Aktio

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Odluka o dopustivosti i meritumu

na sjednici, održanoj 26. augusta 2004. godine, donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 48/04>
OBRAZLOŽENJE

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj U 130/03, rješavajući apelaciju S. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:

Mato Tadić, predsjednik

Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik

Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik

Valerija Galić, sudija

Jovo Rosić, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija S. I., podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev. 137/02 od 13. novembra 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-880/01 od 22. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-1436/97 od 11. aprila 2001. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".

I - Uvod

  • 1.
    S. I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa J. J., advokat iz Sarajeva, podnio je 8. januara 2003. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev.137/02 od 13. novembra 2002. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-880/01 od 22. novembra 2001. godine i presude Općinskog suda I Sarajevo, broj P-1436/97 od 11. aprila 2001. godine.

II - Postupak pred Ustavnim sudom

  • 2.
    Na osnovu člana 21. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i "BH osiguranja" d.d. Sarajevo, zatraženo je 23. oktobra 2003. godine da dostave odgovore na apelaciju.
  • 3.
    Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na apelaciju, a "Triglav BH osiguranje" d.d. (pravni slijednik "BH osiguranje" d.d. Sarajevo) je odgovor dostavio 7. novembra 2003. godine
  • 4.
    Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor "Triglav BH osiguranja" d.d. je, 5. marta 2004. godine, dostavljen apelantu.

III - Činjenično stanje

  • 5.
    Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
  • 6.
    Apelant je 16. juna 1997. godine sa "BH osiguranjem" d.d. Sarajevo zaključio ugovor o kombiniranom osiguranju za motorno vozilo "Rover 620 DI" reg. oznaka SA 2323 GB na osiguranu sumu od 59.500 DEM sa početkom osiguranja od 16. juna 1997. godine.
  • 7.
    Apelant je predmetno vozilo uvezao iz Holandije sa registarskim tablicama broj 4 NG 902 i u vrijeme zaključenja ugovora o kombiniranom osiguranju pokrenuo je postupak carinjenja i u MUP-u Kantona Sarajevo PU Novi Grad rezervirao registarske tablice broj SA 2323 GB, ali ih još nije dobio.
  • 8.
    Apelantu je, 4. septembra 1997. godine, vozilo ukradeno u Splitu, dok je na sebi imalo holandske tablice 4 NG 902.
  • 9.
    Apelant je povodom štetnog događaja podnio zahtjev za isplatu štete osiguravajućem društvu "BH osiguranje" d.d. Sarajevo. Osiguravajuće društvo "BH osiguranje" d.d. Sarajevo nije udovoljilo apelantovom zahtjevu za isplatu štete za ukradeno vozilo, zato što je svojom izjavom od 31. oktobra 1997. godine raskinulo ugovor, jer je apelant u prijavi dao netačne podatke, navodeći da se radi o vozilu domaće registracije sa oznakom SA 2323 GB.
  • 10.
    Zbog neispunjenja obaveza prema ugovoru o kombiniranom osiguranju, apelant je protiv "BH osiguranje" d.d. Sarajevo podnio tužbu Općinskom sudu I Sarajevo za naknadu štete po štetnom događaju krađe motornog vozila "Rover 620 DI" reg. oznake SA 2323 GB.
  • 11.
    Općinski sud I Sarajevo je presudom broj P-1436/97 od 11. aprila 2001. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
  • 12.
    Protiv presude prvostepenog suda apelant je uložio žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji je presudom broj Gž-880/01 od 22. novembra 2001. godine odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
  • 13.
    Protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-880/01 od 22. novembra 2001. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je presudom broj Rev-137/02 od 13. novembra 2002. godine reviziju odbio.

IV - Relevantni propisi

  • 14.
    U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 57/89, "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93, 13/94 i "Službene novine FBiH", broj 29/03) relevantne odredbe glase:

"Član 909.

(1) Ako je ugovaratelj osiguranja učinio netačnu prijavu ili je propustio dati dužnu obavijest, a to nije učinio namjerno, osiguratelj može, po svom izboru, u roku od mjesec dana od saznanja za netačnost ili nepotpunost prijave izjaviti da raskida ugovor ili predložiti povećanje premije razmjerno većem riziku.

(2) Ugovor u tom slučaju prestaje nakon isteka četrnaest dana od kada je osiguratelj svoju izjavu o raskidu saopćio ugovaratelju osiguranja, a u slučaju osiguravateljevog prijedloga da se premija poveća, raskid nastupa po samom zakonu ako ugovaratelj osiguranja ne prihvati prijedlog u roku od četrnaest dana od kada ga je primio.

(3) U slučaju raskida osiguratelj je dužan vratiti dio premije koji otpada na vrijeme do kraja razdoblja osiguranja.

(4) Ako se osigurani slučaj dogodio prije nego što je utvrđena netačnost ili nepotpunost prijave ili nakon toga, ali prije raskida ugovora odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, naknada se smanjuje u razmjeru između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku.

Član 910.

Odredbe prethodnih članova o posljedicama netačne prijave prešućivanja okolnosti značajnih za ocjenu rizika primjenjuju se i u slučajevima osiguranja sklopljenih u ime i za račun drugoga, ili u korist trećeg, ili za tuđi račun, ili za račun koga se tiče, ako su te osobe znale za netačnost prijave ili prešućivanje okolnosti značajnih za ocjenu rizika.

Član 911.

(1) Osiguratelj kome su u času sklapanja ugovora bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, a koje je ugovaratelj osiguranja netačno prijavio ili prešutio, ne može se pozivati na netačnost prijave ili prešućivanje.

(2) Isto vrijedi u slučaju kad je osiguratelj saznao za te okolnosti za trajanja osiguranja, a nije se koristilo zakonskim ovlaštenjima."

V - Apelacija

a) Navodi iz apelacije

  • 15.
    Iz navoda apelacije proizlazi da se apelant žali da su osporenim presudama povrijeđena njegova ljudska prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Apelant smatra da sudovi nisu pravilno primijenili relevantne zakonske odredbe, te da nisu sa jednakom pažnjom cijenili dokaze i navode tužbe. Navodi da mu je donesenim odlukama sudova i odbijanjem tužbe nanesena materijalna šteta i umanjena imovina.

  • 16.
    Apelant predlaže da Ustavni sud ocijeni ustavnost osporenih presuda, donese odluku u meritumu i zaštiti njegova ustavna prava, ili da presudu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

  • 17.
    U svom odgovoru na apelaciju "Triglav BH osiguranje" d.d. Sarajevo navodi da je u sudskom postupku osigurana kontrola zakonitosti donesenih odluka u ovoj pravnoj stvari i da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu. Ističe da je neosnovano apelantovo pozivanje na član 911. Zakona o obligacionim odnosima, jer su osiguravatelju bile poznate okolnosti koje su značajne za ocjenu rizika, te da je radnik osiguravatelja, vjerujući u tačnost osiguranikove tvrdnje, postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja vjerujući da osigurava vozilo domaćih registarskih oznaka. Netačnim prijavljivanjem činjenica, bitnih za ocjenu osiguranikovog rizika, osiguravatelj je doveden u zabludu u pogledu predmeta osiguranja. Odmah nakon saznanja da predmetno vozilo nije nosilo navedene registarske oznake, osiguravatelj je, prema članu 909. Zakona o obligacionim odnosima, aktom od 31. oktobra 1997. godine, raskinuo ugovor o čemu je obavijestio osiguranika. Predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

VI - Dopustivost

  • 18.
    U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
  • 19.
    U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
  • 20.
    U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-137/02 od 13.11.2002. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, apelacija je podnesena 8. januara 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
  • 21.
    Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII - Meritum

  • 22.
    Apelant osporava pobijane presude zbog pogrešne primjene zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i materijalnih nedostataka (ocjena činjenica u odnosu na predmetni ugovor). Smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova ljudska prava zaštićena Ustavom Bosne i Hercegovine, Evropskom konvencijom i njezinim protokolima konkretizirana u tački 15. ove odluke.

Pravo na pravično suđenje - član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Š..Ć

"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(...)

  • e)
    Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š..Ć"

  • 23.
    Član 6. stav 1. Evropske konvencije utvrđuje proceduralne garancije za presuđivanje u određenim sporovima. Izraz "građanska prava i obaveze" iz Evropske konvencije ima cilj da utvrdi granice primjene člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ovaj izraz se ne može primjenjivati na sve sporove u vezi sa "građanskim pravima i obavezama" iz pozitivnog prava. Ovo pravo ili obavezu mora biti moguće kvalificirati kao "građansko".

Prema sudskoj praksi, dovoljno je da se na vjerodostojan i uvjerljiv način dokaže postojanje prava prema relevantnom zakonu (vidi: Evropski sud za ljudska prava Periscope protiv Francuske, presuda od 26. marta 1992. godine).

  • 24.
    Konkretni predmet se odnosi na postupak u sporu koji je proizašao iz ugovora između apelanta i tuženog "BH osiguranja" d.d. Sarajevo. Apelant je povodom štetnog događaja krađe putničkog motornog vozila podnio zahtjev za naknadu štete osiguravajućem društvu. Dakle, apelant je od osiguratelja zatražio naknadu štete za svoju imovinu koju je osigurao zaključenjem ugovora o kasko osiguranju. Nesumnjivo je da je pravo na imovinu "građansko pravo", stoga je i spor o zahtjevu za nadoknadu štete spor ekonomske prirode i obuhvaćen je članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudovima koji su odlučivali u ovom predmetu bio pravičan, kako to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije.
  • 25.
    Ustavni sud primjećuje da su Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine i prethodno Kantonalni sud u Sarajevu i Općinski sud I Sarajevo u konkretnom slučaju, primjenjujući odredbe Zakona o obligacionim odnosima, odlučili da odbiju apelantov zahtjev za nadoknadu štete jer su utvrdili da je apelant dao osiguravatelju netačne podatke pri zaključivanju ugovora o kasko osiguranju.
  • 26.
    U konkretnom slučaju nastala je situacija koja je predviđena Zakonom o obligacionim odnosima (član 909). Sudovi koji su odlučivali u ovom predmetnom slučaju su ocjenom provedenih dokaza utvrdili da je apelant prijavljivanjem netačnih podataka pri zaključivanju ugovora o kasko osiguranju osiguratelja doveo u zabludu u pogledu predmetnog osiguranja zbog čega je on raskinuo zaključeni ugovor i obavijest o tome dostavio apelantu.
  • 27.
    Ustavni sud smatra da su sudovi pravilno odlučili, na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, da zbog apelantove netačne prijave podataka osigurateljeva izjava o raskidu ugovora ima utemeljenje za primjenu u članu 909. Zakona o obligacionim odnosima. Naime, članom 909. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima predviđeno je da osiguratelj za slučaj netačne prijave disponira pravom da raskine ugovor sa ugovarateljem. U vezi sa predmetnim slučajem, Ustavni sud smatra da bi za osiguratelja bio neopravdano težak teret da mu nije ostavljena zakonska mogućnost da raskine ugovor jer bi za slučaj izigravanja ugovora bio doveden u težak ekonomski položaj. Ustavni sud prihvata da predviđeno uskraćivanje novčanih potraživanja iz osnova osiguranja radi naknade štete po osnovu osiguranja od automobilske odgovornosti, prema uvjetima iz člana 909. Zakona o obligacionim odnosima, ima legitiman cilj koji opravdava funkcioniranje sistema osiguranja imovine i lica u cjelini. Ustavni sud također smatra da u konkretnom slučaju ovakvo zakonsko rješenje odgovara "standardima zakona" u demokratskom društvu.
  • 28.
    U vezi sa apelantovim navodima da su sudovi pogrešno primijenili odredbe člana 909. umjesto člana 911. Zakona o obligacionim odnosima, Ustavni sud podsjeća da, u slučaju ako je sporno da li se određeni zakon i zakonska odredba mogu primijeniti na konkretan slučaj, a rješenje tog pitanja zavisi od pravilnog tumačenja tih odredbi, Ustavni sud nema nadležnost da preispituje to tumačenje, sve dok ono nije proizvoljno. Prema tome, Ustavni sud, u skladu sa svojom dosadašnjom sudskom praksom (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 64/02 od 24. oktobra 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 8/04, tačka 45), nije nadležan da ocjenjuje kako su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje ili tumačili i primijenili zakon, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. Ustavni sud ne smatra da su u konkretnom slučaju nadležni sudovi proizvoljno primijenili zakon.
  • 29.
    Ustavni sud zaključuje da osporenim presudama nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

  • 30.
    U svjetlu navedenih zaključaka Ustavnog suda u pogledu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno razmatrati apelantove žalbene navode u pogledu povrede prava na imovinu zaštićenog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII - Zaključak

  • 31.
    Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
  • 32.
    Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s.r.