USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
ODLUKA
na sjednici održanoj 24. oktobra 2003. godine, je donio
ODLUKU
OBRAZLOŽENJE
Predmet broj U 40/03
Zahtjev M. D. iz Zavidovića za ocjenu ustavnosti člana 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst ("Službeni glasnik BiH", br. 24/99, 26/01 i 6/02), u sastavu:
Mato Tadić, predsjednik
Ćazim Sadiković, prof. dr., zamjenik predsjednika
Tudor Pantiru, zamjenik predsjednika
Miodrag Simović, prof. dr., zamjenik predsjednika
Hatidža Hadžiosmanović, sudija
David Feldman, prof., sudija
Didier Maus, prof., sudija
Valerija Galić, sudija
Odbacuje se zahtjev M. D., iz Zavidovića, za ocjenu ustavnosti člana 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99), jer ga je podnijelo neovlašteno lice.
Odluku objaviti u "Službenom glasniku BiH", "Službenim novinama Federacije BiH" i "Službenom glasniku Republike Srpske".
I - Uvod
- 1.M. D. (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), iz Zavidovića, podnio je 5. decembra 2001. godine zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) za ocjenu ustavnosti člana 1. Zakona o amnestiji ("Službene novine Federacije BiH", broj 48/99).
II - Činjenično stanje
- 2.Činjenice predmeta, koje proizilaze iz navoda zahtjeva i dokumenata predočenih Ustavnom sudu, mogu se sumirati na slijedeći način.
- 3.Prema Zakonu o amnestiji, dato je oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno oslobođenje od izrečene kazne ili neizvršenog dijela kazne svim osobama koje su u periodu od 1. januara 1991. do 22. decembra 1995. godine učinile bilo koje od krivičnih djela predviđenih u odgovarajućim krivičnim zakonima koji su primjenjivani na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, osim onih krivičnih djela koja su navedena ovim zakonom.
III - Relevantni propisi
- 4.Osporena odredba člana 1. Zakona o amnestiji glasi:
"Ovim zakonom daje se oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno oslobođenje od izrečene kazne ili neizvršenog dijela kazne (u daljnjem tekstu: amnestija) svim osobama koje su u periodu od 1. januara 1991. godine do 22. decembra 1995. godine učinile bilo koje od krivičnih djela predviđenih u odgovarajućim krivičnim zakonima koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), osim krivičnih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz glave XVI preuzetog Krivičnog zakona SFRJ, krivičnih djela definisanih u Statutu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te krivičnih djela: ubistvo iz člana 36., silovanje iz člana 88., zatim djela protiv dostojanstva osobe i morala iz člana 90., 91. i 92., te teški slučajevi razbojničke krađe ili razbojništva iz člana 151., kao i člana 186. stav 2., a u vezi sa članom 182. Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine, ako je tim zakonom ili drugim odgovarajućim zakonom koji se primjenjivao na teritoriji Federacije predviđeno kažnjavanje ovih osoba za to krivično djelo".
IV - Zahtjev
- 5.Podnosilac zahtjeva smatra da je obustavljanjem krivičnog postupka zbog nasilničkog ponašanja povrijeđeno osnovno pravo na zaštitu života i tijela oštećenog, koje je zagarantovano međunarodnom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva dalje ističe da se ne mogu amnestirati nasilnici za krivična djela protiv života i zaštite tijela građana, te da ni jedna demokratska država ne može donositi zakone takve prirode, jer je dužna da štiti živote i tijela svojih građana. Podnosilac zahtjeva predlaže da Ustavni sud donese odluku da član 1. Zakona o amnestiji nije u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
V - Dopustivost
- 6.Prema članu VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, "Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:
- -Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
- -Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
- -
Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta".
Član 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, u relevantnom dijelu glasi:
"...Sud donosi odluku kojom odbacuje zahtjev. Ovakvu odluku Sud će donijeti kad utvrdi da:
(...)
- 2.je zahtjev podnesen od neovlaštenog lica;
(...)"
- 7.Prema navedenoj ustavnoj odredbi, spor pred Ustavnim sudom mogu pokrenuti samo Ustavom određeni subjekti, u koje ne spada podnosilac zahtjeva. Zato je zahtjev nedopustiv.
VI - Zaključak
- 8.S obzirom da podnosilac zahtjeva nije ovlašteni subjekt koji može pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom, Ustavni sud je, u skladu sa članom 55. stav 1. tačka 2. Poslovnika Ustavnog suda, jednoglasno odlučio kao u izreci ove odluke.
- 9.Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine
Mato Tadić, s. r.