Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija Ganić d.o.o. Sanski Most podnesena protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-259/01 od 20. studenoga 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu, broj Mals-28/01 od 10. listopada 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    Ganić d.o.o. Sanski Most (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa N. H. odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je, 30. prosinca 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-259/01 od 20. studenoga 2002. godine, i Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Mals-28/01 od 10. listopada 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda od sudionika u postupku, Kantonalnog suda i Šumarstvo Sana d.o.o., zatraženo je, 7. i 24. svibnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Kantonalni je sud dostavio odgovor na apelaciju 13. svibnja 2004. godine.
  • 4.
    Pravni je slijednik sudionika u postupku (Šumarstvo Sana) dostavio odgovor na apelaciju 9. lipnja 2004. godine.
  • 5.
    Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je, 27. svibnja 2004. godine, dostavljen apelantu, a odgovor drugog sudionika u postupku apelantu je dostavljen 9. lipnja 2004. godine.

III - Činjenično stanje

  • 6.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 7.
    Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Šumarstvo Sana, radi naplate duga u iznosu od 3.454,00 KM. Nakon provedenog postupka, Općinski je sud donio presudu, broj Mals-28/01 od 10. listopada 2001. godine, kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neutemeljen.
  • 8.
    Protiv navedene je presude apelant podnio priziv Kantonalnom sudu zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Nakon provedenog prizivnog postupka Kantonalni je sud donio presudu, broj Pž-259/01 od 20. studenoga 2002. godine, kojom je odbio apelantov priziv kao neutemeljen.
  • 9.
    Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i "Službeni list R BiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94)

"Članak 336.

Dužnik može izvršiti prijeboj potraživanja koje ima prema vjerovniku s onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela.

Članak 341.

Ne može prestati prijebojem:

  • 1)
    potraživanje koje se ne može zaplijeniti;
  • 2)
    potraživanje stvari ili vrijednosti stvari koje su dužniku bile dane na čuvanje ili na posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao;
  • 3)
    potraživanje nastalo namjernim prouzrokovanjem štete;
  • 4)
    potraživanje naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti;
  • 5)
    potraživanje koje potječe iz zakonske obveze uzdržavanja".
    • 11.
      Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99).

"Članak 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svojem uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka".

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 12.
      Apelant se žali da su povrijeđena njegova ustavna prava kako slijedi: pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija); pravo na efektivan pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije; pravo na zabranu diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije; pravo na zabranu zlouporabe prava iz članka 17. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
    • 13.
      Apelant smatra da su redoviti sudovi dopustili prebijanje ili kompenzaciju potraživanja, koja je izvršena između apelanta i poduzeća Šumarstvo Sana, iako za to nisu bili stečeni uvjeti. Također, apelant smatra da su redoviti sudovi povjerovali iskazima svjedoka, kojima nisu trebali vjerovati. Osim toga, apelant navodi da redoviti sudovi nisu uvažili ni jedan njegov argument, da su pogrešno primijenili norme materijalnog prava, te da prilikom rješavanja priziva nisu procijenili navode iz priziva, već samo navode iz prvostupanjske presude. Apelant smatra da je na ovaj način umanjena njegova imovina, te da nije imao pravično suđenje, a kao razlog navodi da je to zato što je apelant privatno poduzeće, dok je tuženi, tj. Šumarstvo Sana, državno poduzeće.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 14.
      Kantonalni je sud istaknuo da su navodi apelanta neutemeljeni, te predložio da se apelacija odbije, dok je posebice naglasio da nije točno da nisu ispitivani prizivni navodi već navodi iz prvostupanjske presude, jer je drugostupanjski sud, polazeći od prizivnih navoda, procijenio zakonitost prvostupanjske presude.
    • 15.
      U odgovoru na apelaciju, JP "Unsko-sanske šume", koji je pravni slijednik sudionika u postupku, predložio je da Ustavni sud apelaciju odbije kao neutemeljenu.

VI - Dopustivost

  • 16.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 17.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 18.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda, broj Pž-259/01 od 20. studenoga 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 18. prosinca 2002. godine, a apelacija je podnesena 30. prosinca 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 19.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 20.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava zaštićena člankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6., 13., 14. i 17. Europske konvencije i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 21.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".

  • 22.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u prvoj rečenici utvrđuje da:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 23.
    Ustavni sud primjećuje da se postupak pred redovitim sudovima u konkretnom slučaju odnosio na isplatu duga, te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u danom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovitim sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 24.
    Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluke redovitih sudova ne uključuju ili pogrešno primjenjuju ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i sl. (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 25.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68 i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 26.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova. Međutim, članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 27.
    Također, ukoliko apelant tvrdi da je sud bio pristran mora konkretno navesti u čemu se sastoji ta pristranost, te u tom pravcu priložiti valjane dokaze (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 45/01 od 25. veljače 2002. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 28.
    Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima i apelantu i suprotnoj strani dana razumna mogućnost za predlaganje dokaza i iznošenje argumenata u svoju korist. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, te predlaganja dokaza koji će se provesti. Apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku dati svoje komentare na izjave svjedoka i ostale dokaze koje je sud izveo. Prvostupanjski je sud proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, kao što je postojanje međusobnih potraživanja i postojanje prijeboja, tj. kompenzacije, kao osnove za prestanak duga. Također, redoviti su sudovi vjerovali iskazima svjedoka i određenim dokazima izvedenim u tijeku postupka, sukladno ovlastima iz članka 8. Zakona o parničnom postupku. Sudovi su primijenili određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. Odluka drugostupanjskog suda sadrži razloge glede odluke o apelantovom prizivu, i u tom je pogledu dano odgovarajuće obrazloženje.
  • 29.
    Što se tiče samih apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji njihova odluka, te da Ustavni sud nije mjerodavan taj aspekt preispitivati, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
  • 30.
    Navode apelanta da nije imao pravičan postupak zbog toga što je poduzeće u privatnom vlasništvu, te da je u prednosti bio tuženi jer je poduzeće u državnom vlasništvu, Ustavni sud smatra paušalnim i kao takve odbija.
  • 31.
    Imajući u vidu dojam koji ostavlja postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, nije došlo do povrede prava na pravičan postupak iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Ostali navodi

  • 32.
    Ustavni sud zaključuje da, u svjetlu zaključka donesenog glede navodne povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno posebno razmatrati ostale apelantove navode.

VIII - Zaključak

  • 33.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 34.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.