USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 29. septembra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 54/04>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 65/03, rješavajući apelaciju A. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija A. R., podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj Gž-11/03 od 3. februara 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj P-501/00-I od 27. novembra 2002. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.A. R. (u daljem tekstu: apelantica), iz Donjeg Brezika, podnijela je 4. marta 2003. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Apelacioni sud) broj Gž-11/03 od 3. februara 2003. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu. Osnovni sud) broj P-501/00-I od 27. novembra 2002. godine. Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje osporene presude do donošenja odluke o apelaciji.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. st. 1. i 2. Poslovnika Ustavnog suda, od Apelacionog suda i učesnika u postupku, I. Ć.-M., zatraženo je 5. aprila, odnosno 18. juna 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Apelacioni sud je, 22. aprila 2004. godine, dostavio odgovor na apelaciju, dok učesnik u postupku, I. Ć.-M., nije dostavila svoj odgovor.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, odgovor Apelacionog suda je dostavljen apelantici.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način:
- 6.Osnovni sud je presudom broj P-501/00-I od 27. novembra 2002. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj Gž -11/03 od 3. februara 2003. godine, utvrdio da je apelantica dužna trpjeti i dozvoliti da se nekretnina označena kao k.č. 559/95 oranica "Maksimovača" površine 525 m" upisana u z.k. uložak 743 K.O Brezik, upiše u novi z.k. uložak iste K.O. kao vlasništvo tužiteljice I. Ć., koja je to pravo stekla dosjelošću.
- 7.U obrazloženju ove presude je navedeno kako je utvrđeno da je prednik tužiteljice, Ž. Ć., bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine i da je stanovao u kući koju je podigao na tom zemljištu. Utvrđeno je, također, da je ova nekretnina podobna da bude predmet stjecanja prava vlasništva dosjelošću (održajem), s obzirom da se ne radi o društvenom vlasništvu.
IV - Relevantni propisi
- 8.U Zakonu o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj 6/80), koji je preuzet u smislu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 21/92), relevantne odredbe glase:
"Član 20.
Pravo svojine se stiče po samom zakonu, na osnovu pravnog posla i nasljeđivanjem.
Član 28.
Savjestan i zakonit posjednik nekretnine, na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem istekom deset godina.
Član 30.
Vrijeme potrebno za održaj počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za održaj."
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 9.Apelantica osporava da je u konkretnom slučaju tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću. Stoga, smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica, nadalje, traži da se, donošenjem privremene mjere, u cijelosti obustavi izvršenje pobijanih odluka.
- 9.
- b)Odgovor na apelaciju
- 10.U odgovoru na apelaciju Apelacioni sud navodi da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Radi toga je ovaj sud apelantičinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Zbog toga se ne mogu prihvatiti apelantičini navodi, kaže se na kraju odgovora na apelaciju, da je povrijeđeno njezino pravo na pravičan postupak i pravo na imovinu.
- 10.
VI - Dopustivost
- 11.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 12.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 13.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Apelacionog suda, broj Gž-11/03 od 3. februara 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelantica je primila 18. februara 2003. godine, a apelaciju je podnijela 4. marta 2003. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 14.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 15.Apelantica pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njezina prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 16.Ustavni sud napominje da nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su nižestepeni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke nižih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravičan postupak, pristup sudu, efikasan pravni lijek i drugi slučajevi (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 31/03).
- 17.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda, broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 38/03).
- 18.Pravo na pravično suđenje daje, inter alia, mogućnost da se predoče razlozi za donošenje sudskog odlučenja u određenom pravcu, s obzirom da to omogućava apelantu da djelotvorno koristi raspoložive pravne lijekove. Međutim, član 6. Evropske konvencije ne predviđa da sud ispituje sve argumente koje su strane izložile u toku postupka, nego samo argumente koje sud smatra relevantnim. Sud mora da uzme u obzir argumente strana u postupku, ali oni ne moraju svi biti izneseni u obrazloženju presude (vidi presudu Ustavnog suda, broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 19., objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 24/02).
- 19.Ustavni sud primjećuje da je apelantica imala pravo pristupa sudovima pune jurisdikcije u toku cjelokupnog postupka i u dvije sudske instance. Ni u jednoj fazi postupka apelantici nije onemogućena suštinska ravnopravnost u iznošenju argumenata, dokaza i činjenica. Nadalje, apelantici je pružena mogućnost javne rasprave pred svim sudovima kao "suštinski element" prava na pravično suđenje. Sud je primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok se radi o tumačenju navedenih odredbi. Sudski postupci nisu trajali predugo da bi se moglo smatrati da je narušen princip "razumnosti roka" kao elementa prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 20.Što se tiče apelantičinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, ovaj sud smatra da su i ti navodi neosnovani. Na osnovu utvrđenja da su prednik I. Ć. i ona lično od 1966. godine bili neprekidno u kvalificiranom (pošten, istinit i zakonit) posjedu spornih nekretnina, sudovi su pravilnom primjenom člana 28. već navedenog Zakona o osnovnim imovinsko-pravnim odnosima donijeli pravilnu odluku o tome kome pripada pravo vlasništva i posjeda na spornoj imovini.
VIII - Zaključak
- 21.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 22.Ustavni sud podsjeća da je, 11. februara 2004. godine, donio odluku kojom je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere odbio kao neosnovan.
- 23.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.