Aktio

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine

ZAKON
O CARINSKOJ POLITICI BOSNE I HERCEGOVINE

Osnovne odredbe

Član 1.

Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Zakon) regulira osnovne elemente sistema za carinsku zaštitu privrede Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH) kao i prava i obaveze svih subjekata u postupcima carinjenja roba i putnika, određuje pojmove: carinsko područje, carinska linija, carinski granični pojas, carinski nadzor, postupak carinjenja roba i drugih instituta koji reguliraju sistem carinske zaštite.

Carinsko područje

Član 2.

(1) Carinsko područje BiH obuhvaća teritoriju BiH, uključujući njene teritorijalne vode, unutrašnje plovne vodene puteve i vazdušni prostor BiH.

(2) Carinsko područje BiH je ograničeno carinskom linijom koja je identična granicama BiH.

(3) Carinsko područje BiH je jedinstveno.

Član 3.

(1) Carinski granični pojas na kopnu je onaj dio carinskog područja BiH koji širinom obuhvaća 5 km od carinske linije u dubinu područja BiH.

(2) Odredba iz stava 1. ovog člana se također primjenjuje i kada carinska linija ide uz granične rijeke.

(3) Carinski granični pojas na moru je onaj dio carinskog područja BiH koji širinom obuhvaća 3 kilometra kopna od obale, oblast od obale do vanjske granice teritorijalnog mora, te oblast široku dvije nautičke milje računajući od vanjske granice teritorijalnog mora prema otvorenom moru.

(4) Vijeće ministara pobliže definira carinski granični pojas iz stava 1. ovog člana.

Član 4.

(1) Vlade Entiteta BiH su odgovorne za sprovođenje ovog zakona kao i drugih zakona i propisa vezanih za carinske poslove.

(2) Entiteti BiH donose zakone za sprovođenje ovog zakona i druge propise u skladu sa ovim zakonom.

(3) Kontrolu sprovođenja ovog zakona vrši Vijeće ministara.

Član 5.

Svako spominjanje "Entiteta" u ovom zakonu odnosi se na odgovarajuće organe Federacije BiH i Republike Srpske.

Robe za carinjenje

Član 6.

(1) Carinskom robom smatraju se sve stvari koje se u carinsko područje BiH uvoze, unose ili primaju, koje se sa tog područja izvoze, iznose ili šalju i koje se preko tog područja prevoze ili prenose.

(2) Prema stavu 1. ovog člana, carinskom robom smatraju se i:

  • 1)
    žive životinje koje se uvoze, unose, izvoze ili provoze;
  • 2)
    električna energija, plinovita ili tekuća tijela koja se električnim vodovima, plinovodima, naftovodima, vodovodima, ili na drugi način uvoze, izvoze ili prevoze;
  • 3)
    prevozna ili prenosna sredstva kojima se roba i putnici prevoze preko carinske linije ili su namijenjena prevozu roba ili putnika preko carinske linije;
  • 4)
    brodovi koje preduzeća i druge pravne osobe nabavljaju u inostranstvu, ako se počnu ekonomski iskorištavati prije prelaska carinske linije;
  • 5)
    stvari koje su na carinsko područje BiH dospjele na drugi način;
  • 6)
    domaća roba koja se prevozi iz jednog mjesta u BiH u drugo mjesto u BiH preko stranog carinskog područja;
  • 7)
    roba koja je posebnim propisima izjednačena s robom koja se uvozi, unosi, ili prima ili izvozi, iznosi ili šalje.

(3) Prema stavu 1. ovog člana, carinskom se robom ne smatraju:

  • 1)
    javne isprave;
  • 2)
    pismonosne pošiljke koje ne sadržavaju carinsku robu;
  • 3)
    trgovačko dopisivanje, poslovne knjige te robna, pravna i finansijska dokumentacija;
  • 4)
    čekovi, mjenice, dionice, i gotovina.

(4) Vijeće ministara propisuje koje se stvari, osim onih iz st. 1. i 2. ovog člana, smatraju carinskom robom, odnosno koje se stvari što prelaze preko carinske linije, osim onih iz stava 3. ovog člana, ne smatraju carinskom robom.

Carinski nadzor

Član 7.

(1) Carinski nadzor je odgovornost Federacije i Republike Srpske.

(2) Carinski nadzor obuhvata mjere koje se poduzimaju radi sprečavanja neovlaštenog postupanja s carinskom robom i osiguranja njene istovjetnosti, dok se ne provede carinski postupak.

(3) Carinski postupak obuhvata osobito:

  • 1)
    čuvanje i pregled carinske robe i carinsku dokumentaciju;
  • 2)
    sprovođenje carinske robe;
  • 3)
    stavljanje carinskih obilježja;
  • 4)
    uzimanje uzoraka, prospekata, crteža, fotografija i slično radi podataka kojima se osigurava istovjetnost robe;
  • 5)
    pregled i pretragu prevoznih i prenosnih sredstava, vozačkog osoblja odnosno posade;
  • 6)
    pregled putničke prtljage i lična pretraga putnika.

(4) Carinski nadzor uključuje administrativne mjere koje se usvajaju zakonima i propisima Entiteta za sprovođenje odredaba ovog zakona.

Član 8.

Carinskom nadzoru podliježu:

  • 1)
    carinska roba;
  • 2)
    putnici i posada te osoblje prevoznih i prenosnih sredstava.

Član 9.

(1) Carinskom nadzoru ne podliježu:

  • 1)
    domaći i strani brodovi koji viju vojnu pomorsku zastavu,
  • 2)
    brodovi dok plove na dijelovima pograničnih rijeka nad kojima se prema međunarodnim ugovorima ne može obavljati carinski nadzor,
  • 3)
    brodovi organa unutrašnjih poslova,
  • 4)
    domaći i strani ratni avioni.

(2) Carinskom nadzoru podliježu roba i putnici koji se iskrcavaju ili ukrcavaju na brodove iz tač. 1. i 3. stava 1. ovog člana, te robe i putnici koji se prevoze između tih brodova i obale, i obrnuto.

(3) Carinskom nadzoru podliježu robe i putnici koji se iskrcavaju ili ukrcavaju na avione iz tačke 4. stava 1. ovog člana.

(4) Osobe iz st. 2. i 3. ovog člana moraju carinsku robu prijaviti carinarnici, da bi se proveo carinski postupak.

Član 10.

Carinski nadzor provode Entiteti prema odredbama ovog zakona i drugih zakona ili propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

Član 11.

Ovlašćuje se Entitet da, osim mjera predviđenih ovim zakonom, propiše posebne mjere carinskog nadzora i da odredi slučajeve u kojima će se primjenjivati mjere carinskog nadzora.

Entitet propisuje način vođenja carinske evidencije o carinskoj robi tako da se mogu sprovesti mjere carinskog nadzora.

Član 12.

Entitet donosi zakone i propise koji određuju vrste carinskih obilježja koje treba da se upotrebljavaju u postupku carinske kontrole, kao i način njihove upotrebe.

Carinski prelaz

Član 13.

(1) Uvoz, izvoz i prevoz robe i prelazak osoba preko carinske linije odvija se na graničnom prelazu otvorenom za međunarodni promet.

(2) Projektovanje, izgradnja i obnova graničnog prelaza za međunarodni promet namijenjenog za carinski nadzor i carinski postupak je dužnost Entiteta.

Granični promet

Član 14.

(1) Samo osobama kojima je to dozvoljeno po osnovu ovog zakona ili međunarodnog ugovora mogu prelaziti ili prenositi robu preko prelaza za malogranični promet.

(2) Vlasnici imovine u graničnom pojasu na obje strane granice mogu prenositi preko graničnih prelaza za pogranični promet one predmete koji su im potrebni radi obrade zemlje, te druge artikle na temelju međunarodnog ugovora.

(3) Doktori, veterinari i primalje koji žive u carinskom graničnom pojasu mogu u hitnim slučajevima preko graničnog prelaza za pogranični promet prenositi instrumente i lijekove neophodne da bi izvršili svoje usluge.

(4) Vatrogasne i druge ekipe koje sudjeluju u spasavanju ljudi i imovine u elementarnim nepogodama mogu, ako je potrebno, prenositi neophodnu opremu i ostale tehničke stvari preko svih graničnih prelaza.

(5) Ako je granični prelaz za pogranični promet u isto vrijeme i granični prelaz za međunarodni promet, osobe koje su nabrojane u stavovima 1. i 2. ovog člana mogu također uvoziti ili izvoziti ostalu robu bez korištenja povlastice koja se spominje u članu 29, stav 1, tač. 1, 2, 5, 7, 9, 10. i 11. ovog zakona.

Vrijeme prelaska carinske linije

Član 15.

(1) Fizička lica, putnička motorna vozila ili vozila koja saobraćaju po određenom rasporedu mogu prelaziti granični prelaz za međunarodni promet u bilo koje vrijeme dana ili noći.

(2) U svim ostalim slučajevima carinsku liniju osobe ili robe mogu prelaziti samo danju.

Član 16.

Riječju "danju" prema članu 15, stav 2. ovog zakona, odnosi se na vrijeme:

  • 1)
    u januaru i decembru - od 07,00 do 17,00 sati;
  • 2)
    u februaru i novembru - od 06,00 do 18,00 sati;
  • 3)
    u martu, septembru i oktobru - od 05,00 do 19,00 sati;
  • 4)
    u aprilu i augustu - od 04,00 do 19,00 sati;
  • 5)
    u maju, junu i julu - od 04,00 do 20,00 sati.

Prijavljivanje robe

Član 17.

Sve robe koje se uvoze, unose, primaju, ili prevoze, izvoze, iznose ili šalju preko carinske linije moraju se prijaviti graničnoj carinarnici prema odredbama ovog zakona i drugih zakona i propisa donesenih na osnovu ovog zakona.

Član 18.

(1) Organi BiH ili Entiteti (sudovi, inspektorati, službe za sprovođenje zakona itd.) dužni su Entitetu prijaviti svu robu i sredstva transporta koje imaju u svom posjedovanju, ako su to robe koje su ti organi privremeno ili konačno oduzele i ako postoje osnovane sumnje da su ovo carinske robe koje nisu prošle kroz carinski postupak prema odredbama ovog zakona, drugih zakona i propisa.

(2) Roba i sredstva transporta koji se spominju u stavu 1. ovog člana ne smiju se predati nikome dok se ne plati carina i ostale uvozne dažbine. Organi spomenuti u stavu 1. ovog člana dužni su platiti carinu i ostale uvozne dažbine prije predaje carinske robe kupcu ili drugoj osobi kojoj su ustupili tu robu.

(3) Carina i druge dažbine se naplaćuju po izmirenju troškova nastalih u vezi sa robom spomenutom u stavu 1. ovog člana (smještaj, prodaja itd).

(4) Prihodi sakupljeni od carina po ovom članu su prihodi Entiteta.

Obaveze plaćanja carine

Član 19.

(1) Roba i stvari koje se uvoze, unose ili primaju u carinsko područje BiH podliježu plaćanju carine po Zakonu o carinskoj tarifi ukoliko to nije drugačije predviđeno ovim zakonom.

(2) Carina je prihod budžeta Entiteta.

Član 20.

(1) Plaćanju carine ne podliježu:

  • 1)
    roba koja se izvozi, iznosi ili šalje iz carinskog područja BiH, ako u carinskoj tarifi nije drugačije određeno;
  • 2)
    roba koja se prevozi ili prenosi preko carinskog područja BiH;
  • 3)
    roba koju je preduzeće ili druga pravna osoba izvezla i koja je ocarinjena, a vraća se neprodana ili se vraća zato što ne odgovara obavezama što proizilaze iz ugovora ili poslovnog odnosa na temelju kojeg je bila izvezena;
  • 4)
    roba koju su državljani BiH izvezli i koja je ocarinjena, a vraća se iz inostranstva;
  • 5)
    dokumentacija koja se šalje u vezi sa međunarodnim licitacijama i natječajima;
  • 6)
    sve vrste štampanog i snimljenog materijala iz oblasti kulture, prosvjete i znanosti, te dokumentacija koju državni organi BiH, preduzeća i druge organizacije pri maju na temelju međunarodnih ugovora ili međunarodnih sporazuma;
  • 7)
    televizijske, filmske ili na drugi način snimljene vijesti ili slike i programski prilozi za izravnu emisiju preko sredstava javnog informisanja;
  • 8)
    sav materijal (potrošni kancelarijski materijal) koji se besplatno prima iz inostranstva, a namijenjen je isključivo sudionicima međunarodnih simpozija, konferencija i sličnih sastanaka koji se održavaju u BiH;
  • 9)
    poljoprivredni proizvodi koji ostaju kao rezultat umnožavanja u procesu proizvodnje sjemenske robe od privremeno uvezenog sjemenskog materijala;
  • 10)
    roba koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska carinske linije na temelju sklopljenog i registrovanog ugovora sa stranom osobom o ustupanju izgradnje kapitalnog investicijskog objekta stranom izvođaču u zemlji.

Član 21.

(1) Obaveza plaćanja carine nastaje:

  • 1)
    za robu koja se uvozi, unosi ili prima - na dan kad roba pređe preko carinske linije, a za robu koja se iz slobodne zone stavlja u promet na tržište - na dan kad je prešla iz slobodne zone na tržište BiH;
  • 2)
    za brodove preduzeća odnosno drugih pravnih osoba kupljene u inostranstvu, ako se počnu privredno iskorištavati prije prelaska carinske linije na dan dobijanja privremenog plovidbenog lista;
  • 3)
    za robu smještenu u konsignacijsko skladište - na dan kada je kupac preuzeo robu s konsignacijskog skladišta;
  • 4)
    za robu koja je privremeno uvezena u carinsko područje BiH - na dan kad se podnese carinska deklaracija za konačno carinjenje te robe, odnosno na dan proteka roka za koji je odobren privremeni uvoz;
  • 5)
    za robu i prevozna sredstva iz člana 18. ovog zakona - na dan izvršnosti odluke organa kojom je roba ili prevozno sredstvo oduzeto odnosno na dan kad se donese odluka o dozvoli izvršenja;
  • 6)
    za robu koja se iz konsignacijskog skladišta prenosi u carinski magazin, carinsko stovarište ili carinsko skladište - na dan kad je iznesena iz konsignacijskog skladišta;
  • 7)
    za provoznu robu koja je na carinskom području BiH zadržana radi uvoza - na dan kad se podnese deklaracija za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena - na dan stavljanja robe u slobodni promet;
  • 8)
    na robu koja se izvozno-uvozno carini bez prelaska robe preko carinske linije - na dan kada se podnese carinska deklaracija.

Član 22.

Obaveza plaćanja carine na robu koja se izvozi nastaje na dan predaje izvozne carinske deklaracije.

Član 23.

Ako je roba koja se uvozi ili prima odnosno izvozi ili šalje uništena dok je pod carinskim nadzorom, obaveza plaćanja carine prestaje.

Utvrđivanje visine carine

Član 24.

(1) Visina carine na robu podložnu plaćanju carine utvrđuje se prema stanju robe u skladu sa važećim propisima, i to:

  • 1)
    za robu koja se uvozi i robu koja se uvozi preko slobodne zone - na dan podnošenja carinske deklaracije;
  • 2)
    za robu koju putnici unose - na dan carinjenja robe;
  • 3)
    za robu smještenu u konsignacijskom skladištu - na dan kada kupac preuzme robu iz konsignacijskog skladišta;
  • 4)
    za robu koja je privremeno uvezena u carinsko područje BiH - na dan podnošenja carinske deklaracije za konačno carinjenje ili na dan proteka roka za koji je privremeni uvoz bio dozvoljen, odnosno na dan stavljanja robe u slobodan promet;
  • 5)
    za robu ili prevozna sredstva koja se spominju u članu 18. ovog zakona - na dan izvršnosti odluke organa kojom je roba ili prevozno sredstvo oduzeto, odnosno na dan donošenja odluke o dozvoli izvršenja;
  • 6)
    za robu koja se iz konsignacijskog skladišta prenosi u carinsko skladište, carinsko stovarište ili u carinski magacin - na dan podnošenja carinske deklaracije;
  • 7)
    za robu u provozu koja je zadržana u carinskom području BiH radi uvoza - na dan podnošenja deklaracije za carinjenje te robe, a ako deklaracija nije podnesena - na dan kada se roba stavlja u promet;
  • 8)
    za robu koja se uvozno-izvozno carinski postupak bez prelaska carinske linije - na dan podnošenja carinske deklaracije;
  • 9)
    visina carine na robu proizvedenu ili poboljšanu u slobodnoj zoni, a koja se prodaje u Državi danom podnošenja carinske deklaracije;
  • 10)
    za plovila stavljena u komercijalnu upotrebu prije prelaska carinske linije - na dan kad se izvadi privremeni plovni list.

(2) Visina carine na robu koja se izvozi, a koja podliježe plaćanju carine je određen u skladu sa važećim propisima na dan podnošenja carinske deklaracije.

Carinski obveznik

Član 25.

(1) Carinski obveznik je vlasnik, primalac robe ili druga osoba koju on ovlasti, osoba na koju glasi prevozna isprava, osoba na koju su prenesena prava iz prevozne isprave, osoba koja unosi robu u carinsko područje BiH ili je iznosi iz područja BiH, ili bilo koja osoba koja mora da plati carinu prema odredbama ovog zakona.

(2) Carinski obveznik za robu koja je izgubljena ili na drugi način nestala na putu od carinske linije do prijemne carinarnice, carinski obveznik je prevoznik ili osoba koja je preuzela robu iz carinarnice.

Carinsko oslobađanje

Član 26.

(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:

  • 1)
    šefovi stranih država i izaslanici stranih država u specijalnim misijama, kao i članovi njihove pratnje - na predmete koji su namijenjeni njihovoj službenoj ili ličnoj upotrebi;
  • 2)
    međunarodne organizacije - na predmete namijenjene njihovoj službenoj upotrebi;
  • 3)
    diplomatske i konzularne misije stranih država u BiH - na predmete namijenjene za njihovu službenu upotrebu;
  • 4)
    šefovi stranih diplomatskih misija u BiH i članovi njihove uže porodice - na predmete namijenjene njihovoj ličnoj upotrebi.

(2) Predmeti koji su oslobođeni od plaćanja carine prema odredbama stava 1. ovog člana se ne mogu otuđiti niti davati drugim osobama prije nego što se prijavi carinarnici i sprovede carinski postupak.

Član 27.

(1) Od plaćanja carine u granicama reciprociteta oslobođeni su:

  • 1)
    diplomatsko i konzularno osoblje stranih misija u BiH i članovi njihove uže porodice - na predmete namijenjene njihovoj ličnoj upotrebi;
  • 2)
    osoblje stranih diplomatskih i konzularnih misija u BiH - na predmete domaćinstava uvezene u roku od 12 mjeseci od dana dolaska na dužnost u BiH.

(2) Državljani BiH i stranci sa stalnim mjestom boravka u BiH ne mogu ostvarivati pravo navedeno u stavu 1. ovog člana.

Član 28.

(1) Vojne i policijske snage oba Entiteta su oslobođene od plaćanja carine:

  • 1)
    za predmete naoružanja i vojne opreme, tehničkog i dirugog materijala i njihovih rezervnih dijelova, uključujući i tehničku i proizvodnu dokumentaciju, koje uvoze ili primaju iz inostranstva;
  • 2)
    za mašine, aparate i sprave, te njihove rezervne dijelove koji se uvoze za proizvodnju i remont predmeta naoružanja i vojne opreme.

(2) Od plaćanja carine oslobođeni su:

Preduzeće - za opremu, gotove proizvode, dijelove, proizvodne materijale i sirovine koje se uvoze isključivo za proizvodnju predmeta naoružanja i vojne opreme u skladu sa razvojnim programom razvoja kapaciteta za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, a koji se u zemlji ne proizvode.

(3) U slučaju da je roba otuđena ili predata drugim osobama, za upotrebu ove robe koja je oslobođena od plaćanja carine prema odredbama ovog člana, osim za predmete naoružanja i vojne opreme iz st. 1. i 2 ovog člana, primjenjuju se odredbe iz člana 32. ovog zakona.

(4) Ovlašćuje se Vijeće ministara da donese preciznije uvjete za ostvarivanje carinske povlastice iz st. 1. i 2. ovog člana.

Član 29.

(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:

  • 1)
    putnici koji dolaze iz inostranstva - na predmete koji služe njihovim ličnim potrebama za vrijeme putovanja (osobni prtljag) bez obzira da li je nose sa sobom ili su je dali na prijevoz vozaru;
  • 2)
    domaći i strani putnici - pored predmeta ličnog prtljaga kao i za predmete koje donose iz inostranstva osim ako ti predmeti nisu namijenjeni preprodaji, do vrijednosti koju propisuje Vijeće ministara; posade i vozači prevoznih sredstava ne smatraju se "domaćim putnicima";
  • 3)
    stranci koji su stekli državljanstvo BiH, odnosno boravak po osnovi priznatog statusaa izbjeglice u BiH - na predmete svog kućanstva i predmete privrednog inventara za obavljanje privredne ili slične djelatnosti u vrijednosti koju propiiše Vijeće ministara BiH, ako ih unese u roku od (12) mjeseci od dana sticanja državljanstva, odnosno odobravanja trajnog nastanjenja ili stjecanja statusa izbjeglice u BiH;
  • 4)
    državljani BiH i strani državljani - na predmete koje prime iz inostranstva u paketima do vrijednosti koju propiše Vijeće ministara;
  • 5)
    državljani BiH i strani državljani - za lijekove za ličnu upotrebu koje unesu ili prime iz inostranstva;
  • 6)
    državljani BiH i strani državljani stalno nastanjeni u BiH - za predmete naslijeđene u inostranstvu;
  • 7)
    državljani BiH, preduzeća, druga pravna lica, te strani državljani stalno nastanjeni u BiH - za odlikovanja, medalje, suvenire, sportske i druge trofeje, ili slične predmete koje dobiju u inostranstvu na takmičenjima, izložbama i priredbama od međunarodnog značaja;
  • 8)
    naučnici, pisci i umjetnici - na svoje vlastite radove koje uvezu ili unesu iz inostranstva;
  • 9)
    državljani BiH koji žive na graničnoj teritoriji - za predmete koji se koriste u zemljoradnji i uzgoju životinja koje su dobili na svojim farmama smještenim na graničnoj teritoriji susjedne države za uzgojne i ostale proizvode dobijene od stoke koja je locirana na tim zemljišnim posjedima u svrhu poljskog rada, ispaše, ili prezimljavanja;
  • 10)
    vozači motornih vozila - za gorivo i ulja u rezervoarima ugrađenim u motorno vozilo u fabrici;
  • 11)
    invalidi - za ortopedska i druga pomagala koja se koriste direktno kao nadomjestak nedostajućeg ili oštećenog dijela tijela, i rezervne dijelove i materijal za upotrebu tih pomagala, koje prevoze, unose ili primaju iz inostranstva za ličnu upotrebu, pod uslovima koje propisuje Vijeće ministara;
  • 12)
    invalidi ili druge osobe sa smanjenom ili ograničenom radnom sposobnošću osposobljene za određenu djelatnost nakon profesionalne rehabilitacije - na opremu za obavljanje te djelatnosti koja se ne proizvodi u zemlji, pod uslovom koje propiše Vijeće ministara;
  • 13)
    za porodice poginulog branioca za materijale namijenjene za izgradnju i popravak stambenog prostora i za predmete privrednog inventara za obavljanje privredne ili slične djelatnosti pod uslovima koje propiše Vijeće ministara.

Termin: "uža porodica" iz stava 1. ove tačke uključuje roditelje, bračnog druga i djecu poginulog branioca. Pravo na povlasticu iz stava 1. ove tačke može iskoristiti isključivo jedan član uže porodice i to jednokratno.

Član 30.

(1) Od plaćanja carine oslobođeni su:

  • 1)
    korisnici slobodne zone - na svu robu koju uvoze u slobodnu zonu;
  • 2)
    muzeji i umjetničke galerije - na kolekcije i umjetničke predmete namijenjene za obavljanje njihove djelatnosti, te arhive - na reproducirani arhivski materijal;
  • 3)
    državni organi i službe, preduzeća i ostala pravna lica - na robu koju prime besplatno iz inostranstva naučne, obrazovne, kulturne, sportske, humanitarne, religiozne, medicinske i socijalne svrhe;
  • 4)
    vladini organi, preduzeća, i ostala pravna i fizička lica - na reklamni materijal i uzorke koje prime besplatno iz inostranstva.

Vijeće ministara propisuje za koji se reklamni materijal i uzorke i u kojoj količini i vrijednosti može primijeniti oslobađanje od plaćanja carine iz ove tačke.

  • 5)
    vlasnici ili korisnici prevoznih sredstava - na predmete:

ugrađene u putničko motorno vozilo radi zamjene istrošenog ili uništenog dijela dok je vozilo bilo u inostranstvu;

ugrađene u teretno motorno vozilo da bi se zamijenio istrošeni ili uništeni dio dok je bilo u inostranstvu;

ugrađene u pomorsko ili riječno transportno sredstvo nosivosti radi zamjene istrošenog ili uništenog dijela transportnog sredstva ili pripadajuće opreme;

korištene kao potrošni materijal ili gorivo za pokretanje i bezbjednost plovila tokom plovidbe u međunarodnom prometu;

kupljene i ugrađene radi zamjene istrošenog ili uništenog dijela aviona (ili pripadajuće mu opreme) sa najmanje pet putničkih sjedišta ili aviona sa ukupnom komercijalnom nosivosti od najmanje 600 kg.

Vijeće ministara se ovlašćuje da propiše vrijednost predmeta i detaljnije uslove za ostvarivanje prava po stavu 1. tačke 5;

  • 6)
    strani izlagači koji učestvuju na međunarodnim sajmovima i trgovinskim izložbama u BiH - na predmete koje donose ili primaju iz inostranstva za uobičajenu raspodjelu ili konzumaciju tokom sajma ili izložbe.

Vijeće ministara se ovlašćuje da propiše vrstu, količinu i vrijednost robe na koju se može primijeniti izuzimanje od plaćanja carine prema ovoj tački;

  • 7)
    preduzeća, umjetnička udruženja i druge organizacije koje se bave naučnim istraživanjem, obrazovanjem, kulturom, kulturnom i umjetničkom djelatnošću, djelatnostima vezanim za zaštitu kulturnih dobara, izdavanjem novina ili radio i tv djelatnostima - na robu koja se ne proizvodi u zemlji, a koristi se izravno za obavljanje njihove djelatnosti.

Nadležna ministarstva u Entitetu obezbjeđuju mišljenje da li navedena roba zaista služi za obavljanje djelatnosti navedene u ovoj tački;

  • 8)
    preduzeća i drugi pravni subjekti - na opremu, osim putničkih automobila, koju uvoze radi zamjene opreme koja je uništena u požaru, eksploziji, prirodnoj katastrofi, ratu, oružanom sukobu, pod slijedećim uslovima:
    • a)
      da je vrijednost uništene opreme veća od 15% od ukupne neamortizovane opreme firme;
    • b)
      da se oprema uvozi radi zamjene uništene opreme;
    • c)
      da se oprema koja se uvozi ne proizvodi u zemlji;
    • d)
      da je naknada za gubitak primljena po osnovu osiguranja ove opreme, osim ako osiguravajuća agencija ne osigurava od te vrste rizika;
    • e)
      rok u kome se može ostvariti oslobađanje po ovom osnovu je najduže 24 mjeseca od nastanka štete.

Entiteti će donijeti detaljne propise o primjeni ovog člana.

  • 9)
    na robu koja se prodaje u slobodnim carinskim prodavnicama;
  • 10)
    preduzeća i druga pravna lica u oblasti zdravstva na posebnu opremu, aparate i instrumente za zdravstvo i rezervne dijelove i materijale za upotrebu te opreme koji se ne proizvode u BiH, preduzeća na specifičnu opremu koja se koristi za rehabilitaciju, za zapošljavanje i prekvalifikaciju invalidnih lica koja se ne proizvodi u BiH, Udruženje slijepih i Udruženje gluhih i njihovo članstvo, na specifičnu opremu, aparate i instrumente i rezervne dijelove te potrošne materijale za upotrebu te opreme za pokrivanje potreba slijepih, gluhih i nijemih, a koja se ne proizvodi u BiH, Udruženje mišićnih distrofičara, Udruženje paraplegičara i bolesnika koji boluju od dječije paralize i njihovo članstvo na specifičnu opremu, aparate i instrumente te rezervne dijelove i potrošni materijal za potrebe osoba koje pate od mišićnih i neuromuskularnih bolesti, a koja se ne proizvodi u BiH, te pojedinci za specifičnu opremu, aparate i instrumente te rezervne dijelove i materijal za tu opremu, za njihovu ličnu upotrebu, ako se ta oprema ne proizvodi u BiH;
  • 11)
    vatrogasne organizacije i udruženja na opremu i dijelove te opreme koja se ne proizvodi u zemlji, a namijenjena je za gašenje požara;
  • 12)
    preduzeća i organizacije na opremu koja se ne proizvodi u zemlji, a koristi se izravno za zaštitu na radu, zaštitu od požara, te za zaštitu životne i radne okoline.

Član 31.

(1) Oslobođena su od plaćanja carine lica koja uvoze opremu po osnovu uloga stranog lica.

(2) Ako preduzeće, radnja odnosno strana osoba namjerava robu oslobođenu od plaćanja carine prema stavu 1. ovog člana otuđiti, dati drugom na korištenje ili koristiti u druge svrhe, a ne u one zbog kojih je oslobođena od plaćanja carine prije isteka roka od pet godina od dana uvoza robe oslobođene od plaćanja carine, odlukom Entiteta iznos carine se obračunava i naplaćuje prema carinskoj osnovici i stopi carine utvrđenoj pri uvoznom carinjenju robe sa kamatom po članu 104. ovog zakona.

(3) Ako se uvezena oprema iz stava 1. ovog člana otuđi ili preda drugom na upotrebu opremu oslobođenu od plaćanja carine po stavu jedan ovog člana upotrijebi u druge svrhe a ne u one za koje je bila oslobođena od carine prije isteka perioda od pet godina od dana uvoza robe oslobođene od carine, obavezno je da plate carinu po stopi određenoj u Carinskoj tarifii kao i ostale uvozne dažbine. Carina i druge uvozne dažbine su obračunate po važećim propisima na dan odluke o naplati carina i ostalih uvoznih dažbina, kao i sa kamatom po članu 104. ovog zakona.

(4) Vijeće ministara je ovlašteno da donese bliže propise o korištenju carinske povlastice iz stava 1. ovog člana.

(5) Entitet vodi evidenciju o korisnicima i vrijednosti opreme izuzete od plaćanja carine po osnovu stava 1. ovog člana.

Član 32.

Ako korisnici carinskog oslobađanja po čl. 26. do 30, osim člana 29, st. 6. i 8. ovog zakona, prenesu, namjeravaju da otuđe robu koja je bila izuzeta od plaćanja carine prije propisanog perioda od tri godine, daju je drugom na upotrebu ili je sami koriste za svrhe drukčije od onih zbog kojih je roba bila izuzeta od plaćanja carine, oni su dužni platiti carinu i ostale uvozne dažbine prema iznosu carine i carinske stope kako je propisano pri uvoznom carinskom postupku nad ovom robom, kao i sa kamatom po članu 104. ovog zakona.

Član 33.

Evidenciju o vrsti, količini i vrijednosti robe koju uvoze pravna i fizička lica po čl. 26. i 30. ovog zakona vodi Entitet.

Član 34.

Entitet donosi propise o postupku za ostvarivanje prava oslobađanja od plaćanja carine.

Član 35.

(1) Vrijednosti navedene u članu 29, stav 1, tač. 2, 3, 4. i 5. ovog zakona, određuje Vijeće ministara u valuti BiH, a u DM do puštanja BiH valute u opticaj.

(2) Na zaahtjev osoba navedenih u čl. 26. i 30. ovog zakona, Entitet mora donijeti rješenje što prije, a najkasnije u roku od 60 dana.

Carinska tarifa

Član 36.

Naa robu koja se uvozi, unosi ili prima u carinsko područje BiH, plaća se carina po stopi određenoj u carinskoj tarifi, koju BiH usvaja posebnim zakonom.

Ovlašćuje se Vijeće ministara da iznimno iz zaštitnih razloga posebnim propisom može propisati carinske stope za izvoz određenih proizvoda uz pribavljanje mišljenja Entiteta.

Carinsko evidentiranje

Član 37.

(1) Na robu koja se uvozi naplaćuje se iznos od 1% od carinske osnovice za carinsko evidentiranje.

(2) Vijeće ministara može propisati na koje se robe izuzetno neće naplaćivati iznos od 1% iz stava 1. ovog člana.

(3) Sredstva dobivena od naplate iznosa za carinsko evidentiranje koriste se za finansiranje rada carinske službe Entiteta i za njeno moderniziranje i opremanje.

Carinska osnovica

Član 38.

(1) Carinska osnovica na koju se primjenjuju stope carinske tarife je vrijednost robe.

(2) Vrijednost robe koja čini carinsku osnovicu je ugovorena cijena (vrijednost transakcije). Ugovorenom cijenom se smatra cijena koja je stvarno plaćena ili cijena koju treba platiti za robu koja je kupljena radi uvoza u BiH.

(3) Ugovorna cijena koja čini carinsku osnovicu podrazumijeva sljedeće:

  • 1)
    uključenje svih troškova i drugih izdataka vezanih za prodaju i isporuku robe u graničnu morsku luku ili riječnu luku ili mjestu ulaska robe u carinsko područje BiH (član 43);
  • 2)
    da su isključeni svi troškovi, dažbine i takse koje se naplaćuju u carinskoj teritoriji BiH;
  • 3)
    da nema ograničenja za kupca u pogledu raspolaganja robom ili njene upotrebe osim ograničenja utvrđenih propisima BiH koji se odnose na zabranu preprodaje u treće zemlje ili ograničenja koja u osnovi ne utiču na vrijednost robe;
  • 4)
    da kupoprodajni ugovor ne sadrži uslove niti obaveze čija se vrijednost ne može utvrditi a koje se odnose na vrijednost robe koja se carini;
  • 5)
    da prodavac neće imati nikakvu direktnu korist od preprodaje robe ili drukčijeg raspolaganja robom ili njenom upotrebom;
  • 6)
    da kupac i prodavac nisu u međusobnom odnosu, a ako su povezani, da na ugovorenu cijenu nije uticala komercijalna, finansijska ili druga povezanost između kupca i prodavca.

Član 39.

Carinska osnovica za robu koja se izvozi je fakturna vrijednost robe fco granica BiH.

Član 40.

(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi po članu 38, stav 2. ovog zakona, ugovorna cijena iste robe kupljene radi uvoza u BiH i uvezene isto ili približno u isto vrijeme kao i roba koja se carini uzima se za carinsku osnovicu.

(2) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi po članu 38, stavu 2. ovog zakona i stavu 1. ovog člana, za carinsku osnovicu će se uzeti ugovorna cijena slične robe kupljene za uvoz u BiH i uvezene u isto ili približno isto vrijeme kao i roba koja se carini.

(3) Ugovorna cijena iste ili slične robe prodate u istoj formi kupoprodaje (na malo ili na veliko) i u približno istoj količini kao roba koja se carini, će biti upotrebljena za određivanje carinske osnovice na koju se odnose st. 1. i 2. ovog člana. Ako takva prodaja ne postoji, koriste se ugovorena cijena iste ili slične robe u različitoj vrsti prodaje ili u različitoj količini.

(4) Ako se u sprovedbi ovog člana utvrdi da postoji nekoliko ugovorenih cijena za istu ili sličnu robu, uzet će se najniža ugovorena cijena za određivanje carinske osnovice uvezene robe.

Član 41.

(1) Ako se carinska osnovica za uvezenu robu ne može utvrditi po odredbama čl. 38. i 40. ovog zakona, postupak je slijedeći:

  • 1)
    ako se uvezena roba, ili ista ili slična roba, prodaje u državi u istom stanju u kojem je uvezena, carinska osnovica za uvezenu robu će biti određena na osnovu cijene po jedinici mjere po kojoj se ta roba u tom stanju prodaje licima nevezano za osobe od kojih kupuju tu robu u najvećoj ukupnoj količini u isto ili približno isto vrijeme kada se uvezena roba vrednuje, pod uslovom da se cijena umanji za sljedeće iznose:
    • a)
      uobičajene provizije, troškovi distribucije, i ostala zarada vezana za prodaju iste ili slične robe uvezene u BiH;
    • b)
      uobičajeni troškovi transporta, osiguranja, i ostali troškovi koji nastaju u BiH;
    • c)
      carina i druge dažbine i takse koje se naplaćuju pri uvozu i prodaji robe u BiH.

Ako uvezena roba ili ista ili slična uvezena roba nije prodata u BiH u istom stanju u kojem je uvezena, onda, ako carinski obveznik tako traži, carinska osnovica za uvezenu robu treba da se odredi na osnovu cijene po jedinici mjere po kojoj se uvezena roba prodaje nakon poboljšanja u najvećoj ukupnoj količini osobama u državi bez povezanosti sa osobama od kojih se roba kupuje, pod uslovom da se cijena smanji za iznos vrijednosti načinjenog poboljšanja i za troškove pobrojane u stavu 1. ove tačke;

  • 2)
    carinska osnovica uvezene robe, prema odredbama ovog člana, zasniva se na obračunatoj vrijednosti. Obračunata vrijednost predstavlja zbir slijedećih elemenata:
    • a)
      vrijednosti materijala i troškova nastalih u proizvodnji uvezene robe;
    • b)
      dobiti iz svih troškova pri uvozu robe u Bosnu i Hercegovinu koje ima proizvođač robe koja se carini, odnosno koje imaju proizvođači istovjetne ili slične robe iz zemlje izvoza;
    • c)
      troškova i drugih rashoda navedenih u članu 43. ovog zakona.

(2) Carinski obveznik može predati zahtjev za utvrđivanje carinske osnovice po odredbama ovog člana bez obzira na redoslijed ustanovljen stavom 1. ovog člana.

Član 42.

(1) Ako se carinska osnovica uvezene robe ne može utvrditi na osnovu čl. 38. i 41. ovog zakona, onda se to treba učiniti na neki drugi odgovarajući način, po odredbama ovog zakona, na osnovu raspoloživih podataka.

(2) Carinska osnovica spomenuta u stavu 1. ovog člana ne smije se utvrđivati na osnovi sljedećeg:

  • 1)
    prodajnoj cijeni domaćeg proizvoda na trižištu Bosne i Hercegovine;
  • 2)
    prodajnoj cijeni robe na domaćem tržištu zemlje izvoza;
  • 3)
    troškovima proizvodnje, isključujući uobičajene troškove transporta, osiguranja, i ostale troškove do kojih dođe u BiH (član 41, stav 1, tačka 1, pod 2. ovog zakona);
  • 4)
    cijeni robe koja se izvozi;
  • 5)
    proizvoljnim ili fiktivnim vrijednostima.

Član 43.

(1) Sljedeći troškovi se smatraju troškovima i drugim rashodima koji se uračunavaju u carinsku osnovicu u svrhu člana 38. ovog zakona:

  • 1)
    troškovi transporta;
  • 2)
    troškovi osiguranja;
  • 3)
    provizije posrednika;
  • 4)
    troškovi ambalaže;
  • 5)
    troškovi utovara, istovara i pretovara;
  • 6)
    proporcionalni dio vrijednosti sirovina, proizvodnih materijala i instaliranih komponenata koje su kupljene u inostranstvu a koje je kupac dostavio besplatno ili po sniženoj cijeni, ali su upotrijebljene u proizvodnji uvezene robe;
  • 7)
    proporcionalni dio vrijednosti ostale robe koju je kupac dostavio besplatno ili po sniženoj cijeni, ali je upotrijebljena pri proizvodnji uvezene robe;
  • 8)
    proporcionalni dio vrijednosti alata, kalupa, boja i sličnih proizvoda koje je kupac dao besplatno ili po smanjenoj cijeni, ali su upotrijebljeni pri proizvodnji uvezene robe;
  • 9)
    naknade i troškovi vezani za ostvarivanje prava na upotrebu patenata, modela, zaštitnih znakova, ili strani zaštitni znak koji kupac plaća direktno ili indirektno, ako prodaja zavisi od tog plaćanja;
  • 10)
    dio iznosa ostvarenog od preprodaje, predaje, ili upotrebe uvezene robe koji se indirektno ili izravno plaća prodavcu, ako prodaja zavisi od tog plaćanja;
  • 11)
    proporcionalni dio vrijednosti usluga koje su pružene u inostranstvu za koje kupac plaća odvojeno, a koje su neophodne za proizvodnju robe koja se uvozi. Vrijednost te usluge ne sadržava troškove istraživanja koje je provedeno u inostranstvu.

(2) Kao iznimka od odredbe stava 1, tačka 9. ovog člana, naknade i troškovi se ne uračunavaju u carinsku osnovicu ako se roba uvozi sa pravom reprodukcije.

Član 44.

(1) Ako se roba uvozi pod ugovornom obavezom spomenutom u članu 43, tačka 10. ovog zakona, carinski obveznik mora to naznačiti na carinskoj deklaraciji.

(2) Carinski obveznik mora nkanadno prijaviti nadležnoj carinarnici prodaju, predaju, ili upotrebu uvezene robe što za sobom povlači obavezu dodatnog plaćanja određenog iznosa prodavcu u roku od 30 dana od datuma kad je ta obaveza nastala.

(3) Na osnovu podnesene prijave, carinarnica donosi rješenje kojim se obračunava iznos carine i ostale dažbine koje je carinski obveznik dužan da plati.

Član 45.

(1) Ako jedno pakovanje sadrži nekoliko vrsta robe na koje se primjenjuju različite carinske stope, ukupni iznos troškova vezanih za prodaju robe, transportne troškove, osiguranje i špediterske troškove robe mora se obračunati u proporciji sa vrijednošću pojedine vrste robe.

(2) Uobičajena standardna ambalaža se ne tretira posebno u carinskom postupku ako carinska osnovica robe uključuje i vrijednost ambalaže.

(3) Ako carinska osnovica predstavlja vrijednost robe bez ambalaže, a za ambalažu se plaća posebno, carina na ambalažu se plaća po stopama propisanim za robu koja je upakovana u ambalažu.

(4) Za ambalažu koja se šalje posebno u istoj ili posebnoj pošiljci, i također za ambalažu načinjenu od neobičnog (nestandardnog) ili posebno naručenog materijala, carina se plaća po stopi predviđenoj za robu kojoj ova ambalaža pripada.

(5) Ako ima nekoliko vrsta robe u istoj ambalaži, troškovi ambalaže se obračunavaju u proporciji sa vrijednosti pojedine vrste robe.

(6) Entitet izdaje detaljnije propise za primjenu odredaba ovog člana.

Član 46.

(1) Vrijednost robe naznačene na fakturi prodavca se uzima kao carinska osnovica ako ta vrijednost odgovara odredbama ovog zakona koje se odnose na ugovorenu cijenu.

(2) Ako je vrijednost robe naznačena na fakturi naznačena u stranoj valuti, strana valuta se pretvara u nacionalnu valutu po kursu ustanovljenom u propisima o deviznom poslovanju valute koji je na snazi na dan nastanka obaveza plaćanja carine.

(3) Ako faktura za uvezenu robu nije podnesena, ili ako carinarnica, imajući u vidu okolnosti pod kojima se uvoz vrši, smatra da vrijednost robe na fakturi ne odgovara odredbama ovog zakona u vezi ugovorne cijene, carinska osnovica se određuje po odredbama čl. 38. do 50. ovog zakona.

(4) Pri carinjenju, carinarnica može zahtijevati od podnosioca deklaracije sve podatke neophodne da se ustanovi carinska osnovica u kontekstu čl. 38. do 50. ovog zakona.

(5) Na zaahtjev carinskog obveznika, carinarnica izdaje pismenu obavijest o iznosu carinske osnovice i o načinu na koji je ustanovljena.

(6) Entitet prati podatke o cijenama, te po potrebi izdaje spiskove vrijednosti koje primjenjuje carinska služba u postupku utvrđivanja carinske osnovice.

Član 47.

(1) Kamata na kredit i troškovi dobivanja novčanih sredstava u inostranstvu (troškovi finansiranja) koji se odnose na plaćanje za uvezenu robu se ne uključuje u carinsku osnovicu ako je finansijski aranžman bio sastavljen napismeno pod slijedećim uslovima:

  • 1)
    ako je kamata odvojena od cijene koja je stvarno plaćena ili cijene koja se plaća za robu kupljenu radi uvoza u državu;
  • 2)
    ako je kamata sadržana u cijeni, i ako kupac može dokazati da cijena koja je plaćena ili koja će biti plaćena otprilike odgovara cijeni koja je stvarno plaćena za istu ili sličnu robu kupljenu bez finansijskog aranžmana i da je kamatna stopa u okviru stopa za takve transakcije u zemlji gdje je finansiranje dobijeno.

Član 48.

(1) Sva sniženja cijena koja su ugovorena ili dobijena prije uvoza nisu uključena u carinsku osnovicu robe.

(2) Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, gotovinski popust nerealizovan prije uvoza ne uključuje se u carinsku osnovicu ako uvoznik naknadno donese dokaz da ga je dobio u vrijeme plaćanja.

(3) Troškovi instaliranja obavljenog u državi nisu uključeni u carinsku osnovicu za mašine, aparate i sprave koje se uvoze.

Član 49.

(1) Carinska osnovica za robu koja se uvozi bez plaćanja ekvivalentne vrijednosti i za polovnu robu je ustanovljena po odredbama čl. 38. do 50. ovog zakona. U carinskom postupku, carinarnica treba da pribavi informacije o cijenama iste, slične ili srodne robe. Ako se carinska osnovica za polovnu robu ustanovljava na osnovu cijene nove robe, vrijednost takve robe se smanjuje za procenat njene istrošenosti.

(2) Vrijednost robe koja je djelomično oštećena za vrijeme transporta i isporuke i dok je pod carinskim nadzorom se određuje na osnovu procenta oštećenja u odnosu na odgovarajuću ugovornu cijenu. Carinarnica procjenom određuje procenat štete.

(3) Po odredbama ovog zakona, "vrijednost" znači vrijednost robe koja sačinjava carinsku osnovicu.

Član 50.

Vijeće ministara propisuje daljnja pravila za utvrđivaanje carinske osnovice.

Dodatna carina

Član 51.

(1) Ako, u pogledu carine za robu koja potiče iz države ili u pogledu carinskog postupka jedna strana država ne tretira plovila ili druga transportna sredstva države na isti način kao robu, plovila ili druga transportna sredstva iz drugih zemalja, Vijeće ministara može propisati da se plaća dodatna carina na uvoz robe iz te zemlje ili da se primjenjuje posebni postupak na robu ili sredstva transporta te zemlje, u isto vrijeme imajući u vidu obaveze preuzete po osnovu međunarodnih ugovora.

(2) Ako roba spomenuta u stavu 1. ovog člana nije podložna plaćanju carine po Carinskoj tarifi, Vijeće ministara može odrediti plaćanje carine na tu robu u procentu od vrijednosti robe.

Sezonska carina

Član 52.

(1) Ako carinske stope na poljoprivredne i prehrambene proizvode u određenom periodu godine ne garantuju stabilnost domaće proizvodnje i domaćeg tržišta u skladu sa politikom cijena, Vijeće ministara, po pribavljenom mišljenju Entiteta, može dodatno na važeće carinske stope propisati i sezonske carinske stope, navodeći datume od kada i do kada će se one primjenjivati.

Sezonske carinske stope navedene u stavu 1. ovog člana ne smiju biti veće od 30%.

Preferencijalna carina

Član 53.

(1) Preferencijalne carinske stope mogu se propisati za uvoz robe iz zemalja u razvoju.

(2) Preferencijalne carinske stope se mogu primjenjivati na robu uvezenu iz određenih zemalja u razvoju i zemalja sa kojima je sklopljen i ratificiran ugovor o privrednoj saradnji ako je industrijska obrada u toj zemlji povećala vrijednost te robe za najmanje 51%.

(3) Carinske stope iz stava 1. ovog člana će propisati Vijeće ministara na osnovu kriterija navedenih u stavu 2. ovog člana uz pribavljeno mišljenje Entiteta.

Dopunska i kompenzatorna carina

Član 54.

(1) Ako je cijena robe koja se uvozi niža od ugovorne cijene (član 38. ovog zakona) i ako bi uvoz takve robe mogao naštetiti privredi BiH, mora se platiti dopunska carina u iznosu koji predstavlja razliku između ugovorne cijene i cijene robe koja se uvozi.

(2) Ako se roba uvozi, a zemlja porijekla ili zemlja izvoznica je odredila subvenciju, može se naplatiti kompenzatorna carina do iznosa subvencije da bi se ona izravnala.

(3) Vijeće ministara izdaje detaljnije propise o uslovima za primjenu ovog člana.

Jedinstvena carinska stopa

Član 55.

(1) Roba namijenjena za upotrebu u privatnom domaćinstvu koju državljani BiH i strani državljani nose sa sobom pri dolasku iz inostranstva ili primaju iz inostranstva, isključujući robu na koju se primjenjuju oslobađanja od carine pobrojana u čl. 29. i 30. ovog zakona i robu za koju Carinska tarifa predviđa carinsku stopu "slobodno", carini se po jedinstvenoj stopi od 8%.

(2) Na robu koja nije pokrivena stavom 1. ovog člana a koju državljani BiH i strani državljani unose sa sobom kada dolaze iz inostranstva ili primaju iz inostranstva, iznos carine se obračunava po stopama iz Carinske tarife.

(3) Jedinstvena carinska stopa iz stava 1. ovog člana se ne primjenjuje na robu kupljenu u konsignacionom skladištu u BiH.

(4) Vijeće ministara je ovlašteno da propiše vrijednost robe do koje se primjenjuje jedinstvena carinska stopa spomenuta u stavu 1. ovog člana uz pribavljeno mišljenje Entiteta.

Posebna mjera carinske zaštite

Član 56.

(1) Vijeće ministara po pribavljenom mišljenju Entiteta, može povećati, sniziti ili ukinuti važeće tarifne stope, a za robu koju carinska tarifa predviđa tarifnu stopu slobodno, ona može odrediti carinsku stopu do 15%, ako:

  • 1)
    bi cijena strane robe mogla uzrokovati značajne poremećaje na domaćem tržištu;
  • 2)
    preduzeće ili drugo lice postiže monopolsku poziciju na domaćem tržištu ili monopolsku cijenu na tu robu.

(2) Akt Vijeća ministara koji se spominje u stavu 1. ovog člana mora odrediti vremenska ograničenja na njegovu primjenu.

Povrat carine

Član 57.

(1) Ako se uvezena roba koristi za proizvodnju domaće robe ili usluga, a ta roba i usluge se izvoze, carina se može djelimično ili potpuno vratiti.

(2) Vijeće ministara uz pribavljeno mišljenje Entiteta propisuje uslove i način pod kojima će se carina vraćati po stavu 1. ovog člana.

Zastara naplate carine

Član 58.

(1) Pravo na naplatu carine zastarjeva u roku od pet godina od dana kada je obaveza plaćanja carine nastala.

(2) Rok spomenut u stavu 1. ovog člana se prekida svakim službenim činom Entiteta koji se poduzme radi naplate carine.

(3) Pravo naplate carine u svakom slučaju zastarjeva pošto protekne rok od deset godina od dana kada je obaveza plaćanja carine nastala.

Međunarodni ugovori

Član 59.

Odredbe ovog zakona se ne primjenjuju na plaćanje carine na uvezenu robu ako je plaćanje carine drugačije regulisano međunarodnim ugovorom koji je BiH potpisala i ratificirala.

Vođenje upravnog postupka

Član 60.

Carinske administracije Entiteta vode upravni postupak i donose rješenja po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.

Žalbeni postupak

Član 61.

(1) Protiv rješenja carinarnice, donesenog u upravnom postupku, može se izjaviti žalba carinskoj administraciji Entiteta.

(2) Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

Željeznički promet

Član 62.

(1) Da bi se mjere carinskog nadzora mogle sprovesti, nakon prelaska carinske linije, željezničko sredstvo transporta (u daljem tekstu: voz) mora stati na carinskim šinama na pograničnoj željezničkoj stanici.

(2) Vozovi se ne smiju zaustavljati na pruzi između carinske linije i granice željezničke stanice, osim zbog prijeko potrebnih mjera sigurnosti prometa ili kad to zahtijeva viša sila.

(3) Ako se voz zaustavi na pruzi između carinske linije i granične željezničke stanice, pogranična željeznička stanica odmah o tome obavještava nadležnu carinarnicu.

Član 63.

(1) Carinski pregled prtljage koju putnici sa sobom nose obavit će se u kolima u kojima se putnici nalaze tokom redovnih zadržavanja voza u graničnoj željezničkoj stanici i tokom kretanja voza.

(2) Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, carinski pregled prtljage u opravdanim slučajevima može se obavljati i u prostorijama pogranične carinarnice.

(3) Tokom carinskog pregleda voza, robe, putnika i njihove prtljage pristup na peron uz koji voz stoji i ulazak u voz dozvoljeni su jedino ovlaštenim licima, a drugim licima - samo ako to unaprijed odobri granična carinarnica.

(4) Ako granična željeznička stanica namjerava provjeriti stvarno stanje robe iz stava 1. ovog člana, provjeravanje može obavljati samo pod carinskim nadzorom.

(5) Ako granična carinarnica i granična željeznička stanica stave svoje plombe na vagone, moraju u popisnu knjigu ili popisnu listu unijeti napomenu o stanju stranih plombi.

Član 64.

(1) Na zahtjev carinarnice, granična željeznička stanica mora otvoriti kola i sve druge prostorije u vozu.

(2) Granična željeznička stanica odmah nakon dolaska voza iz inostranstva, usmeno prijavljuje voz graničnoj carinarnici.

(3) Prije nego željeznička stanica počne sa istovarom i predajom robe carinarnici, carinski i željeznički radnik provjeravaju ispravnost obilježja u vozu i u prijavu o uvozu i provozu robe ubilježavaju utvrđeno stanje tih obilježja te dan i sat kada je počeo istovar.

Član 65.

(1) Ako se prilikom predaje robe utvrdi da se podaci iz prijave o uvozu i provozu robe ne slažu sa stanjem robe u pogledu vrste, količine i oznake brojeva na koletima, da su na njima oštećena obilježja, da su koleta oštećena ili se roba iz njih na bilo koji način rasipa, carinski radnik u prisustvu željezničkog radnika će o tome sastaviti zapisnik u tri primjerka koji obojica potpisuju.

Drumski promet

Član 66.

(1) Sva se cestovna prevozna i prenosna sredstva s robom ili bez robe, kojima se obavlja promet s inostranstvom, moraju zaustaviti kod pograničnog branika (rampe).

(2) Cestovna i prevozna sredstva ne mogu nastaviti put prije nego što granična carinarnica obavi sve radnje predviđene ovom uredbom i propisima donesenim na osnovu njega.

Član 67.

Putnička motorna vozila s prikolicom ili bez nje, cestovna teretna motorna vozila i motocikl s prikolicom ili bez nje, s redovnom stranom registracijom, kojima na privremeni boravak u BiH dolaze državljani BiH i strani državljani tokom zadržavanja u BiH nalaze se pod carinskim nadzorom.

Pomorski i riječni promet

Član 68.

(1) Brodovi koji saobraćaju sa inostranstvom mogu pristajati samo u lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet.

(2) Kada tako zahtijeva viša sila, brodovi iz stava 1. ovog člana mogu pristajati i na drugim mjestima. U tom slučaju zapovjednik broda mora o tome izvjestiti najbližu carinarnicu ili najbližu policijsku stanicu.

Član 69.

(1) U lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet brodovi mogu pristajati samo uz određen carinski gat, na određenom dijelu luke ili pristaništa ili obale ili u carinskoj zoni.

(2) Lučka odnosno pristanišna kapetanija, u sporazumu s tijelom unutrašnjih poslova nadležnih za kontrolu prelaženja preko granice, carinarnicom i preduzećem za lučke odnosno pristanišne usluge, određuje carinski gat ili dio pristaništa ili luke na kome mogu pristajati brodovi u lukama i pristaništima otvorenim za međunarodni promet.

(3) Za pristajanje brodova izvan carinskog gata ili izvan određenog dijela luke, pristaništa ili obale potrebno je odobrenje nadležne lučke ili pristanišne kapetanije. Ovlašteni predstavnik broda mora, radi provođenja mjera carinskog nadzora, osigurati prevoz carinskog radnika do broda i nazad.

(4) Brodovi u domaćem prometu na moru i graničnim rijekama mogu pristajati samo u lukama, pristaništima otvorenim za domaći ili međunarodni promet.

Sudska praksa po ovom aktu

7 odluka iz 3 članova

Sentence iz baze sudskapraksa.pravosudje.ba koje citiraju članove ovog akta. Klik otvara odluku.

Općenite reference na ovaj akt (5)