USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 26. ožujka 2004. godine, donio
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 24/04.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni je sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U 146/03, rješavajući apelaciju Ž. C. , na temelju članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr. , dopredsjednik
Tudor Pantiru, dopredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr. , dopredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sutkinja
David Feldman, prof. , sudac
Valerija Galić, sutkinja
Jovo Rosić, sudac
Usvaja se apelacija Ž. C. , iz Husina - Tuzla, podnesena protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-182/02 od 23. srpnja 2003. godine i Kantonalnog suda u Tuzli, broj K-7/03 od 10. svibnja 2003. godine.
Utvrđuje se povreda članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukidaju se presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-182/03 od 23. srpnja 2003. godine i Kantonalnog suda u Tuzli broj K-7/03 od 10. svibnja 2003. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da provede ponovni, žuran postupak sukladno članku II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, sukladno članku 75. st. 4. i 5. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, izvijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine u roku od šest mjeseci od dana dostave ove odluke, o mjerama poduzetim u cilju izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I. Uvod
- 1.Ž. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Husina - Tuzla, kojeg zastupa T. Lj. , odvjetnik iz Tuzle, podnio je 7. kolovoza 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Kž-182/03 od 23. srpnja 2003. godine i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj K-7/03 od 10. ožujka 2003. godine, sa prijedlogom donošenja privremene mjere kojom će se obustaviti izvršenje pravomoćne presude Kantonalnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na temelju članka 21. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda, od sudionika u postupku - Vrhovnog suda, Federalnog tužiteljstva Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federalno tužiteljstvo), Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužiteljstvo) i Kantonalnog suda, zatraženo je 10. studenoga 2003. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Federalno je tužiteljstvo dostavilo odgovor 2. prosinca, a Kantonalno tužiteljstvo i Kantonalni sud 3. prosinca 2003. godine.
- 4.Na temelju članka 25. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori sudionika u postupku dostavljeni su 11. prosinca 2003. godine sudionicima u postupku, odnosno punomoćniku apelanta.
- 5.Na prijedlog apelanta, Ustavni je sud na sjednici održanoj 14. listopada 2003. godine, donio rješenje broj AP-228/03 kojim se obustavlja izvršenje presude Kantonalnog suda u Tuzli broj K-7/03 od 10. ožujka 2003. godine, potvrđene po prizivu Vrhovnom sudu, broj Kž-182/03 od 23. srpnja 2003. godine. Ovo je rješenje stupilo na snagu odmah, a obustava izvršenja ostaje na snazi do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o meritumu podnesene apelacije.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz navoda apelanta i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Kantonalni je sud donio 10. ožujka 2003. godine presudu broj K-7/03, kojom je apelant proglašen krivim za produljeno kazneno djelo - krivotvorenje novca - iz članka 267. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. U kaznenom postupku svjedoci, koji su prema pobijanoj presudi Kantonalnog suda potvrđenoj presudom Vrhovnog suda imali odlučno značenje za utvrđivanje apelantove krivnje, su M. M. i zaštićeni svjedok pod pseudonimom "broj 106" (u daljnjem tekstu: "broj 106"). U kaznenom je postupku punomoćnik apelanta predlagao sudu i saslušanje svjedoka B. M. , brata svjedoka M. M. , radi provjere vjerodostojnosti iskaza svjedoka M. M. Kantonalni je sud odbio ovaj prijedlog obrane kao i prijedlog za dopunsko saslušanje svjedoka "broj 106".
- 8.Protiv presude Kantonalnog suda, Kantonalni tužitelj i apelant izjavili su prizive Vrhovnom sudu.
- 9.Vrhovni je sud, 23. srpnja 2003. godine, donio presudu broj Kž-182/03 kojom se odbijaju kao neutemeljeni prizivi i potvrđuje presuda Kantonalnog suda broj K-7/03 od 10. ožujka 2003. godine.
- 10.Protiv presude Vrhovnog suda i Kantonalnog suda podnesena je apelacija Ustavnom sudu.
IV. Relevantni propisi
- 11.Zakon o posebnoj zaštiti identiteta svjedoka u kaznenom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" broj 17/01), koji je važio u vrijeme donošenja pobijanih presuda:
"Članak 1.
Ovim se zakonom, u cilju potpune zaštite života, tijela i slobode svjedoka i njegovih bliskih srodnika, utvrđuju pravila saslušanja svjedoka pod posebnim uvjetima u kaznenim postupcima koji se u Federaciji Bosne i Hercegovine vode za kaznena djela za koje je moguće izreći kazne dugotrajnog zatvora, ili za sva druga kaznena djela za koja vijeće sudaca Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud Federacije) to bude smatralo potrebnim, sukladno članku 2. stavak 1. ovog zakona.
Članak 2.
(1) Na zahtjev suda pred kojim se vodi postupak ili nadležnog tužitelja ili okrivljenog i njegovog branitelja, saslušanje svjedoka se može obaviti pred vijećem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, koje čine trojica sudaca Vrhovnog suda...
Članak 6.
(4) Na glavnom pretresu ili pretresu pred drugostupanjskim sudom, sud čita iskaz svjedoka bez prethodne suglasnosti strana u postupku i branitelja i bez mogućnosti pozivanja svjedoka da osobno svjedoči...
Članak 7.
(1) Po upoznavanju sa sadržajem iskaza svjedoka, sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog nadležnog tužitelja, branitelja ili okrivljenog može predložiti Vrhovnom sudu Federacije da se svjedok ponovo sasluša u svezi dodatnih pitanja ili da se pojasni ranije dati iskaz. U tom se slučaju spis ponovno dostavlja vijeću Vrhovnog suda, koji će obaviti saslušanje u roku od 15 dana od dana prijama zahtjeva za dodatnim saslušanjem, nakon čega se spis i zapisnik saslušanja bez odlaganja dostavlja ponovo sudu pred kojim se vodi postupak...
Članak 8.
Nakon što se saslušanje svjedoka obavi kako je to predviđeno ovim zakonom, presuda se ne može isključivo temeljiti samo na iskazu svjedoka".
- 12.Zakon o posebnoj zaštiti identiteta svjedoka u kaznenom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine prestao je važiti danom stupanja na snagu Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.
V. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 13.Apelant tvrdi da u prvostupanjskoj presudi Kantonalni sud uopće nije dao niti jedan razlog kojim bi bila pravdana odluka o pravu okrivljene osobe da ispita svjedoka pod istim uvjetima kao što je ispitan svjedok M. M. kojeg je predložio kantonalni tužitelj. Odbijanjem suda da sasluša ovog svjedoka, na okolnosti koje je obrana predložila, a da za to ni Kantonalni ni Vrhovni sud nisu dali nikakve razloge u svojim presudama, apelant smatra da je povrijeđeno jedno od najvažnijih načela iz prava na pravično suđenje zaštićeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) - "jednakost oružja". Prema ovom načelu svaka stranka u postupku, a apelant je kao okrivljeni bio stranka u postupku, mora imati jednaku mogućnost da izloži svoj slučaj s prijedlogom za izvođenje dokaza. Apelant je pred oba suda isticao da je u vezi sa dokazom - iskazom zaštićenog svjedoka "broj 106" - povrijeđeno njegovo pravo garantirano člankom 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, smatrajući da je nezakonito provedena procedura po kojoj je svjedok "broj 106" dobio zaštitu prema odredbama Zakona o posebnoj zaštiti identiteta svjedoka u kaznenom postupku. Stoga je, navodi apelant, logično pitanje kako je moguće da se razlozi za zaštitu svjedoka ne pruže svjedoku M. M., a da se kod druge radnje koja se stavlja na teret apelantu pruži posebna zaštita drugom svjedoku. Taj razlog može djelomično derogirati puno značenje prava okrivljene osobe, iz članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, na neposredno ispitivanje svjedoka.
- 13.
Zbog zaštite prava okrivljenog, odbrana je na glavnom pretresu predložila da se preko Kantonalnog suda pokrene procedura da Vrhovni sud skine zaštitu svjedoku "broj 106" kako bi apelant mogao ostvariti svoje navedeno pravo iz Europske konvencije. Ovaj prijedlog obrane sud je odbio bez davanja ikakvih razloga. Obrana je, također, sudu predložila, nakon čitanja iskaza svjedoka "broj 106", da zaštićenog svjedoka dopunski sasluša Vrhovni sud, što je taj sud odbio.
Apelant ukazuje da, glede dokaza u ovom postupku, obrana i optužba nisu imali "jednaka oružja" pred sudom na način jednakog predlaganja i ocjene dokaza, kao i sa upoznavanjem svih dokaza, pa i onih sa kojima je kantonalni tužitelj očevidno posebno raspolagao. Takvim posebnim "dokazima" sa kojima je kantonalni tužitelj raspolagao, a koji obrani nisu predočeni, obrana je dovedena u inferiorniju poziciju u odnosu na drugu stranu u postupku. To posebice ima svoju vrijednost ako se uzme u obzir činjenica da se to odnosi prije svega na iskaz zaštićenog svjedoka "broj 106".
- b)Odgovor na apelaciju
- 14.Federalno tužiteljstvo u svom odgovoru ističe da ne stoje tvrdnje u apelaciji da su navedene presude utemeljene isključivo na iskazu zaštićenog svjedoka prilikom čijeg saslušanja je nezakonito provedena procedura po kojoj je taj svjedok dobio zaštitu. Posebno su razmatrane tvrdnje apelanta u svezi povrede zakona na njegovu štetu, pri čemu ni Vrhovni ni Kantonalni sud nisu povrijedili zakon, a činjenično je stanje potpuno i pravilno utvrđeno.
- 14.
Kantonalno tužiteljstvo ističe da apelant navodi iste činjenične i procesne povrede koje je dao u završnoj riječi pred Kantonalnim sudom i u prizivu na presudu tog suda. Ti navodi su gotovo identični i o njima su sudovi već odlučivali. Apelant stalno zaboravlja da dokazi na kojima su utemeljene spomenute sudske odluke nisu samo iskazi svjedoka, već da su mu dokazi i novčanice privremeno oduzete od svjedoka M. M. , od zaštićenog svjedoka "broj 106" i iz apelantovog vozila, kao i nalaz vještaka. U tijeku postupka pred sudom nisu kršena zagarantirana prava apelanta na obranu, odnosno apelant je imao u rukama isto "oružje" kao i tužitelj.
Kantonalni sud ističe da Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, koji je primijenjen u ovoj pravnoj stvari, ne poznaje svjedoke optužbe i svjedoke obrane, kako se navodi u apelaciji, nego svjedoke suda, a razloge zašto prihvata iskaze svjedoka kao i ocjenu izvedenih dokaza sud je dao u svojoj presudi koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda. Glede apelantovih navoda da je sud prihvatio iskaz zaštićenog svjedoka "broj 106" i da pri tom nije omogućio neposredno saslušanje zaštićenog svjedoka, sud je, ističe se u odgovoru, u potpunosti postupao po odredbama Zakona o kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine i Zakona o posebnoj zaštiti identiteta svjedoka u kaznenom postupku u Federaciji Bosne i Hercegovine. Iskaz tog svjedoka dat je detaljno i u potpunosti je povezao tijek događaja koji se odvijao između njega i apelanta, pa nije ni bilo osnova za bilo kakvim dodatnim pitanjima. Inače, sud je donio presudu uvažavajući sve druge provedene dokaze. Kantonalni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava na pravično suđenje u smislu članka 6. Europske konvencije, jer je apelant u tijeku čitavog postupka imao dva izabrana branitelja, a postupak je trajao koliko je to bilo nužno. Na koncu se ističe da su navodi iz apelacije identični navodima iz priziva na presudu Kantonalnog suda.
VI. Dopustivost
- 15.Sukladno članku VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 16.Sukladno članku 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 17.U konkretnom slučaju, predmet pobijanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonima. Nadalje, pobijana je presuda Vrhovnog suda donesena 23. srpnja 2003. godine, protiv koje je 7. kolovoza 2003. godine izjavljena apelacija Ustavnom sudu. Dakle, apelacija je izjavljena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 18.Imajući u vidu odredbe članka VI/3. (b), članka 15. stavak 3. i članka 16. stavak 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud ustvrdio da apelacija ispunjava uvjete iz navedenih članaka glede dopustivosti.
VII. Meritum
- 19.Pravo na pravično suđenje je sadržano u Ustavu Bosne i Hercegovine koji u članku II/2. predviđa da se prava zaštićena Europskom konvencijom i njenim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
Pravo na pravično suđenje
- 20."Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz. ovog članka, stavak 2. , što uključuje:
(...)
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke".
- 21.Članak 6. Europske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š... Ć
- 3.Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
(...)
d. da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe;
(...)".
- 22.Članak 6. Europske konvencije zahtijeva "pravično suđenje", pravo da se bude saslušan u razumnom roku, pravo da saslušanje bude javno, pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Osim toga, ovaj članak sadrži spisak minimalnih prava koje ima svako tko je optužen za kazneno djelo. Među ova prava spada i pravo optuženog da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvovanje i saslušanje svjedoka odvija pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova je odredba tijesno povezana sa principom "jednake dostupnosti pravnih sredstava" kao elementa pravičnog suđenja. Pod pojmom svjedoka, odnosno izjave koje nisu osobno date u sudnici, prema stajalištu Europskog suda, treba da se smatraju izjave "svjedoka" u mjeri u kojoj nacionalni sudovi takve izjave uzimaju u obzir (presuda od 19. prosinca 1990, Delta, A 191-A, presuda od 19. veljače 1991. , Isgio, A. 194-A, str. 12). U principu, Europski sud za ljudska prava ne procjenjuje jesu li izjave svjedoka bile na ispravan način usvojene kao dokazna građa. Ali u situaciji ako nije postojala adekvatna i propisana prilika da optuženi ispita svjedoke, presuda suda ne može, isključivo i uglavnom, biti utemeljena na svjedočenju tog svjedoka.
- 23.U predmetu Doorson, Europski sud za ljudska prava je pošao od stava da interesi obrane trebaju biti izbalansirani u odnosu na interese svjedoka ili žrtava, pozvanih da svjedoče (presuda od 26. ožujka 1996. , Izvješća 1996,-II, Vol. 6, stavak 7a).
- 24.U konkretnom slučaju, apelant se, pored ostalog, žali da je obrana, nakon čitanja iskaza zaštićenog svjedoka, sudu predložila da svjedok bude naknadno saslušan na okolnosti koje je obrana navela i što je, prema ocjeni obrane, bilo veoma važno sa aspekta istinitosti, odnosno vjerodostojnosti pročitanog iskaza zaštićenog svjedoka. Kantonalni je sud odbio ove prijedloge, a u drugostupanjskoj presudi Vrhovnog suda se navodi da nije bilo potrebe za dodatnim ispitivanjem, jer je iskaz svjedoka dostavljen u svim bitnih dijelovima.
- 25.Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odbio i prijedlog obrane za saslušanje svjedoka B. M. , brata svjedoka M. M. , kojeg je obrana predlagala radi provjere vjerodostojnosti iskaza svjedoka M. M. Osim toga, Ustavni sud također primjećuje da u Zapisniku o glavnom pretresu, sastavljenom u Kantonalnom sudu u Tuzli, u predmetu K-7/03, 26. veljače 2003, te 6. i 10. ožujka 2003. godine, stoji da apelantov branitelj predlaže da se ponovno sasluša zaštićeni svjedok "broj 106" na određene činjenice, tj. kada je primio novčanicu od apelanta. Međutim, Kantonalni je sud "odbio prijedlog" obrane (str. 5. Zapisnika) Također, apelant je predlagao da Vrhovni sud skine zaštitu svjedoku "broj 106" kako bi apelant ostvario pravo da neposredno ispita svjedoke optužbe. Ovo tim više što je, prema apelantovom mišljenju, iskaz zaštićenog svjedoka nelogičan i proturječan sam sebi.
- 26.Ustavni sud, također, zapaža da su u konkretnom predmetu provedeni svi dokazi koje je predložio kantonalni tužitelj dok je, nasuprot tome, taj sud odbio prijedlog apelanta za saslušanje svjedoka B. M. i dopunsko saslušanje zaštićenog svjedoka. Odbijanjem suda za saslušanjem svjedoka kojeg je predlagao apelant, kao i ponovnim saslušanjem u vezi sa dodatnim pitanjima, odnosno radi pojašnjenja ranije danog iskaza, prema ocjeni Ustavnog suda povrijeđen je princip jednakosti strana u postupku. Naime, u tijeku postupka kantonalni tužitelj je imao priliku da se, po njegovom zahtjevu, ispita osoba (zaštićeni svjedok) dok optuženi, odnosno apelant, nije imao tu mogućnost.
Ustavni sud, s tim u vezi, ističe da onemogućavanjem obrane da pobija kredibilitet zaštićenog svjedoka lišava obranu konkretnih mogućnosti da pokaže da ta osoba ima predrasuda, da je nepouzdana ili neprijateljski raspoložena prema apelantu. Ovakav stav je zauzeo Europski sud u predmetu Kostovski protiv Holandije (20. studeni 1989, stavak 42) .
Ustavni sud također podsjeća i na stav Europskog suda za ljudska prava da se "svi dokazi moraju iznijeti na javnoj raspravi, u nazočnosti optuženog, na razmatranje protivničkih argumenata. Postoje iznimke od ovog principa, ali one ne smiju narušiti prava obrane. Kao opće pravilo, st. 1. i 3. točke d. članka 6. Europske konvencije zahtijevaju da branitelj dobije odgovarajuću i pogodnu priliku da ispita i ospori navode svjedoka optužbe, bilo u tijeku samog svjedočenja ili kasnije" (vidi Van Mechelen i drugi protiv Holandije (55/1966/674/861-864), 23. travanj 1997. stavak 51).
Vodeći računa o mjestu koje pravo na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije ima u demokratskom društvu, sve mjere kojima se ograničava pravo obrane moraju biti strogo nužne. Ako je dovoljna manje restriktivna mjera, onda se ta mjera mora primijeniti.
- 27.Ustavni sud ističe da je opći princip članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije da optuženim osobama mora biti dozvoljeno da pozivaju i ispituju bilo kojeg svjedoka čije svjedočenje smatraju relevantnim za svoj slučaj i moraju biti u mogućnosti ispitati svakog svjedoka kojeg pozovu ili na čije se svjedočenje oslanja tužitelj. U konkretnom predmetu, Ustavni sud uočava da su pobijane presude utemeljene i na drugim provedenim dokazima. Međutim, činjenica da je apelant tražio dopunsko saslušanje (zaštićenog) svjedoka i svjedoka B. M. , na određene okolnosti, koje u svojoj biti ne moraju značiti da će biti "u korist optuženog", iako se on tome nada i zbog čega traži dopunsko saslušanje, odnosno saslušanje svjedoka B. M. , je, po ocjeni Ustavnog suda, veoma bitna u smislu članka 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije. Ustavni sud smatra da je apelant, odnosno njegov branitelj, dokazao, navodeći razloge za dopunsko saslušanje zaštićenog svjedoka, odnosno svjedoka B. M. , da je bilo potrebno, radi utvrđivanja istine, njihovo saslušanje i da bi izostanak saslušanja mogao nanijeti štetu pravima apelanta.
Ustavni sud zaključuje da interesi odbrane u ovom slučaju nisu bili izbalansirani u odnosu na interese optužbe.
- 28.Iz navedenih razloga Ustavni je sud zaključio da su povrijeđena prava apelanta iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članak 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije, te je odlučio ukinuti pobijane presude i predmet vratiti Kantonalnom sudu u Tuzli na ponovni postupak.
VIII. Zaključak
- 29.Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni je sud većinom glasova odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 30.Prema članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, v. r.