USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
na sjednici održanoj 28. novembra 2003. godine, donio je
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Predmet broj U 15/03
Apelacija D. L. iz Banje Luke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 54. i člana 61. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika
Tudor Pantiru, zamjenik predsjednika
Miodrag Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Didier Maus, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
- -Usvaja se apelacija D. L. iz Banje Luke.
- -Utvrđuje se povreda člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u odnosu na razuman rok.
- -Nalaže se donošenje pravomoćne odluke o meritumu predmeta bez daljnjeg odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana donošenja ove odluke.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.D. L. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Banje Luke, koju zastupa T. A., advokat iz Banje Luke, podnijela je 29. aprila 2002. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv međupresude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-403/03 od 27. maja 1999. godin, zbog nemogućnosti da dođe do konačne odluke suda o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
II - Postupak pred Ustavnim sudom
- 2.U skladu sa članom 16. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Banjoj Luci i učesnika u postupku ODP "Zavoda za izgradnju" Banja Luka, zatraženi su odgovori na apelaciju.
Ustavni sud primio je odgovor Osnovnog suda u Banjoj Luci 13. augusta 2003. godine, dok je odgovor ODP "Zavoda za izgradnju" Banja Luka primljen 1. septembra 2003. godine.
- 3.Odgovori na apelaciju Osnovnog suda u Banjoj Luci i ODP "Zavoda za izgradnju" Banja Luka, dostavljeni su apelantici kako je to predviđeno članom 20. stav 2. Poslovnika Ustavnog suda.
- 4.Osnovni sud u Banjoj Luci, na traženje Ustavnog suda, dostavio je kompletan spis o predmetnom postupku.
III - Činjenično stanje
- 5.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda apelantice i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 6.Odlukom Odbora za poslovni i garažni prostor Samoupravne interesne zajednice stanovanja Banja Luka broj 2481-3/87 od 11. novembra 1987. godine, apelantici je data u zakup zajednička prostorija - smetljarnik površine 16 m2 za obavljanje krojačke djelatnosti. Članom 4. navedene Odluke utvrđeno je da će se ugovor o zakupu između zakupca i zakupodavca zaključiti nakon pribavljanja saglasnosti nadležne komisije Skupštine općine Banja Luka o pretvaranju smetljarnika u poslovni prostor, a prema odredbama Odluke o načinu i uvjetima ustupanja zajedničkih prostorija ("Službeni glasnik Skupštine općine Banja Luka", br. 11/86 i 10/87).
- 7.Rješenjem Općinske komisije za urbanizam, saobraćaj i komunalne poslove Banja Luka, broj 11-360-57/88 od 16. maja 1988. godine, odobrena je Samoupravnoj interesnoj zajednici stanovanja, kao investitoru, adaptacija postojećeg smetljarnika u poslovni prostor. Rješenjem je utvrđeno da investitor može započeti sa izvođenjem radova nakon što rješenje postane pravosnažno.
- 8.Apelantica je 16. juna 1988. godine u objektu otvorila krojačku radnju u kojoj je radila do kraja 1992. godine, kada je zbog ratnog stanja i zabrane rada od organa vlasti i zakupodavca morala prekinuti rad.
- 9.Ugovor o zakupu poslovnih prostorija, broj 1672/88 sa ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka, apelantica je zaključila 11. oktobra 1988. godine, s tim da sadržina ugovora nije odgovarala sporazumu koji je pismeno postignut sa apelanticom 24. februara 1987. godine, zbog izmjena i dopuna Odluke o načinu i uvjetima ustupanj" zajedničkih prostorija u stambeno-poslovnim zgradama u društvenoj svojini na području općine Banja Luka, broj 2046-1/87 od 1. oktobra 1987. godine, koja je objavljena u "Službenom glasniku Općine Banja Luka", broj 10/87.
- 10.Zakupodavac ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka je kod Osnovnog suda Banja Luka 15. decembra 1997. godine izdjejstvovao rješenje o otkazu Ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672/88 od 11. oktobra 1988. godine, a prethodno nije izvršio svoje obaveze utvrđene tim ugovorom, odnosno nije izvršio isplatu sredstava koje je apelantica uložila u adaptaciju objekta.
- 11.Zbog neispunjenja Ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 11. oktobra 1988. godine apelantica je podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci 23. aprila 1993. godine.
- 12.Osnovni sud u Banjoj Luci, postupajući po tužbi apelantice, radi utvrđivanja ništavosti dijela ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672/88 od 11. oktobra 1988. godine, održao je slijedeće rasprave:
- -Sud je zakazao prvu raspravu za 14. decembra 1994. godine. Na raspravi nije bila prisutna apelantica zbog neuredne dostave poziva na ročište. Sud je naložio da se apelantica pozove preko oglasne table suda.
- -Na raspravi od 26. januara 1995. godine konstatirano je da apelantica nije došla (nije bila propisno obaviještena). Sud je naložio da se apelantica pozove pismeno na adresu iz tužbe.
- -Na raspravi od 17. februara 1995. godine naloženo je apelanticinom punomoćniku da precizira tužbeni zahtjev, da bude razumljiv i tačno označi tuženog u skladu sa provjerom u odjeljenju za registraciju kod suda.
- -Na raspravi od 5. aprila 1995. godine konstatirano je da punomoćnik tužene, koji je pristupio u zamjenu, ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i rasprava je odložena za 19. maj 1995. godine.
- -Na raspravi od 19. maja 1995. godine naloženo je apelanticinom punomoćniku da uredi tužbeni zahtjev, preciziran podneskom od 4. aprila 1995. godine, jer je nejasan i kontradiktoran.
- -Na raspravi od 5. jula 1995. godine nije bio prisutan apelanticin punomoćnik, pa je zaključeno da se rasprava odloži na neodređeno vrijeme, a slijedeća rasprava zakaže po prijedlogu apelanticinog punomoćnika.
- -Rasprava, zakazana za 20. septembar 1995. godine, odložena je za 9. oktobar 1995. godine, jer je apelanticin punomoćnik bio opravdano odsutan.
- -Rasprava, zakazana za 9. oktobar 1995. godine, odložena je zbog bolesti sudije.
- -Na raspravi od 28. decembra 1995. godine naloženo je punomoćniku tužene da u spis suda dostavi pismeno koje je primila prije otpočinjanja adaptacije poslovnog prostora, Odluku o načinu i uvjetima ustupanja poslovnih prostorija na području općine Banja Luka, kao i podatak da li je tužena isplatila sredstva u godišnjem iznosu apelantici na ime otplate uloženih sredstava za adaptaciju prema obračunu amortizacije poslovnog prostora.
- -Na raspravi od 5. januara 1996. godine naloženo je tuženoj da do sljedeće rasprave postupi po nalogu suda od 28. decembra 1995. godine.
- -Na raspravi od 31. januara 1996. godine nije bio prisutan predstavnik tužene i tuženoj je urgentno naloženo da dostavi podatke zatražene sa zapisnika od 28. decembra 1995. godine.
- -Na raspravi od 14. juna 1996. godine sud je konstatirao da apelanticin punomoćnik nije uredno obaviješten, a da je tužena u spis suda uložila "Službeni glasnik Općine Banja Luka", broj 10/87.
- -Rasprava 4. jula 1996. godine održana je bez prisustva predstavnika tužene, a apelanticin punomoćnik precizirao je tužbeni zahtjev kojim je zatražio da se poništi ugovor o zakupu broj 1672/88 od 11. oktobra 1988. godine zbog nesaglasnosti volje i zatražio naknadu štete zbog nekorištenja poslovnog prostora.
- -Na raspravi od 4. septembra 1996. godine proveden je dokazni postupak uvidom u dokazna sredstva, apelanticin punomoćnik je predložio da se saslušaju svjedoci D. G. i J. M. i provede vještačenje prema vještaku građevinske struke Ž. D., što sud nije prihvatio.
- -Na raspravi od 19. maja 1997. godine konstatiràno je da tuženi nije primio poziv za raspravu, zakazanu za 14. maj 1997. godine, odnosno u roku propisanom Zakonom o parničnom postupku, pa je rasprava odložena za 2. juni 1997. godine.
- -Na raspravi od 2. juna 1997. godine naloženo je apelantici da u spis suda dostavi žalbu protiv rješenja tužene od 1. februara 1989. godine, a tuženoj da dostavi drugu stranicu zapisnika kao sastavnog dijela rješenja od 1. februara 1989. godine.
- -Na raspravi od 4. jula 1997. godine, sud je zatražio od tužene podatak da li je primila žalbu na rješenje od 1. februara 1989. godine, te da li je povodom žalbe na rješenje donijela odluku. Konstatirano je da će se naredno ročište zakazati prema programu zakazivanja rasprava nakon godišnjih odmora.
- -Na raspravi od 6. oktobra 1997. godine konstatirano je da je u spis suda uložen podnesak tuženog od 19. septembra 1997. godine, pa je zbog odsutnosti uredujućeg sudije rasprava odložena.
- -Na raspravi od 7. novembra 1997. godine naloženo je apelantici da dostavi original žalbu na rješenje tužene od 1. februara 1989. godine sa datumom kada ju je tužena primila, i tuženom da dostavi Odluku prema stavu 3. člana 13. predmetnog ugovora broj 1672/88 od 11. oktobra 1988. godine.
- -Na raspravi od 28. novembra 1997. godine apelanticin punomoćnik je dao na uvid tuženom original žalbu protiv rješenja tužene od 1. februara 1988. godine, a tužena je obavijestila sud da nije u mogućnosti izjasniti se da li ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka posjeduje Odluku koju je bio obavezan donijeti na osnovu člana 13. stav 3. ugovora od 11. oktobra 1988. godine. Naloženo je tuženom da do slijedeće rasprave dostavi navedenu odluku i provjeri broj protokola uručene žalbe.
- -Na raspravi od 16. decembra 1997. godine tuženoj je naloženo da dostavi odluku zatraženu na raspravi od 7. novembra 1997. godine, kao i kompletan spis, od ponude do posljednje odluke povodom pravnog posla između parničnih stranaka.
- -Na raspravi od 2. februara 1998. godine tuženoj je naloženo da dostavi Odluku prema članu 13. stav 3. ugovora broj 1672/88 od 11. oktobra 1988. godine do slijedeće rasprave.
- -Na raspravi od 27. februara 1998. godine konstatirano je da se rasprava odlaže zbog bolesti uredujućeg sudije.
- -Na raspravi od 23. juna 1998. godine punomoćniku tužene je naloženo da do rasprave, zakazane za 11. august 1998. godine, postupi prema rješenjima i dopisima suda i dostavi dokaze o tome da li je tužitelju isplaćen dio sredstava utrošen za adaptaciju, saglasno odredbi člana 13. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija.
- -Na raspravi od 11. augusta 1998. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka D. G. i J. M., a apelantica je predložila da se ponište odredbe ugovora koje su u suprotnosti sa ponudom te da se uložena sredstva za adaptaciju smatraju kao unaprijed plaćena zakupnina prema vrijednosti uloženih sredstava i iznosa zakupnine određene 16. juna 1998. godine.
- -Na raspravi od 15. septembra 1998. godine konstatirano je da će apelantica biti saslušana u svojstvu parnične stranke i naloženo je tuženom da sudu dostavi obavijest ko je od predstavnika tuženog učestvovao u zaključenju spornog ugovora.
- -Na raspravi od 27. oktobra 1998. godine naloženo je punomoćniku tuženog da u roku od 10 dana dostavi pismeno izjašnjenje u vezi sa preciziranim tužbenim zahtjevom, te da izvjesti sud ko je od ovlaštenih predstavnika tuženog sudjelovao u dogovoru sa apelanticom oko zaključenja Ugovora. Apelantici je naloženo da dostavi suprotnoj strani otkaz ugovora od 5. jula 1993. godine, koji je dobila od tuženog.
- -Na raspravi od 10. decembra 1998. godine zaključeno je da se pozove svjedok D. P.
- -Na raspravi od 11. februara 1999. godine konstatirano je da nije pristupio svjedok D. P. (poziv vraćen sudu, dostava neuredna, nepotpuna adresa), te zaključeno da se sasluša zakonski zastupnik tuženog u svojstvu parnične stranke.
- -Na raspravi od 25. marta 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka R. P. - zakonskog zastupnika tužene.
- -Na raspravi od 27. maja 1999. godine proveden je dokaz saslušanjem apelantice u svojstvu parnične stranke, izjasnio se punomoćnik tužene na apelanticine navode, proveden dokaz uvidom u spis i priloge spisa, glavna rasprava zaključena i donesena međupresuda.
- -
- 13.Osnovni sud u Banjoj Luci, odlučujući o apelanticinoj tužbi, 27. maja 1999. godine donio je međupresudu broj P-403/93 kojom je odbio tužbeni apelanticin zahtjev za utvrđivanje apsolutne ništavosti odredbi čl. 2, 12, 13, 14, i 17. spornog Ugovora o zakupu i obavezao tuženog ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka da prihvati apelanticinu ponudu za zaključivanje navedenog ugovora od 24. februara 1987. godine.
- 14.Usvojen je kao osnovan eventualni apelanticin zahtjev da se tuženi ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka obaveže na vraćanje apelantici sredstava uloženih na ime adaptacije poslovnog prostora, s tim da se o visini tih sredstava, kao i troškovima parničnog postupka, odluči po pravosnažnosti međupresude.
- 15.Protiv odbijajućeg dijela međupresude od 27. maja 1999. godine apelantica je uložila žalbu Okružnom sudu u Banjoj Luci zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Žalbu je uložio i ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka.
- 16.Okružni sud u Banjoj Luci, odlučujući o žalbama stranaka protiv međupresude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-403/93 od 27. maja 1999. godine, donio je rješenje broj Gž-341/01 od 21. novembra 2001. godine, kojim je uvažio žalbu apelantice i ODP "Zavoda za izgradnju" Banja Luka, ukinuo međupresudu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-403/93 od 27. maja 1989. godine i predmet vratio Osnovnom sudu u Banjoj Luci na ponovni postupak.
- 17.Osnovni sud u Banjoj Luci, postupajući po rješenju Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-341/01 od 21. novembra 2001. godine, održao je slijedeće rasprave:
- -Na raspravi od 25. aprila 2002. godine zaključeno je da se pozove ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka za 2. juli 2002. godine.
- -Na raspravi od 2. jula 2002. godine konstatirano je da se spis od 27. maja 2002. godine nalazi kod Nezavisne pravosudne komisije, pa je rasprava odložena.
- -
Nakon što je Nezavisna pravosudna komisija vratila spise Osnovnom sudu u Banjoj Luci, zakazane su slijedeće rasprave pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci:
- -Rasprava 17. oktobra 2002. godine, na kojoj je zaključeno da tuženi dostavi dokaze da je sporni poslovni prostor u vlasništvu Grada Banja Luka, te na koji način je došao u vlasništvo Grada Banja Luka, s obzirom da je tuženi Zavod za izgradnju investitor objekta.
- -Na raspravi od 26. novembra 2002. godine određeno je vještačenje vještaka finansijske struke na okolnosti preračuna uplaćenih sredstava tužiteljice u KM i obračuna zakonskih kamata na ime zakupnine za sporni period.
Do dana donošenja odluke Ustavnog suda, postupak pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci nije bio okončan.
V - Apelacija
- a)Navodi iz apelacije
- 18.Apelantica je zatražila zaštitu svojih prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine, jer smatra da su povrijeđena njena prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 19.Apelantica navodi da joj je pričinjena šteta zbog toga što ne može obavljati svoju krojačku djelatnost u objektu koji je adaptirala svojim sredstvima, zatim, što ne može mirno uživati u svojoj imovini, a od uloženih sredstava za adaptaciju objekta nema nikakve koristi od 1992. godine do danas.
- 20.Stoga apelantica, kako nema mogućnosti da kod redovnih sudova u Republici Srpskoj u razumnom roku ostvari svoja prava, predlaže da Ustavni sud odluči o meritumu slučaja tako što će poništiti čl. 2., 12., 13., 14. i 17. Ugovora o zakupu poslovnih prostorija broj 1672 od 11. oktobra 1988. godine i obavezati ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka da joj isplati na ime naknade štete iznos od 24.000 KM u roku od 15 dana.
- 18.
- b)Odgovor na apelaciju
- 21.Osnovni sud u Banjoj Luci, u odgovoru na apelaciju od 13. augusta 2003. godine, ističe da postupak u ovoj pravnoj stvari ponovo teče, te da će, s obzirom na novi Zakon o parničnom postupku, biti okončan u razumnom roku. Navodi se da postupak u ovom sporu nije pravosnažno okončan, te da je apelacija preuranjena. Također, smatra da je apelantica znatno doprinijela dužini postupka jer nije postupala blagovremeno prema uputama suda i predlaže da se apelacija odbije.
- 22.U svom odgovoru na apelaciju, ODP "Zavod za izgradnju" Banja Luka je ukazao na nedostatak pasivne legitimacije, jer je na osnovu Odluke o raspolaganju, upravljanju, dodjeli i davanju u zakup poslovnih zgrada, poslovnih prostorija i garaža u vlasništvu Grada Banja Luka ("Službeni glasnik Grada Banja Luka", broj 15/98), poslove upravljanja poslovnim prostorom preuzeo Grad Banja Luka. Smatra da je apelacija nedopustiva jer nisu iskorišteni redovni i vanredni pravni lijekovi. Također ističe da je apelantica doprinijela dužini postupka jer je sedam puta mijenjala tužbeni zahtjev, a konačno postavljen tužbeni zahtjev je bio nejasan. Navodi da je apelantica i dalje u posjedu spornog poslovnog prostora i da za taj prostor ne plaća zakupninu.
- 21.
VI - Dopustivost
- 23.Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni Hercegovini."
Prema članu 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, Sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude koja se njome pobija iscrpljeni svi pravni lijekovi mogući po zakonima entiteta i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem pravnom lijeku koji je koristio.
- 24.U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz "presuda" se mora široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključiti sve vrste odluka i rješenja, već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Odluku Ustavnog suda, broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljenu u "Službenom glasniku BiH", broj 10/01).
Apelantica je zatražila zaštitu prava zajamčenih Ustavom Bosne i Hercegovine zbog nemogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
Između ostalog, apelacijom se osporava međupresuda Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-403/93 od 27. maja 1999. godine. Prema relevantnom zakonu Republike Srpske, međupresudom se odlučuje samo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne i o meritumu tog zahtjeva. Iz navedenog proizilazi da međupresudom nije rješavano o apelanticinim pravima i obavezama, već da je predmet apelacije propuštanje nadležnog suda da meritorno odluči o njenim građanskim pravima i obavezama.
Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima.
Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na svoje pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer nije u mogućnosti da dođe do sudske odluke o njenim građanskim pravima u razumnom roku.
- 25.Ustavni sud, polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, ističe da se prilikom primjene pravila iz člana 11. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, te bez pretjeranog formalizma (vidi presudu Evropskog suda Cardot v. France od 19. marta 1991. godine, serija A br. 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno niti se može primjenjivati automatski i, prilikom ispitivanja je li bilo poštovano, bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi presudu Evropskog suda Van Oosterwijek v. Belgium od 6. decembra 1980., serija A, br. 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu, već i sveukupni pravni i politički kontekst kao i lične prilike apelanta.
- 26.Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud primjećuje da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji stvarno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se "ali zbog predugog trajanja postupka (vidi; mutatis mutandis, Tome Mata v. Portugal br. 32082/96, ECHR 1999-IX), te smatra da je apelantica bila u pravu kada je smatrala da ni jedno drugo pravno sredstvo u Republici Srpskoj ne bi bilo djelotvorno u odnosu na njenu tužbu. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju imati utjecaja na poštivanje invidualnih prava i sloboda predviđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava.
Ustavni sud zapaža da je jedan od osnovnih postulata Evropske konvencije da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Pored toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima koje nameće član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, br. 194, stav 21).
- 27.Ustavni sud konstatira da se u konkretnom slučaju radi o propuštanju da nadležni sud donese odluku u razumnom roku, te da apelantica nije imala na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi osporila dužinu postupka.
- 28.S obzirom da je odlaganje postupka bilo kontinuirano i da ovaj postupak pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci još nije okončan, te da apelantica nije imala na raspolaganju efektivno pravno sredstvo da izdejstvuje konačnu odluku, Ustavni sud, uzevši u obzir izuzetne okolnosti u konkretnom slučaju, prihvata da je apelacija dopustiva
VII - Meritum
- 29.Prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i imaju prioritet nad svim drugim zakonima. Ustavni sud je nadležan da preispita da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava iz Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se apelantica "ali.
- 30.Apelantica tvrdi da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava BiH i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
- 1.Član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na razuman rok
- 31.Ustavni sud je ispitao da li je postupak u predmetnom slučaju prevazišao "razuman vremenski rok" iz člana 6. stav 1 Evropske konvencije, koji, u relevantnom dijelu, glasi:
"1. "Prilikom utvrđivanja građanskih prava ... svako ima pravo na raspravu u razumnom roku. Š...Ć"
Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije
- 32.Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak tiče prava na imovinu, dakle radi se o zahtjevu da se u sporu o građanskom pravu dobije konačna odluka u razumnom roku. Stoga je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
Period koji se uzima u obzir
- 33.Ustavni sud podsjeća na konstantnu sudsku praksu organa Evropske konvencije u odnosu na predmete o dužini postupka, gdje su postupci pokrenuti prije nego što su organi Evropske konvencije zasnovali svoju vremensku nadležnost. Organi Evropske konvencije smatraju da period koji se uzima u obzir za svrhu žalbe u pogledu dužine trajanja postupka počinje sa danom zasnivanja njihove vremenske nadležnosti - u ocjenjivanju razumnosti vremena koje je prevazišlo taj datum mora se uzeti u obzir stadij postupka dostignut tog datuma (vidi, npr. Evropski sud za ljudska prva, Foti i drugi protiv Italije, presuda od 10. decembra 1982., serija A broj 56, stav 53; Styranowski v. Poland, broj 28616/95, ECHR 1998-VIII)
- 34.Ustavni sud zapaža da je postupak u konkretnom slučaju započeo 23. aprila 1993. godine, kada je apelantica podnijela tužbu Osnovnom sudu u Banjoj Luci za poništenje Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Međutim, period koji spada u nadležnost Ustavnog suda nije počeo tog datuma već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu. Dakle, do danas postupak traje više od 10 godina, od kojih sedam godina i 10 mjeseci spadaju u period koji Ustavni sud treba ispitati. Postupak se još uvijek vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci.
- 35.Ustavni sud nadalje ističe da je u svrhu određivanja razumnosti dužine vremenskog perioda potrebno uzeti u obzir i stanje predmeta na dan 14. decembra 1995. godine (Kelečević protiv Republike Srpske, Konačni izvještaj ombudsmana broj (B)30/96 od 20. juni 1997, st. 47 i 48).
- 36.Polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, Ustavni sud ističe da se razumnost trajanja postupka ocjenjuje u svjetlu svih okolnosti predmeta i uzimajući u obzir posebno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, s jedne strane, i suda i javnih vlasti s druge strane, kao i važnosti onoga što se za apelanticu dovodi u pitanje u sporu (vidi Evropski sud za ljudska prava, predmet Vernillo protiv Francuske, presuda od 20. februara 1981. godine, serija A, broj 198, stav 30; Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, stav 24).
- a)Složenost predmeta
- a)
- 37.Ustavni sud naglašava da se složenost postupka mora razmatrati u svjetlu činjeničnog i pravnog aspekta ovog spora, tj. dokaza koje sud treba izvesti i procijeniti i u svjetlu pravne prirode spora i postupaka vezanih za ovaj predmet.
- 38.Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak tiče utvrđivanja ništavosti dijela Ugovora o zakupu poslovnih prostorija. Ustavni sud također zapaža da su u postupak uključene samo dvije strane i ne smatra da se predmet koji se razmatra pred nadležnim sudom može opisati kao naročito složen, kako u pogledu činjeničnog stanja tako i pravnih pitanja.
- b)Ponašanje podnosioca apelacije
- b)
- 39.Ustavni sud ističe da u građanskim predmetima saslušanje u razumnom roku zavisi od ponašanja strane koja učestvuje u postupku (vidi, Evropska komisija za ljudska prava, No. 11541/85, Dec. 12.4.89, O.I. 70).
- 40.Ustavni sud zapaža da u periodu koji je relevantan za Ustavni sud apelantica nije bez opravdanih razloga propustila da se pojavi na zakazanim ročištima. Ona nije tražila od suda da se ročište odgađa, niti je koristila ikakve metode koje su mogle dovesti do odlaganja postupka. Ustavni sud smatra da u odnosu na druga pitanja apelanticino ponašanje samo po sebi ne može opravdati dužinu postupka.
- 41.Prema tome, Ustavni sud nalazi da se odlaganje postupka ne može pripisati apelantici.
- c)Ponašanje suda
- c)
- 42.Ustavni sud zapaža da je od 14. decembra 1995. godine pa do dana donošenja odluke Ustavnog suda Osnovni sud u Banjoj Luci zakazao 31 raspravu; da je apelantica aktivno sudjelovala na tim raspravama, izuzev kada nije bila uredno obaviještena o zakazanoj raspravi; tri rasprave su odložene zbog toga što se nisu pojavili tuženi, svjedoci ili sudija, a od 21. novembra 2001. godine, nakon odluke Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-341/01 od 21. novembra 2001. godine, održane su četiri rasprave, od kojih je jedna odložena zbog ustupanja spisa na uvid Nezavisnoj pravosudnoj komisiji u Sarajevu.
- 43.Iako je Osnovni sud u Banjoj Luci donio međupresudu broj P-403/93 od 27. maja 1999. godine, koju je ukinuo Okružni sud u Banjoj Luci rješenjem broj Gž-341/01 od 21. novembra 2001. godine, pa se predmet opet nalazi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci, Ustavni sud nije našao uvjerljivim objašnjenja Osnovnog suda u Banjoj Luci za odugovlačenje postupka.
- 44.Ustavni sud zapaža da ukupna dužina postupka u ovom predmetu od sedam godina i 10 mjeseci, a koji je još uvijek u postupku rješavanja pred prvostepenom instancom, nije opravdana. Ustavni sud nalazi da se apelantica ne može smatrati odgovornom za odugovlačenje postupka, da slučaj nije kompleksan i da ponašanje sudova ukazuje na nedostatak potrebne posvećenosti predmetu. Ustavni sud nalazi da se period od sedam godina i 10 mjeseci, koliko traje ovaj postupak, ne može smatrati "razumnim".
- 45.Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sistem.
- 46.U svjetlu navedenog i imajući u vidu sve okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da su sudovi koji su odlučivali u ovom postupku neopravdano tolerisali odugovlačenje postupka, a da je brži ishod postupka bio od posebne važnosti za apelanticu, s obzirom da je predmet spora poslovni prostor koji je ona zakupila i adaptirala vlastitim sredstvima u namjeri da se bavi samostalnom djelatnošću. Slijedi da apelantica nije bila u prilici da dođe do odluke suda u meritumu u pogledu svojih građanskih prava u razumnom roku.
- 47.Polazeći od navedenog, Ustavni sud zaključuje da zahtjev razumnog vremenskog roka nije ispoštovan što predstavlja povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije na sudsko odlučenje u razumnom roku.
- 2.Pravo na imovinu
- 48.U odnosu na apelanticine navode o navodnoj povredi prava na imovinu, zaštićenog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na okolnosti slučaja i zaključka Ustavnog suda u pogledu povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nije neophodno razmatrati taj dio apelanticine žalbe (vidi Evropski sud za ljudska prava u predmetu Zanghi protiv Italije od 19 februara 1991, serija A broj 194, stav 23).
VIII - Zaključak
- 49.Polazeći od navedenog, a na osnovu člana 61. stav 1. tačka 1. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno je odlučeno kao u dispozitivu ove odluke.
- 50.Prema članu VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.