USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 17. ožujka 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 19/04.
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broju U 30/03, rješavajući apelaciju "Modratrans d.o.o." Sanski Most, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., dopredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija d.o.o. "Modratrans" Sanski Most, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać broj Pž-70/01 od 7. svibnja 2001. godine i presude Općinskog suda Sanski Most broj Ps-63/00 od 12. veljače 2001. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
- 1."Modratrans" d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Cazina, kojeg zastupa N. H., odvjetnik iz Sanskog Mosta, podnio je 4. lipnja 2001. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać broj Pž-70/01 od 7. svibnja 2001. godine i presude Općinskog suda Sanski Most broj Ps-63/00 od 12. veljače 2001. godine.
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću i od "Una-Promet" d.o.o. Cazin je traženo da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Ustavni je sud, 17. rujna 2001. godine, primio odgovor na apelaciju Kantonalnog suda u Bihaću, a 31. srpnja 2001. godine odgovor od "Una-Promet" d.o.o. Cazin.
- 4.Na temelju članka 21. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda u Bihaću i "Una-Promet" d.o.o. Cazin je 5. ožujka 2004. godine dostavljen apelantu.
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Apelant je poduzeće iz Sanskog Mosta, od kojeg je poduzeće "Una-Promet" d.o.o. iz Cazina imalo potraživanje koje je proizašlo iz njihovog međusobnog ugovornog odnosa. Poduzeće "Una-Promet" d.o.o. Cazin, kao povjeritelj u postupku (u daljnjem tekstu povjeritelj), je Općinskom sudu Sanski Most podnijelo prijedlog za izvršenje na temelju vjerodostojne isprave. Općinski je sud Sanski Most, rješenjem broj Ip-36/99 od 10. ožujka 1999. godine, usvojio prijedlog za izvršenje i obvezao apelanta na isplatu duga povjeritelju u iznosu od 5.145,60 konvertibilnih maraka.
- 7.Apelant je protiv rješenja o izvršenju od 10. ožujka 1999. godine uložio prigovor 19. ožujka 1999. godine u kojem je, između ostalog, istaknuo da pobija postojanje duga u traženom iznosu.
- 8.Općinski je sud Sanski Most, 21. svibnja 1999. godine, donio presudu broj Ps-12/99 kojom je apelanta obvezao na isplatu traženog iznosa. Apelant je uložio priziv na ovu presudu u kojoj je, između ostalog, istaknuo zahtjev za kompenzaciju potraživanja tužitelja i potraživanja koje poduzeće "Modratrans", sa sjedištem u Sloveniji, ima od tužitelja, a čiji je vlasnik apelant.
- 9.Kantonalni je sud u Bihaću, 23. veljače 2000. godine, donio rješenje broj PŽ-92/99 kojim je priziv apelanta usvojio, ukinuo presudu Općinskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje. Kantonalni je sud, u svom obrazloženju, naveo da izreka odluke nije bila unesena u glavni raspravni zapisnik od 21. svibnja 1999. godine. U presudi je još navedeno da će u ponovnom postupku sud provesti raspravu i odlučiti o prigovoru dužnika u smislu članka 55a. Zakona o izvršnom postupku.
- 10.U postupku ponovnog odlučivanja, Općinski je sud Sanski Most 19. travnja 2000. godine donio presudu kojom je odlučeno da rješenje o izvršenju, broj Ip-36/99 od 10. ožujka 1999. godine, ostaje na snazi. Prema tome, apelant je obvezan isplatiti navedeni dug sa obračunatim zateznim kamatama. Apelant je uložio priziv na ovu presudu.
- 11.Kantonalni je sud u Bihaću, 30. studenoga 2000. godine, donio rješenje broj Pž.131/00 kojim je priziv apelanta uvažio, ukinuo presudu Općinskog suda broj Ip-36/99 od 10. ožujka 1999. godine i vratio predmet na ponovno suđenje. U obrazloženju je navedeno da je predmet vraćen na ponovno suđenje zbog pogrešne primjene odredbe članka 55a. Zakona o izvršnom postupku. Ova odredba nalaže da se povodom izjavljenog prigovora dužnika na rješenje o izvršenju na temelju vjerodostojne isprave donese rješenje kojim se rješenje o izvršenju stavlja izvan snage, pa se tek po pravomoćnosti ovog rješenja vodi parnica u kojoj se rješava o zahtjevu tužitelja.
- 12.Općinski je sud Sanski Most, 18. prosinca 2000. godine, donio rješenje broj IP-36/99 kojim je rješenje o izvršenju od 10. ožujka 1999. godine stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
- 13.Općinski je sud Sanski Most, 12. veljače 2001. godine, donio presudu broj Ps-63/00 kojom usvaja tužbu povjeritelja, odnosno tužitelja, u cijelosti i obvezuje apelanta da plati dug i kamatu za razdoblje od 8. svibnja 1998. godine. U presudi se navodi da je apelantov zahtjev za kompenzaciju odbijen obzirom da apelant nije dokazao da je pravni slijednik ugašenog poduzeća "Modratrans", sa sjedištem u Sloveniji. Apelant je podnio priziv na presudu Općinskog suda od 12. veljače 2001. godine.
- 14.Kantonalni je sud Bihać, nakon toga, donio presudu broj Pž 70/01 od 7. svibnja 2001. godine, kojom je priziv apelanta odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Kod Općinskog je suda Sanski Most, pod brojem Ip-81/01, pokrenut izvršni postupak radi naplate navedenog duga prema pravomoćnoj presudi.
- 15.Zakon o obligacijskim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89)
"Članak 21.
Š...Ć
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja između organizacija udruženog rada koje vrše gospodarsku djelatnost određuje se i na temelju vjerodostojne isprave.
Vjerodostojna je isprava, u smislu ovog zakona, faktura, mjenica i ček. Š...Ć.
Članak 336.
Dužnik može prebiti potraživanje koje ima prema povjeritelju sa onim što ovaj potražuje od njega, ako oba potraživanja glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su oba dospjela".
- 16.Zakon o izvršnom postupku ("Službeni list RBiH", br. 16/92 i 13/94), koji se, sukladno članku IX/5. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine primjenjivao kao federalni zakon.
"Članak 55.
Članak 55a.
Š...Ć.
Ako se rješenje i izvršenju pobija u cjelini, ili samo u dijelu kojim je dužnik obvezan namiriti potraživanje, sud kojem je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje i ukinut će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a ako za to nije mjesno nadležan dostavit će predmet nadležnom sudu Š...Ć."
- 17.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Članak 7. stavak 2.
Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice Š...Ć.
Članak 203.
Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika."
- a)Navodi iz apelacije
- 18.U svojoj apelaciji, apelant ističe da su povrijeđena njegova temeljna ljudska prava zagarantirana člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) kako u tijeku postupka pred Općinskim sudom tako i u prizivnom postupku pred Kantonalnim sudom. Apelant navodi da je Općinski sud učinio niz propusta kojima je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak, a posebno da nije odlučivao o prebijanju potraživanja koje je apelant imao od tužitelja. Apelant ističe da sud nije proveo dokaze na temelju kojih je utemeljio presudu, odnosno da je presuda donesena bez pravnog osnova, jer se iz presude ne vidi što je osnova presuđenja, odnosno dugovanje i visina duga. Apelant, dalje, navodi da troškovi postupka nisu bili pravilno odmjereni i dosuđeni.
- 19.U odnosu na postupak pred Kantonalnim sudom apelant ističe kako ovaj sud nije cijenio niti jedan navod istaknut u njegovom prizivu. Apelant, dalje, navodi da je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima donošenja. I u odnosu na ovaj postupak apelant, također, ističe povredu prava na pravično suđenje u tom smislu da Kantonalni sud nije cijenio apelantov prigovor kompenzacije.
- 20.Apelant, dalje, ističe i povredu prava na efikasan pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, zbog propusta da sud ocijeni navode njegovog priziva, kao i povredu članka 17. Europske konvencije.
- 18.
- b)Odgovor na apelaciju
- 21.U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud u Bihaću navodi da je presuda tog suda, broj Pž-70/01 od 7. svibnja 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sanskom Mostu, utemeljena na odredbama Zakona o obligacijskim odnosima, jer je tuženi priložio valjanu vjerodostojnu ispravu koju je prvostupanjski, kao i drugostupanjsk sud, pravilno ocijenio. Dalje, u odgovoru se navodi da, obzirom da je presuda donesena sukladno materijalnim propisima, sud smatra da su navodi apelanta u apelaciji neutemeljeni i proizvoljni.
- 22.U svom odgovoru na apelaciju, "Una-Promet" d.o.o. Cazin navodi da je postupak u predmetu pokrenut kao izvršni postupak na temelju računa broj 51/98/T iz kojeg je vidljiva osnova i visina duga, te da su, prema tome, proizvoljne tvrdnje apelanta o nepostojanju pravnog osnova za donošenje presude. U odnosu na pitanje apelantovog prigovora kompenzacije ističe se da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 336. i 337. Zakona o obligacijskim odnosima, obzirom da se radi o poduzeću iz Slovenije, koje nije stranka u postupku. Isticanje apelanta da se, kao prethodno pitanje, riješi pitanje pravnog slijednika poduzeća iz Slovenije, također, nije utemeljeno obzirom da to poduzeće uopće nije stranka u postupku. Apelant nije podnio nikakav dokaz da je pravni slijednik poduzeća iz Slovenije, što je bio dužan prema članku 7. stavak 2. i članku 203. Zakona o parničnom postupku. Što se tiče navoda o nepravilno utvrđenim troškovima postupka, u odgovoru na apelaciju se navodi da su troškovi dosuđeni u stvarnom iznosu, a prema priloženom troškovniku.
- 23.Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini".
- 24.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, "Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio".
- 25.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj Pž-70/01 od 7. svibnja 2001. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Presuda Kantonalnog suda je donesena 7. svibnja 2001. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. lipnja 2001. godine, dakle u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 26.Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.
- 27.Apelant pobija navedene sudske odluke tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njegova prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Apelant, također, ističe povredu prava na efektivan pravni lijek iz članka 13., kao i članka 17. Europske konvencije. Ustavni će sud, prije svega, ispitati pitanje povrede članka 6. Europske konvencije.
- 21.
Pravo na pravično suđenje
- 28.Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2., što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 29.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi :
"1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom Š...Ć."
Ustavni sud podsjeća da je, sukladno dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije mjerodavan ocjenjivati utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i primjenu zakona od redovitih sudova, osim u slučaju kada odlukama redovitih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovitog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 30.Ustavni sud primjećuje da se veći dio apelacije upravo odnosi na pitanje ocjene činjeničnog stanja, odnosno na primjenu zakona od redovitih sudova. Kroz cijelu apelaciju se provlači pitanje propusta Općinskog suda da riješi apelantov zahtjev za kompenzaciju svog potraživanja od tužitelja i tužiteljevog potraživanja. Ustavni sud uočava da je očevidno Općinski sud propustio glede pitanja kompenzacije postupiti po nalogu Kantonalnog suda, ali ovo je kasnije ispravljeno kada je pitanje kompenzacije riješeno tako da je apelantov zahtjev za kompenzaciju odbijen. Kontradiktorni su navodi apelanta u ovom pogledu: naime, u jednom dijelu apelacije se govori o istaknutom zahtjevu za kompenzacijom, a u drugom dijelu se navodi da je sud propustio odlučiti o apelantovoj protutužbi u kojoj je on istaknuo svoje potraživanje koje ima od tužitelja. Kako proizlazi iz dokumentacije u spisu i odgovora na apelaciju, apelant nije podnio protutužbu, pa nadležni sud nije u tom pravcu ni mogao donijeti odluku. Proizlazi da je apelacija u ovom dijelu neutemeljena.
- 31.U odnosu na ostatak apelantovih priziva u svezi povrede članka 6. Europske konvencije, a koje se odnose na pitanja propusta suda da utvrdi postojanje i visinu apelantovog duga, zatim načina na koji su odmjereni parnični troškovi i isticanja da Kantonalni sud nije procijenio razloge navedene u prizivu, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravičan postupak daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi presude obzirom da to omogućuje apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, ovo pravo ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u tijeku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora uzeti u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (U 62/01 od 5. travnja 2002. godine, točka 19, "Službeni glasnik BiH", broj 24/02). Ustavni sud uočava da je apelant u postupku pred nadležnim sudovima imao pravnog zastupnika koji je imao mogućnost iznijeti činjenice i predložiti dokaze. Sud je primijenio relevantne zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je utemeljena. Obzirom na navedeno, Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju sudovi očevidno proizvoljno primijenili zakon, te su i ovi navodi apelanta neutemeljeni.
- 32.Iz navedenog proizlazi da nije došlo do povrede prava apelanta na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.
Članci 13. i 17. Europske konvencije
- 33.Apelant smatra da su povrijeđeni čl. 13. i 17. Europske konvencije na njegovu štetu jer Kantonalni sud nije cijenio nijedan prizivni razlog istaknut u njegovom prizivu.
- 34.Ustavni sud zaključuje da, obzirom na zaključke u svezi članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati navode apelacije glede ovih prava.
- 35.Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 36.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.