USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 30. lipnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 41/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija S. S., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-53/02 od 1. kolovoza 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.S. S. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa M. T., odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 6. studenoga 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev-53/02 od 1. kolovoza 2002. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Vrhovnog suda i DD "Plin" Sarajevo, Tvornica tehničkih plinova Lukavac, zatraženo je 21. i 24. svibnja 2004. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.DD "Plin" Sarajevo, Tvornica tehničkih plinova Lukavac (u daljnjem tekstu: Tvornica tehničkih plinova Lukavac), dostavila je odgovor na apelaciju 25. svibnja 2004. godine. Navedeni odgovor nije dostavljen apelantu zato što u njemu nije navedeno ništa u vezi sa izjavljenom apelacijom, nego su kao prilog dostavljene sudske odluke u ovom predmetu, uz konstataciju da je Tvornica tehničkih plinova Lukavac, u tijeku sudskih postupaka, istaknula sve što je bitno za ovu pravnu stvar.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Tvornica tehničkih plinova Lukavac objavila je javni oglas, 12. prosinca 1987. godine, za prijam na radno mjesto ekonomski tehničar-pripravnik. Apelantica se prijavila na navedeno radno mjesto, međutim, nije bila primljena. Nezadovoljna takvom odlukom, žalila se tadašnjem Osnovnom sudu udruženog rada Tuzla. Nakon provedenog postupka, Osnovni je sud udruženog rada Tuzla donio odluku, broj RS-102/90 od 14. studenoga 1990. godine, kojom je poništio odluku Tvornice tehničkih plinova Lukavac o izboru drugog kandidata na poslove ekonomskog tehničara-pripravnika, te naložio da se u roku od 30 dana izvrši ponovni izbor kandidata prema uvjetima iz javnog oglasa od 12. prosinca 1987. godine. Navedenu je odluku potvrdio tadašnji Sud udruženog rada Bosne i Hercegovine, odlukom broj Ž-731/91 od 10. travnja 1991. godine. Apelantica je, radi izvršenja pravomoćne odluke Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, pokrenula izvršni postupak. Sukladno propisima koji su važili u to vrijeme, izvršenje je provodio predsjednik Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, međutim, apelantica nije dobila nikakvo rješenje u svezi svoga zahtjeva. Također, došlo je i do ukidanja sudova udruženog rada, pa daljnji postupak izvršenja nije ni vođen. U međuvremenu, Tvornica tehničkih plinova Lukavac je donijela odluku 10. lipnja 1991. godine, kojom je poništila oglas od 12. prosinca 1987. godine, te odlučila da neće zasnovati radni odnos ni sa jednim od prijavljenih kandidata, zbog reorganizacije poduzeća i uvođenja računala.
- 6.Nakon toga, apelantica je podnijela tužbu Općinskom sudu Tuzla. U tužbi, apelantica traži da joj Tvornica tehničkih plinova Lukavac isplati 16.798,00 KM na ime naknade štete zbog izgubljene zarade, počevši od studenoga 1988. godine pa do ožujka 2000. godine, jer u tom razdoblju nije radila, a Tvornica tehničkih plinova Lukavac nije postupila prema odluci Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, kojom je naložen ponovni izbor kandidata prema uvjetima iz oglasa od 12. prosinca 1987. godine.
- 7.Općinski je sud Tuzla donio presudu, broj P-1024/98 od 17. siječnja 2001. godine, kojom je usvojio apelantičin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu Tvornica tehničkih plinova Lukavac je izjavila priziv Kantonalnom sudu Tuzla.
- 8.Kantonalni je sud Tuzla donio presudu broj Gž-532/01 od 22. listopada 2001. godine, kojom je usvojio priziv i preinačio prvostupanjsku presudu, tako što u cijelosti odbija apelantičin tužbeni zahtjev. U obrazloženu se navodi da apelantica nikada nije zasnovala radni odnos, te da joj nije ni mogla biti nanesena šteta na radu ili u vezi sa radom.
- 9.Apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji reviziju odbija presudom broj Rev-53/02 od 1. kolovoza 2002. godine. U obrazloženju, Vrhovni se sud pozvao na razloge iz presude Kantonalnog suda Tuzla.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije" br. 60/89 i 42/90, koji je preuzet kao republički zakon ("Službeni list Republike Bosne i Hercegovine" br. 2/92 i 13/94).
"Članak 9. stavak 1.
Odluku o potrebi zasnivanja radnog odnosa donosi poslovodni organ, odnosno poslodavac.
Članak 73. stavak 1.
Ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, organizacija, odnosno poslodavac dužni su da djelatniku naknade štetu prema općim načelima odgovornosti za štetu".
- 11.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99).
"Članak 171. stavak 3.
Sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj naveo pravnu osnovu, sud nije vezan za tu pravnu osnovu".
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelantica smatra da je presudama redovitih sudova povrijeđeno njezino ustavno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Povredu prava na pravičan postupak apelantica vidi zbog navodne zamjene teza u drugostupanjskom postupku. Naime, apelantica smatra da je drugostupanjski sud razmatrao njezin zahtjev kao da traži prijam u radni odnos i uspostavu prava iz radnog odnosa, dok je apelantica tražila isplatu izgubljene zarade, zbog toga što Tvornica tehničkih plinova Lukavac nije postupila prema odluci Osnovnog suda udruženog rada Tuzla. Apelantica smatra da je povrijeđeno njezino pravo na imovinu, jer Tvornica tehničkih plinova Lukavac nije postupila prema odluci Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, jer nije izvršila ponovni izbor kandidata prema uvjetima iz oglasa od 12. prosinca 1987. godine. U ponovljenom natječaju, apelantica smatra da bi imala najveće šanse za prijam u radni odnos, te bi tako mogla raditi i primati plaću, koju zbog navedenih okolnosti nije primala.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 13.Tvornica tehničkih plinova Lukavac ističe da je, u svezi ovog slučaja, sve rečeno tijekom sudskih postupaka koji su vođeni prije apelacije.
- 13.
VI - Dopustivost
- 14.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom je slučaju predmet pobijanja apelacijom presuda Vrhovnog suda, broj Rev-53/02 od 1. kolovoza 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelantica primila 13. rujna 2002. godine, a apelaciju je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnijela 6. studenoga 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovitim sudovima, u konkretnom slučaju, odnosio na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovitim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 20.Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovitih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 21.Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68 i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 22.Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu priložiti validne dokaze (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 45/01 od 25. veljače 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 23.U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da pristranost suda apelantica vidi u tome što je Kantonalni sud Tuzla, u drugostupanjskom postupku, izvršio zamjenu teza. Apelantica smatra da je zamjena teza izvršena zbog toga što u prizivnom postupku Kantonalni sud Tuzla razmatra apelantičin tužbeni zahtjev, kao da ona traži povratak na radno mjesto i uspostavu prava iz radnog odnosa. Apelantica, u stvari, traži naknadu štete zbog izgubljene zarade, zato što Tvornica tehničkih plinova Lukavac nije postupila prema pravomoćnoj odluci Osnovnog suda udruženog rada Tuzla, kojom je naložen ponovni izbor kandidata prema uvjetima iz oglasa od 12. prosinca 1987. godine. Osim toga, navodi se da je stavove Kantonalnog suda Tuzla, prilikom odlučivanja o izjavljenoj reviziji, podržao Vrhovni sud.
- 24.Uvidom u obrazloženje presude Kantonalnog suda Tuzla broj Gž-532/01 od 22. listopada 2001. godine, vidljivo je da taj sud smatra da apelantica nema pravo na naknadu štete u vidu izgubljene zarade, zato što nikad nije zasnovala radni odnos u Tvornici tehničkih plinova Lukavac, te joj zbog te činjenice radni odnos nije ni mogao prestati. Svoju odluku Kantonalni sud Tuzla obrazlaže relevantnim odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa, koji je važio u vrijeme nastanka spora između apelantice i Tvornice tehničkih plinova Lukavac.
- 25.Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud Tuzla, prilikom odlučivanja o apelantičinom pravu na naknadu štete zbog izgubljene zarade, primijenio relevantne odredbe tadašnjeg Zakona o temeljnim pravima iz radnog odnosa, obzirom da upravo taj zakon govori o pravu na naknadu štete na radu ili u vezi sa radom. Iz članka 171. stavak 3. Zakona o parničnom postupku vidljivo je da sud ima slobodu prilikom primjene prava, a Ustavni je sud nadležan preispitati način na koji su primijenili materijalno i procesno pravo redoviti sudovi, samo ako je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna ili diskriminacijska, odnosno kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava.
- 26.Ustavni sud smatra da se odredbe Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa izravno odnose na konkretan slučaj, i da je Kantonalni sud Tuzla pravilno primijenio relevantne odredbe. Osim toga, Ustavni sud smatra da odredbe citiranog Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa nisu na bilo koji način diskriminacijske, te njihovom primjenom apelantica nije mogla biti dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale, niti je mogla biti izložena diskriminaciji. Također, ne može se zaključiti da je došlo do povrede procesnih prava (primjerice da je apelantici uskraćeno pravo na pristup sudu ili efektivan pravni lijek), ili da utvrđeno činjenično stanje ukazuje na bilo koju povredu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Europske konvencije.
- 27.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud, kao paušalne, odbacuje apelantičine navode glede pristranosti redovitih sudova, te zaključuje da nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Također, sukladno svojoj praksi u ovakvim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 18/04 stavak 48), Ustavni sud se dalje neće upuštati u pitanje na koji način su redoviti sudovi utvrdili činjenice u predmetu, obzirom da ne proizlazi da su oni očito proizvoljno primijenili zakon, niti da je povrijeđeno neko apelantičino ustavno pravo.
Pravo na imovinu
- 28.Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"3. Popis prava
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(k) Pravo na imovinu."
Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju:
"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."
- 29.Apelantica navodi i povredu prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer joj nije omogućeno da radi, čime je bila izložena umanjenju imovine.
- 30.Ustavni sud podsjeća da pojam "imovina", koji se javlja u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ne treba tumačiti na restriktivan način, nego taj pojam treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava pojedinaca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti, npr. nasljedstvom (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava Marcks protiv Belgije serija 31. stavak 50).
- 31.S obzirom da se apelantica, u suštini, žali da nije mogla stjecati imovinu u budućnosti, jer joj je bilo onemogućeno da radi, Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 32.Imajući u vidu izneseno, a na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.