USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
O D L U K U
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 54. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 5. juna 1998. godine, donio je
O D L U K U
O b r a z l o ž e n j e
Dr Haris Silajdžić, kopredsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, prema Zakonu o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, 11. 1. 1998. godine pokrenuo je spor pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 15/96, 13/97 i 26/97) i Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/97).
Prema članu VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud Bosne i Hercegovine je jedini nadležan da odlučuje, između ostalog, o sporu da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim ustavom. Spor pred Ustavnim sudom može pokrenuti, između ostalih, predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Prema tome postavlja se prethodno pitanje da li dr Haris Silajdžić, kao kopredsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, ima pravo pokrenuti ovaj spor pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.
Funkcija kopredsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine je propisana članom 3. stav 1. i članom 5. Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 4/97) u tom smislu da ima dva kopredsjedavajuća koji "se smjenjuju na mjestu predsjedavajućeg u skladu sa Poslovnikom". Prema članu 2. tačka 2. Poslovnika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, kopredsjedavajući se sedmično smjenjuju na funkciji predsjedavajućeg. Nadalje, prema članu 24. Zakona, kopredsjedavajući koji obavlja dužnost predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine je odgovoran, uglavnom, za proceduralna pitanja u vezi sa predsjedavanjem sastancima Vijeća ministara, dok su oba kopredsjedavajuća, prema članu 25. Zakona, zajednički odgovorni za usklađivanje rada i predstavljanje Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.
Iako je Ustavni sud u toku postupka utvrdio da je dr Haris Silajdžić vršio funkciju predsjedavajućeg Vijeća ministara, po načelu rotacije, kada je 11. 1. 1998. godine pokrenuo spor, ostaje sumnja, imajući u vidu odredbe čl. 24. i 25. Zakona o Vijeću ministara, da li su oba kopredsjedavajuća zajednički odgovorni za pokretanje spora pred Ustavnim sudom u smislu člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Na zahtjev Ustavnog suda da d svoj stav o navedenom pravnom pitanju, drugi kopredsjedavajući na dužnosti, Boro Bosić, nije odgovorio.
Po ocjeni Ustavnog suda, pitanje da li je dr Haris Silajdžić, kao kopredsjedavajući Vijeća ministara, kod pokretanja ovog spora postupio prema Zakonu i Poslovniku, nije od pravnog značaja jer ova nadležnost proizilazi iz samog Ustava.
Odredbe Zakona i Poslovnika ne odnose se na nadležnost iz člana VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine, jer se odredbe Zakona odnose na kopredsjedavajuće koji obavljaju svoje dužnosti u ime Vijeća ministara kao pravne osobe. Međutim, nadležnost prema članu VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine nije data Vijeću ministara, već je ta nadležnost individualizirana i pripada predsjedavajućem Vijeća ministara kao nosiocu te funkcije.
Budući da Ustav potpunije ne definira "predsjedavajućeg" Vijeća ministara, moglo bi se shvatiti da se zbog toga ovaj izraz treba definirati u vezi sa podustavnim odredbama Zakona o Vijeću ministara i odgovarajućeg poslovnika. Prema tome, suštinski značaj zahtjeva pred Ustavnim sudom bi imao za posljedicu da su oba kopredsjedavajuća zajednički odgovorni za upućivanje ovog zahtjeva.
Interpretacija Ustava na osnovu podustavnih odredbi može biti varijanta načela tumačenja koje zahtijeva saglasnost svih podustavnih propisa sa Ustavom, jer postoji pravna hijerarhija zasnovana na supremaciji Ustava prema članu III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine. Iz toga slijedi opće načelo tumačenja prema kome se svi zakoni i drugi propisi pod kontrolom smatraju da su u saglasnosti sa Ustavom. Međutim, primjena ovog općeg načela tumačenja pri kontroli ustavnosti zakona i drugih propisa mora se razlikovati od ovog predmeta, jer nema zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine. Nasuprot tome, postavlja se pitanje tumačenja Ustava na osnovu podustavnog zakona, što bi obrnulo pravnu hijerarhiju iz člana III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nadalje, tumačenje da postoji zajednička odgovornost oba kopredsjedavajuća moglo bi blokirati mogućnost pokretanja spora pred Ustavnim sudom, kad se oni ne saglase. Prema tome, ovo tumačenje bi moglo imati za posljedicu da ni jedan kopredsjedavajući ne može izvršiti ovu nadležnost, što bi bilo kršenje načela efikasnosti iz člana VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine koje glasi: "Ustavni sud će podržavati ovaj ustav".
Dakle, ako načelo tumačenja koje zahtijeva saglasnost podustavnih akata s Ustavom ima za posljedicu "besmislene" rezultate ili u slučaju ovog prethodnog pitanja, koje dovodi u sumnju ustavnost Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine - iako pokretač spora nije zahtijevao ocjenu njegove ustavnosti - onda će imati prednost drugo načelo tumačenja, tj. načelo tumačenja funkcionalne saglasnosti sa Ustavom. Prema općem pravnom načelu ustavno pravo ima funkciju temeljnog pravnog poretka za zajednički život u državi i društvu.
Prema ovoj funkciji ustav u formalnom smislu ima veću pravnu snagu od zakona i drugih općih pravnih akata i mora biti, po pravilu, mijenjan u parlamentu samo kvalifikovanom većinom. Iz izloženog slijedi, kao načelo tumačenja, da se tumačenjem ne smije zaobilaziti funkcija ustava. U slučaju sumnje, dakle, ne može se ustav tumačiti na takav način da zakonodavac može postići svoje ciljeve bez amandmana na ustav.
Na osnovu prednosti ovog načela funkcionalne saglasnosti, koje se mora primijeniti u ovom predmetu zbog sumnji u ustavnost Zakona o Vijeću ministara, član VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine se ne smije tumačiti u vezi sa podustavnim odredbama o kopredsjedavajućim. Dakle, prethodno pitanje da li je dr Haris Silajdžić postupio kao kopredsjedavajući prema Zakonu o Vijeću ministara i Poslovniku, nije od ustavno-pravnog značaja. Da li je dr Haris Silajdžić imao pravo pokrenuti spor prema članu VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine mora se, dakle, zaključiti na osnovu samog Ustava.
Za razliku od pravila člana VI/3.(a) Ustava, koje svakom članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine daje pravo pokretanja spora pred Ustavnim sudom, ista se odredba odnosi na predsjedavajućeg Vijeća ministara bez daljeg preciziranja. Prema tome, predsjedavajući kao pojedinac je ovlašten da pokrene ovaj spor. Naime, jedno ili više lica, koji su preuzeli dužnost po odobrenju Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, prema članu V/4. Ustava Bosne i Hercegovine, su ovlašteni postupati prema članu VI/3.(a). Ustava. Kako nema posebne odredbe Ustava da su dva ili više lica koji su preuzeli dužnosti zajednički odgovorni, svako lice na toj funkciji može vršiti dužnost predsjedavajućeg Vijeća ministara iz člana VI/3.(a) Ustava.
Na osnovu utvrđenih činjenica, Ustavni sud smatra da je dr Haris Silajdžić nadležan da pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine pokrene spor prema članu VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.
S obzirom na izloženo Ustavni sud je odlučio, većinom glasova od 5:4, da je zahtjev dr Harisa Silajdžića dopušten.
O suštini zahtjeva Ustavni sud će odlučiti naknadno.
Ovu odluku je donio Ustavni sud Bosne i Hercegovine u sastavu: predsjednik Suda Mirko Zovko i sudije Marko Arsović, prof. dr Kasim Begić, Hans Danelius, prof. dr Ismet Dautbašić, prof.dr Louis Favoreu, dr Joseph Marko, prof.dr Vitomir Popović i mr Miljko Zvonko.
U ovoj odluci, prema članu 36. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, dali su izdvojeno mišljenje sudije Hans Danelius, prof. dr Louis Favoreu i prof. dr Vitomir Popović, čiji se tekst daje u aneksu odluke.
Utvrđuje se da je dr Haris Silajdžić, kopredsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, nadležan da pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine pokrene spor prema članu VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Prema tome, zahtjev dr Harisa Silajdžića da Ustavni sud ocjenjuje ustavnost Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 15/96, 13/97 i 26/97) i Zakona o privatizaciji preduzeća ("Službene novine Federacije BiH", broj 27/97) je dopušten.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
U broj 1/98
5. juna 1998. godine
Sarajevo
Predsjednik
Ustavnog suda BiH
Mirko Zovko, s. r
ANEKS- Izdvojeno mišljenje
"Prema članu VI/3. (a) Ustava Bosne i Hercegovine, spor radi odlučivanja o saglasnosti nekog entitetskog zakona sa Ustavom pred Ustavnim sudom može pokrenuti predsjedavajući Vijeća ministrara. Dok je namjera tvoraca Ustava bila da predsje-davajući Vijeća ministara bude samo jedna osoba, u ovom trenutku funkciju predsjedavajućeg obavljaju dvije osobe, nazvane kopredsjedavajući. Znači, ovdje bi Ustav trebalo tumačiti u svjetlu aktuelne podjele kompetencija između kopredsje-davajućih i principa zajedničkog vršenja njihove funkcije, koja se reflektuje u Zakonu o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine.
Dva kopredsjedavajuća se sedmično smjenjuju u predsjedavanju Vijećem ministara. Prerogativi kopredsjeda-vajućeg koji predsjedava tokom sedmice su, uglavnom, formalne ili proceduralne prirode (vidi član 24. navedenog zakona), dok suštinske odluke zajednički donose oba kopredsjedavajuća (vidi član 25. navedenog zakona). Isto tako, funkcije koje su prema članu V/4. Ustava povjerene predsjedavajućem obavljaju, u stvari, dva kopredsjedavajuća zajednički (vidi član 6. stav 2. navedenog zakona). Pored toga, treba obratiti pažnju na to da, ukoliko bi kopredsjedavajućem koji predsjedava tokom sedmice bila data veća ovlaštenja, dejstvo ovih odluka bi bilo ozbiljno dovedeno u pitanje činjenicom da bi ih drugi kopredsjedavajući mogao lahko promijeniti ili ukinuti tokom one sedmice kad je na njega red da obavlja funkciju predsjedavajućeg.
Odluka o pokretanju postupka pred Ustavnim sudom radi odlučivanja o ustavnosti jednog entitetskog zakona ne može se smatrati odlukom formalnog ili proceduralnog karaktera, nego se mora posmatrati kao odluka koja spada u područje u kojem funkcije koje su Ustavom povjerene predsjedavajućem obavljaju zapravo oba kopredsjedavajuća. Stoga član VI/3.(a) Ustava treba tumačiti u smislu da je potreban konsenzus oba kopredsjedavajuća za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom".