USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 29. juna 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 95/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2427/08, rješavajući apelaciju "Aroxa" d.o.o Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Djelimično se usvaja apelacija "Aroxa" d.o.o Ljubuški.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Pž-08-000023 od 21. maja 2008. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku toka zakonske zatezne kamate.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Livnu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Livnu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neosnovana apelacija "Aroxa" d.o.o Ljubuški podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-Pž-08-000023 od 21. maja 2008. godine u vezi sa povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na dosuđeni iznos naknade materijalne štete i odluku o troškovima postupka.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1."Arox" d.o.o Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnio je 6. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-Pž-08-000023 od 21. maja 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Direkcije cesta Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) zatraženo je 8. augusta 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Kantonalni sud i tužena su odgovor na apelaciju dostavili 22. augusta, a Općinski sud 21. augusta 2008. godine.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Kantonalnog suda, Općinskog suda i tužene su dostavljeni apelantu 29. augusta 2008. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
- 6.Presudom Općinskog suda broj PS 75/05 od 28. decembra 2007. godine obavezana je tužena da apelantu popravi nanesenu štetu na vozilu na način da mu isplati iznos od 8.338,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. aprila 2005. godine, kao dana nastanka štete, pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke presude naloženo je tuženoj da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 4.681,02 KM u roku od 30 dana sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da je sud u toku postupka saslušao dva svjedoka, te vještake mašinske i saobraćajne struke i izvršio uvid i čitanje niza isprava. Dalje je navedeno da sud nije prihvatio prigovor tužene o nedostatku pasivne legitimacije, u smislu da je sa "Cestama" d.d. Mostar zaključila ugovor o zimskom održavanju magistralnih cesta, budući da je članom 37. Zakona o cestama FBiH propisana izvorna odgovornost tužene za štetu u slučaju propuštanja radova i mjera u održavanju zaštite puteva uz pravo na naknadu štete od izvođača radova. Istaknuto je da među strankama nije sporno da se 1. aprila 2005. godine desila predmetna saobraćajna nezgoda u kojoj je oštećeno vozilo apelantovo vlasništvo a da je sporan način na koji je došlo do nezgode. Navedeno je da je sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu vještaka saobraćajne struke prema kojem se nezgoda desila na dijelu puta koji nije bio posut pijeskom ili solju kako bi se poledica smanjila. Općinski sud je zaključio da je upravo to bio inicijalni-početni i glavni uzrok nastanka štetnog događaja, te da je stoga tužena odgovorna za naknadu štete koju je apelant pretrpio na vozilu. Ocijenjeno je da se vozač koji je upravljao apelantovim motornim vozilom "kretao u granicama dozvoljene i sigurnosne brzine na tom dijelu puta da je on bio posut pijeskom ili solju". Istaknuto je da je, prema navodima vozača, cesta bila zaleđena na dijelu gdje se nezgoda dogodila, na mjestu izlaska iz nepreglednog zavoja bočnog nagiba, dok dionica koja je prethodila nije bila zaleđena. Stoga je sud ocijenio da nije bilo doprinosa vozača nastanku predmetne nezgode jer se, pod uvjetom da je cesta bila posuta, vozač mogao kretati i većom brzinom od one kojom se kretao.
- 7.Sud je istakao da je članom 37. Zakona o cestama FBiH propisano da su tužena i nadležni kantonalni organi dužni naknaditi štetu u slučaju propuštanja radova iz člana 59. tog zakona korisniku javne ceste koji se pridržava saobraćajnih propisa i saobraćajne signalizacije s tim da ti organi imaju pravo na naknadu štete od izvođača radova ukoliko je on propustio pravovremeno izvršiti potrebne radove. Dalje je navedeno da je visina štete na apelantovom vozilu utvrđena na osnovu nalaza i mišljenja vještaka mašinske struke kojem je sud poklonio vjeru kao stručnom i sačinjenom u skladu sa pravilima struke, te je obavezao tuženu da apelantu isplati iznos utvrđen vještačenjem. Sud je svoju odluku o naknadi štete zasnovao na odredbi čl. 154, 189. i 190. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), a odluku o kamati na odredbi člana 277. ZOO, ističući da se, s obzirom na to da se radi o naknadi materijalne štete, kamata računa od nastanka štetnog događaja. Navedeno je da je odluka o troškovima postupka zasnovana na odredbi člana 386. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), te je tužena obavezana da apelantu, koji je u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, isplati troškove za precizirane procesne radnje.
- 8.Presudom Kantonalnog suda broj 010-0-Pž-08-000023 od 21. maja 2008. godine djelimično je uvažena žalba tužene, te je prvostepena presuda preinačena na način da je tužena obavezana da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 6.670,60 KM, umjesto iznosa od 8.338,25 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od 16. maja 2007. godine umjesto od 1. aprila 2005. godine, te da apelantu na ime troškova postupka isplati iznos od 3.774,82 KM umjesto iznosa od 4.681,02 KM. U preostalom dijelu žalba tužene je odbijena a prvostepena presuda je potvrđena. U obrazloženju presude sud je ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je odgovornost tužene predviđena zakonom (čl. 37. i 59. Zakona o cestama). Međutim, Kantonalni sud je, obrazlažući djelimično uvažavanje žalbe tužene, naveo: "S obzirom na konkretnu prometnu situaciju i ponašanje sudionika u prometnoj nezgodi, te nalaz sudskog vještaka prometne struke Tina Kravića, koji je detaljan, jasan i iscrpan, te stupanj poštivanja, odnosno kršenja predmetnih propisa u momentu nastanka nezgode, ovaj sud nalazi da je odgovornost tužitelja 20%, a tuženika 80% za nastali štetni događaj, a ne isključiva odgovornost tuženika kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud." S obzirom na ovaj zaključak, Kantonalni sud je iznos materijalne štete od vještaka mašinske struke umanjio za 20%. Dalje, sud je naveo da apelantu, po odredbi člana 277. ZOO, kamata pripada od dana kad je visinu materijalne štete utvrdio vještak mašinske struke, a ne od dana nastanka štete, te da je na osnovu člana 397. stav 2. a u vezi sa članom 386. stav 2. ZPP preinačio i odluku o troškovima.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 9.Apelant smatra da je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Navedena prava odgovaraju pravima iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava, po apelantovom mišljenju, ogleda se u proizvoljnom tumačenju odredbe člana 277. ZOO, budući da apelant smatra da je kamatu trebalo dosuditi od dana nastanka štete, a ne, kako obrazlaže Kantonalni sud, od dana utvrđivanja visine štete od sudskog vještaka, pri čemu se apelant poziva na odluke Ustavnog suda br. AP 1358/06 i AP 1433/06. Dalje, apelant navodi da Kantonalni sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama za svoj zaključak o apelantovoj suodgovornosti. Konačno, apelant smatra da Kantonalni sud nije mogao troškove postupka odrediti na način da je te troškove samo umanjio za 20%, budući da se, po apelantovom mišljenju, troškovi vještačenja (saobraćajnog i mašinskog) određuju prema uspjehu u sporu, jer se radi o troškovima koje je svojim postupcima izazvao tuženi (član 388. ZPP). Stoga, apelant predlaže da Ustavni sud "poništi osporenu odluku", te ostavi na pravnoj snazi presudu Općinskog suda.
- 9.
- b)Odgovor na apelaciju
- 10.Kantonalni sud je naveo da iz apelacije nije jasno u čemu se sastoje navodna kršenja apelantovih prava, te istakao da je u obrazloženju osporene presude naveo razloge kojim se rukovodio prilikom donošenja odluke o žalbi. Predložio je da se apelacija odbije kao neosnovana.
- 11.Općinski sud je naveo da je u obrazloženju svoje odluke iznio razloge odlučenja uz napomenu da je taj sud u toku postupka pravilno primijenio odredbe procesnih i materijalnih propisa, te da stoga u prvostepenom postupku nisu povrijeđena apelantova ustavna prava.
- 12.Tužena ističe da su neosnovani apelantovi navodi da ne postoji apelantov doprinos nastanku nezgode. Dalje se ističe da je određivanje početka računanja zakonske zatezne kamate ispravno, budući da je nalaz vještaka urađen po sadašnjim cijenama, te da stoga apelant nije oštećen. Konačno, tužena smatra da je Kantonalni sud pravilno postupio kad je umanjio iznos dosuđenih troškova apelantu za 20% a shodno apelantovom doprinosu nastanku nezgode.
- 10.
V. Relevantni propisi
- 13.U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine Federacije BiH" broj 29/03) relevantne odredbe glase:
Član 154. stav 1.
Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. stav 2.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje šta drugo.
Član 190.
Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Član 277.
Dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obaveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
U Zakonu o cestama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH" br. 6/02 i 18/02) relevantne odredbe glase:
Član 37. st. 1. i 2.
Korisniku javne ceste koji se pridržava saobraćajnih propisa i saobraćajne signalizacije na cestama Direkcija cesta i nadležni kantonalni organ dužni su nadoknaditi štetu u slučaju propuštanja radova iz člana 58. ovog zakona.
Organi iz stava 1. ovog člana imaju pravo na naknadu štete od preduzeća za ceste (izvođača radova) ako je šteta nastala radi propuštanja pravovremenog izvršenja potrebnih radova predviđenih pravilnikom iz člana 56. ovog zakona bez obzira na to da li se radi o direktnim ili indirektnim štetama za organe iz stava 1. ovog člana.
U Zakonu o parničnom postupku FBiH ("Službene novine FBiH" br. 53/03, 73/05 i 16/06) relevantne odredbe glase:
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo da ocijeni svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.
Član 386. st. 1. i 2.
(1) Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.
(2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može, a s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove, ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova.
Član 388.
Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.
VI. Dopustivost
- 14.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 15.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
- 16.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 010-0- Pž-08-000023 od 21. maja 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 23. juna 2008. godine a apelacija je podnesena 6. augusta 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 17.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 18.Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- a)Pravo na pravično suđenje
- a)
- 19.Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
- 20.Član 6. stav 1. Evropske konvencije garantira svakome pravo da pred sud iznese bilo koji zahtjev koji se odnosi na njegova građanska prava i obaveze, kao i da ima "pravo na pravično suđenje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom" (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Golder protiv Velike Britanije, presuda od 21. februara 1975. godine, serija A broj 18, stav 36).
- 21.Ustavni sud konstatira da se u postupku koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda odlučivalo o apelantovom tužbenom zahtjevu usmjerenom na naknadu štete proistekle iz saobraćajne nezgode, te zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenljiv na konkretan slučaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li je postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijeva član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 22.Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant smatra da nije imao pravično suđenje zbog pogrešnog stava Kantonalnog suda da apelantu kamate na dosuđeni iznos štete pripadaju od dana kad je visinu materijalne štete utvrdio vještak mašinske struke, a ne od nastanka štetnog događaja, kako je odlučio prvostepeni sud.
- 23.U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća da je ovo pravno pitanje - početak roka računanja zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. septembra 2007. godine, stav 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. jula 2008. godine, stav 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. aprila 2009. godine, stav 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09). U Odluci broj AP 1433/06, stav 27, Ustavni sud je naveo da nalazi "da je članom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obaveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Nadalje, članom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim članovima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizlazi da bi zateznu kamatu u konkretnom slučaju, s obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete (vidi, Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, Odluka broj CH/01/7090 od 27. juna 2007. godine, tačka 45)". Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 1433/06, kao i u ostalim navedenim odlukama sa aspekta početka računanja zakonskih zateznih kamata pri određivanju materijalne štete odnose i na ovu odluku.
- 24.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je način na koji je Kantonalni sud u osporenoj odluci primijenio pozitivnopravne propise, konkretno član 277. ZOO, arbitraran i predstavlja kršenje apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 25.Dalje, apelant smatra da obrazloženje osporene presude ne zadovoljava standarde pravičnog suđenja, budući da Kantonalni sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama za svoj zaključak o apelantovoj suodgovornosti, a samim tim, dakle, i za odluku o visini dosuđene naknade štete, kao i za odluku o troškovima postupka.
- 26.U odnosu na ove apelacione navode, Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
- 27.Razmatrajući ovaj dio apelacionih navoda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud za djelimično uvažavanje žalbe tužene i preinačenje presude Općinskog suda u pogledu apelantove suodgovornosti za nastanak saobraćajne nesreće a samim tim visine dosuđene naknade štete i visine troškova postupka u obrazloženju osporene presude dao razloge koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da je Kantonalni sud ocjenom dokaza provedenih pred prvostepenim sudom (konkretne saobraćajne situacije, ponašanje učesnika u saobraćajnoj nesreći, te nalaz sudskog vještaka, kao i stepen poštivanja saobraćajnih propisa) zaključio da postoji apelantova suodgovornost sa 20% za nastanak predmetne saobraćajne nesreće, te je primjenom relevantnih odredbi ZOO koje reguliraju institut naknade štete i odredbi ZPP koje reguliraju naknadu troškova postupka (člana 386. stav 2) djelimično preinačio prvostepenu presudu.
- 28.S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da je Kantonalni sud prilikom donošenja osporene presude u ovom dijelu proizvoljno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je proizvoljno primijenio materijalno pravo ili da je povrijedio apelantova procesna prava. Stoga, Ustavni sud smatra da obrazloženje odluke Kantonalnog suda u tom dijelu (visine naknade štete i troškova postupka) zadovoljava standarde člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- b)Ostali navodi
- b)
- 29.Ustavni sud smatra da, s obzirom na zaključke u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nije potrebno posebno razmatrati ostale apelantove navode koji se tiču povrede njegovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
- 30.Postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kad je osporena odluka zasnovana na arbitrarnoj primjeni materijalnog prava u smislu da je zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete dosuđena od dana sačinjavanja nalaza i mišljenja vještaka umjesto od dana nastanka štete.
- 31.S druge strane, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u dijelu kojim se apelant žali na zaključak o apelantovoj suodgovornosti, odnosno na visinu dosuđene materijalne štete i troškova postupka s obzirom na to da je sud za svoju odluku u tom dijelu dao obrazloženje koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti u utvrđivanju činjeničnog stanja i primjeni materijalnog prava.
- 32.Na osnovu člana 61. st. 1, 2. i 3. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 33.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.