Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

Valerija Galić, sutkinja

Odbija se kao neutemeljena apelacija D. U., podnesena protiv presuda Okružnog suda u Srpskom Sarajevu, broj Kž-2/04 od 30. siječnja 2004. godine, i Osnovnog suda u Sokocu, broj K-167/03 od 24. studenoga 2003. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    D. U. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Mokrog - Pale, podnio je, 26. travnja 2004. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Srpskom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Kž-2/04 od 30. siječnja 2004. godine, i Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj K-167/03 od 24. studenoga 2003. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenjem privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio plaćanje štete prema dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, do donošenja konačne odluke o apelaciji. Od apelanta je zatraženo, 14. svibnja 2004. godine, da dopuni apelaciju jer nije sadržavala presudu protiv koje je izjavljena. Apelant je podnio dopunu apelacije 25. svibnja 2004. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku, Okružnog suda, Osnovnog suda i Okružnog tužiteljstva u Srpskom Sarajevu, zatraženo je, 6. svibnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Okružno je tužiteljstvo u Srpskom Sarajevu odgovor na apelaciju dostavilo 18. svibnja 2004. godine, a odgovori Okružnog suda i Osnovnog suda su dostavljeni 19. svibnja 2004. godine.
  • 4.
    Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovori sudionika u postupku su, 31. svibnja 2004. godine, dostavljeni apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 6.
    Osnovni je sud presudom, broj K-167/03 od 24. studenoga 2003. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Kž-2/04 od 30. siječnja 2004. godine, apelanta proglasio krivim zbog kaznenog djela šumske krađe iz članka 424. stavak 2. Kaznenog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01), utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i novčanu kaznu u iznosu od 400 KM, te mu izrekao uvjetnu osudu, prema kojoj se utvrđene kazne neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne učini novo kazneno djelo. Istom je presudom apelant obvezan da na ime štete, prema dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, oštećenom Šumskom gazdinstvu "Jahorina" Pale, isplati iznos od 2.822,40 KM, te da plati sudski paušal u iznosu od 50 KM.

IV - Relevantni propisi

  • 7.
    U Kaznenom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 22/00, 33/00 i 37/01) relevantna odredba glasi:

"Šumska krađa

Članak 424.

Tko radi krađe u šumi obori jedno ili više stabala, a količina oborenog drveta je veća od tri kubna metra, kaznit će se novčanom kaznom ili zatvorom do dvije godine.

Ako je djelo iz stavka 1. ovog članka učinjeno u namjeri da se oboreno drvo proda ili ako je količina oborenog drveta veća od osam kubnih metara ili ako je djelo učinjeno u zaštitnoj šumi, nacionalnom parku ili drugoj šumi s posebnom namjenom, počinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom."

  • 8.
    U Zakonu o kaznenom postupku Republike Srpske ("Službeni list SFRJ", br. 26/86, 74/87, 57/89, 3/90, 27/90 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 26/93, 14/94, 6/97 i 61/01) relevantne odredbe glase:

"Članak 370.

Kad spisi po prizivu stignu drugostupanjskom sudu, predsjednik prizivnog vijeća određuje suca izvjestitelja. Ako je riječ o kaznenom djelu za koje se goni po zahtjevu javnog tužitelja, sudac izvjestitelj će spise dostaviti nadležnom javnom tužitelju koji je dužan razmotri ti ih i bez odlaganja vrati sudu.

Javni tužitelj može, vračajući spise, staviti svoj prijedlog ili izjaviti da će prijedlog staviti na sjednici vijeća.

Š...Ć

Članak 371.

O sjednici vijeća obavijestit će se onaj optuženi i njegov branitelj, oštećeni kao tužitelj ili privatni tužitelj koji je u roku predviđenom za priziv ili za odgovor na priziv zahtijevao da bude obaviješten o sjednici ili je predložio održavanje pretresa pred drugostupanjskim sudom (čl. od 373. do 375). Predsjednik vijeća ili vijeće može odlučiti da se o sjednici vijeća obavijeste stranke i kad nisu to zahtijevale ili da se o sjednici obavijesti i stranka koja to nije zahtijevala, ako bi njihova nazočnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

Š...Ć

Članak 372.

Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na temelju održanog pretresa.

Hoće li održati pretres odlučuje drugostupanjski sud u sjednici vijeća.

Članak 373.

Pretres pred drugostupanjskim sudom održat će se samo ako je potrebno da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izvedu novi dokazi ili ponove već ranije izvedeni dokazi i ako postoje opravdani razlozi da se predmet ne vrati prvostupanjskom sudu na ponovni glavni pretres.

Š...Ć

Imovinskopravni zahtjev

Članak 103.

Imovinskopravni zahtjev koji je nastao uslijed izvršenja kaznenog djela raspravit će se na prijedlog ovlaštenih osoba u kaznenom postupku ako se time ne bi znatno odugovlačio ovaj postupak.

Imovinskopravni zahtjev se može odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništenje određenog pravnog posla.

Članak 108.

O imovinskopravnim zahtjevima odlučuje sud.

U presudi kojom okrivljenog proglašava krivim sud može oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu se može dosuditi imovinskopravni zahtjev djelomično, a za višak uputiti na parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne pružaju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđivanje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u cjelini može ostvariti u parnici.

Š...Ć"

  • 9.
    U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase:

"Šteta

Članak 155.

Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Uspostavljanje prijašnjeg stanja i naknada u novcu

Članak 185.

Odgovorna je osoba dužno uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala.

Ako uspostavljanje prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna je osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu.

Kad uspostavljanje prijašnjeg stanja nije moguće, ili kad sud smatra da nije nužno da to učini odgovorna osoba, sud će odrediti da ona isplati oštećenom odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

Sud će dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to zahtijeva, izuzev ako okolnosti danog slučaja opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja.

Obična šteta i izmakla korist

Članak 189.

Oštećeni ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

Visina naknade štete se određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje nešto drugo.

Š...Ć

Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim s umišljajem, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenog."

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 10.
      Apelant navodi da je u prizivu na prvostupanjsku presudu, kao prizivne razloge, istaknuo pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa smatra da je morao biti obaviješten o sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Međutim, o sjednici vijeća drugostupanjskog suda nije bio obaviješten, dok je tužitelj bio obaviješten i o navodima priziva se izjasnio na sjednici vijeća, što proizlazi iz obrazloženja pobijane presude. Dalje navodi kako se na temelju provedenih dokaza nije mogao donijeti zaključak o njegovoj odgovornosti, jer nije dokazano da je izvršio kazneno djelo za koje se tereti. Apelant smatra da je sud, umjesto da mu posječeno drvo oduzme, izvršio pogrešan obračun štete u dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, jer šteta može biti samo stvarna vrijednost ukradene stvari, a stvarna je vrijednost drveta u konkretnom slučaju, primjenom odštetnog cjenika, uvećana za 2,5 puta. Na temelju svega navedenog, smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), te predlaže da se pobijane presude ukinu i predmet vrati na ponovni postupak. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenjem privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio plaćanje štete po dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu, do donošenja konačne odluke o apelaciji, jer bi plaćanje tako visokog iznosa izravno ugrozilo njegovu egzistenciju i egzistenciju njegove obitelji.
  • b)
    Odgovor na apelaciju
    • 11.
      Okružni sud, u odgovoru na apelaciju, navodi da nadležni tužitelj nije bio ni pozvan niti je prisustvovao sjednici vijeća drugostupanjskog suda. U konkretnom slučaju ni vijeće ni predsjednik vijeća nisu odlučili da o sjednici vijeća obavijeste stranke, niti su to stranke zahtijevale. Okružno je tužiteljstvo u Srpskom Sarajevu pismenim aktom dalo svoj prijedlog u odnosu na izjavljeni priziv apelanta, nakon što je sudac izvjestitelj dostavio spis na razmatranje. Ovaj sud i dalje ostaje na pravnom stajalištu datom u svojoj presudi i smatra da u cjelokupnom postupku nije bilo kršenja prava na pravično suđenje.
    • 12.
      Osnovni sud navodi kako smatra, obzirom na cjelokupan tijek postupka, da apelantu nije prekršeno niti jedno zaštićeno ljudsko pravo, te predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.
    • 13.
      Okružno tužiteljstvo u Srpskom Sarajevu, u odgovoru na apelaciju, navodi da je sudu dostavilo pismeni odgovor na navode iz apelantovog priziva i da nadležni tužitelj nije prisustvovao sjednici vijeća drugostupanjskog suda. Smatra da u konkretnom predmetu tužitelj nije imao veća prava od apelanta i da tu jednakost nije narušilo davanje pismenog odgovora na priziv, pa predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

VI - Dopustivost

  • 14.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 15.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 16.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Okružnog suda, broj Kž.2/04 od 30. siječnja 2004. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 25. veljače 2004. godine, a apelaciju je podnio 26. travnja 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 17.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 18.
    Apelant pobija navedene presude tvrdeći da je tim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz članka 6. Europske konvencije.
  • 19.
    Članak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 20.
    Ustavni sud uočava da se postupak pred sudovima u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u danom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
  • 21.
    Ustavni sud napominje da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
  • 22.
    Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudske odluke u određenom pravcu, obzirom da to omogućuje apelantu djelotvorno korištenje raspoloživih pravnih lijekova. Međutim, članak 6. Europske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
  • 23.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 24.
    Apelant se žali kako o sjednici vijeća drugostupanjskog suda nije bio obaviješten, dok je tužitelj bio obaviješten i o navodima priziva se izjasnio na sjednici vijeća. Ovakva situacija bi dakako značila nepoštivanje principa jednakosti pred sudom. Međutim, činjenice predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu, ukazuju na to da je drugostupanjski sud odluku donio na sjednici vijeća bez održanog pretresa i izvođenja novih dokaza i da toj sjednici nije prisustvovao tužitelj, već se on prethodno pismeno izjasnio o navodima iz apelantovog priziva. Pored toga, apelant nije izričito zahtijevao da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća. Ustavni sud zaključuje da se radi o fazi postupka u kojoj ni jedna strana nije bila nazočna, pa je ispunjen princip jednakosti pred sudom i nije prekršeno pravo na pravično suđenje.
  • 25.
    Glede ostalih apelantovih navoda, Ustavni sud uočava da je u postupku pred sudovima dana razumna mogućnost i optužbi i obrani za iznošenje dokazne građe. Iskorištena je mogućnost pozivanja i saslušanja svjedoka, izvršen uvid u objektivne dokaze, a apelant je prisustvovao suđenju i dobio priliku dati komentar na izjave svjedoka. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, te primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena, kako glede utvrđene odgovornosti i izrečene sankcije, tako i glede dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva. Što se tiče samih apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da sudovi nisu zlouporabili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan taj aspekt preispitivati, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredbi ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
  • 26.
    Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

VIII - Zaključak

  • 27.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 28.
    Obzirom na odluku Ustavnog suda, u ovom predmetu nije nužno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
  • 29.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.