravno utemeljeno. Prvostupanjski je upravni organ, primjenjujući članak 11. Zakona iz 1990. godine, ustvrdio da je apelantica ispunila uvjete za stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu i obračunao najpovoljniju mirovinsku osnovicu na temelju desetogodišnjeg razdoblja. U vezi s tim, razvidno je da je prvostupanjsko upravno rješenje utemeljeno na materijalno-pravnoj osnovici iz Zakona iz 1990. godine. Prema tome, kako Vrhovni sud tako i upravni organi su primijenili relevantnu materijalno-pravnu osnovicu pri rješavanju apelantičinog slučaja, tj. Zakon iz 1990. godine. Činjenica da su prvostupanjski i drugo- stupanjski upravni organ, kako u uvodima tako i u obrazloženjima svojih rješenja, svoje procesne radnje utemeljili na odredbama Zakona iz 1998. godine, ne utiče na ovaj zaključak Ustavnog suda. Naime, primjena odredbi Zakona iz 1998. godine, koje reguliraju sam "postupak za ostvarivanje prava" (članak 143), određivanje načina stjecanja i dospijevanja prava iz ove oblasti (članak 103), način isplate mirovine (članak 104), te primjena odredbi koje predstavljaju pravnu osnovicu za nastavak rada upravnih organa nakon donošenja novog Zakona (članak 5) nije isključena u ovom predmetnom slučaju, jer one ne utiču na uvjete pod kojim apelantica ostvaruje svoje pravo na mirovinu, a koji se određuju na temelju Zakona iz 1990. godine (članak 136).
- 31.
- b)Dokazi u postupku
- 36.Nadalje, apelantica tvrdi da upravni organi i Vrhovni sud nisu pravilno utvrdili iznos plaća za 1991. godinu. Glede ove tvrdnje, Ustavni sud primjećuje da je apelantica ostvarila svoje pravo na mirovinu. S druge strane, sama visina mirovine ovisi o utvrđenom najpovoljnijem deseto- godišnjem razdoblju za mirovinsku osnovicu i iznosa plaća za pojedine godine. Prema tome, visina mirovine je rezultat, prije svega, utvrđenog činjeničnog stanja, koje trebaju uraditi nadležni organi. Ustavni sud je, sukladno ustaljenoj praksi (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 64/02 od 24. listopada 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 8/04, točka 45) ograničen na "pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu". U svezi toga, prizivna jurisdikcija Ustavnog suda (članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, u principu, ne podrazumijeva da Ustavni sud može preispitivati odluke redovitih sudova glede utvrđenog činjeničnog stanja ili tumačenja i primjene nižerangiranog prava, sve dok te odluke ne povređuju apelantova ustavna prava. Ovo će biti slučaj, inter alia, kada nadležni organi primijene pozitivno-pravne propise ili utvrde činjenično stanje na proizvoljan način.
- 37.U konkretnom slučaju, upravni su organi proveli u više navrata dokazni postupak, koji je bio predmetom kontrole Vrhovnog suda, što zahtijeva članak 6. Europske konvencije. Upravni organi su se pozvali na činjenicu da je Odsjek za matičnu evidenciju 22. lipnja 1999. godine, svojim aktom broj 02/3-3-4-350/99, izvršio kontrolu svih registriranih podataka o plaćama apelantice, i tako došao do iznosa. Apelantica nije konkretno navela razloge zašto bi pozivanje na ovaj akt vodilo ka proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju.
- 38.U svezi navedenog, Ustavni sud smatra da presuda nije povrijedila članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije.
- 36.
Ostali navodi
- 39.Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda glede povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije potrebno razmatrati apelantičine navode koji se odnose na navodne povrede njenih imovinskih prava iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 40.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 41.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.