USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija V. A. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Kž-133/02 od 25. studenoga 2002. godine, i presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj K-4/02 od 3. srpnja 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.V. A. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kadina Sela, općina Pale, podnio je, 13. siječnja 2003. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kž-133/02 od 25. studenoga 2002. godine, i presude Okružnog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K-4/02 od 3. srpnja 2002. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenjem privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Okružnog suda broj K-4/02 od 3. srpnja 2002. godine. Ustavni je sud, 25. ožujka 2004. godine, donio odluku kojom je zahtjev apelanta za donošenjem privremene mjere odbijen kao neutemeljen.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i Okružnog tužiteljstva u Srpskom Sarajevu zatraženo je, 26. travnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju. Vrhovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, dok je Okružno tužiteljstvo iz Srpskog Sarajeva odgovor dostavilo 10. svibnja 2004. godine.
- 3.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Okružnog tužiteljstva iz Srpskog Sarajeva je, 14. svibnja 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 4.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 5.Prvostupanjskom presudom Okružnog suda, broj K-4/02 od 3. srpnja 2002. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 127. stavak 1. Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 22/00, 33/00 i 37/01, u daljnjem tekstu: KZ RS), a u svezi članka 20. KZ RS i osuđen na tri godine zatvora.
- 6.Prvostupanjski je sud apelanta proglasio krivim jer je u noći, 15. ožujka 2002. godine, unišao u kavanu "Tri bora" u naselju Kadino Selo, općina Pale, i pucao u pravcu M. G. sa namjerom da ga ubije. M. G. je tom prilikom teško ranjen, ali zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji, nije nastupila smrt. M. G. je upućen da pravo na odštetu ostvari u parničnom postupku.
- 7.Javni okružni tužitelj i apelant su podnijeli prizive Vrhovnom sudu protiv prvostupanjske presude. Tužitelj je tražio da Vrhovni sud izrekne apelantu strožu kaznu, a apelant je tražio ukidanje prvostupanjske osuđujuće presude. Apelant se žalio da prvostupanjski, Okružni sud, nije primijenio princip in dubio pro reo, da nije ustvrdio relevantne činjenice, osobito glede stupnja krivnje, a odbio je, navodno, uzeti u obzir dokaze koji idu u njegovu korist.
- 8.Vrhovni je sud je u prizivnom postupku, presudom broj Kž-133/02 od 25. studenoga 2002. godine, odbio kao neutemeljena oba priziva i potvrdio prvostupanjsku presudu. Vrhovni je sud smatrao da je prvostupanjska presuda utemeljena na zakonu i da je Okružni sud dao relevantne razloge za svoju odluku.
- 9.Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu 13. siječnja 2003. godine.
IV - Relevantni propisi
- 10.Zakon o kaznenom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01)
Članak 364. stavak 1. točka 11. glasi:
"Bitna povreda odredbi kaznenog postupka postoji:
Š...Ć
- 11.ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nerazvidni ili znatno proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 11.Apelant u podnesenoj apelaciji ponavlja navode iznesene u prizivu na presudu prvostupanjskog suda, te konstatira da je pobijanim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo iz članka 13. Europske konvencije. Ove povrede apelant vidi zbog toga što su sudovi, navodno, povrijedili princip in dubio pro reo, odnosno nisu prihvatili dokaze koji idu u njegovu korist. Nadalje, apelant smatra da u ovom postupku nisu u potpunosti i točno utvrđene prijeporne činjenice glede njegove vinosti u odnosu na djelo, što je rezultiralo povredom njegovih procesnih prava iz članka 364. stavak 1. točka 11. Zakona o kaznenom postupku. Apelant nije precizirao u čemu se očituje povreda članka 13. Europske konvencije. Radi navedenog, apelant predlaže da se njegova apelacija usvoji, a pobijane presude Vrhovnog i Okružnog suda ukinu.
- 11.
- b)Odgovor na apelaciju
- 12.U odgovoru na apelaciju Okružno tužiteljstvo u Srpskom Sarajevu navodi da je u ovom predmetu apelantu bila omogućena jednakost u postupku i da mu niti jedno od garantiranih prava nije uskraćeno. Iako članak 6. Europske konvencije garantira pravo na pravično suđenje on ne propisuje pravila o prihvatljivosti dokaza što je regulirano domaćim zakonom. Iako navedeno tužiteljstvo nije dalo nikakav prijedlog glede apelacije, iz sadržaja odgovora se zaključuje da je treba odbiti.
- 12.
VI - Dopustivost
- 13.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 14.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 15.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda, broj Kž-133/02 od 25. studenoga 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, protiv pobijane je presude Vrhovnog suda apelant apelaciju podnio Ustavnom sudu 13. siječnja 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 16.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 17.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 13. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
- 18.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, u relevantnom dijelu, glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
Članak 13. Europske konvencije glasi:
"Svatko čija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima, čak i onda kada su povredu ovih prava i sloboda učinile osobe u vršenju svoje službene dužnosti."
- 19.Apelant se u ovom predmetu žali na navedene procesne i materijalne povrede zakona u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije koje su rezultat, navodno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi. U tom kontekstu tvrdi da su sudovi, u navedenim presudama, povrijedili odredbu članka 364. stavak 1. točka 11. ZKP-a, i da, navodno, postoji znatna dvojba o istinitosti odlučnih činjenica.
- 20.Razmatrajući konkretan slučaj, Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je njegova nadležnost, u prizivnim postupcima, ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije nadležan preispitivati činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redoviti sudovi, osim u slučajevima u kojima odluke nižih sudova krše ustavna prava, tj. ukoliko je neki redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 39/01, "Službeni glasnik BiH", broj 25/02).
- 21.Ustavni je sud i ranije zauzeo stav da članak 6. stavak 1. Europske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo saslušavanja svjedoka pred sudom. U stvari, na sudu je da ocijeni jesu li izjave predloženog svjedoka relevantne za predmet i mogu li one ponuditi korisne informacije nužne za ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora imati određenu diskreciju o ovim pitanjima, ali isto tako slijedi iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije da stranka u postupku ne može imati prednost u odnosu na drugu stranu glede mogućnosti iznošenja dokaza (vidi Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, broj U 6/02, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02).
- 22.Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje, inter alia, daje mogućnost da se predoče razlozi presude, obzirom da to omogućuje apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove (Europski sud za ljudska prava, Hadjianastassion protiv Grčke, presuda broj 12945/87 od 16. prosinca 1992. godine, stavak 33). Međutim, članak 6. Europske konvencije ne zahtijeva da sud ispituje sve argumente koje su strane u postupku izložile tijekom postupka, nego samo argumente koje smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, Odluka o dopustivosti broj 10938/84 od 9. prosinca 1986. godine, Odluke i izvješća OI, 50, 98, i broj 10153/82 od 13. listopada 1986. godine, OI 49, 67). Konačne odluke prizivnih sudova ne moraju imati iscrpna obrazloženja (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava Odluka o dopustivosti broj 8769/97 od 16. srpnja 1981, OI 25, 240). U slučaju navodnih povreda (materijalnog ili proceduralnog) zakona, Ustavni sud treba provjeriti je li postupak bio pravičan kao što je predviđeno u točki 20. ove odluke.
- 23.U konkretnom slučaju, a imajući u vidu iznesene konstatacije, Ustavni sud smatra da pobijanim presudama nije prekršeno pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svjetlu ovog zaključka, Ustavni sud smatra da nije nužno posebice razmatrati navodno kršenje prava iz članka 13. Europske konvencije.
VIII - Zaključak
- 24.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 25.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.