Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija O. M., podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž-241/02 od 19. rujna 2002. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".

I - Uvod

  • 1.
    O. M. (u daljnjem tekstu: apelant), odvjetnik iz Brčkog, podnio je 2. prosinca 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj Gž-241/02 od 19. rujna 2002. godine. Apelant je, 17. lipnja 2003. godine, dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog je suda zatraženo, 5. travnja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 3.
    Apelacioni je sud, 29. travnja 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 4.
    Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, od ODP "Novogradnja" Brčko, tuženog u postupku apelantovom tužbom pred redovitim sudovima Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je, 21. svibnja 2004. godine, da dostavi odgovor na apelaciju.
  • 5.
    Tuženi nije, u ostavljenom roku, dostavio odgovor na apelaciju.
  • 6.
    Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda je, 21. svibnja 2004. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 7.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 8.
    Apelant je Osnovnom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio, 7. kolovoza 2001. godine, tužbu protiv tuženog radi ometanja posjeda.
  • 9.
    Osnovni je sud, 5. srpnja 2002. godine, donio rješenje broj P-315/01-I-4 kojim je ustvrdio, u prvoj točki dispozitiva, da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao k.č. 17/327 "Kućište", upisane u z.k. ul. 3750 k.o. Brčko, što po novom premjeru odgovara dijelu k.č. 1309 "kuća i zgrada 7. travanj", u površini od 234 m2, upisane u P1.181 k.o. Brčko I (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). U drugoj točki dispozitiva taj je sud ustvrdio da je tuženi, 9. srpnja 2001. godine, ometao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, tako što je stavio armirano željeza na dvorište i ulazna vrata kuće i na taj način spriječio tužitelju pristup u dvorište i ulazak u kuću. U trećoj je točki dispozitiva tuženom naloženo da, u roku od 48 sati, prestane sa ometanjem posjeda predmetne nekretnine i uklanjanjem armiranog željeza omogući tužitelju pristup dvorištu i kući "i na taj način će tužitelju vratiti dio dvorišta katastarske parcele k.č. br. 1317/1 k.o. Brčko, odnosno dio gruntovne parcele k.č. 17/11 k.o. Brčko, u površini od 36 m2, i dio gruntovne parcele k.č. br. 17/327 k.o. Brčko, u površini od 10 m2..." (u daljnjem tekstu: sporni dio tužbenog zahtjeva). Tuženi je uložio Apelacionom sudu priziv na rješenje Osnovnog suda.
  • 10.
    Apelacioni je sud, 19. rujna 2002. godine, donio rješenje broj Gž-241/02 kojim je djelomice uvažio priziv tuženog i preinačio rješenje Osnovnog suda od 5. srpnja 2002. godine u točki 1. i dijelu točke 3. tog rješenja. Rješenje je Osnovnog suda u točki jedan preinačeno tako da je tužitelj upućen na posebnu parnicu sa zahtjevom da se utvrdi da je vlasnik predmetne nekretnine, a u dijelu točke tri tako što je odbijen tužiteljev prijeporni dio tužbenog zahtjeva. Apelacioni je sud u ostalom dijelu priziv tuženog odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

IV - Relevantni propisi

  • 11.
    Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 11/01)

"Članak 119.

Posjednik ima pravo na zaštitu od protupravnog uznemiravanja ili oduzimanja posjeda (ometanje posjeda)

Članak 122. stavak 1.

Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom ometanju, pri čemu nisu od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika Š...Ć

Članak 123.

Odlukom o zahtjevu za zaštitom zbog ometanja posjeda sud određuje zabranu daljnjeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne, odnosno vraćanje oduzetog posjeda, kao i druge mjere potrebne za zaštitu od daljnjeg ometanja posjeda."

  • 12.
    Zakon o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH ("Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH", broj 5/00)

"Članak 2.

Sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 13.
      Apelant navodi da je Apelacioni sud pogrešno primijenio članak 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu), jer je odbio prijeporni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosio na vraćanje oduzetog posjeda, te je na taj način povrijeđeno pravo na dom iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na mirno uživanje imovine iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je Apelacionom sudu nepoznato da postoje dvije vrste ometanja posjeda: uznemiravanje i oduzimanje.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 14.
      Apelacioni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da je tom sudu poznato da se ometanje posjeda može izvršiti uznemiravanjem ili oduzimanjem, i to nijednog trenutka u postupku nije dovedeno u pitanje. Dapače, upravo je postupljeno sukladno toj odredbi Zakona o vlasništvu i apelantu je pružena sudska zaštita posjeda koji je bio predmetom tužbe. Taj sud ističe da je, sukladno članku 123. Zakona o vlasništvu nakon utvrđenja čina ometanja posjeda, koji je utvrđen na način na koji je to apelant tražio, slijede mjere za uspostavu stanja kakvo je bilo prije ometanja posjeda. Mjere koje sud nalaže za otklanjanje ometanja moraju biti usmjerene na otklanjanje posljedica ometanja koje je utvrđeno, a ne nekog drugog ometanja koje nije utvrđeno odlukom suda. Sud je, dakle, naložio tuženom da otkloni ometanje tuženom i omogući apelantu pristup kući i dvorištu. Apelacioni sud navodi da je moguće da je bilo i drugih oblika ometanja na drugim nekretninama ili dijelovima nekretnina, uključujući i one koje se navode u odbijajućem dijelu tužbe, ali se taj sud, sukladno članku 2. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, morao kretati u okviru postavljenog zahtjeva. Ono što je utvrđeno kao predmet i čin ometanja je bilo opredjeljujuće i limitirajuće kod izdavanja naloga usmjerenog ka otklanjanju posljedica ometanja i sprječavanju njegovog ponavljanja. Apelacioni sud zaključuje da je apelantu u tom postupku u potpunosti pružena sudska zaštita sukladno postavljenom zahtjevu i odredbama zakona koje se odnose na ometanje posjeda, te su bez osnova apelantove tvrdnje o povredi nekog od njegovih ustavnih prava koje navodi u apelaciji. Dapače, apelantu se pobijanom odlukom upravo omogućuje korištenje imovine koja je bila predmetom zaštite i da u njoj uživa na način kakav je imao priliku uživati prije nego što mu je tuženi smetao.

VI - Dopustivost

  • 15.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 16.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 17.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je rješenje Apelacionog suda, broj Gž.241/02 od 19. rujna 2002. godine, protiv kojeg nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijano je rješenje apelant primio 3. listopada 2002. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. prosinca 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 18.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 19.
    Apelant pobija rješenje Apelacionog suda od 19. rujna 2002. godine, tvrdeći da je tim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na dom iz članka 8. Europske konvencije.
    • a)
      Pravo na imovinu

Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(k) Pravo na imovinu."

Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 20.
    Članak 1. Protokola broj 1 obuhvaća tri različita pravila. Prvo pravilo, navedeno u prvom stavku, je opće naravi, i iskazuje princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici istog stavka, obuhvaća lišavanje imovine i čini ga podložnim određenim uvjetima. Treće pravilo, koje se nalazi u drugom stavku, priznaje da države članice imaju pravo, među ostalim, nadzirati korištenje imovine sukladno javnom interesu. Ova tri pravila nisu "različita" u smislu da su nepovezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedinačne slučajeve ometanja prava na mirno uživanje imovine, te ih stoga treba tumačiti u svjetlu općeg principa iskazanog u prvom pravilu.
  • 21.
    Ustavni sud podsjeća da je, sukladno dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivne pravne lijekove i u drugim slučajevima).
  • 22.
    Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na pogrešnu primjenu materijalnog zakona u postupku po njegovoj tužbi zbog ometanja posjeda, pa se tako predmetna apelacije neprijeporno tiče zaštite prava na mirno uživanje "imovine" u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 23.
    Ustavni sud zapaža da se apelant žali da je pogrešnom primjenom materijalnog propisa, konkretno članka 119. Zakona o vlasništvu, Apelacioni sud povrijedio njegovo pravo na imovinu jer je odbio prijeporni dio tužbenog zahtjeva, odnosno nije obvezao tuženog da mu vrati u posjed dio njegove nekretnine. Apelant smatra da Apelacioni sud ne poznaje da postoje dvije vrste zaštite posjeda od kojih je jedna - zaštita od oduzimanja posjeda.
  • 24.
    Međutim, Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud pravilno odlučio da rješenje Osnovnog suda od 5. srpnja 2002. godine izmijeni u dijelu u kojem se tuženi obvezuje apelantu vratiti dio posjeda onako kako je to navedeno u prijepornom dijelu zahtjeva. Apelacioni je sud preinačio prvostupanjsko rješenje pravilnom primjenom čl. 118. i 123. Zakona o vlasništvu. Taj je sud naložio otklanjanje ometanja posjeda onako kako je to apelant u tužbi tražio, kako glede predmeta ometanja tako i glede čina ometanja, a odbio je dio zahtjeva u kojem nije ni utvrđeno ometanje posjeda. Apelacioni je sud, sukladno članku 2. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH, preinačio prvostupanjsko rješenje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.
  • 25.
    Ustavni sud zapaža da je Apelacioni sud pravilno ustvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo i donio pravilnu odluku kojom je otklonio ometanje apelantovog posjeda onako kako je to apelant tražio u svojoj tužbi, pa je neutemeljen apelantov priziv da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na imovinu.
  • 26.
    Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
    • d)
      Pravo na dom
  • 27.
    Apelant navodi da je Apelacioni sud, pogrešnom primjenom zakona, pobijanim rješenjem povrijedio njegovo pravo na poštivanje doma iz članka 8. Europske konvencije.
  • 28.
    Međutim, Ustavni sud ponovno podsjeća na princip prema kojem taj sud nije nadležan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. Ustavni je sud već zaključio kako smatra da Apelacioni sud nije proizvoljno primijenio zakon, u postupku o prizivu na rješenje Osnovnog suda, čime nije došlo do povrede članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pa u svjetlu zaključka glede tog članka, Ustavni sud zaključuje da se ovaj priziv mora odbiti kao neutemeljen i u odnosu na članak 8. Europske konvencije i članak II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 29.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 30.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.