USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 23. srpnja 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 43/04
OBRAZLOŽENJE
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija "Bobar osiguranje" a.d. Bijeljina, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-12/01 od 22. veljače 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1."Bobar osiguranje" a.d. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bijeljine, podnio je, 8. srpnja 2002. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Rev-12/01 od 22. veljače 2002. godine. Budući uz apelaciju nije bila priložena presuda protiv koje je apelacija podnesena, od apelanta je 21. siječnja 2004. godine zatražena dopuna apelacije. Apelant je apelaciju dopunio 23. veljače 2004. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku Vrhovnog suda Republike Srpske i D. V. iz Brčkog zatraženo je, 21. siječnja 2004. godine, da dostave odgovore na apelaciju u roku od 15 dana.
- 3.Vrhovni sud Republike Srpske je odgovor na apelaciju dostavio 6. travnja 2004. godine, dok D. V. odgovor nije dostavio.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda Republike Srpske je, 28. travnja 2004. godine, dostavljen apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Bijeljini, broj P-316/98 od 9. rujna 1999. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-683/99 od 15. ožujka 2000. godine, obvezan je apelant da tužitelju D. V. isplati, na ime naknade štete, iznos od 4.324,27 KM zajedno sa pripadajućom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 850 KM.
- 7.Vrhovni je sud Republike Srpske presudom, broj Rev-12/01 od 22. veljače 2002. godine, odbio kao neutemeljenu apelantovu reviziju, izjavljenu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-683/99 od 15. ožujka 2000. godine. U obrazloženju ove presude se navodi da je, kao posljedica prometne nezgode, koju je 28. listopada 1997. godine prouzročio apelantov osiguranik, nastala šteta u iznosu od 6.577 KM, koju su pretrpjeli tužitelj D. V. i treći učesnik u nezgodi, Č. L. Neprijeporna je činjenica da je apelant izvansudskom nagodbom isplatio tužitelju, 14. ožujka 1998. godine, iznos od 7.434 dinara, a Č. L., 25. svibnja 1998. godine, iznos od 2.566 dinara, odnosno ukupno obojici iznos od 10.000 dinara. Apelant smatra da je isplatom iznosa od 10.000 dinara u cijelosti iscrpljena tada važeća ugovorena suma osiguranja, koja se morala ugovoriti sukladno Odluci Vlade Republike Srpske o određivanju najnižih osiguranih iznosa na koje se mora ugovoriti osiguranje auto-odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/94), koja je za autobuse i teretna vozila iznosila 20.000 dinara, a za ostala motorna vozila 10.000 dinara. Vlada Republike Srpske je kasnije donijela novu odluku o određivanju najnižih osiguranih suma na koje se mora ugovoriti osiguranje auto-odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 23/98), prema kojoj limit osiguranja iznosi za autobuse i teretna vozila 20.000 DM, a za ostala motorna vozila 10.000 DM. U vrijeme donošenja prve odluke Vlade Republike Srpske iz 1994. godine, paritet dinara i DM bio je 1:1, a u vrijeme štetnog događaja 1:3,3. Kako tumači Vrhovni sud Republike Srpske u obrazloženju pobijane presude, ratio odluka je bio u tome da se održi stvarna vrijednost osiguranih suma na istoj razini za sve to razdoblje. Ovo je nametalo obvezu organizacijama za osiguranje (ovdje apelanta) da održe vrijednost osigurane sume, tako što bi, do uvođenja KM kao sredstva plaćanja, tu sumu ugovarale u dinarskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000 DM za autobuse i teretna vozila, odnosno 10.000 DM za ostala motorna vozila. U konkretnom slučaju to znači da je osiguranik, koji je prouzročio štetni događaj, morao ugovoriti sa apelantom sumu osiguranja u iznosu od 10.000 DM. U vrijeme kada je apelant tužitelju izvansudskim poravnanjem isplatio sumu od 7.434 dinara odnos između dinara i DM je bio 1:3,3, pa proizlazi da je tužitelju isplaćen iznos od 2.252 DM, odnosno sada KM, a u vrijeme kada je Č. L. isplaćen iznos od 2.566 dinara, odnos između dinara i DM je bio 1:6, pa proizlazi da mu je isplaćen iznos od 428 DM, odnosno sada KM, što ukupno obojici iznosi 2.680 KM. Kako je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 6.577 KM, proizlazi da je ukupno isplaćeni iznos od 2.680 KM ispod propisanog limita. Vrhovni sud zaključuje da su nižestupanjski sudovi pravilno postupili kada su ukupno utvrđeni iznos štete umanjili za već isplaćeni iznos tužitelju od 2.252 KM i apelanta obvezali da tužitelju naknadi preostali iznos od 4.324,27 KM sa pripadajućom kamatom i troškovima spora.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ, br. 29/78, 39/85, 57/89 i "Službeni glasnik Republike Srpske", br. 17/93, 3/96 i 39/03) relevantne odredbe glase:
"Članak 15.
U zasnivanju dvostranih ugovora sudionici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
Zakonom se određuje u kojim slučajevima narušavanje toga načela povlači pravne posljedice.
Članak 940.
U slučaju osiguranja od odgovornosti osiguravatelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njenu naknadu.
Osiguravatelj snosi, u granicama svote osiguranja, troškove spora o osiguranikovoj odgovornosti.
Članak 941.
U slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguravatelja naknadu štete koju je pretrpjelo događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osiguravateljeve obveze.
Š...Ć"
- 9.U Zakonu o osnovama sustava osiguranja imovine i osoba ("Službene novine SFRJ", br. 17/90, 82/90, 18/91 i "Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/92) relevantne odredbe glase:
"Članak 93.
Najniže osigurane sume na koje se mora ugovoriti osiguranje od auto-odgovornosti određuje Savezno izvršno vijeće.
Obveza organizacije za osiguranje na naknadu štete po temelju osiguranja auto-odgovornosti ne može biti veća od iznosa koje utvrđuje Savezno izvršno vijeće, ako ugovorom o osiguranju nije predviđen veći iznos.
Š...Ć"
- 10.U Odluci o određivanju najnižih osiguranih iznosa na koje se mora ugovoriti osiguranje auto-odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 15/94) relevantna odredba glasi:
"Članak 1.
Najniži osigurani iznosi na koje je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priključnog vozila dužan, sukladno članku 90. Zakona o osnovama sustava osiguranja imovine i osoba zaključiti ugovor o osiguranju auto-odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama, iznose, po jednom štetnom događaju:
1. 20.000 dinara za autobuse i teretna vozila,
2. 10.000 dinara za ostala motorna vozila."
- 11.U Odluci o određivanju najnižih osiguranih suma na koje se mora ugovoriti osiguranje auto-odgovornosti za štete pričinjene trećim osobama ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 23/98) relevantna odredba glasi:
"Članak 1.
Najniže osigurane sume na koje je vlasnik, odnosno korisnik motornog i priključnog vozila dužan, sukladno članku 90. Zakona o osnovama sustava osiguranja imovine i osoba zaključiti ugovor o osiguranju auto-odgovornosti za štetu pričinjenu trećim osobama, iznose, po jednom štetnom događaju:
1. 20.000 DM ako štetu pričine autobus i teretno vozilo,
2. 10.000 DM ako štetu pričine ostala motorna vozila."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 12.Prema navodima apelanta, sva su osiguravajuća društva dužna, prema ugovoru o osiguranju za slučaj nastanka osiguranog slučaja, isplatiti stvarnu štetu, ali ne veću od osigurane sume. Prema tome, oštećeni pravo na naknadu štete od osiguravatelja može ostvariti samo do visine osigurane sume osiguranja, na koju se morao osigurati od odgovornosti za štete pričinjene motornim vozilom trećim osobama. U konkretnom slučaju, visina osigurane sume osiguranja je iznosila 10.000 dinara i apelant ju je u cijelosti isplatio izvansudskom nagodbom.
- 13.Apelant smatra da je pobijana presuda Vrhovnog suda Republike Srpske nepravilna i nezakonita, jer je ovaj sud prekoračio svoje ovlasti u tumačenju zakona i, oprečno važećoj odluci Vlade Republike Srpske, utvrdio veći opseg odgovornosti nego što je određen ugovorom o osiguranju, te su mu time prekršena prava na pravično suđenje i na imovinu zaštićena člankom II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 12.
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud Republike Srpske navodi kako u cijelosti ostaje kod pravnog shvaćanja danog u pobijanoj presudi, te da ovom presudom nisu prekršena apelantova ljudska prava i temeljne slobode.
- 14.
VI - Dopustivost
- 15.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-12/01 od 22. veljače 2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijanu je presudu apelant primio 10. svibnja 2002. godine, a apelaciju je podnio 8. srpnja 2002. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.
VII - Meritum
- 19.Apelant pobija navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njegova prava na pravično suđenje i imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 20.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 21.Ustavni sud zaključuje da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje građanskih prava i obveza apelanta, te je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretni slučaj. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li spor pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
- 22.Apelantov se priziv, poglavito, odnosi na nepravilno tumačenje zakona i pogrešnu primjenu materijalnog zakona suda u sudskom postupku.
- 23.Ustavni sud napominje da nije mjerodavan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestupanjski sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očito proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede temeljnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 24.Pravičnost postupka se ocjenjuje na temelju postupka kao cjeline (vidi presudu Europskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, od 6. prosinca 1988. godine, serija A, broj 146, stavak 68. i odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 25.Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju način na koji je sud tumačio pozitivno-pravne propise ne može smatrati proizvoljnim i ne predstavlja kršenje ustavnih prava apelanta. U odluci su navedeni svi potrebni razlozi i dano detaljno obrazloženje. Također ne postoje drugi elementi koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan. Uzimajući u obzir dojam koji ostavlja postupak kao cjelina, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na imovinu
- 26.U svjetlu zaključka Ustavnog suda glede navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije nužno posebice razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 27.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 28.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.