USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Odluka o dopustivosti i meritumu
na sjednici održanoj 14. aprila 2010. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU ODLUKA OBJAVLJENA U "SLUŽBENOM GLASNIKU BIH", BROJ 95/10
OBRAZLOŽENJE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 3225/07, rješavajući apelaciju N. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Seada Palavrić, potpredsjednica
Mato Tadić, sudija
Mirsad Ćeman, sudija
Usvaja se apelacija N. S.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-Kžž-07-000007 od 27. septembra 2007. godine.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da, po hitnom postupku, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".
I. Uvod
- 1.N. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Mirko Dabić, advokat iz Banje Luke, podnio je 30. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Kžž-07-000 007 od 27. septembra 2007. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-K-06-000 305 od 19. marta 2007. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog tužilaštva Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) zatraženo je 17. decembra 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
- 3.Vrhovni sud i Okružno tužilaštvo dostavili su odgovore 19. decembra 2007. godine. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
- 4.Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Vrhovnog suda i Okružnog tužilaštva dostavljeni su apelantu 26. januara 2010. godine.
III. Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
- 6.Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj K-460/05 od 3. aprila 2006. godine apelant i drugooptuženi I. R. (u daljnjem tekstu: drugooptuženi) proglašeni su krivim zato što su, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinili krivična djela i to apelant primanje mita iz člana 341. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/00; u daljnjem tekstu: KZRS), a drugooptuženi davanje mita iz člana 342. stav 2. KZRS. Osnovni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a drugooptuženog na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te ih obavezao na naknadu troškova postupka. Osnovni sud je, također, od apelanta oduzeo novčanicu od 500,00 eura.
- 7.Odlučujući o žalbama apelanta i drugooptuženog, Okružni sud je donio Rješenje broj 011-0-Kž-06-000 305 od 28. novembra 2006. godine. Navedenim rješenjem Okružni sud je ukinuo prvostepenu presudu zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka.
- 8.Presudom Okružnog suda broj 011-0-Kž-K-06-000 305, donesenom u ponovnom postupku 19. marta 2007. godine, apelant i drugooptuženi proglašeni su krivim zato što su, u vrijeme i na način naveden u izreci presude, počinili krivično djelo primanja mita iz člana 341. stav 2. KZRS, odnosno davanja mita iz člana 342. stav 2. KZRS. Okružni sud je osudio apelanta na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a drugooptuženog na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.
- 9.U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je održao glavni pretres na kojem je prihvatio sve dokaze koji su izvedeni u prvostepenom postupku. To su, između ostalih, dokazi optužbe: saslušanje svjedoka D. U., R. K. i V. K., suočenje svjedoka D. U. i R. K., plan rada istražne radnje postavljanja "klopke" primanja mita (u daljnjem tekstu: plan istražne radnje), fotodokumentacija o postavljanju "klopke uz pomoć obilježenih novčanica (u daljnjem tekstu: fotodokumentacija), potvrda o ulasku u stan i druge prostorije, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od apelanta, spisak dobrovoljnih priloga za predizbornu kampanju Partije demokratskog progresa Republike Srpske (u daljnjem tekstu: PDP), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od drugooptuženog, ugovor o radu na određeno vrijeme između NP "Kozara" Prijedor i svjedoka D. U. (u daljnjem tekstu: ugovor o radu), te dokazi odbrane: saslušanje svjedoka D. R., S. P., P. P. i B. M., saslušanje apelanta u svojstvu svjedoka, diploma Šumarskog fakulteta u Sarajevu za R. K., odgovor službe računovodstva NP "Kozara" Prijedor, te ovlaštenje PDP-a.
- 10.Okružni sud je istakao da iz ugovora o radu proizlazi da je svjedok D. U. bio zaposlen na određeno vrijeme u NP "Kozara" Prijedor, preduzeću u kojem je apelant direktor, da iz iskaza svjedoka D. U., koji je dao na glavnom pretresu, slijedi da se on prethodno sastao sa pretpostavljenim, svjedokom R. K., kojem je rekao da će njegov ujak, drugooptuženi, odnijeti apelantu novac u visini 1.000.00 eura (jedna novčanica od 500,00 eura, jedna od 200,00 eura i 3 puta po 100,00 eura) koji je njemu njegova majka poslala iz Slovenije, ali da nije znao u koju svrhu, da je on sa R. K. otišao u policiju i ponio novčanice koje je policija obilježila i vratila mu, da je nakon nekoliko dana novčanice od 500,00 eura i 200,00 eura dao drugooptuženom, te, kada ga je pitao za što mu treba taj novac, da je rekao "da počasti PDP". Okružni sud je naveo da je ovom svjedoku ukazano na kontradiktornosti u odnosu na iskaz koji je dao u istrazi 21. decembra 2004. godine i u kojem je izjavio da je apelant od drugooptuženog tražio 2.000.00 KM da bi njega stalno zaposlio u preduzeću NP "Kozara", da je on to rekao svjedoku R. K. tvrdeći da mu on neće dati taj novac kada bi ostao bez posla, da je njegova majka poslala novac, da je nakon toga otišao sa svjedokom R. K. u policiju, da je izvršeno obilježavanje novčanica koje je nakon toga dao drugooptuženom. Okružni sud je naveo da je ovaj svjedok prilikom davanja iskaza pred sudom bio nesiguran, neuvjerljiv i zbunjen, da je izgledalo kao da se pokajao što je sve prijavio policiji, da je to dovelo do poremećenosti porodičnih odnosa, te da je u to vrijeme konzumirao alkohol. Međutim, istaknuto je da to nije utjecalo na njegovo normalno rasuđivanje, odnosno na njegove tvrdnje koje je iznio svjedoku R. K. i u policiji.
- 11.Dalje, Okružni sud je naveo da iz iskaza svjedoka R. K. proizlazi da ga je taj dan telefonom pozvao svjedok D. U. koji mu je rekao da apelant od drugooptuženog traži 2.000.00 KM za produženje ugovora o radu, da je nakon toga sa svjedokom D. U. otišao u policiju, te da je izvršeno obilježavanje novčanica. Okružni sud je istakao da je s ciljem provjeravanja istinitosti iskaza ovog svjedoka izvršio radnju suočenja sa svjedokom D. U. nakon čega je iskaz svjedoka R. K. ocijenio kao vjerodostojan i tačan u svim bitnim činjenicama. Obrazlažući zašto nije prihvatio prigovor odbrane da ovaj svjedok ne može biti objektivan, budući da je povodom apelantove krivične prijave pravosnažno osuđen zbog krivičnog djela falsificiranja isprave (diplome) iz člana 377. stav 2. KZRS i da mu je izrečena uvjetna osuda, Okružni sud je naveo da to nije značajno jer njegovi navodi nisu dovedeni u sumnju niti jednim provedenim dokazom.
- 12.Okružni sud je, dalje, naveo da iz plana istražne radnje slijedi da se nakon prijave svjedoka D. U. saznalo da apelant traži novac radi produženja ugovora o radu, da je sa tim svjedokom dogovorena saradnja, da su novčanice obilježene, da je plan sačinio svjedok V. K. koji je saslušan i koji je izjavio da su plan istražne radnje odobrili njegovi nadređeni, te da nema razloga niti elemenata koji bi ukazivali na pristranost ovog svjedoka. Očitujući se na navode odbrane da je upitna zakonitost provođenja ove istražne radnje, Okružni sud je naveo da ovi navodi nisu osnovani budući da ova radnja nije bila propisana kao istražna radnja odredbama tada važećeg Zakona o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89 i 3/90, te "Službeni glasnik Republike Bosne i Hercegovine" br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94; u daljnjem tekstu: raniji ZKP), te da je provedena po proceduri koja je važila u vrijeme provođenja te radnje. Dalje, navedeno je da je tačna tvrdnja odbrane da je simulirano davanje potkupnine propisano kao istražna radnja odredbom člana 226. stav 2. tačka đ) važećeg Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08; u daljnjem tekstu: ZKPRS). Navedeno je i da se u konkretnom slučaju nije radilo o toj istražnoj radnji, odnosno nije bilo simuliranog davanja potkupnine jer je drugooptuženi predao novčanicu apelantu, što znači da se radilo o stvarnom davanju, a ne simuliranom, u što nije bila izravno uključena policija.
- 13.Okružni sud je naveo da je nakon provedenih dokaza nesumnjivo zaključio da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret (iskazi svjedoka R. K. i V. K. dovedeni u vezu sa planom istražne radnje, fotodokumentacijom, potvrdom o oduzimanju predmeta, potvrdom o ulasku u stan i druge prostorije, te djelimično izjavom svjedoka D. U.), odnosno da je apelant 11. oktobra 2002. godine u svom uredu u poslovnim prostorijama NP "Kozara" Prijedor primio jednu novčanicu u apoenu od 500,00 eura od drugooptuženog, radi prijema u stalni radni odnos svjedoka D. U.
- 14.Obrazlažući zašto nije prihvatio iskaze apelanta i drugooptuženog, date u svojstvu svjedoka, da je drugooptuženi predao apelantu novčanicu od 500,00 eura kao prilog PDP-u na ime predizborne kampanje, Okružni sud je naveo da su ovi iskazi neuvjerljivi, nelogični i neargumentirani budući da je predaja novčanice izvršena šest dana od oktobarskih izbora 2002. godine, te da apelant nije izdao niti potvrdu niti priznanicu, što je uobičajeno kod davanja novčanih donacija na ime finansiranja predizborne kampanje. Dalje, obrazlažući zašto nije prihvatio iskaz svjedokinje D. J., majke svjedoka D. U., Okružni sud je naveo da je njezin iskaz kontradiktoran, prvenstveno zbog činjenice da PDP nije postojao tokom rata, a da je ona izjavila da je novac poslala na ime finansiranja predizborne kampanje PDP-a, koju je ona finansirala i tokom rata, te da uostalom nije niti znala što znači skraćenica PDP. Obrazlažući zašto nije prihvatio iskaze svjedoka odbrane S. P., B. M., P. P. i D. R., Okružni sud je naveo da ti iskazi nisu bili značajni za ovaj postupak jer su oni svjedočili na okolnosti poslovanja NP "Kozara"Prijedor.
- 15.Odlučujući o žalbama apelanta i drugooptuženog, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0-Kžž-07-000 007 od 27. septembra 2007. godine kojom je žalbe odbio i potvrdio presudu Okružnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da nisu osnovani žalbeni navodi da je Okružni sud počinio bitne povrede krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. ZKPRS. Naime, tačno je da plan ima karakter obavještenja u smislu ranijeg ZKP, povodom prijave tada privilegiranog svjedoka D. U. (prema ranijem ZKP svjedok D. U. je mogao odbiti svjedočenje zbog srodstva sa drugooptuženim), a da je taj plan sačinio svjedok V. K. na osnovu iskaza svjedoka D. U., tako da su se i plan i iskaz svjedoka V. K., u smislu člana 83. stav 3. ranijeg ZKP, morali izdvojiti. Međutim, Vrhovni sud je istakao da odbrana ne prigovara drugim dokazima - potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta koja dokazuje da je od apelanta oduzeta novčanica od 500,00 eura, potvrdi o ulaženju u stan i druge prostorije, fotodokumentaciji koja potvrđuje navedeno, te iskazima svjedoka R. K. i D. U. koji nesumnjivo dokazuju da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da se žalbeni navodi ne odnose na utjecaj navedenih nezakonitih dokaza na pravilnost osporene presude. Zatim, Vrhovni sud je naveo da žalbe propuštaju da ocijene utjecaj pravno nevaljanih dokaza na zakonitost i pravilnost osporene presude, odnosno da li su ti dokazi utjecali ili bi mogli utjecati na zakonito i pravilno donošenje presude.
- 16.U odnosu na žalbene prigovore u vezi sa zakonitošću iskaza svjedoka D. U. od 21. decembra 2004. godine, koji je dao u istrazi, te u vezi s tim da nije upozoren da ne mora svjedočiti budući da mu je drugooptuženi ujak, Vrhovni sud je naveo da ti prigovori nisu osnovani. Naime, iz iskaza nedvojbeno proizlazi da je ovaj svjedok upozoren da ne mora svjedočiti, ali da je pristao na svjedočenje, te da mu službena zabilješka od 11. februara 2002. godine iz policije nije predočena kako bi mu se objasnili navodi iz zabilješke nego kako bi se utvrdilo da li je on pročitao i potpisao tu izjavu koju je dao u policiji.
- 17.Dalje, očitujući se na žalbene prigovore da osporena presuda ne sadrži razloge u pogledu odlučnih činjenica, te da Okružni sud nije naveo razloge zašto nije prihvatio dokaze odbrane, Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud, na osnovu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i dokaza izvedenih na glavnom pretresu, utvrdio sve odlučne činjenice za postojanje apelantove krivične odgovornosti, te da je dao logično i uvjerljivo obrazloženje u pogledu neprihvatanja iskaza svjedoka odbrane, koji su bili neuvjerljivi, nelogični i neargumentirani.
IV. Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 18.Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni ZKP, pogrešnoj ocjeni dokaza na kojima su sudovi zasnivali svoje odluke, odnosno pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Apelant navodi da sudovi nisu mogli uzeti kao dokaz plan istražnih radnji, budući da on ima snagu obavještenja, niti iskaz svjedoka koji je sačinio plan, te da su ti dokazi trebali biti izuzeti u smislu člana 83. ranijeg ZKP, što potvrđuje i Vrhovni sud, ali da u daljnjem obrazloženju svoje odluke samo navodi da nema argumenata da su ti dokazi utjecali na pravilnost presude. Apelant smatra da je takav zaključak protivan članu 303. stav 1. tačka z) ZKP, koji propisuje ukidanje presude, a ne utvrđuje da li je taj dokaz utjecao ili mogao utjecati na zakonitost presude. Dalje je navedeno da se presuda isključivo zasniva na tom dokazu, što je protivno članu 10. stav 2. ZKP, zatim na iskazima svjedoka R. K. i V. K., te djelimično na iskazu D. U. i potvrdama o oduzetim predmetima. Apelant, dalje, ističe da sudovi nisu uzeli u obzir dokaze odbrane, odnosno da ih nisu uopće ocjenjivali. S tim u vezi, apelant smatra da je u postupku povrijeđen princip slobodne ocjene dokaza, odnosno da su sudovi na proizvoljan način utvrdili njegovu odgovornost i povrijedili mu pravo na pravično suđenje.
- 18.
- b)Odgovor na apelaciju
- 19.Vrhovni sud smatra da je apelant u apelaciji samo prepisao navode iz žalbe, a da se, u suštini, radi o prigovorima koji se odnose na povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđeno činjenično stanje koje Ustavni sud nije nadležan ispitivati. Dakle, Vrhovni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
- 20.Okružno tužilaštvo smatra da apelacioni navodi nisu osnovani budući da se presude ne zasnivaju isključivo na dokazima koje je apelant naveo. Naime, iz iskaza svjedoka D. U. i R. K., te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i potvrde o ulasku u stan, proizlazi da je apelant počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret, a njih odbrana nije osporila. Okružno tužilaštvo smatra da, iako je bilo nekih propusta koji su izazvani izmjenama krivičnog procesnog zakonodavstva, oni nisu takve prirode da bi predstavljali kršenje apelantovog prava na pravično suđenje.
- 19.
V. Relevantni propisi
- 21.U Krivičnom zakoniku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 22/00) relevantne odredbe glase:
Primanje mita
Član 341.
(1) Službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist, ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi, da u okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju ne bi smjelo izvršiti, ili da ne izvrši radnju koju bi moralo ili moglo da izvrši, kaznit će se zatvorom od jedne do osam godina.
(2) Službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu korist, ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi, da u okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju bi moralo ili moglo da izvrši, ili da ne izvrši radnju koju ne bi smjelo da izvrši, kaznit će se zatvorom od jedne do pet godina.
Š...Ć
- 22.U Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 14/85, 74/87, 57/89 i 3/90, te "Službeni glasnik Republike Bosne i Hercegovine" br. 2/92, 9/92, 16/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:
Član 83.
- 1)Kada je u ovom zakonu određeno da se na iskazu okrivljenog, svjedoka ili vještaka ne može zasnivati sudska odluka, istražni sudija će po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donijeti rješenje o izdvajanju zapisnika Š...Ć.
- 2)Nakon pravosnažnosti rješenja, izdvojeni zapisnici se zatvaraju u poseban omot i čuvaju kod istražnog sudije odvojeno od ostalih spisa i ne mogu se razgledati niti se mogu koristiti u postupku Š...Ć.
- 3)Poslije završetka istrage, kao i poslije davanja saglasnosti da se optužnica može podnijeti bez provođenja istrage (član 160. stav 1), istražni sudija će postupiti prema odredbama st. 1. i 2. ovog člana i u pogledu svih obavještenja koja se u smislu člana 151. ovog zakona Š...Ć.
Član 151.
- 1)Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, organi unutrašnjih poslova su dužni preduzeti potrebne mjere da se pronađe počinilac krivičnog djela, da se počinilac ili saučesnik ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju i osiguraju tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti korisna za uspješno vođenje krivičnog postupka.
Š...Ć
- 23.U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07 i 119/08) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Pravno nevaljani dokazi
Š...Ć
(2) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih Ustavom i međunarodnim ugovorima, koje je ratificirala Bosna i Hercegovina, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovog zakona.
(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog člana.
Član 147.
Lica koja mogu odbiti svjedočenje
(1) Svjedočenje mogu odbiti:
- b)srodnik osumnjičenog, odnosno optuženog po krvi u pravoj liniji, srodnici u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno i srodnici po tazbini do drugog stepena, usvojenik i usvojilac osumnjičenog, odnosno optuženog.
(2) Organ koji vodi postupak dužan je da lica iz stava 1. ovog člana, prije njihovog saslušanja ili čim sazna za njihov odnos prema osumnjičenom, odnosno optuženom, upozori da ne moraju svjedočiti. Upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.
Član 226.
Vrste posebnih istražnih radnji i uvjeti za njihovu primjenu
(1) Protiv lica za koje postoje osnovi sumnje da je samo ili zajedno s drugim licima učestvovalo ili učestvuje u izvršenju krivičnog djela iz člana 227. ovog zakona mogu se odrediti posebne istražne radnje, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama.
(2) Istražne radnje iz stava 1. ovog člana su:
Š...Ć
- d)simulirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine
Š...Ć
Član 228.
Nadležnost za određivanje i trajanje istražnih radnji
(1) Istražne radnje iz člana 226. stav 2. ovog zakona naredbom određuje sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog tužioca, koji sadrži Š...Ć
Član 303.
Bitne povrede odredaba krivičnog postupka
(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji:
Š...Ć
- z)ako se presuda zasniva na dokazu na kojem se prema odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda:
Š...Ć
(2) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji i ako sud za vrijeme pripremanja glavnog pretresa ili u toku glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na zakonito i pravilno donošenje presude.
Član 442.
Rješavanje predmeta primljenih u rad
(1) Postupci u krivičnim predmetima primljenim u rad u sudove prije stupanja na snagu ovog zakona nastavit će se prema odredbama ovog zakona, osim ako odredbama ovog člana nije drukčije određeno.
VI. Dopustivost
- 24.U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
- 25.U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
- 26.U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Kžž-07-000 007 od 27. septembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 29. oktobra 2007. godine, a apelacija je podnesena 30. novembra 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
- 27.Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
- 28.Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
- e)Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
- 1.Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. Š...Ć
- 29.U konkretnom slučaju postupak se odnosi na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela primanja mita, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv. Prema tome, Ustavni sud mora preispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan, onako kako zahtijeva član 6. Evropske konvencije.
- 30.Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, član 6. stav 1. Evropske konvencije obavezuje sudove da obrazlože svoje presude. Ova obaveza, međutim, ne može biti shvaćena kao obaveza da se u presudi iznesu svi detalji i daju odgovori na sva postavljena pitanja i iznesene argumente (vidi Ustavni sud, odluke br. U 62/01 od 5. aprila 2002. godine i AP 352/04 od 23. marta 2005. godine). Mjera u kojoj ova obaveza postoji zavisi od prirode odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz Torija protiv Španije, presuda od 9. decembra 1994. godine, serija A, broj 303-A, stav 29). Ustavni sud posebno naglašava i stav da su, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, domaći sudovi dužni obrazložiti svoje presude pri čemu ne moraju dati detaljne odgovore na svaki navod, ali ako je pravno pitanje suštinski važno za ishod predmeta, sud u tom slučaju mora posebno obrazložiti razloge na kojima zasniva svoju odluku. U suprotnom, postoji povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Hurk protiv Holandije, presuda od 19. aprila 1994. godine, stav 61).
- 31.Dalje, Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda da prihvatanje nezakonito dobijenih dokaza ne predstavlja samo po sebi kršenje člana 6. Evropske konvencije, ali je Evropski sud u predmetu Schenk protiv Švicarske našao da to može dovesti do nepravičnosti, zavisno od činjenice konkretnog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Schenk protiv Švicarske, presuda od 12. jula 1988. godine, broj predstavke 1086/84, serija A-140, stav 49). U ovoj odluci Evropski sud je istakao da član 6. Evropske konvencije ne sadrži niti jedno pravilo koje regulira pitanje prihvatljivosti dokaza nego da je to pitanje u isključivoj nadležnosti domaćeg zakonodavstva. U skladu s tim, navedeno je i da prihvatanje nezakonitih dokaza ne znači samo po sebi povredu člana 6. Evropske konvencije, zatim da Evropski sud ispituje postupak kao cjelinu, odnosno da li su sudovi korištenjem tog nezakonitog dokaza lice lišili prava na pravično suđenje, te da se posebno ocjenjuje da li je taj nezakoniti dokaz bio jedini dokaz na kojem su sudovi zasnivali svoju odluku.
- 32.Ustavni sud uočava da je Vrhovni sud, razmatrajući žalbu protiv presude Okružnog suda, utvrdio postojanje dokaza na kojima se prema odredbama ZKP ne može zasnivati presuda. Svoj stav Vrhovni sud je, između ostalog, obrazložio navodom: "Nesporno je da je ovlašteno službeno lice Stanice javne bezbjednosti Prijedor dana 9. oktobra 2002. godine sačinilo Plan rada kriminalističko-istražne radnje postavljanja klopke primanja mita iz koga proizilazi da je ovaj Plan sačinjen po prijavi U. Z., tada privilegovanog svjedoka, obzirom da mu je optuženi I. R. ujak. Nesporno je, takođe, da je ovaj Plan realizovan i nesporno je da je uvršten kao dokaz u krivičnom postupku pred Okružnim sudom ... i da je na istom glavnom pretresu kao svjedok saslušan K. V., kriminalistički tehničar SJB Prijedor, koji je plan sačinio, i to samo na okolnosti sačinjavanja Plana. Š...Ć Dakle, radi se o podacima, odnosno obavještenju koji je sačinila SJB Prijedor pri radu na pronalaženju izvršioca krivičnog djela i druge radnje u tom cilju, koji mogu imati razne nazive (informacija, izjava, obavještenje, službena zabilješka, podatak i sl.), na osnovu prijave lica oslobođenog dužnosti svjedočenja na osnovu člana 227. stav 1. tačka 2. tada važećeg ZKP koje se moralo izdvojiti u smislu člana 83. stav 3. istog ZKP, pa ovaj sud nalazi da je ovaj dokaz pribavljen bitnim povredama ZKP koji je važio u vrijeme kada je sporni dokaz sačinjen, odnosno pribavljen. Plan je sačinio svjedok K. V. na osnovu prijave svjedoka U. D., u to vrijeme lica oslobođenog dužnosti svjedočenja, odnosno privilegovanog svjedoka, tako da i iskaz svjedoka K. V. dobija karakter dokaza na kome se presuda ne može zasnivati".
- 33.Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud, nakon iznesenih konstatacija i stavova, svoju odluku u nastavku obrazložio navodom: "Žalbama se ukazuje da se iskaz svjedoka K. V. jedino može ocijeniti u okviru Plana postavljanja policijske klopke i zakonitosti sačinjavanja i provođenja ovog Plana, o čemu je bilo više riječi, pri čemu žalbe ispuštaju iz vida da su na glavnom pretresu izvedeni i drugi dokazi koji potvrđuju da su optuženi počinili krivična djela za koja su pobijanom presudom proglašeni krivima. Naime, iskazi saslušanih svjedoka U. D. i K. R., potvrde o ulaženju u stan i druge prostorije sa pratećom fotodokumentacijom i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (na potvrde i fotodokumentaciju branioci optuženih nisu prigovarali), koje pobijana presuda ocjenjuje pojedinačno i u međusobnoj vezi, potvrđuju da su optuženi izvršili krivična djela za koja su pobijanom presudom proglašeni krivima, a žalbe propuštaju da ocijene uticaj pravno nevaljanih dokaza na zakonitost i pravilnost pobijane presude, odnosno da li su ti dokazi uticali ili mogli biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude".
- 34.Ustavni sud ističe da je Vrhovni sud naveo: "Prvostepeni sud je pažljivom analizom izvedenih dokaza, a naročito iskaza neposredno saslušanih svjedoka D. U. i R. K., dovodeći ih u vezu sa potvrdama o ulaženju u stan i druge prostorije i sa pratećom dokumentacijom, potvrdama o privremeno oduzetim predmetima - novcu od optuženih i drugim provedenim dokazima, došao do zaključka da su apelant i drugooptuženi izvršili krivična djela za koja su pobijanom presudom proglašeni krivim. Naime, iz iskaza svjedoka D. U., koga pobijana presuda pravilno ocjenjuje Š...Ć proizilazi da je apelant preko drugooptuženog, inače ujaka svjedoka D. U., tražio 2.000.00 KM da bi Š...Ć svjedoka D. U. zaposlio na neodređeno vrijeme. Sa svim je svjedok D. U. upoznao svjedoka R. K. sa kojim odlazi u policiju gdje se novčanice obilježavaju uz dogovor da ove novčanice svjedok D. U. preda drugooptuženom i obavezu da obavijesti radnike policije kada drugooptuženi dođe da preda novac apelantu. Pobijana presuda iskaz svjedoka R. K. ocjenjuje kao potpuno uvjerljiv i dosljedan u svojim tvrdnjama koju ocjenu u potpunosti prihvata i ovaj sud. Osim toga, i potvrde o ulaženju u stan i druge prostorije i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta iz kojih proizilazi da je od apelanta oduzeta jedna novčanica u apoenu od 500,00 eura Š...Ć potvrđuju iskaz svjedoka D. U. i ukazuju na osnovanost utvrđenja da su apelant i drugooptuženi izvršili krivična djela za koja su pobijanom presudom proglašeni krivima".
- 35.Razmatrajući konkretan slučaj u kontekstu principa iz Evropske konvencije koji su izneseni u ovoj odluci, Ustavni sud kao prvo uočava da je i sam Vrhovni sud utvrdio da su u predmetnom postupku korišteni dokazi koji su u smislu člana 83. ranijeg ZKPRS morali biti izuzeti iz spisa. Dalje, Vrhovni sud je konstatirao da nisu osnovani apelantovi navodi da bi se u ovim radnjama Okružnog suda sastojala bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 1. tačka z) ZKPRS, ali je svoje obrazloženje ograničio na iznošenje stava da je na osnovu izjava svjedoka, dovodeći ih u vezu sa potvrdama o ulaženju u stan i druge prostorije i sa pratećom dokumentacijom, potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i drugim dokazima, zaključio da su apelant i drugooptuženi izvršili krivična djela.
- 36.Dakle, imajući u vidu stavove Vrhovnog suda da se radilo o dokazima koji su morali biti izuzeti, odnosno da se radilo o nezakonitim dokazima, Vrhovni sud je bio dužan temeljito obrazložiti u kojoj je mjeri upotreba takvih dokaza utjecala na zakonitost presude, odnosno u kojoj je mjeri mogla dovesti u pitanje apelantovo pravo na pravično suđenje. Okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na to da je ovdje posebno izražen zahtjev poštivanja principa "obrazložene odluke" iz člana 6. Evropske konvencije, zato jer se radilo o pravnom pitanju koje je od suštinskog značaja za ishod konkretnog predmeta.
- 37.Ustavni sud, analizirajući obrazloženje presude Vrhovnog suda, uviđa da se u obrazloženju navodi da je Vrhovni sud ocijenio izjave svjedoka dovodeći ih u vezu sa potvrdama o ulaženju u stan i druge prostorije i sa pratećom dokumentacijom, potvrdama o privremeno oduzetim predmetima i drugim dokazima. Nepreciziranjem u vezi sa kojim drugim dokazima su ocijenjeni ovi dokazi, Vrhovni sud ostavlja prostora mogućem razumijevanju da su prilikom ocjene dokaza uzeti u obzir čak i dokazi za koje je zaključeno da su bili nezakoniti, te je i u ovom dijelu obrazloženje presude nezadovoljavajuće u smislu principa iz člana 6. Evropske konvencije.
- 38.Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u presudi Vrhovnog suda izostalo temeljito obrazloženje u pogledu pitanja da li su i u kojoj mjeri nezakoniti dokazi utjecali na zakonitost presude. Zbog toga, Ustavni sud nalazi da su osnovani apelantovi navodi u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje.
- 39.Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
- 40.Imajući u vidu prethodni zaključak, Ustavni sud smatra nesvrsishodnim u ovome trenutku ispitivati apelantove navode koji se tiču ostalih aspekata prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
- 41.Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Vrhovni sud nije temeljito obrazložio da li su i u kojoj mjeri nezakoniti dokazi, koji su u smislu pozitivnih zakonskih odredaba trebali biti izuzeti, utjecali na zakonitost i pravilnost presude.
- 42.Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
- 43.Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović, s. r.