USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Usvaja se apelacija M. K.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukidaju se presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Kvlp-45/02 od 16. prosinca 2002. godine i Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-100/02 od 7. kolovoza 2002. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u roku od 90 dana od dana dostave ove odluke, izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama sukladno članku 75. stavak 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Ž. G., advokat iz Kozarske Dubice, podnio je, 21. veljače 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-45/02 od 16. prosinca 2002. godine, Okružnog suda u Banjaluci broj Kž-100/02 od 7. kolovoza 2002. godine, i Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici, broj K-52/01 od 25. prosinca 2001. godine. Apelant je tražio donošenje privremene mjere, kojom bi se obustavilo izvršenje navedenih sudskih odluka do donošenja konačne odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske i Osnovnog javnog tužiteljstva u Kozarskoj Dubici zatraženo je, 19. ožujka 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Odgovor na apelaciju je dostavilo, 5. svibnja 2004. godine, Okružno tužiteljstvo Banjaluka, dok Vrhovni sud Republike Srpske nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog tužiteljstva Banjaluka je, 11. svibnja 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Osnovni je sud u Kozarskoj Dubici presudom, broj K-52/01 od 25. prosinca 2001. godine, osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, zbog toga što je izvršio kazneno djelo ugrožavanja javnog prometa iz članka 400. stavak 3. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/92, 4/93, 17/93, 26/93, 14/94, 3/96, 22/00, 33/00 i 37/01). Također, apelantu je izrečena i mjera sigurnosti kojom se zabranjuje upravljanje motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od šest mjeseci. Uslijed izvršenja navedenog kaznenog djela kod jedne je osobe (pješaka) nastupila smrt.
- 7.Protiv navedene presude apelant i osnovni javni tužitelj uložili su priziv Okružnom sudu Banjaluka. Apelant se žalio zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
- 8.Povodom priziva apelanta i osnovnog javnog tužitelja, Okružni je sud u Banjaluci održao sjednicu vijeća, 7. kolovoza 2002. godine, na kojoj je bio nazočan ovlašteni javni tužitelj, dok apelant nije bio obaviješten o sjednici vijeća, zbog toga što su stavljene izvan snage odredbe članka 371. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01). Nakon toga, Okružni je sud u Banjaluci donio presudu, broj Kž-100/02 od 7. kolovoza 2002. godine, kojom je odbio kao neutemeljen apelantov priziv, dok je istodobno uvažio priziv osnovnog javnog tužitelja, te preinačio prvostupanjsku presudu Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici u dijelu koja se odnosi na visinu kazne i osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
- 9.Apelant je Vrhovnom sudu Republike Srpske uložio zahtjev za izvanrednim preispitivanjem presuda Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici i Okružnog suda u Banjaluci. Vrhovni je sud Republike Srpske presudom, broj Kvlp-45/02 od 16. prosinca 2002. godine, odbio apelantov zahtjev kao neutemeljen.
- 10.Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.
IV - Relevantni propisi
- 11.Zakon o kaznenom postupku Republike Srpske
"Članak 371. Zakona u svom relevantnom dijelu glasi:
(1) O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili odgovor na priziv zahtijevao da bude obaviješten o sjednici Š...Ć. Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale Š...Ć."
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 26/93)
Članak 5.
"Neće se primjenjivati rečenica prva u stavku 1., stavak 4. i stavak 7. članka 371."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Apelant smatra da je pobijanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Također, apelant posebice smatra da presuda Okružnog suda u Banjaluci ne ispunjava kriterije iz članka 6. Europske konvencije, jer mu nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku pred drugostupanjskim sudom, iako je to u prizivu tražio. Obzirom na činjenicu da je okružni javni tužitelj prisustvovao sjednici vijeća drugostupanjskog suda, apelant smatra da nije ispoštovano načelo jednakosti stranaka u postupku.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 13.U odgovoru na apelaciju Okružno javno tužiteljstvo ističe da je, prema tada važećem Zakonu o kaznenom postupku, o sjednici vijeća pred drugostupanjskim sudom obaviješten ovlašteni tužitelj koji je i bio nazočan na toj sjednici. Apelant i njegov branitelj nisu obaviješteni o sjednici vijeća pred drugostupanjskim sudom, jer su odredbe članka 371. tada važećeg Zakona o kaznenom postupku stavljene izvan snage.
- 13.
VI - Dopustivost
- 14.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kvlp-45/02 od 16. prosinca 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 19. veljače 2002. godine, a apelacija je podnesena 21. veljače 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 17.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
Pravo na pravično suđenje
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 19.Ustavni sud primjećuje da se apelant žali da je Okružni sud u Banjaluci donio presudu kojom apelantu nije dana mogućnost da sudjeluje u postupku pred tim Sudom, iako je to u prizivu tražio. Obzirom da je Okružni javni tužitelj prisustvovao sjednici vijeća drugostupanjskog suda, koja je održana pred Okružnim sudom u Banjaluci, apelant smatra da nije ispoštovano načelo jednakosti stranaka u postupku, te da navedena presuda ne ispunjava kriterije iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 20.Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv i u prvostupanjskom i u prizivanom postupku. Ipak, način primjene članka 6. Europske konvencije ovisi o posebnim osobinama na koje ukazuje predmetni postupak. Pitanje je li optuženi imao pravedan postupak mora se riješiti na temelju cjelokupnog postupka (vidi odluku Europskog suda za ljudska prava Monnel and Moris od 2. ožujka 1987. godine, serija A broj 115, st. 54. i 56).
- 21.Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje ima li opravdanja u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir i posebne okolnosti kompletnog prizivnog postupka, da se odustane od principa kontradiktornosti pred Okružnim sudom u Banjaluci, na kojem bi apelant imao pravo prisustvovati i obrazložiti svoj stav glede prizivnih navoda.
- 22.Obzirom da je člankom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku ukinuta odredba koja predviđa mogućnost pozivanja optuženog i njegovog branitelja, na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda na kojoj se rješava o izjavljenom prizivu, Ustavni sud zaključuje da je Okružni sud Banjaluka postupio sukladno navedenom članku, koji je u to vrijeme predstavljao pozitivno pravo. Međutim, postavlja se pitanje je li odluka suda, u konkretnom slučaju, u suglasnosti sa standardima i kriterijima članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 23.Ustavni sud, nadalje, primjećuje da članak 6. stavak 1. Europske konvencije razmatra javnu raspravu, dok Zakon o kaznenom postupku navodi sjednicu vijeća. Obzirom da Europska konvencija, prema članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, ima supremaciju nad svim ostalim zakonima, a sve domaće institucije su obvezne izravno ju primjenjivati, pojam "sjednice vijeća" se mora tumačiti u duhu pojma "javne rasprave" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 24.Rješavajući pitanje potrebe kontradiktornog postupka, treba poći od činjenice da je u prizivnom postupku pred Okružnim sudom u Banjaluci apelant tražio da se prvostupanjska presuda Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici ispita glede bitne povrede odredbi kaznenog postupka, kao i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To znači da prizivni sud nije vezan samo onim što je utvrđeno na nižem sudu, nego ima mogućnost preispitati prizivne navode glede činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, te u slučaju prihvaćanja tih navoda napadnutu presudu potvrditi, preinačiti i ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
- 25.Ustavni sud, također, uzima u obzir da je Okružni sud u Banjaluci, rješavajući apelantov priziv, preinačio prvostupanjsku presudu Osnovnog suda u Kozarskoj Dubici glede odluke o visini kazne, te apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je ishod suđenja pred drugostupanjskim sudom u Banjaluci bio od velikog značaja za apelanta (vidi odluke Europskog suda za ljudska prava Ekbatani protiv Švedske od 26. svibnja 1988. godine, serija A 134 i Kremzov protiv Austrije od 21. rujna 1993. godine, serija A 268-B).
- 26.Činjenica da je u prizivnom postupku pred Okružnim sudom u Banjaluci sudjelovao nadležni javni tužitelj narušava princip kontradiktornosti postupka, pri čemu apelantu i njegovom branitelju nije bila dana ta mogućnost. To predstavlja povredu principa jednakosti stranaka u postupku, što je inherentan i jedan od temeljnih principa članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 27.Na temelju izloženog, a imajući u vidu svoju ustaljenu praksu u ovakvim slučajevima (vidi odluke Ustavnog suda broj U 28/01 od 22. lipnja 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 5/02 i broj U 40/01, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 25/02) Ustavni sud zaključuje da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te predmet vraća Okružnom sudu u Banjaluci, koji će provesti drugostupanjski postupak sukladno kriterijima iz članka 6. Europske konvencije.
VIII - Zaključak
- 28.Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije nužno posebice razmatrati apelantov prijedlog za donošenjem privremene mjere.
- 30.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.