Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

ODLUKA

na sjednici održanoj 24. listopada 2003. godine, donio

ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 8/04.
OBRAZLOŽENJE

Predmet broj U 40/03

Zahtjev M. D. iz Zavidovića za ocjenom ustavnosti članka 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99)

Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika

Tudor Pantiru, zamjenik predsjednika

Miodrag Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika

Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja

David Feldman, prof., sudac

Didier Maus, prof., sudac

Valerija Galić, sutkinja

Odbacuje se zahtjev M. D, iz Zavidovića, za ocjenom ustavnosti članka 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99), jer ga je podnijela neovlaštena osoba.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    M. D. (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), iz Zavidovića, podnio je 5. prosinca 2001. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za ocjenom ustavnosti članka 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99).

II - Činjenično stanje

  • 2.
    Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
  • 3.
    Prema Zakonu o amnestiji, dato je oslobođenje od kaznenog gonjenja ili potpuno oslobođenje od izrečene kazne ili neizvršenog dijela kazne svim osobama koje su u razdoblju od 1. siječnja 1991. do 22. prosinca 1995. godine učinile bilo koje od kaznenih djela predviđenih u odgovarajućim kaznenim zakonima koji su primjenjivani na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine, osim onih kaznenih djela koja su narečena ovim zakonom.

III - Relevantni propisi

  • 4.
    Pobijana odredba članka 1. Zakona o amnestiji glasi:

"Ovim zakonom daje se oslobođenje od kaznenog gonjenja ili potpuno oslobođenje od izrečene kazne ili neizvršenog dijela kazne (u daljnjem tekstu: amnestija) svim osobama koje su u razdoblju od 1. siječnja 1991. godine do 22. prosinca 1995. godine učinile bilo koje od kaznenih djela predviđenih u odgovarajućim kaznenim zakonima koji su se primjenjivali na teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), osim kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz glave XVI preuzetog Kaznenog zakona SFRJ, kaznenih djela definiranih u Statutu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te kaznenih djela: ubojstvo iz članka 36., silovanje iz članka 88., zatim djela protiv dostojanstva osobe i morala iz članaka 90., 91. i 92., te teški slučajevi razbojničke krađe ili razbojništva iz članka 151., kao i članka 186. stavak 2., a u svezi članka 182. Kaznenog zakona Republike Bosne i Hercegovine, ako je tim zakonom ili drugim odgovarajućim zakonom koji se primjenjivao na teritoriju Federacije predviđeno kažnjavanje ovih osoba za to kazneno djelo".

IV - Zahtjev

  • 5.
    Podnositelj zahtjeva smatra da je obustavljanjem kaznenog postupka zbog nasilničkog ponašanja povrijeđeno osnovno pravo na zaštitu života i tijela oštećenog, koje je zagarantirano međunarodnom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine.

Podnositelj zahtjeva dalje ističe da se ne mogu amnestirati nasilnici za kaznena djela protiv života i zaštite tijela građana, te da ni jedna demokratska država ne može donositi zakone takve naravi, jer je dužna štititi živote i tijela svojih građana. Podnositelj zahtjeva predlaže da Ustavni sud donese odluku da članak 1. Zakona o amnestiji nije u suglasnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine.

V - Dopustivost

  • 6.
    Prema članku VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine "Ustavni sud ima isključivu nadležnost odlučivanja o svim sporovima koji proisteknu iz ovog Ustava između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
    • -
      Je li odluka nekog entiteta da uspostavi posebne paralelne odnose sa susjednom državom sukladna ovom Ustavu, uključujući i odredbe koje se tiču suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
    • -
      Je li neka odredba ustava ili zakona jednog entiteta sukladna ovom Ustavu.

Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedatelj Vijeća ministara, predsjedatelj ili dopredsjedatelj jednog od domova Parlametarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata jednog od domova Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina jednog od domova zakonodavnog tijela jednog entiteta".

Članak 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda, u relevantnom dijelu glasi:

"...Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud će donijeti kad utvrdi da:

(...)

  • 2.
    je zahtjev podnesen od neovlaštene osobe;

(...)"

  • 7.
    Prema narečenoj ustavnoj odredbi, spor pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti samo Ustavom određeni subjekti, u koje ne spada podnositelj zahtjeva. Zato je zahtjev nedopustiv.

VI - Zaključak

  • 8.
    Obzirom da podnositelj zahtjeva nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom, Ustavni je sud, sukladno članku 55. stavak 1. točka 2. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno odlučio kao u izreci ove odluke.
  • 9.
    Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.