USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 15. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 95/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 838/08, rješavajući apelaciju Safeta Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija Safeta Begića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku:
- -U predmetu Općinskog suda u Cazinu broj 020-0-P-08-0302 koji se nalazi pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 P 00247 09 Gž.
- -U predmetu Općinskog suda u Cazinu broj P-84/03.
Nalaže se:
- -Kantonalnom sudu u Bihaću da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj 01 0 P 00247 09 Gž.
- -Općinskom sudu u Cazinu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak u predmetu broj P-84/03.
U skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona da Safetu Begiću, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupan iznos od 3.300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću, Općinskom sudu u Cazinu i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.Safet Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 17. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 020-P-08-00-0-302, koji se po žalbi nalazi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), kao i u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom broj P-84/03.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 11. aprila 2008. godine zatražen odgovor na apelaciju, a zatim su 12. marta 2010. godine zatraženi spisi broj 020-0-P-08-00-0- 302 i broj P -84/03.
- 3.Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. aprila 2008. godine, a 22. marta 2010. godine obavijestio je Ustavni sud da je postupak u predmetu broj 020-0-P-08-00-0-302 okončan kod tog suda i da je spis, zajedno sa apelantovom žalbom na prvostepenu odluku, dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi.
- 4.Općinski sud je spis broj P-84/03 dostavio Ustavnom sudu 13. aprila 2010. godine.
- 5.Ustavni sud je 26. marta 2010. godine od Kantonalnog suda zatražio spis Općinskog suda broj 020-0-P-08-000-302, koji je Kantonalni sud dostavio 1. aprila 2010. godine pod brojem 01 0 P 000247 09 Gž.
- 6.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 26. novembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 7.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Postupak u predmetu Općinskog suda broj 020-0-P-08-0302
- 8.Apelant je Općinskom sudu 5. oktobra 1998. godine podnio tužbu protiv Mehmeda Begića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi diobe posjeda nekretnina.
- 9.Općinski sud je tokom postupka održao ukupno 13 ročišta po datumima: 18. decembra 1998. godine, 29. januara, 12. marta, 5. aprila, 21. maja, 16. jula i 24. septembra 1999. godine, 10. oktobra 2000. godine, 24. januara i 8. maja 2001. godine (kada je rješenjem prekinuo postupak zbog rješavanja prethodnog pitanja - raskida darovnog ugovora koji se odnosi na nekretnine koje su predmet ovog postupka, tj. diobe posjeda). Nakon pravomoćnog okončanja postupka, u kom je odlučeno o navedenom prethodnom pitanju, ovaj postupak je nastavljen i održana su ročišta po datumima: 20. oktobra, 18. novembra i 23. decembra 2008. godine.
- 10.Općinski sud je ročište zakazano za 18. decembar 1998. godine odgodio zbog nedolaska apelanta konstatujući da je ročištu pristupila njegova supruga, ročište zakazano za 16. juli 1999. godine sud je odgodio zbog odsutnosti vještaka geometra, na ročištu od 10. oktobra 2000. godine sud je dozvolio apelantovom predniku da kao umješač stupi u parnicu (podnesak apelantovog prednika od 17. augusta 1999. godine), dok je ročište zakazano za 24. januar 2001. godine sud odgodio zbog odsutnosti tuženog.
- 11.Na ročištu održanom 8. maja 2001. godine Općinski sud je donio Rješenje broj P-467/98 kojim je odlučio da prekine postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja parnice P-644/99, koja se vodi povodom tužbe apelantovog oca (u daljnjem tekstu: apelantov prednik) radi raskida darovnog ugovora koji se odnosi na nekretnine koje su predmet ovog postupka. Postupak po tužbi apelantovog prednika, a radi raskida darovnog ugovora, pravosnažno je okončan Presudom Općinskog suda broj 020-0-P-07-000 100 od 14. novembra 2007. godine.
- 12.Nakon što je u navedenom sudskom postupku odlučeno o poništenju darovnog ugovora, Općinski sud je zakazao ročište 20. oktobra 2008. godine i nastavio postupak po apelantovoj tužbi u predmetnom postupku, i to na apelantov prijedlog za nastavak postupka od 19. marta 2008. godine.
- 13.Općinski sud je 18. novembra 2008. godine zakazao raspravu na mjestu gdje se nalaze sporne nekretnine, kada je izvršeno vještačenje stalnog sudskog vještaka geometra, kao i uviđaj sudske komisije.
- 14.Općinski sud je 23. januara 2009. godine donio Presudu broj 020-0-P-08-0302 (ispravku presude izvršio je 11. februara 2009. godine) kojom se dozvoljava dioba nekretnina stečenih darovnim ugovorom broj ov: 1681/83 od 14. decembra 1983. godine, te su apelantu i tuženom izdvojeni njihovi udjeli bliže opisani u izreci presude, a odlučeno je da im se oni predaju u posjed.
- 15.Apelant je 6. februara 2009. godine protiv navedene presude Općinskog suda izjavio žalbu Kantonalnom sudu koju je Općinski sud dostavio Kantonalnom sudu 2. aprila 2009. godine. Postupak povodom žalbe je u toku pred Kantonalnim sudom.
Postupak u predmetu Općinskog suda broj P-84/03
- 16.Apelant je Općinskom sudu 5. oktobra 1998. godine podnio tužbu protiv tuženog radi predaje u posjed predmetnih nekretnina (radi se o nekretninama koje su bile predmet diobe posjeda u već navedenom postupku).
- 17.Sud je prvo ročište zakazao za 29. januar 1999. godine na kojem je saslušao parnične stranke, te zaključio da sudska komisija i stalni sudski vještak geometar 12. marta 1999. godine izađu na mjesto na kojem se nalaze predmetne nekretnine. Sud je 5. aprila 1999. godine održao glavnu raspravu i proveo dokaze vještačenjem stalnog sudskog vještaka geometra, te izvršio identifikaciju nekretnina, zatim, saslušao parnične stranke i izvršio uvid u ostale dokaze, te zaključio glavnu raspravu.
- 18.Općinski sud je donio Presudu broj P 464/98 od 5. aprila 1999. godine kojom je tuženi obavezan da apelantu preda u posjed i na slobodno raspolaganje predmetne nekretnine bliže opisane u izreci presude. Protiv navedene prvostepene presude tuženi je 19. augusta 1999. godine izjavio žalbu Kantonalnom sudu, koji je Rješenjem broj Gž-432/99 od 27. decembra 1999. godine osporenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
- 19.Na ročištu održanom 27. oktobra 2000. godine Općinski sud je donio Rješenje broj P-82/00 kojim je odlučio da prekine postupak u ovoj pravnoj stvari zbog rješavanja prethodnog pitanja, odnosno rješavanja predmeta broj P-644/99 u pravnoj stvari apelantovog prednika po tužbi radi raskida darovnog ugovora čiji su predmet nekretnine o kojima se vodi ovaj postupak.
- 20.Kantonalni sud je Rješenjem broj Gž 177/01 od 13. jula 2001. godine apelantovu žalbu, izjavljenu na Rješenje Općinskog suda od 27. oktobra 2000. godine (rješenje o prekidu postupka), odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.
- 21.Općinski sud je ročište zakazano za 9. april 2003. godine odgodio zbog procesnih razloga - promjene zastupnika tuženog, a ročište zakazano za 4. septembar 2003. godine je odgodio na neodređeno vrijeme, konstatirajući da je apelantov prednik protiv Rješenja broj P 644/99 od 7. novembra 2002. godine (rješenje u postupku po tužbi radi raskida darovnog ugovora) podnio prijedlog za povrat u pređašnje stanje.
- 22.Općinski sud je 17. aprila 2009. godine donio Rješenje broj P-84/03 o nastavku postupka u ovoj pravnoj stvari, konstatirajući da je pravosnažno okončan postupak u predmetu broj P-644/99 tako što je apelantov prednik povukao tužbu radi raskida darovnog ugovora.
- 23.Nakon toga, Općinski sud je tokom nastavka postupka održao pet ročišta (14. maja, 19. juna, 9. septembra, 25. septembra i 11. novembra 2009. godine) od kojih je jedno odgodio zbog procesnih razloga (tuženi nije pristupio - neuredna dostava poziva), a na ostalim ročištima je provodio dokaze, te vršio uvid u relevantnu dokumentaciju. Općinski sud je 25. septembra 2009. godine održao raspravu na licu mjesta i proveo vještačenje stalnog sudskog vještaka geometra. Dalje, iz stanja spisa proizlazi da je glavna rasprava zakazana za 14. januar 2010. godine, te da postupak pred Općinskim sudom još nije okončan.
IV. Apelacija
- a)Navodi apelacije
- 24.Apelant se žali da mu je u parničnim postupcima koje je pokrenuo tužbama od 5. oktobra 1998. godine pred Općinskim sudom radi diobe posjeda nekretnina i radi predaje u posjed nekretnina povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je od podnošenja tužbi Općinskom sudu pa do podnošenja apelacije Ustavnom sudu prošlo punih 10 godina. Također, apelant je opisao hronološki tok postupka od podnošenja tužbi Općinskom sudu i tok postupka pred tim sudom. S tim u vezi je istakao da Općinski sud nije bio ažuran u postupanju po predmetnim tužbama, a posebno je naglasio da ovaj sud, nakon što je prekinuo postupak u predmetu radi diobe nekretnina do okončanja postupka o opozivu darovnog ugovora koji je podnio apelantov prednik -umješač, nije nastavio postupak po službenoj dužnosti, nego tek nakon prijedloga za nastavak postupka koji je podnio on lično. Zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u postupcima pred Općinskim sudom, apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.500,00 KM za svaku podnesenu tužbu.
- 24.
- b)Odgovor na apelaciju
- 25.Općinski sud je naveo da je, postupajući po apelantovoj tužbi radi diobe posjeda nekretnina, 8. maja 2001. godine donio rješenje kojim se prekida postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja parnice broj P-644/99 po tužbi apelantovog prednika radi poništenja darovnog ugovora. Apelantov opunomoćenik je 19. marta 2008. godine sudu podnio prijedlog za nastavak postupka, navodeći da je pravosnažno okončan postupak u predmetu broj P-644/99 presudom o odricanju od 14. novembra 2007. godine. Sud je dalje naveo da, zbog opterećenosti suda velikim brojem predmeta, nije bio u mogućnosti po službenoj dužnosti da prati postupak u parnici broj P-644/99, pa budući da je apelant podnio prijedlog za nastavak postupka, on će se nastaviti u skladu sa Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vezano za predmetni postupak po apelantovoj tužbi za predaju u posjed nekretnina, u odgovoru na apelaciju sud je naveo da je uredujući sudija, zbog bolesti, od 29. decembra 2009. godine spriječen da vodi ovaj postupak, te da bi se, po procjeni suda, tokom aprila 2010. godine mogao okončati postupak u ovoj pravnoj stvari.
- 25.
V. Relevantni propisi
- 26.Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 62. stav 1.
Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.
Član 69.
Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana prijema ispravne i potpune tužbe u sudu.
Član 70. stav 1.
Nakon prijema tužbe sa prilozima tuženi je dužan da najkasnije u roku od 30 dana dostavi sudu pismeni odgovor na tužbu.
Član 75. st. 1. i 4.
Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno protivtužbu, sud će zakazati pripremno ročište.
Pripremno ročište održat će se u pravilu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu, u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.
Član 94. stav 2.
Glavna rasprava će se u pravilu održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Član 184. stav 1.
Sud će donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.
VI. Dopustivost
- 27.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 28.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 29.U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži i pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što Općinski sud (u momentu podnošenja apelacije) nije u vremenskom periodu od 10 godina odlučio o apelantovoj tužbi radi diobe posjeda nekretnina i tužbi radi predaje u posjed nekretnina. Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije Ustavnom sudu Općinski sud u predmetu radi diobe posjeda nekretnina donio Presudu broj 020-0-P-08-0302 od 23. januara 2009. godine, ali da se postupak povodom žalbe tuženog vodi pred Kantonalnim sudom, te tako ni ovaj postupak nije pravosnažno okončan.
- 30.Stoga, iako je podnesena prije nego što su predmetni postupci pravosnažno okončani, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija je dopustiva, jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 31.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b), te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
- 32.Apelant je u apelaciji naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja parničnog postupka koji je pokrenuo pred Osnovnim sudom po tužbi radi diobe posjeda nekretnina i tužbi radi predaje u posjed nekretnina, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
- 33.Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
- 34.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 34.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
Relevantni principi
- 35.Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
- 36.Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
- 37.Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
a) Postupak u predmetu Općinskog suda broj 020-0-P- 08-0302
- 38.Ustavni sud zapaža da je apelant podnio tužbu Općinskom sudu 5. oktobra 1998. godine radi diobe posjeda nekretnina, te da se u apelaciji žali da postupak još nije okončan. Prema informacijama dostavljenim Ustavnom sudu, u vrijeme donošenja ove odluke postupak je okončan pred Općinskim sudom i predmet se po žalbi tuženog nalazi pred Kantonalnim sudom. Dakle, cjelokupan postupak povodom apelantovog zahtjeva (do donošenja ove odluke) traje više od jedanaest godina, što je period za koji će Ustavni sud ispitati razumnost dužine postupka u skladu sa uspostavljenim kriterijima.
- 39.U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku radi diobe posjeda nekretnina. Ustavni sud ne smatra da je predmetni slučaj posebno složen ni u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa. Stoga, složenost ovog predmeta u konkretnom slučaju nije odlučan razlog za njegovu dužinu.
- 40.Uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Naime, apelant je aktivno učestvovao u toku postupka pred redovnim sudom, koristeći sva zakonom raspoloživa pravna sredstva u okviru ZPP kako bi se utvrdila osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva, te kako bi u što kraćem roku dobio konačnu meritornu odluku.
- 41.U konkretnom postupku se radilo o parničnom postupku koji je pred Općinskim sudom započeo 5. oktobra 1998. godine i u kojem je prvostepena odluka donesena nakon 10 godin? tri mjeseca i 18 dana. Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud od podnošenja tužbe apelanta do septembra 1999. godine aktivno postupao, budući da je zakazao i održao sedam ročišta, da je izveo brojne dokaze vještačenjem vještaka različite struke, saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka i druge relevantne dokaze. Nakon tog perioda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud na ročištu od 24. septembra 1999. godine odgodio zakazivanje rasprave na neodređ?no vrijeme zbog obavljanja konsultacija za određivanje vještaka geometra, te da je sljedeće ročište zakazao tek u oktobru 2000. godine. Dakle, Općinski sud u periodu od skoro godinu dana nije preduzeo niti jednu procesnu radnju da bi, nakon održanog ročišta 10. oktobra 2000. godine, jedno ročište odgodio zbog procesnih razloga, a na ročištu od 8. maja 2001. godine je prekinuo postupak, jer je odlučio da sâm ne rješava o prethodnom pitanju, budući da je apelantov prednik podnio tužbu radi raskida darovnog ugovora. Iako je postupak po tužbi apelantovog prednika radi raskidanja darovnog ugovora pravosnažno okončan 14. novembra 2007. godine, Općinski sud je ročište za nastavak postupka zakazao tek u oktobru 2008. godine, i to na apelantov prijedlog. Ustavni sud primjećuje da prekinuti postupak Općinski sud nije nastavio po službenoj dužnosti iako je na to bio obavezan prema odredbama člana 381. stav 2. ZPP, budući da su prestali razlozi zbog kojih je čekao okončanje sudskog postupka radi raskida darovnog ugovora.
- 42.Ustavni sud ističe da se period od šest godina, koliko je trajao prekid postupka u ovoj pravnoj stvari radi odlučivanja o tužbi apelantovog prednika radi poništenja darovnog ugovora kao prethodnog pitanja, ne može staviti na teret Općinskom sudu u ovoj parnici. Međutim, činjenica je da je taj postupak vođen pred istim sudom i da je od njegovog okončanja zavisilo ostvarivanje apelantovih građanskih prava u predmetnoj parnici, te se dugotrajnost rješavanja ovog predmeta ne može opravdati činjenicom da je došlo do prekida postupka tim prije što prekid postupka nije tražio apelant, već je o tome odlučio Općinski sud po službenoj dužnosti. Osim toga, iako je postupak u predmetu radi poništenja darovnog ugovora okončan u novembru 2007. godine, Općinski sud je donio odluku u ovoj pravnoj stvari u februaru 2009. godine, odnosno nakon godinu dana dva mjeseca i 27 dana. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće u vezi sa velikim prilivom predmeta i velikim brojem neriješenih predmeta. Međutim, Ustavni sud je u prethodnom dijelu ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je nužno ukazati na stav Evropskog suda prema kojem su "države dužne da organiziraju svoje pravne sisteme tako da sudovima omoguće da poštuju zahtjeve člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i zahtjev koji se odnosi na raspravu u razumnom roku" (vidi, Evropski sud, Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine). U konkretnom slučaju očigledno je da nisu postojale nikakve okolnosti koje bi opravdale ovako dugo vođenje postupka pred Općinskim sudom. Također, apelant ničim nije doprinio dužini postupka, niti je postupak bio posebno složen.
- 43.U vezi sa daljnjim tokom postupka, Ustavni sud uočava da postupak pred Kantonalnim sudom po žalbi tuženog na prvostepenu presudu traje više od godinu dana i da još uvijek nije okončan. Iako nije ispitivao razumnost dužine postupka pred Kantonalnim sudom budući da apelant to nije ni tražio, s obzirom na utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da je svrsishodno naložiti Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u ovoj pravnoj stvari.
- 44.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina trajanja konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b) Postupak u predmetu Općinskog suda broj P-84/03
- 45.Apelant je pokrenuo postupak radi predaje u posjed nekretnina 5. oktobra 1998. godine i postupak je u toku pred prvostepenim sudom. Dakle, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda postupak od podnošenja tužbe traje više od 11 godina, što je period za koji će Ustavni sud ispitati razumnost dužine postupka u skladu sa uspostavljenim kriterijima.
- 46.Uvidom u predmetni spis Ustavni sud uočava da apelant ničim nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, jer nije koristio bilo kakve metode koje bi mogle dovesti do odugovlačenja postupka. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant tokom trajanja postupka pred Općinskim sudom više puta urgirao radi postupanja ovih sudova, pa je samim tim nastojao da se ovaj sudski postupak što prije okonča.
- 47.U konkretnom postupku se radilo o parničnom postupku koji je pred Općinskim sudom započeo 5. oktobra 1998. godine i u kojem je prvostepena odluka donesena nakon šest mjeseci. Ustavni sud uočava da je prvostepeni sud aktivno postupao od apelantovog podnošenja tužbe do 27. oktobra 2000. godine, kada je donio Rješenje broj P-82/00 kojim je odlučio da prekine postupak u ovoj pravnoj stvari zbog rješavanja prethodnog pitanja, odnosno rješavanja predmeta broj P-644/99 u pravnoj stvari apelantovog prednika po tužbi radi raskida darovnog ugovora. Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud nakon apelantovog prijedloga za nastavak postupka podnesenog 19. marta 2003. godine zakazao dva ročišta u 2003. godini i da do aprila 2009. godine nije preduzeo niti jednu procesnu radnju radi okončanja predmetnog postupka. Iz navedenog proizlazi da je period potpune neaktivnosti Općinskog suda trajao više od pet godina, te da se za ovu neaktivnost suda ne može naći objektivno i razumno opravdanje. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kao razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka naveo veliki broj neriješenih predmeta, kao i bolest postupajućeg sudije. S tim u vezi, a imajući u vidu stavove iznesene u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke u pogledu velikog broja neriješenih predmeta, Ustavni sud ne može prihvatiti paušalan navod o velikom broju predmeta kao valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka.
- 48.Prema navedenom, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju nedonošenja odluke u vremenskom periodu od više od 11 godina došlo do povrede prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- c)Pitanje naknade nematerijalne štete
- c)
- 49.Apelant traži da mu se dosudi nematerijalna šteta u iznosu od 1.500,00 KM po svakoj tužbi zbog toga što u predmetnim postupcima pred Općinskim sudom nisu donesene konačne odluke u razumnom roku. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje kao satisfakciju u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 938/04 od 17. novembra 2005. godine, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 20/06). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
- 50.U konkretnom slučaju, budući da se radi o postupcima koji nisu zahtijevali posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM za svaku godinu kršenja u dva predmetna postupka, tj. ukupan iznos od 3.300,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII. Zaključak
- 51.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je prvostepeni postupak povodom apelantove tužbe radi diobe posjeda nekretnina trajao više od 11 godina, te da je drugi postupak povodom apelantove tužbe radi predaje u posjed nekretnina također trajao više od 11 godina. Također, postoji povreda prava na suđenje u razumnom roku ako se takvo neopravdano trajanje postupka može u pretežnom dijelu staviti na teret nadležnom sudu, koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka, niti su takvi razlozi nađeni u predmetnom sudskom spisu.
- 52.Ustavni sud zaključuje da dužina postupka po apelantovoj tužbi radi diobe posjeda nekretnina i tužbi radi predaje u posjed nekretnina ne zadovoljava zahtjev "razumnosti" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je ukupnoj dužini trajanja postupaka po navedenim tužbama, koji traju više od 11 godina i još nisu završeni, doprinio Općinski sud, a Ustavni sud nije utvrdio bilo kakav apelantov doprinos dužini trajanja postupka.
- 53.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 54.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.