Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik

Valerija Galić, sutkinja

Jovo Rosić, sudac

Odbija se kao neutemeljena apelacija S. Z. iz Trogira, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-54/01 od 31. siječnja 2002. godine, Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-81/00 od 12. listopada 2000. godine, i Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. kolovoza 1999. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. Z. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Trogira, kojeg zastupa Lj. L., odvjetnik iz Trogira, podnio je, 18. svibnja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-54/01 od 31. siječnja 2002. godine, Kantonalnog suda u Travniku, broj Gž-81/00 od 12. listopada 2000. godine, i Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. kolovoza 1999. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Ustavni je sud, 14. i 28. lipnja 2004. godine, na temelju članka 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, zatražio od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, I. Z. i Z. Z. (kao stranaka u postupku, u kojem su donesene presude), da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i stranke u postupku nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III - Činjenično stanje

  • 4.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 5.
    Presudom Općinskog suda u Bugojnu, broj P-238/98 od 9. kolovoza 1999. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je on isključivi vlasnik dijela kuće u potkrovlju u Bugojnu - Uskoplje, Paloški put broj 7, i da se tuženi I. Z. (apelantov otac) i Z. Z. (apelantov brat) obavežu da to prihvate i predaju apelantu u posjed navedeni dio kuće slobodan od ljudi i stvari.
  • 6.
    Općinski je sud ustvrdio da je I. Z. 1970. godine, odlučivši da za svoju mnogobrojnu obitelj sagradi kuću na k.č. 2350/1 upisanoj u z.k. ul. br. 2779 k.o. Gornji Vakuf, dobio suglasnost nadležnih organa i iz svojih sredstava, uz pomoć sina Z. Z. i pomoć u radu od rodbine i susjeda, sagradio kuću. Apelant je, prije i za vrijeme gradnje očeve kuće, živio u Njemačkoj i bio protiv te gradnje i sudjelovanja u gradnji. Međutim, kad se apelant vratio iz Njemačke 1977. godine, otac mu je dozvolio da sa svojom obitelji stanuje u prijepornom dijelu kuće koji se nalazi u potkrovlju, koji je apelant uredio i osposobio za svoje stanovanje. Apelant je u međuvremenu izgradio obiteljsku kuću u Trogiru, u koju je 1991. godine preselio sa svojom obitelji.
  • 7.
    Nadalje, Općinski je sud ustvrdio da apelant nije stekao pravo vlasništva na prijepornom dijelu kuće u potkrovlju jer nije sudjelovao ni u dogovoru za gradnju kuće, niti u doniranju sredstava za tu gradnju. Apelant je dio kuće koristio uz odobrenje oca, vlasnika kuće, a za sva njegova ulaganja u potkrovlje i prilaz potkrovlju (vanjsko stubište) Općinski je sud ustvrdio da se smatraju obligacijskim odnosom.
  • 8.
    Kantonalni je sud u Travniku, presudom broj Gž-81/00 od 12. listopada 2000. godine, rješavajući apelantov priziv, potvrdio presudu Općinskog suda u Bugojnu.
  • 9.
    Vrhovni je sud Federacije Bosne i Hercegovine, presudom broj Rev-54/01 od 31. siječnja 2002. godine, odbio kao neutemeljenu apelantovu reviziju podnesenu protiv presude Kantonalnog suda u Travniku broj Gž-81/00 od 12. listopada 2000. godine.

IV - Relevantni propisi

  • 10.
    Zakon o vlasničko-pravnim odnosima ("Službene novine Federacije BiH", br. 6/98 i 29/03)

"Članak 25.

Osoba koja od svog materijala svojim radom izradi novu stvar stječe pravo vlasništva.

Pravo vlasništva na novu stvar pripada vlasniku od čijeg ju je materijala, na temelju posla, izradila druga osoba.

Ako je neko od tuđeg materijala svojim radom izradio novu stvar, ona mu i pripada ako je savjestan i ako je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala.

U slučaju iz stavka 3. ovog članka, ako su vrijednost rada i materijala jednake, nastaje suvlasništvo"

V - Apelacija

  • a)
    Navodi iz apelacije
    • 11.
      Iz sadržaja apelacije proizlazi da apelant smatra da su Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud u Travniku i Općinski sud u Bugojnu donesenim presudama povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelant navodi da sudovi nisu pravilno odlučili, jer se u konkretnom slučaju ne može raditi o prekariju, obzirom da je Općinski sud u Bugojnu ustvrdio da je on vršio velika ulaganja u stan u potkrovlju u kojem je stanovao više od dvadeset godina.

VI - Dopustivost

  • 12.
    Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 13.
    Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 14.
    U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom su presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalnog suda u Travniku i Općinskog suda u Bugojnu protiv kojih nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, pobijanu je presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine apelant primio 25. ožujka 2002. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 18. svibnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjet iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 15.
    Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjet glede dopustivosti.

VII - Meritum

  • 16.
    Apelant pobija navedene presude, tvrdeći da su njima povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
    • a)
      Pravo na pravično suđenje - članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, članak 6. Europske konvencije
  • 17.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...)

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava vezana za kaznene postupke".

  • 18.
    Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u svom relevantnom dijelu, glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"

  • 19.
    Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije, garantira svakom pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i druga prava u svezi kaznenog postupka, odnosno pravo da pred sud ili tribunal iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obveze (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Golder protiv VB, od 21. veljače 1975. godine, serija A, broj 18, stavak 36).
  • 20.
    Ustavni sud smatra da je tijekom cjelokupnog postupka apelantu bilo omogućeno da iznosi sve dokaze u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja odlučnog za donošenje sudskih presuda. Nadalje, sudovi su uzeli u obzir sve navode i tvrdnje i ispitali zahtjeve apelanta na temelju primjenjivih pravnih odredbi i dovoljno zorno obrazložili svoje odluke u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje indikacije da je postupak vođen na nepravičan način, niti da je došlo do procesnih povreda koje bi bile od važnosti za poštivanje principa pravičnog suđenja.
  • 21.
    Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
  • 22.
    Uzimajući u obzir postupak u cjelini, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na imovinu - članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

  • 23.
    Članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje: (...)

(k) Pravo na imovinu."

  • 24.
    Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju glasi:

"Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Nitko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine sukladno općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni."

  • 25.
    Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju obuhvaća tri posebna pravila:

(1) mirno uživanje imovine;

(2) ne lišavati nikoga njegove imovine, osim ako je to u interesu društva i ako je sukladno zakonu i općim principima međunarodnog prava;

(3) uporaba imovine prema općem interesu i plaćanje poreza i drugih prinosa i novčanih kazni.

  • 26.
    Ova pravila nisu "razdvojena" u smislu da su međusobno nepovezana. Drugo i treće pravilo se tiču određenih slučajeva sukobljavanja sa pravom na mirno uživanje imovine i trebali bi, dakle, biti konstruirani u svjetlu principa iskazanih u prvom pravilu (Europski sud za ljudska prava, James i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 21. veljače 1986. godine, serija A, br. 98, stavak 37. in fine; Lithgow i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 8. srpnja 1986. godine, serija A, br. 102. stavak 106).
  • 27.
    Pojam "imovina", koji se javlja u članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, ne treba tumačiti na restriktivan način, nego ga treba shvatiti tako da uključuje i stečena prava pojedinca, kao što su novčana potraživanja i druge ekonomske vrijednosti. S druge strane, članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na stjecanje imovine u budućnosti (Europski sud za ljudska prava, presuda u slučaju Marcks protiv Belgije, tom 31. stavak 50; Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Odluka broj U 37/00, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02 od 29. kolovoza 2002. godine i Odluka broj U 12/01, objavljena u "Službenom glasniku BiH", broj 20/02 od 3. kolovoza 2002. godine).
  • 28.
    Ustavni je sud, na temelju dokaza u spisima, zaključio da apelant nije stekao imovinu u smislu značenja članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, jer pravo na imovinu ne postoji do trenutka do kada osoba nema konstituirano pravo na imovinu. Prema tome, donošenje presuda u smislu članka 25. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, prema tužbenom zahtjevu za utvrđivanje prava vlasništva na stanu, ne može predstavljati povredu apelantovog prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
  • 29.
    Pored toga, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Ustavnog suda u prizivnim postupcima ograničena "na pitanja koja su sadržana u ovom Ustavu" i da Ustavni sud nije mjerodavan preispitivati činjenično stanje ili način tumačenja i primjene zakona redovitih sudova osim u slučajevima u kojima su odluke nižih sudova povrijedile ustavna prava, tj. to je slučaj ukoliko je redoviti sud pogrešno tumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvorni pravni lijek i u drugim slučajevima) ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava.
  • 30.
    Ustavni je sud ustvrdio da apelant nema konstituirano pravo na imovinu i da članak II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju nisu primjenjivi na konkretni slučaj, te da samim tim Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Kantonalni sud u Travniku i Općinski sud u Bugojnu pobijanim presudama nisu povrijedili apelantovo pravo na imovinu, garantirano navedenim člancima.

VIII - Zaključak

  • 31.
    Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.