USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
na sjednici održanoj 28. studenoga 2003. godine, donio
ODLUKU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 8/04.
OBRAZLOŽENJE
Predmet broj U 15/03
Apelacija D. L. iz Banjaluke
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 54. i članka 61. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika
Tudor Pantiru, zamjenik predsjednika
Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, prof., sudac
Didier Maus, prof., sudac
Valerija Galić, sutkinja
- -Usvaja se apelacija D. L. iz Banjaluke.
- -Utvrđuje se povreda članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na razuman rok.
- -Nalaže se donošenje pravomoćne odluke o meritumu predmeta bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana donošenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.D. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banjaluke, koju zastupa T. A., odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je 29. travnja 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv međupresude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-403/03 od 27. svibnja 1999. godin, zbog nemogućnosti da dođe do konačne odluke suda o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Sukladno članku 16. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjaluci i sudionika u postupku ODP "Zavoda za izgradnju" Banjaluka, zatraženi su odgovori na apelaciju.
Ustavni je sud primio odgovor Osnovnog suda u Banjaluci 13. kolovoza 2003. godine, dok je odgovor ODP "Zavoda za izgradnju" Banjaluka primljen 1. rujna 2003. godine.
- 3.Odgovori na apelaciju Osnovnog suda u Banjaluci i ODP "Zavoda za izgradnju" Banjaluka, dostavljeni su apelantici kako je to predviđeno člankom 20. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 4.Osnovni je sud u Banjaluci, na traženje Ustavnog suda, dostavio kompletan spis o predmetnom postupku.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Odlukom Odbora za poslovni i garažni prostor Samoupravne interesne zajednice stanovanja Banjaluka broj 2481-3/87 od 11. studenoga 1987. godine, apelantici je data u zakup zajednička prostorija - smetljarnik površine 16 m2 za obavljanje krojačke djelatnosti. Člankom 4. narečene je Odluke utvrđeno da će se ugovor o zakupu između zakupnika i zakupodavca zaključiti nakon pribavljanja suglasnosti mjerodavnog povjerenstva Skupštine općine Banjaluka o pretvaranju smetljarnika u poslovni prostor, a prema odredbama Odluke o načinu i uvjetima ustupanja zajedničkih prostorija ("Službeni glasnik Skupštine općine Banjaluka", br. 11/86 i 10/87).
- 7.Rješenjem Općinskog povjerenstva za urbanizam, promet i komunalne poslove Banjaluka, broj 11-360-57/88 od 16. svibnja 1988. godine, odobrena je Samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja, kao investitoru, adaptacija postojećeg smetljarnika u poslovni prostor. Rješenjem je utvrđeno da investitor može započeti sa izvođenjem radova nakon što rješenje postane pravomoćno.
- 8.Apelantica je 16. lipnja 1988. godine u objektu otvorila krojačku radionicu u kojoj je radila do konca 1992. godine, kada je zbog ratnog stanja i zabrane rada od organa vlasti i zakupodavca morala prekinuti rad.
- 9.Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, broj 1672/88 sa ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka, apelantica je zaključila 11. listopada 1988. godine, s tim da sadržina ugovora nije odgovarala sporazumu koji je pismeno postignut s apelanticom 24. veljače 1987. godine, zbog izmjena i dopuna Odluke o načinu i uvjetima ustupanj" zajedničkih prostorija u stambeno-poslovnim zgradama u društvenom vlasništvu na području općine Banjaluka, broj 2046-1/87 od 1. listopada 1987. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku Općine Banjaluka", broj 10/87.
- 10.Zakupodavac ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka je kod Osnovnog suda Banjaluka 15. prosinca 1997. godine izdjejstvovao rješenje o otkazu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672/88 od 11. listopada 1988. godine, a prethodno nije izvršio svoje obveze utvrđene tim ugovorom, odnosno nije izvršio isplatu sredstava koje je apelantica uložila u adaptaciju objekta.
- 11.Zbog neispunjenja Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 11. listopada 1988. godine apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci 23. travnja 1993. godine.
- 12.Osnovni je sud u Banjaluci, postupajući po apelanticinoj tužbi, radi utvrđivanja ništavosti dijela ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672/88 od 11. listopada 1988. godine, održao je sljedeće rasprave:
- -Sud je zakazao prvu raspravu za 14. prosinca 1994. godine. Na raspravi nije bila nazočna apelantica zbog neuredne dostave poziva na ročište. Sud je naložio da se apelantica pozove preko oglasne table suda.
- -Na raspravi od 26. siječnja 1995. godine konstatirano je da apelantica nije došla (nije bila propisno obaviještena). Sud je naložio da se apelantica pozove pismeno na adresu iz tužbe.
- -Na raspravi od 17. veljače 1995. godine naloženo je apelanticinom punomoćniku da precizira tužbeni zahtjev, da bude razumljiv i točno označi tuženog sukladno provjerom u odjeljenju za registraciju kod suda.
- -Na raspravi od 5. travnja 1995. godine konstatirano je da punomoćnik tužene, koji je pristupio u zamjenu, ne raspolaže potrebitom dokumentacijom i rasprava je odložena za 19. svibanj 1995. godine.
- -Na raspravi od 19. svibnja 1995. godine naloženo je apelanticinom punomoćniku da uredi tužbeni zahtjev, preciziran podneskom od 4. travnja 1995. godine, jer je nerazvidan i kontradiktoran.
- -Na raspravi od 5. srpnja 1995. godine nije bio nazočan apelanticin punomoćnik, pa je zaključeno da se rasprava odloži na neodređeno vrijeme, a sljedeća rasprava zakaže po prijedlogu apelanticinog punomoćnika.
- -Rasprava, zakazana za 20. rujan 1995. godine, odložena je za 9. listopad 1995. godine, jer je apelanticin punomoćnik bio opravdano odsutan.
- -Rasprava, zakazana za 9. listopad 1995. godine, odložena je zbog bolesti suca.
- -Na raspravi od 28. prosinca 1995. godine naloženo je punomoćniku tužene da u spis suda dostavi pismeno koje je primila prije otpočinjanja adaptacije poslovnog prostora, Odluku o načinu i uvjetima ustupanja poslovnih prostorija na području općine Banjaluka, kao i podatak je li tužena isplatila sredstva u godišnjem iznosu apelantici na ime otplate uloženih sredstava za adaptaciju prema obračunu amortizacije poslovnog prostora.
- -Na raspravi od 5. siječnja 1996. godine naloženo je tuženoj da do sljedeće rasprave postupi po nalogu suda od 28. prosinca 1995. godine.
- -Na raspravi od 31. siječnja 1996. godine nije bio nazočan predstavnik tužene i tuženoj je urgentno naloženo da dostavi podatke zatražene sa zapisnika od 28. prosinca 1995. godine.
- -Na raspravi od 14. lipnja 1996. godine sud je konstatirao da apelanticin punomoćnik nije uredno obaviješten, a da je tužena u spis suda uložila "Službeni glasnik Općine Banjaluka", broj 10/87.
- -Rasprava je 4. srpnja 1996. godine održana bez nazočnosti predstavnika tužene, a apelanticin punomoćnik precizirao je tužbeni zahtjev kojim je zatražio da se poništi ugovor o zakupu broj 1672/88 od 11. listopada 1988. godine zbog nesuglasnosti volje i zatražio naknadu štete zbog nekorištenja poslovnog prostora.
- -Na raspravi od 4. rujna 1996. godine proveden je dokazni postupak uvidom u dokazna sredstva, apelanticin punomoćnik je predložio da se saslušaju svjedoci D. G. i J. M. i provede vještačenje prema vještaku građevinske struke Ž. D., što sud nije prihvatio.
- -Na raspravi od 19. svibnja 1997. godine konstatiràno je da tuženi nije primio poziv za raspravu, zakazanu za 14. svibanj 1997. godine, odnosno u roku propisanom Zakonom o parničnom postupku, pa je rasprava odložena za 2. lipanj 1997. godine.
- -Na raspravi od 2. lipnja 1997. godine naloženo je apelantici da u spis suda dostavi priziv protiv rješenja tužene od 1. veljače 1989. godine, a tuženoj da dostavi drugu stranicu zapisnika kao sastavnog dijela rješenja od 1. veljače 1989. godine.
- -Na raspravi od 4. srpnja 1997. godine, sud je zatražio od tužene podatak je li primila žalbu na rješenje od 1. veljače 1989. godine, te je li povodom priziva na rješenje donijela odluku. Konstatirano je da će se naredno ročište zakazati prema programu zakazivanja rasprava nakon godišnjih odmora.
- -Na raspravi od 6. listopada 1997. godine konstatirano je da je u spis suda uložen podnesak tuženog od 19. rujna 1997. godine, pa je zbog izočnosti uredujućeg suca rasprava odložena.
- -Na raspravi od 7. studenoga 1997. godine naloženo je apelantici da dostavi original priziv na rješenje tužene od 1. veljače 1989. godine sa nadnevkom kada ju je tužena primila, i tuženom da dostavi Odluku prema stavku 3. članka 13. predmetnog ugovora broj 1672/88 od 11. listopada 1988. godine.
- -Na raspravi od 28. studenoga 1997. godine apelanticin je punomoćnik dao na uvid tuženom original priziv protiv rješenja tužene od 1. veljače 1988. godine, a tužena je obavijestila sud da nije u mogućnosti izjasniti se posjeduje li ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka Odluku koju je bio obvezan donijeti na temelju članka 13. stavak 3. ugovora od 11. listopada 1988. godine. Naloženo je tuženom da do sljedeće rasprave dostavi narečenu odluku i provjeri broj protokola uručenog priziva.
- -Na raspravi od 16. prosinca 1997. godine tuženoj je naloženo da dostavi odluku zatraženu na raspravi od 7. studenoga 1997. godine, kao i kompletan spis, od ponude do posljednje odluke povodom pravnog posla između parničnih stranaka.
- -Na raspravi od 2. veljače 1998. godine tuženoj je naloženo da dostavi Odluku prema članku 13. stavak 3. ugovora broj 1672/88 od 11. listopada 1988. godine do sljedeće rasprave.
- -Na raspravi od 27. veljače 1998. godine konstatirano je da se rasprava odlaže zbog bolesti uredujućeg suca.
- -Na raspravi od 23. lipnja 1998. godine punomoćniku tužene je naloženo da do rasprave, zakazane za 11. kolovoz 1998. godine, postupi prema rješenjima i dopisima suda i dostavi dokaze o tome je li tužitelju isplaćen dio sredstava utrošen za adaptaciju, suglasno odredbi članka 13. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija.
- -Na raspravi od 11. kolovoza 1998. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. G. i J. M., a apelantica je predložila da se ponište odredbe ugovora koje su oprečne ponudi te da se uložena sredstva za adaptaciju smatraju kao unaprijed plaćena zakupnina prema vrijednosti uloženih sredstava i iznosa zakupnine određene 16. lipnja 1998. godine.
- -Na raspravi od 15. rujna 1998. godine konstatirano je da će apelantica biti saslušana u svojstvu parnične stranke i naloženo je tuženom da sudu dostavi obavijest tko je od predstavnika tuženog sudjelovao u zaključenju prijepornog ugovora.
- -Na raspravi od 27. listopada 1998. godine naloženo je punomoćniku tuženog da u roku od 10 dana dostavi pismeno izjašnjenje u svezi preciziranog tužbenog zahtjeva, te da izvjesti sud tko je od ovlaštenih predstavnika tuženog sudjelovao u dogovoru s apelanticom oko zaključenja Ugovora. Apelantici je naloženo da dostavi suprotnoj strani otkaz ugovora od 5. srpnja 1993. godine, koji je dobila od tuženog.
- -Na raspravi od 10. prosinca 1998. godine zaključeno je da se pozove svjedok D. P.
- -Na raspravi od 11. veljače 1999. godine konstatirano je da nije pristupio svjedok D. P. (poziv vraćen sudu, dostava neuredna, nepotpuna adresa), te zaključeno da se sasluša zakonski zastupnik tuženog u svojstvu parnične stranke.
- -Na raspravi od 25. marta 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka R. P. - zakonskog zastupnika tužene.
- -Na raspravi od 27. svibnja 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem apelantice u svojstvu parnične stranke, izjasnio se punomoćnik tužene na apelanticine navode, proveden dokaz uvidom u spis i priloge spisa, glavna rasprava zaključena i donesena međupresuda.
- -
- 13.Osnovni je sud u Banjaluci, odlučujući o apelanticinoj tužbi, 27. svibnja 1999. godine donio je međupresudu broj P-403/93 kojom je odbio tužbeni apelanticin zahtjev za utvrđivanjem apsolutne ništavosti odredbi čl. 2, 12, 13, 14, i 17. prijepornog Ugovora o zakupu i obvezao tuženog ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka da prihvati apelanticinu ponudu za zaključivanje narečenog ugovora od 24. veljače 1987. godine.
- 14.Usvojen je kao utemeljen eventualni apelanticin zahtjev da se tuženi ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka obaveže na vraćanje apelantici sredstava uloženih na ime adaptiranja poslovnog prostora, s tim da se o visini tih sredstava, kao i troškovima parničnog postupka, odluči po pravomoćnosti međupresude.
- 15.Protiv odbijajućeg dijela međupresude od 27. svibnja 1999. godine apelantica je uložila priziv Okružnom sudu u Banjaluci zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Priziv je uložio i ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka.
- 16.Okružni je sud u Banjaluci, odlučujući o prizivima stranaka protiv međupresude Osnovnog suda u Banjaluci broj P-403/93 od 27. svibnja 1999. godine, donio rješenje broj Gž-341/01 od 21. studenoga 2001. godine, kojim je uvažio priziv apelantice i ODP "Zavoda za izgradnju" Banjaluka, ukinuo međupresudu Osnovnog suda u Banjaluci broj P-403/93 od 27. svibnja 1989. godine i predmet vratio Osnovnom sudu u Banjaluci na ponovni postupak.
- 17.Osnovni je sud u Banjaluci, postupajući po rješenju Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-341/01 od 21. studenoga 2001. godine, održao sljedeće rasprave:
- -Na raspravi od 25. travnja 2002. godine zaključeno je da se pozove ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka za 2. srpanj 2002. godine.
- -Na raspravi od 2. srpnja 2002. godine konstatirano je da se spis od 27. svibnja 2002. godine nalazi kod Neovisnog pravosudnog povjerenstva, pa je rasprava odložena.
- -
Nakon što je Nezavisno pravosudno povjerenstvo vratilo spise Osnovnom sudu u Banjaluci, zakazane su sljedeće rasprave pred Osnovnim sudom u Banjaluci:
- -Rasprava 17. listopada 2002. godine, na kojoj je zaključeno da tuženi dostavi dokaze da je prijeporni poslovni prostor u vlasništvu Grada Banjaluka, te na koji način je došao u vlasništvo Grada Banjaluka, obzirom da je tuženi Zavod za izgradnju investitor objekta.
- -Na raspravi od 26. studenoga 2002. godine određeno je vještačenje vještaka financijske struke na okolnosti preračuna uplaćenih sredstava tužiteljice u KM i obračuna zakonskih kamata na ime zakupnine za prijeporno razdoblje.
Do dana donošenja odluke Ustavnog suda, postupak pred Osnovnim sudom u Banjaluci nije bio okončan.
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 18.Apelantica je zatražila zaštitu svojih prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine, jer smatra da su povrijeđena njena prava iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 19.Apelantica navodi da joj je pričinjena šteta zbog toga što ne može obavljati svoju krojačku djelatnost u objektu koji je adaptirala svojim sredstvima, potom, što ne može mirno uživati u svojoj imovini, a od uloženih sredstava za adaptaciju objekta nema nikakve koristi od 1992. godine do danas.
- 20.Zato apelantica, kako nema mogućnosti da kod redovitih sudova u Republici Srpskoj u razumnom roku ostvari svoja prava, predlaže da Ustavni sud odluči o meritumu slučaja tako što će poništiti čl. 2., 12., 13., 14. i 17. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672 od 11. listopada 1988. godine i obvezati ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka da joj isplati na ime naknade štete iznos od 24.000 KM u roku od 15 dana.
- 18.
- b)Odgovor na apelaciju
- 21.Osnovni sud u Banjaluci, u odgovoru na apelaciju od 13. kolovoza 2003. godine, ističe da postupak u ovoj pravnoj stvari ponovo teče, te da će, obzirom na novi Zakon o parničnom postupku, biti okončan u razumnom roku. Navodi se da postupak u ovom sporu nije pravomoćno okončan, te da je apelacija preuranjena. Također, smatra da je apelantica znatno doprinijela duljini postupka jer nije postupala pravodobno prema uputama suda i predlaže da se apelacija odbije.
- 22.U svom odgovoru na apelaciju, ODP "Zavod za izgradnju" Banjaluka je ukazao na nedostatak pasivne legitimacije, jer je na temelju Odluke o raspolaganju, upravljanju, dodjeli i davanju u zakup poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u vlasništvu Grada Banjaluka ("Službeni glasnik Grada Banjaluka", broj 15/98), poslove upravljanja poslovnim prostorom preuzeo Grad Banjaluka. Smatra da je apelacija nedopustiva jer nisu iskorišteni redoviti i izvanredni pravni lijekovi. Također ističe da je apelantica doprinijela duljini postupka jer je sedam puta mijenjala tužbeni zahtjev, a konačno postavljen tužbeni zahtjev je bio nerazvidan. Navodi da je apelantica i dalje u posjedu prijepornog poslovnog prostora i da za taj prostor ne plaća zakupninu.
- 21.
VI - Dopustivost
- 23.Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni Hercegovini."
Prema članku 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U kontekstu prizivne nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključiti sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
Apelantica je zatražila zaštitu prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine zbog nemogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
Između ostalog, apelacijom se pobija međupresuda Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-403/93 od 27. svibnja 1999. godine. Prema relevantnom zakonu Republike Srpske, međupresudom se odlučuje samo o utemeljenosti tužbenog zahtjeva, a ne i o meritumu tog zahtjeva. Iz narečenog proizilazi da međupresudom nije rješavano o apelanticinim pravima i obvezama, već da je predmet apelacije propuštanje nadležnog suda da meritorno odluči o njenim građanskim pravima i obvezama.
Ustavni sud ističe da,sukladno članku II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. prava i slobode određene Europskom konvencijom i njenim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na svoje pravo iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer nije u mogućnosti doći do sudske odluke o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
- 25.Ustavni sud, polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz članka 11. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Europskog suda Cardot v. France od 19. ožujka 1991. godine, serija A br. 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski i, prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Europskog suda Van Oosterwijek v. Belgium od 6. prosinca 1980., serija A, br. 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i osobne prilike apelanta.
- 26.Imajući u vidu narečene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji stvarno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se "ali zbog predugog trajanja postupka (vidi; mutatis mutandis, Tome Mata v. Portugal br. 32082/96, ECHR 1999-IX), te smatra da je apelantica bila u pravu kada je smatrala da ni jedno drugo pravno sredstvo u Republici Srpskoj ne bi bilo djelotvorno u odnosu na njenu tužbu. Ustavni sud smatra da nedostaci u ustroju pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju imati utjecaja na poštivanje invidualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.
Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava.
Ustavni sud zapaža da je jedan od temeljnih postulata Europske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u ustroju pravnog i sudskog sustava države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima koje nameće članak 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, serija A, br. 194, stavak 21).
- 27.Ustavni sud konstatira da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju da nadležni sud donese odluku u razumnom roku, te da apelantica nije imala na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi pobijala duljinu postupka.
- 28.Obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom u Banjaluci još nije okončan, te da apelantica nije imala na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir iznimne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva
VII - Meritum
- 29.Prema članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njenim protokolima izravno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Ustavni je sud mjerodavan preispitati je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije na koje se apelantica "ali.
- 30.Apelantica tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu, iz članka II/3.(k) Ustava BiH i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
- 1.Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u odnosu na razuman rok
- 31.Ustavni je sud ispitao je li postupak u predmetnom slučaju prevazišao "razuman vremenski rok" iz članka 6. stavak 1 Europske konvencije, koji, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. "Prilikom utvrđivanja građanskih prava ... svako ima pravo na raspravu u razumnom roku. Š...Ć"
Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije
- 32.Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak tiče prava na imovinu, dakle radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka u razumnom roku. Stoga je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Razdoblje koje se uzima u obzir
- 33.Ustavni sud podsjeća na konstantnu sudsku praksu organa Europske konvencije u odnosu na predmete o duljini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Europske konvencije utemeljili svoju vremensku nadležnost. Organi Europske konvencije smatraju da razdoblje koji se uzima u obzir za svrhu priziva glede duljine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj nadnevak mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog nadnevka (vidi, npr. Europski sud za ljudska prva, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. prosinca 1982., serija A broj 56, stavak 53; Styranowski v. Poland, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII)
- 34.Ustavni sud zapaža da je postupak u konkretnom slučaju započeo 23. travnja 1993. godine, kada je apelantica podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjaluci za poništenje Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Međutim, razdoblje koje spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog nadnevka već 14. prosinca 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. Dakle, do danas postupak traje više od 10 godina, od kojih sedam godina i 10 mjeseci spadaju u razdoblje koje Ustavni sud treba ispitati. Postupak se još uvijek vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci.
- 35.Ustavni sud nadalje ističe da je u svrhu određivanja razumnosti duljine vremenskog razdoblja potrebno uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 14. prosinca 1995. godine (Kelečević protiv Republike Srpske, Konačno izvješće ombudsmana broj (B)30/96 od 20. lipanj 1997, st. 47 i 48).
- 36.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Europskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta i uzimajući u obzir posebice složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnosti onoga što se za apelanticu dovodi u pitanje u sporu (vidi Europski sud za ljudska prava, predmet Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. veljače 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, stavak 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 37.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta ovog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti i u svjetlu pravne naravi spora i postupaka vezanih za ovaj predmet.
- 38.Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak tiče utvrđivanja ništavosti dijela Ugovora o zakupu poslovnih prostorija. Ustavni sud također zapaža da su u postupak uključene samo dvije strane i ne smatra da se predmet koji se razmatra pred mjerodavnim sudom može opisati kao osobito složen, kako glede činjeničnog stanja tako i pravnih pitanja.
- b)Ponašanje podnositelja apelacije
- b)
- 39.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku ovisi o ponašanju strane koja sudjeluje u postupku (vidi, Europsko povjerenstvo za ljudska prava, No. 11541/85, Dec. 12.4.89, O.I. 70).
- 40.Ustavni sud zapaža da se u razdoblju koje je relevantno za Ustavni sud apelantica nije bez opravdanih razloga propustila pojaviti na zakazanim ročištima. Ona nije tražila od suda odgađanje ročište, niti je koristila ikakve metode koje su mogle dovesti do odlaganja postupka. Ustavni sud smatra da u odnosu na druga pitanja apelanticino ponašanje samo po sebi ne može opravdati duljinu postupka.
- 41.Prema tome, Ustavni sud nalazi da se odlaganje postupka ne može pripisati apelantici.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 42.Ustavni sud zapaža da je od 14. prosinca 1995. godine pa do dana donošenja odluke Ustavnog suda Osnovni sud u Banjaluci zakazao 31 raspravu; da je apelantica aktivno sudjelovala na tim raspravama, izuzev kada nije bila uredno obaviještena o zakazanoj raspravi; tri rasprave su odložene zbog toga što se nisu pojavili tuženi, svjedoci ili sudac, a od 21. studenoga 2001. godine, nakon odluke Okružnog suda u Banjaluci broj Gž-341/01 od 21. studenoga 2001. godine, održane su četiri rasprave, od kojih je jedna odložena zbog ustupanja spisa na uvid Neovisnom pravosudnom povjerenstvu u Sarajevu.
- 43.Iako je Osnovni sud u Banjaluci donio međupresudu broj P-403/93 od 27. svibnja 1999. godine, koju je ukinuo Okružni sud u Banjaluci rješenjem broj Gž-341/01 od 21. studenoga 2001. godine, pa se predmet opet nalazi pred Osnovnim sudom u Banjaluci, Ustavni sud nije našao uvjerljivim objašnjenja Osnovnog suda u Banjaluci za odugovlačenje postupka.
- 44.Ustavni sud zapaža da ukupna duljina postupka u ovom predmetu od sedam godina i 10 mjeseci, a koji je još uvijek u postupku rješavanja pred prvostupanjskom instancom, nije opravdana. Ustavni sud nalazi da se apelantica ne može smatrati odgovornom za odugovlačenje postupka, da slučaj nije kompleksan i da ponašanje sudova ukazuje na nedostatak potrebite posvećenosti predmetu. Ustavni sud nalazi da se razdoblje od sedam godina i 10 mjeseci, koliko traje ovaj postupak, ne može smatrati "razumnim".
- 45.Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebito odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav.
- 46.U svjetlu narečenog i imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi koji su odlučivali u ovom postupku neopravdano tolerirali odugovlačenje postupka, a da je brži ishod postupka bio od posebite važnosti za apelanticu, obzirom da je predmet spora poslovni prostor koji je ona zakupila i adaptirala vlastitim sredstvima u namjeri da se bavi samostalnom djelatnošću. Slijedi da apelantica nije bila u prilici doći do odluke suda u meritumu glede svojih građanskih prava u razumnom roku.
- 47.Polazeći od narečenog, Ustavni sud zaključuje da zahtjev razumnog vremenskog roka nije ispoštovan što predstavlja povredu članka 6. stavak 1. Europske konvencije na sudsko odlučenje u razumnom roku.
- 2.Pravo na imovinu
- 48.U odnosu na apelanticine navode o navodnoj povredi prava na imovinu, zaštićenog člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, obzirom na okolnosti slučaja i zaključka Ustavnog suda glede povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije nužno razmatrati taj dio apelanticinog priziva (vidi Europski sud za ljudska prava u predmetu Zanghi protiv Italije od 19 veljače 1991, serija A broj 194, stavak 23).
VIII - Zaključak
- 49.Polazeći od narečenog, a na temelju članka 61. stavak 1. točka 1. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
- 50.Prema članku VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.