USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 12. septembra 2006. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA JE OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 7/07.
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1780/05, rješavajući apelaciju Tomislava Gelića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05), u sastavu:
Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica
Miodrag Simović, potpredsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Jovo Rosić, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Tomislava Gelića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine i Presude Općinskog suda Travnik broj K-862/04 od 15. februara 2005. godine.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Tomislav Gelić (u daljnjem tekstu: apelant), kojega zastupa Nikica Bodul, advokat iz Zenice, podnio je 23. augusta 2005. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine i Presude Općinskog suda Travnik (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj K-862/04 od 14. februara 2005. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke o apelaciji. Dopune apelacije apelant je podnio 9. i 14. septembra 2005. godine i 7. oktobra 2005. godine,
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Ustavni sud je Odlukom broj AP 1780/05 od 13. septembra 2005. godine odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
- 3.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Kantonalnog tužilaštva Travnik (u daljnjem tekstu: tužilaštvo), zatraženo je 23. januara 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 4.Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. februara 2006. godine, a tužilaštvo 3. februara 2006. godine.
- 5.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda i tužilaštva su 25. jula 2006. godine dostavljeni apelantu.
III. Činjenično stanje
- 6.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 7.Presudom Općinskog suda broj K-862/04 od 14. februara 2005. godine apelant je proglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela poreske utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, pa je za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci i na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM. Istom presudom od apelanta je oduzeta imovinska korist stečena krivičnim djelom u iznosu od 225.042,00 KM, te je obavezan da plati troškove krivičnog postupka i sudski paušal.
- 8.Kantonalni sud, odlučujući o apelantovoj žalbi koju je izjavio lično i preko svog branioca, donio je Rješenje broj Kž-127/05 kojim je navedenu presudu Općinskog suda ukinuo i odredio održavanje pretresa pred Kantonalnim sudom. U obrazloženju rješenja je navedeno da su osnovani žalbeni prigovori da je počinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer u situaciji kada je pretres vođen sa njega je bio odsutan tužilac, a da to nije registrovano u zapisniku o glavnom pretresu od 18. januara 2005. godine. Također, sud nalazi da žalba s pravom ukazuje da je počinjena još jedna bitna povreda odredaba krivičnog postupka, jer prvostepena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, prvostepeni sud je odbio određene prijedloge odbrane u pogledu dopune dokaznog postupka, što je vidljivo iz zapisnika od 18. januara 2005. godine, a u svom obrazloženju pobijana presuda ne sadrži razloge zašto su ovi prijedlozi odbijeni, čime obrazloženje presude nema razloga o odlučnim činjenicama. Pošto je utvrdio da postoje bitne povrede odredaba krivičnog postupka zbog kojih mora ukinuti prvostepenu presudu, Kantonalni sud se nije dalje upuštao u ispitivanje žalbene osnove - pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
- 9.Presudom Kantonalnog suda broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine apelant je proglašen krivim radi izvršenja krivičnog djela poreske utaje iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca kao i na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM. Apelant je ovom presudom obavezan da plati sudske troškove i paušal, a na temelju člana 111. Krivičnog zakona FBiH oduzima mu se imovinska korist stečena krivičnim djelom u iznosu od 207.040,00 KM.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
- 10.Apelant smatra da su mu Općinski i Kantonalni sud povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer nije istinito i pravilno utvrdio relevantne činjenice i nije pravilno ocijenio izvedene dokaze. Apelant ističe da u fazi istrage nije bio upoznat o formalnoj i materijalnoj strani osnovane sumnje, tj. prilikom prvog saslušavanja apelantu nije bila predočena materijalno-finansijska dokumentacija koja je predmet predočene osnovane sumnje; nije bio prisutan materijalno-finansijskom vještačenju kako bi bio u mogućnosti da se brani i da daje svoje primjedbe. Apelant se žali da su u fazi postupka optuženja svaki prijedlog, svako mišljenje i svaki stav odbrane odbijeni rješenjima suda, što ukazuje na nezakonito postupanje suda. U vezi sa postupkom u predmetu K-862/04 apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na odbranu, jer je sud bio dužan da odgovori na svaki žalbeni navod, a posebno na transparentno ukazivanje na korumpiranost tužilaca. Apelant ističe da niti jedan objektivni ili subjektivni dokaz ne dokazuje apelantovu krivicu. Apelant je u svoju odbranu priložio nalaz i mišljenje drugog sudskog vještaka, koji je dijametralno suprotan i različit po pristupu, analizi i zaključcima nalaza sudskog vještaka kojeg je angažirao sud. Apelant smatra da je sud morao angažirati trećeg vještaka ili super vještačenje da bi došao do objektivnog i nepristranog zaključka. Apelant ukazuje da sud nije elaborirao vrlo teške optužbe iznesene u nalazu vještaka odbrane o pranju novca koje je počinila firma "Best", niti je elaborirao zaključke vještaka o svim aspektima i činjenicama koje oslobađaju apelanta krivice.
- 11.U dopuni apelacije od 9. septembra 2005. godine apelant navodi da se činjenični supstrat sudskih odluka bazira na nevjerodostojnim ili nejasnim dokumentima ili dokumentima koji ukazuju na pranje novca. Apelantova krivica se ne može bazirati na takvim dokumentima posebno zbog toga što niko apelantu nije predočio niti jedan dokument koji bi ukazivao da ga je on potpisao. U dopuni apelacije od 14. septembra 2005. godine apelant je naveo da je jedina radnja u fazi istrage sa kojom je upoznat bilo njegovo saslušanje, gdje je dao neistinitu izjavu na nagovor tadašnjeg javnog tužioca gosp. Dujmovića i vlasnika preduzeća "Best" gosp. Frančića. Također, navodi da mu je konspirativno nuđena nagodba sa tužilaštvom - ako javno prizna krivnju sudit će mu gosp. Dujmović i dobit će uvjetnu osudu. Apelant zaključuje da je mogao mnogo bolje proći da je prihvatio ponudu sa konspirativnog sastanka, ali on to nije učinio jer je htio pomoći vladi i državi da se lanac kriminala počne odmotavati. U konkretnom slučaju preduzeće "Best" je utajilo porez, ali tužilac to nezakonito ne želi procesuirati zbog korumpiranosti i apelant je osuđen za utaju poreza kao "najslabija karika" u tom lancu. U dopuni apelacije od 7. oktobra 2005. godine apelant je dostavio nalaz i mišljenje Instituta za organizaciju i ekonomiku Sarajevo, koji, kako navodi apelant, potvrđuje korektnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka Abida Hodžića (kojeg je on angažirao kroz žalbeni postupak), a na kojem nije zasnovana drugostepena odluka, odnosno potvrđuje nekorektnost nalaza i mišljenja sudskog vještaka Mate Anića (kojeg je angažirao sud), na kojem je zasnovana prvostepena i drugostepena odluka. Apelant zaključuje da je drugostepeni sud povrijedio apelantovo osnovno pravo na odbranu, jer je trebao provesti treće vještačenje radi donošenja zakonite i pravilne odluke.
b) Odgovor na apelaciju
- 12.Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju navodi da osporenim odlukama nije učinjena povreda zakona koja bi uticala na njihovu zakonitost kao ni povreda apelantovih prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Smatraju da su navodi apelacije neosnovani, jer je apelant u apelaciji ustvari zatražio da se izvrši provjera utvrđivanja činjenica, odnosno da se ponovo tumače odluke redovnih sudova, što i nije nadležnost Ustavnog suda. Osporena presuda je dala odgovor na sva činjenična i pravna pitanja pa tako i ona koja se ponavljaju u apelaciji. Smatraju da ove povrede ne stoje zbog toga što član 6. Evropske konvencije ne daje stranci neograničeno pravo da saslušava svjedoke, odnosno vještake pred sudom, iako su u konkretnoj faktičkoj situaciji saslušani kako predloženi svjedoci tako i vještak koje su predložili optuženi i branilac, te izvedeni i svi ostali dokazi koje su predlagali optuženi i njegov branilac. Nije na Ustavnom sudu, već na sudu koji je odlučio u konkretnom slučaju, da ocijeni jesu li izjave saslušanih svjedoka odnosno vještaka relevantne za predmet i mogu li one ponuditi neophodne i korisne informacije za meritornu ocjenu predmeta. Sud koji vodi postupak mora da ima određenu diskreciju o ovim pitanjima. Isto tako prvostepeni i drugostepeni sudovi su ovlašteni i dužni dati ocjenu kvaliteta dozvoljenih dokaza što je u konkretnom slučaju i učinjeno prema ovlastima iz člana 16. Zakona o krivičnom postupku FBiH, koje propisuje slobodnu ocjenu dokaza. Stoga apelantove tvrdnje koje su iznesene u konkretnoj apelaciji ne predstavljaju ustavno pitanje koje bi potpadalo pod nadležnost Ustavnog suda. Na kraju predlažu da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 13.Tužilaštvo u svom odgovoru na apelaciju ističe da je zakonito podignuta optužnica i da se cijelo vrijeme postupalo u skladu sa zakonom, te da nikakvim radnjama tužilaštvo nije vršilo uticaj kako na Općinski sud tako ni na Kantonalni sud prilikom donošenja odluka. Optužnica je podignuta na osnovu zakonito prikupljenih dokaza, što je u toku postupka utvrdio i sud koji je postupao u ovom predmetu, pa su na osnovu takvih zakonitih dokaza i donesene navedene presude. Također ističu da je na Presudu Kantonalnog suda broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine apelant preko svog branioca uložio žalbu Vrhovnom sudu Federacije BiH, nakon čega je Vrhovni sud donio Rješenje broj Kž-461/05, kojim se odbacuje žalba kao nedopuštena. Predlažu da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
- 14.Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02) relevantne odredbe glase:
"Poreska utaja
Član 272.
(1) Ko u namjeri da on ili ko drugi izbjegne potpuno ili djelimično plaćanje poreza, doprinosa socijalnog osiguranja ili drugih propisanih doprinosa, daje lažne podatke o svojim zakonito stečenim prihodima, o predmetima ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje iznosa ovakvih obaveza ili ko u istoj namjeri u slučaju obavezne prijave ne prijavi zakonito stečeni prihod odnosno predmet ili druge činjenice koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 1.000 KM kaznit će se zatvorom do tri godine i novčanom kaznom.
(2) Ako je iznos obaveze iz stava 1. ovog člana, čije se plaćanje izbjegava veći od 5.000 KM, učinitelj će se kazniti zatvorom od šest mjeseci do pet godina i novčanom kaznom."
- 15.U Zakonu o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 43/98, 23/99 i 50/01) relevantne odredbe glase:
"Član 13.
(1) Sud, nadležni tužilac i organ unutrašnjih poslova dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje zakonite odluke.
(...).
Član 14.
Pravo suda, nadležnog tužioca i organa unutrašnjih poslova da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima.
Član 245.
Ako se podaci vještaka o njihovom nalazu bitno razilaze ili ako je njihov nalaz nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se podaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje sa istim ili drugim vještacima.
Član 246.
Ako u mišljenju vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u tačnost datog mišljenja, a ti se nedostaci i sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.
Član 342.
(1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu.
(2) Sud je dužan ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana."
VI. Dopustivost
- 16.U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 17.U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 18.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj Kž-2/05 od 27. jula 2005. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Osporenu presudu apelant je primio 1. augusta 2005. godine. Apelacija je podnesena 23. augusta 2005. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 19.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 20.Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije.
- 21.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
"Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
(...)
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom".
- 22.Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 22.
"1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć"
- 23.Ustavni sud konstatira da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, te je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u datom slučaju. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati je li postupak pred sudovima bio pravičan, onako kako to zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
- 24.Ustavni sud nije nadležan da vrši provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke redovnih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovnog suda ne uključuje ili pogrešno primjenjuje ustavno pravo, kad je primjena pozitivno-pravnih propisa bila očigledno proizvoljna, kad je relevantni zakon sam po sebi neustavan ili kada je došlo do povrede osnovnih procesnih prava, kao što su pravo na pravičan postupak, pravo na pristup sudu, pravo na efektivan pravni lijek i u drugim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
- 25.Pravičnost postupka se ocjenjuje na osnovu postupka kao cjeline (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146, stav 68. i Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 38/03).
- 26.Ustavni sud zapaža, a što je navedeno i u osporenoj presudi Kantonalnog suda, da je pred tim sudom održan pretres povodom apelantove žalbe, na kojem su izvedeni dokazi koji su ranije izvedeni pred prvostepenim sudom kao i novi dokazi, saslušanje vještaka kojeg je angažirao apelantov branilac, te saslušanje novih svjedoka koje su predložili apelant i njegov branilac, te nadležni tužilac. Kantonalni sud je svoju presudu između ostalih dokaza zasnovao i na apelantovom iskazu, koji je unesen u zapisnik pri saslušanju kod istražnog sudije tada nadležnog Općinskog suda Travnik broj Ki-29/01 od 1. oktobra 2005. godine, gdje uglavnom priznaje radnje izvršenja krivičnog djela za koje se tereti. Ovaj dokaz Kantonalni sud smatra zakonitim, a kao razloge za to navodi da ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na to da je taj iskaz apelant dao pod prinudom ili prijetnjom, a okolnosti i činjenice koje je istakao tokom glavnog pretresa, kada je izmijenio iskaz, nemaju uporišta u ostalim izvedenim dokazima i tako iznesene tvrdnje su suprotne stanju u spisu. U vezi s nalazom i mišljenjem dvojice vještaka, Kantonalni sud je obrazložio zašto je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka (kojeg je angažirao sud), odnosno dao je razloge zašto smatra da je nalaz vještaka, kojeg je angažirao apelant kroz žalbeni postupak, neprihvatljiv. Sud je, također, naveo da je korektna tvrdnja vještaka kojeg je angažirao apelant u vezi s računom i iznosom novca koji su izvan vremena optuženja i za taj iznos sud je izvršio korekciju iznosa poreza koji je naveden u optužnici. Kantonalni sud je obrazložio da ovako izvršena korekcija ne predstavlja povredu objektivnog identiteta između optužbe i presude, jer, kako je u tom smislu sudska praksa već zauzela stav, ne postoji povreda ovakvog identiteta kada su u presudi izostavljene pojedine nedokazane činjenice navedene u optužnici, odnosno kada ove izmjene i korekcije, koje su izvršene u izreci ove presude, idu u apelantovu korist, a radi se o istom krivičnom djelu, što je slučaj u konkretnom predmetu.
- 27.Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da se apelant žali na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog i procesnog prava. U vezi s tim, Ustavni sud navodi da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu procjene dokaza, ukoliko se ova procjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi poklanjaju povjerenje dokazima jedne strane u postupku na osnovu sudijske slobodne procjene. To je isključivo uloga redovnih sudova, čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78).
- 28.U pogledu apelantovih navoda da sud nije raspolagao originalnom dokumentacijom, te stoga nije pravilno utvrdio odlučne činjenice, Ustavni sud zapaža da su prvostepeni i drugostepeni sudovi utvrdili da je sudski vještak vršio uvid u originalnu dokumentaciju, koju mu je dostavljao knjigovođa koji je vodio poslovne knjige u apelantovom preduzeću, a koju je vještak nakon uvida vraćao apelantu. Kantonalni sud je, pored toga, dao razložna obrazloženja na osnovne prigovore i tvrdnje apelanta sa glavnog pretresa, odnosno vještaka kojeg je on angažirao. Stoga su iz postojeće optužbe, te iz nalaza vještaka kojeg je angažirao sud, izostavljeni kao dobavljači svi oni računi koji se odnose na firmu UTP "Best". Utvrđeni iznos utajenog poreza u izreci presude čine samo oni računi koji se odnose na druge dobavljače kao pravna lica, te se stoga navedeni prigovori, zaključuje Kantonalni sud, čine bespredmetnim.
- 29.Ustavni sud ima zadatak da procijeni je li postupak, kao cjelina, bio pravedan i je li dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu. U vezi s tim, Ustavni sud je ocijenio da procjena dokaza drugostepenog suda na pretresu u žalbenom postupku u konkretnom slučaju nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. Kantonalni sud je dao jasne i precizne razloge svojih stavova u obrazloženju svoje presude.
- 30.Naposljetku, iz stanja spisa proizlazi da je apelantu bilo omogućeno da učestvuje u predmetnom krivičnom postupku, da je imao advokata sve vrijeme trajanja postupka, te se iz navoda apelacije, kao i priložene dokumentacije, ne može zaključiti da su u krivičnom postupku koji je okončan osporenom presudom povrijeđena apelantova ustavna prava. Ne postoje naznake da je Kantonalni sud prilikom donošenja presude proizvoljno ili na diskriminacijski način primijenio važeće procesne i materijalne propise. Presuda Kantonalnog suda u obrazloženju sadrži precizne i jasne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasniva.
- 31.Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
- 32.Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, jer procjena dokaza drugostepenog suda u pretresu po apelantovoj žalbi nije bila očigledno proizvoljna, niti je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu u smislu prava na pravičan postupak. Osporena presuda drugostepenog suda u obrazloženju sadrži precizne i jasne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasniva, i ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminacijska.
- 33.Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 34.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović, s. r.