USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici, održanoj 14. oktobra 2004. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 1/05>
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 227/04, rješavajući apelaciju J. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Novi prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", broj 2/04), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., potpredsjednik
Miodrag Simović, prof. dr., potpredsjednik
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija J. Č., podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj Gž-702/03 od 4. novembra 2003. i presude Općinskog suda II Sarajevo broj P-2655/00 od 25. februara 2003. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.J. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa M. K., advokat iz Sarajeva, podnio je 24. februara 2004. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-702/03 od 4. novembra 2003. godine i presude Općinskog suda II Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-2655/00 od 25. februara 2003. godine.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 21. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je, 2. septembra 2004. godine, da dostave odgovor na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i Općinski sud su, 14. septembra 2004. godine, dostavili odgovore na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 25. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda odgovori Kantonalnog suda i Općinskog suda su, 29. septembra 2004. godine, dostavljeni apelantu.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Općinski sud je presudom broj P-2655/00 od 25. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-702/03 od 4. novembra 2003. godine, odbio apelantov tužbeni zahtjev u kojem je tražio raskid ugovora o zamjeni nekretnina koji je zaključio sa tuženim. Općinski sud je u obrazloženju presude naveo da je apelant vlasnik kuće koja se nalazi u Banjoj Luci, a tuženi vlasnik kuće koja se nalazi u Sarajevu, da su njih dvojica 29. januara 1999. godine zaključili pismeni ugovor o zamjeni navedenih nekretnina, koji su ovjerili u Općinskom sudu 5. oktobra 1999. godine. Općinski sud je utvrdio da sporni ugovor nije bio ništav u smislu člana 103. Zakona o obligacionim odnosima. Taj je sud, nadalje, utvrdio da je ugovorom o zamjeni bila predviđena obaveza ugovarača da će svaki od ugovarača nastaviti postupke za predaju spornih nekretnina u posjed, koje su dobili u vlasništvo zamjenom, jer im je bilo poznato da sporne nekretnine koriste i u njima žive treća lica. Tuženi je ušao u posjed kuće u Banjoj Luci, a apelant nije ušao u posjed kuće u Sarajevu. Općinski sud je utvrdio da je postojala namjera tuženog da ispoštuje dogovorenu obavezu u vezi sa iseljenjem trećih lica iz kuće u Sarajevu, u smislu člana 135. Zakona o obligacionim odnosima, ali da tuženi svoju obavezu nije iz objektivnih razloga mogao ispuniti odmah. Naime, tuženi je u više navrata intervenirao kod nadležnog općinskog organa za izvršenje rješenja o iseljenju trećih lica iz sporne nekretnine u Sarajevu, koja je na kraju iseljena i ključevi kuće su predati nadležnoj općini. Konačno, Općinski sud je, na osnovu iskaza svjedoka u tom postupku, utvrdio da je pri zaključenju ugovora o zamjeni spornih nekretnina postojala mana u pogledu volje apelanta da zaključi taj ugovor. Međutim, s obzirom da su mane volje osnova za poništenje ugovora, a apelant je u svojoj tužbi tražio raskid ugovora i u tom smislu nudio dokaze, Općinski sud je, u smislu člana 2. Zakona o parničnom postupku, odlučio u granicama postavljenog zahtjeva i odbio je apelantov tužbeni zahtjev.
IV - Relevantni propisi
- 7.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 42/98 i 3/99)
"Član 2.
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku."
- 8.Zakon o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 29/78, 39/85 i 57/89 i "Službeni list RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94) koji je primjenjivan u konkretnom slučaju
"Član 103. stav 1.
Ugovor koji je protivan ustavom utvrđenim načelima društvenog uređenja, prinudnim propisima ili moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje šta drugo.
Član 135.
Pri odlučivanju o raskidanju ugovora, odnosno o njegovoj izmjeni, sud se rukovodi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o cilju ugovora, o normalnom riziku kod ugovora odnosne vrste, o općem interesu, kao i o interesima obje strane.
Član 111.
Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.
Član 112. stav 1.
Ugovorna strana u čijem je interesu rušljivost ustanovljena može tražit da se ugovor poništi
Š...Ć"
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 9.Apelant je naveo da su mu povrijeđena prava iz člana 6. stav 1., čl. 8. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje je naveo "da je postojala prijetnja i prisila" prema njemu i da je to bio jedini razlog što je zaključio ugovor o zamjeni nekretnina. Da nije bilo prisile lica koju je druga ugovorna strana koristila za svoj interes, on ne bi ni zaključio predmetni ugovor.
- 9.
- b)Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da je ispitao prvostepenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je prilikom odlučivanja o apelantovoj žalbi uzeo u obzir sve žalbene razloge i obrazložio svoju odluku.
- 11.Općinski sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo da su osnovi odbijanja zahtjeva tužitelja obrazloženi donesenom sudskom odlukom, kod koje taj sud ostaje u cijelosti.
- 10.
VI - Dopustivost
- 12.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 13.U skladu sa članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 14.U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je presuda Kantonalnog suda broj Gž-702/03 od 4. novembra 2003. godine, protiv koje nema drugih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Nadalje, osporenu presudu apelant je primio 25. decembra 2003. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. februara 2004. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 15.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 3. i člana 16. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII - Meritum
- 16.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su tim presudama povrijeđena njegova prava iz člana 6. stav 1., čl. 8. i 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
- 17.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom."
Član 6. stav 1. Evropske konvencije, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 18.U skladu sa dosadašnjom praksom Ustavnog suda, nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine ograničena je samo na "pitanja sadržana u Ustavu". Ustavni sud nije nadležan da ocjenjuje utvrđeno činjenično stanje ili tumačenje i način na koji su primijenili zakon redovni sudovi, osim u slučaju kada odlukama redovnih sudova dođe do kršenja ustavnih prava. To će biti slučaj kada se odlukom redovnog suda ustavna prava pojedinca zanemare ili pogrešno primijene, kada se zakon očito proizvoljno primijeni, kada je primijenjeni zakon sam po sebi neustavan ili kada dođe do povrede osnovnih principa pravičnog postupka (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na efektivni pravni lijek i u drugim slučajevima).
- 19.Apelant, u suštini, ponavlja svoj argument o nedostajanju volje za zaključenje ugovora o zamjeni spornih nekretnina, koji je već istakao u postupku pred Općinskim sudom. Taj je sud, iz iskaza svjedoka koji su saslušani u tom postupku, zaključio da je bilo mana u pogledu volje apelanta za zaključenje ugovora, što bi bio osnov za poništenje tog ugovora u smislu člana 112. u vezi sa članom 111. Zakona o obligacionim odnosima. Međutim, apelant je u svom tužbenom zahtjevu tražio raskid ugovora zato što tuženi nije ispunio ugovor i predložio je dokaze u tom smislu. Općinski sud je, u smislu člana 2. Zakona o parničnom postupku, odlučivao u granicama postavljenog zahtjeva i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan nakon što je utvrdio da tuženi iz objektivnih razloga nije mogao, odmah poslije zaključenja ugovora o zamjeni, ispuniti svoju obavezu iz ugovora. Proizlazi da je neosnovan apelantov navod da je povrijeđeno njegovo pravo na pravičan postupak, jer sud nije poništio ugovor o zamjeni spornih nekretnina zbog nepostojanja apelantove volje.
- 20.Što se tiče pitanja da li su zadovoljeni ostali aspekti pravičnog suđenja u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključuje da je u postupku pred redovnim sudovima apelantu data razumna mogućnost da iznese dokaze. Apelanta je tokom cijelog postupka pred Općinskim i Kantonalnim sudom zastupao advokat. Sud je proveo sve relevantne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica, te primijenio određene zakonske odredbe u predmetu, a sudska odluka navodi sve potrebne razloge na kojima je zasnovana. Ustavni sud smatra da sudovi nisu zloupotrijebili pozitivno-pravne odredbe na kojima se temelji odluka, te da Ustavni sud nije nadležan da taj aspekt preispituje, sve dok primjena relevantnih zakonskih odredaba ne krši Ustavom Bosne i Hercegovine garantirana prava.
- 21.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- b)Zabrana diskriminacije
- b)
- 22.Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status."
- 23.Član 14. Evropske konvencije:
"Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status."
- 24.Prema ustanovljenoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 14. Evropske konvencije štiti pojedince ili grupe pojedinaca u sličnim situacijama od svake diskriminacije u uživanju prava i sloboda navedenih u ostalim normativnim odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola. (vidi presudu Evropskog suda za ljudska prava Belgijski lingvistički slučaj od 23. jula 1968. godine, serija A, broj 6, stav 10).
- 25.Apelantovi navodi o diskriminaciji se moraju odbiti kao neosnovani jer su proizvoljni i paušalni. Apelant, naime, ničim nije dokazao da je na bilo koji način diskriminiran u uživanju svojih ustavnih prava i prava iz Evropske konvencije.
- 26.Ustavni sud zaključuje da nije došlo do povrede člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
- c)Pravo na dom i pravo na imovinu
- c)
- 27.Ustavni sud je već zaključio kako smatra da sudovi u predmetnim postupcima, pokrenutim na osnovu apelantove tužbe, nisu povrijedili neki od principa pravičnog suđenja, odnosno da nije bilo povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa u svjetlu zaključka u pogledu člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati apelantove navode u pogledu navodne povrede člana 8. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII - Zaključak
- 28.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Poslovnika Ustavnog suda, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 29.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.